USTAVNI SUD HRVATSKE

Ustavni sud Hrvatske, na sjednici 13. prosinca 1990. godine, donio je

ODLUKU

1. Za odlučivanje o zahtjevu Marije Mihić iz Karlovca, Dubrovačka 5a, za iseljenje Antuna Volarića iz dijela stana u Karlovcu, Dubrovačka 5a, nadležan je Općinski sud u Karlovcu.

2. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama"

Marija Mihić iz Karlovca, Dubrovačka 5a, koristila je stan u sustanarstvu s pokojnom Barom Balenović sve do njezine smrti 2. ožujka 1989. godine. Nakon toga podnijela je Općinskom sudu u Karlovcu zahtjev za iseljenje Antuna Volarića iz dijela stana što ga je koristila Bara Balenović. Općinski sud u Karlovcu 23. svibnja 1989. godine oglasio se apsolutno nenadležnim za odlučivanje o tom zahtjevu, pozvavši se na odredbu člana 140. stava 2. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85, 42/86). Prema toj odredbi, ako sustanar smatra da niti jedna od osoba koje su ostale u stanu, u slučaju iz člana 67. stava 2. Zaknna, nema pravo na korištenje tog stana, može od stambenog organa tražiti njihovo iseljenje u roku tri mjeseca od dana prestanka korištenja stana. Nakon toga Marija Mihić podnijela je svoj zahtjev Općinskom komitetu za građevinarstvo, stambeno-komunalne poslove i zaštitu čovjekove okoline opčine Karlovac, koji je, rješenjem od 8. kolovoza 1989. godine, usvojio zahtjev Marije Mihić, naredio Antunu Volariću da se iseli iz stana u Karlovcu i da ga preda, slobodna od osoba i stvari, Mariji Mihić; ujedno je utvrdio da Marija Mihić ima pravo koristiti cijeli stan u Karlovcu, Dubrovačka 5a, sa članovima svog porodičnog domaćinstva. U daljnjem postupku Republički komitet za građevinarstvo, stambene i komunalne poslove i zaštitu čovjekove okoline oglasio je ništavim rješenje Općinskog komiteta i zahtjev Marije Mihić odbacio. Pritom se Komitet pozvao na odredbu člana 145. stava 1. Zakona o stambenim odnosima prema kojoj sustanar može, bez pristanka drugog stanara, primiti u svoj dio stana i osobu koja će mu pružiti pomoć i njegu, ako mu je ona neophodna za vrijeme dok traje ta potreba. Navedena zakonska odredba izričito utvrđuje da se na takvu osobu primjenjuje odredba člana 120. Zakona, što znači da je za iseljenje takve osobe - kao i za iseljenje podstanara koji je nastavio koristiti stan nakon što je stanar prestao koristiti stan - nadležan redovni sud. Dakle, i redovni sud i upravni organ oglasili su se nenadležnim za odlučivanje o zahtjevu Marije Mihić iz Karlovca. Stoga je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva podnijelo Ustavnom sudu prijedlog za rješenje negativnog sukoba nadležnosti između tih organa. Ustavni sud Hrvatske odlučio je kao u izreci polazeći od toga da je Antun Volarić primljen u dio stana pokojne Bare Balenović kao osoba koja će joj pružati pomoć i njegu dok ta potreba traje. Naime, iz rješenja Općinskog zavoda za komunalne poslove, urbanizam i vodoprivredu opčine Karlovac od 25. svibnja 1976. broj UP/I-08/10-2379/1975, koje je priloženo spisu, proizlazi da je bio odbijen zahtjev Marije Mihić za iseljenje Antuna Volarića iz dijela stana Bare Balenović, s obrazloženjem da je on osoba koja joj pruža pomoć i njegu što joj je - kako je tada utvrđeno - bila neophodna. Za takve osobe predviđao je član 140. stav 1. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 52/74) da ih sustanar može bez pristanka drugog sustanara primiti u svoj dio stana, radi pružanja pomoći i njege, ako mu je ona neophodna, dok ta potreba traje. Isto to predviđa i član 145. stav 1. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 5t/85. 42/86). Prema istoj odredbi za iseljenje takve osobe nadležan je redovni sud. Stoga je odlučeno kao u izreci.

Broj: U/IV-269/1990

Zagreb, 13. prosinca 1990.