USTAVNI SUD HRVATSKE

Ustavni sud Hrvatske, na sjednici održanoj 24. svibnja 1990. godine, donio je

ODLUKU

1. Ukida se odredba člana 39. Pravilnika o radnim odnosima Splitske banke d. d. - Split, iz siječnja 1990. godine.

2.Odbija se prijedlog Društvenog pravobranioca samoupravljanja općina Makarska i Vrgorac da se ukine odredba člana 37. stava 1. alineje 6. Pravilnika iz točke 1. izreke.

3. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama" i Splitskoj banci na način na koji se objavljuju samoupravni opći akti.

Društveni pravobranilac samoupravljanja općina Makarska i Vrgorac pokrenuo je kod ovog Suda postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti te predložio ukidanje odredaba člana 37. stava 1. alineje 6. i člana 39. Samoupravnog sporazuma o radnim odnosima Radne zajednice Splitske banke - Osnovne banke Split, Udružene banke Hrvatske, iz listopada 1986. godine. U toku postupka navedena banka se reorganizirala tako da sada posluje kao Splitska banka d. d. - Split. Izvršni odbor Splitske banke d. d. na sjednici održanoj 30. siječnja 1990. godine donio je odluku da osporeni Samoupravni sporazum postaje opći akt Splitske banke d. d. i pri tome je izmijenio naziv akta u Pravilnik o radnim odnosima. Osporene odredbe su, dakle, ostale na snazi. Odredbom člana 37. stava 1. alineje 6. propisano je da radnik može zasnovati radni odnos na određeno vrijeme i u slučaju kada se poveća opseg poslova zbog povećanog broja stranaka u turističkoj sezoni. Predlagač smatra da je ta odredba suprotna odredbi člana 15. Zakona o radnim odnosima radnika u udruženom radu ("Narodne novine", br. 31/88 - prečišćeni tekst) prema kojoj se radni odnos na određeno vrijeme može zasnovati zbog privremenog povećanja opsega rada, ali samo onda kada se to povećanje, odnosno potreba privremenog obavljanja poslova, nije mogla predvidjeti niti planirati, a povećanje broja turista, smatra on, može se predvidjeti. Odredbom člana 39. Pravilnika dopušta se mogućnost da se radni odnos radnika, zasnovan na određeno vrijeme i za određene poslove, produži za obavljanje drugih poslova odnosno radnih zadataka, također na određeno vrijeme. Jedini je uvjet da radnik ima kvalifikaciju - stručnu spremu i drugo - propisanu za obavljanje tih poslova odgovarajućim općim aktom Splitske banke. Takvo produženje može biti višekratno. Osporavajući zakonitost te odredbe predlagač ističe da se njome isključuje mogućnost zapošljavanja drugih radnika jer se izbjegava objavljivanje potreba za zasnivanje radnog odnosa. Sud je prihvatio prijedlog u odnosu na odredbu člana 39. Pravilnika, te ju je ukinuo jer je utvrdio da nije zakonita. Njome se, smatra Sud, omogućuje radnoj organizaciji, konkretno Splitskoj banci, da zasnuje radni odnos s radnikom bez prijavljivanja, odnosno javnog objavljivanja slobodnoga radnog mjesta, što je suprotno odredbi stava 2. člana 9. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Službeni list SFRJ", br. 60/89). Tom se zakonskom odredbom utvrđuje dužnost radne organizacije da slobodno radno mjesto prijavi organizaciji nadležnoj za poslove zapošljavanja koja je, pak, prema odredbi stava 3. toga člana dužna to javno oglasiti. Odredba člana 39. Pravilnika suprotna je i odredbama člana 15. alineje 3. i 4. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", br. 19/90) kojima je propisano da se radni odnos na neodređeno vrijeme bez javnog objavljivanja može zasnovati za poslove koji se ne mogu odlagati, ali i to samo do zasnivanja radnog odnosa s radnikom na temelju javnog oglašavanja, i za poslove kod kojih potreba za obavIjanje ne traje duže od 60 dana. Suprotna je i odredbi člana 14. stava 2. toga zakona, prema kojoj radnik u radnom odnosu na određeno vrijeme radi zamjene odsutnog radnika može nastaviti rad na istim poslovima, ali na neodredeno vrijeme. Ali i to pod uvjetom da je prestao radni odnos radniku kojeg je zamjenjivao i da ispunjava uvjete i uspješno obavlja te poslove. Prijedlog da se ukine osporena odredba člana 37. Pravilnika nije osnovan. Sud, naime, ne nalazi da je suprotna članu 15. Zakona o radnim odnosima radnika u udruženom radu. Poslovi sa strankama, za koje se prema osporenoj odredbi može zasnovati radni odnos na određeno vrijeme, nedvojbeno se povećavaju za vrijeme turističke sezone kada poraste broj turista, čime je ispunjen bitni uvjet utvrđen odredbom člana 15. Zakona. Međutim, uvjet da se takvo povećanje poslova moglo predvidjeti i planirati nije tom zakonskom odredbom određen na način koji bi omogućavao da se njegovo postojanje utvrđuje u ustavno-sudskom postupku. Stoga je prijedlog da se i ta osporena odredba ukine valjalo odbiti.

Broj: U/I-51 / 1989

Zagreb, 24. svibnja 1990.