USTAVNI SUD HRVATSKE

Ustavni sud Hrvatske, na sjednici 22. studenoga 1990. godine, donio je

ODLUKU

1. Odbija se prijedlog Osnovnog suda udruženog rada u Splitu da se utvrdi da odredbe člana 53. Pravilnika o osnovama i mjerilima za stjecanje i raspoređivanje dohotka te raspodjelu osobnih dohodaka Osnovne organizacije udruženog rada "Kirurške djelatnosti" Opće bolnice Split, od 15. rujna 1983. i 24. travnja 1985. godine, nisu u skladu s Ustavom i da su suprotne zakonu.

2. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama" i u Kliničkom bolničkom centru "Firule", Split, na način na koji se objavljuju samoupravni opći akti.

Odredbama člana 53. Pravilnika utvrdena su mjerila za osobne dohotke u OOUR-u "Kirurške djelatnosti" Opće bolnice Split, za rad u posebnim uvjetima, i to za rad za vrijeme dežurstva i pripravnosti. Tim odredbama, kao mjerilo za utvrdivanje visine osobnog dohotka za rad u posebnim uvjetima, uređuje se način preračunavanja određenog broja sati dežurstva i obavezne prisutnosti u broj sati efektivnog rada. Osnovni sud udruženog rada u Splitu osporava ustavnost i zakonitost navedenih odredaba, te predlaže da se ukinu. Po mišljenju predlagača osporene odredbe nisu u skladu s Ustavom i suprotne su zakonu. Njima se, naime, preračunava rad proveden u obaveznoj prisutnosti na vrijeme efektivnog rada čime se povećava radno vrijeme na više od 42 sata tjedno. Nakon provedenog postupka Ustavni sud je prijedlog Osnovnog suda udruženog rada u Splitu ocijenio neosnovanim. Osporene odredbe člana 53. Pravilnika ne uređuju odnose vezane uz dužinu trajanja radnog vremena. Njima se uređuju mjerila za utvrđivanje visine naknade koja pripada radnicima za rad u posebnim uvjetima, za vrijeme dežurstva i pripravnosti. Prema odredbi člana 203. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", br. 8/89 - prečišćeni tekst i 31 /90), organizacije zdravstva svoj im samoupravnim općim aktima utvrđuju pružanje zdravstvene zaštite, i to u primarnoj zdravstvenoj zaštiti organiziranjem rada u jednoj ili dvije smjene, dvokratnim radnim vremenom, pomicanjem radnog vremena, te obaveznom pripravnošću i dežurstvom prema potrebama korisnika. Prema članu 204. Zakona obavezna pripravnost je poseban uvjet rada kada radnik mora biti dostupn radi obavljanja hitnih zdravstvenih usluga, a prava po osnovi dežurstva i obavezne pripravnosti, kao posebnog uvjeta rada, ureduje se samoupravnim općim aktom organizacije zdravstva. Po ocjeni Ustavnog suda Hrvatske nema ustavne i zakonske zapreke da se pitanje utvrđivanja visine naknade za rad u posebnim uvjetima rada ne riješi na način kako je to uređeno osporenim odredbama. Naime, temeljem citiranih odredaba Zakona o zdravstvu i zdravstvenom osiguranju organizacija zdravstva ovlaštene su samoupravnim općim aktima o raspodjeli sredstava za. osobne dohotke utvrditi kako kriterije i mjerila za raspodjelu sredstava zaosobne dohotke tako i kriterije za utvrđivanje visine naknade za rad u dežurstvu i obaveznoj pripravnosti. To su razlozi zbog kojih je odlućeno kao u izreci.

Broj: U/I-82/ 1990

Zagreb, 22. studenoga 1990.