USTAVNI SUD JUGOSLAVIJE

ODLUKA

1. Ustavni sud Jugoslavije, rješenjem I-U br. 7/2-88 od 21. studenog 1988. godine, pokrenuo je postupak za ocjenjivanje ustavnosti odredbe člana 91. stava 1. Zakona SR Hrvatske o mirovinskom i invalidskom osiguranju i suprotnosti te odredbe sa Zakonom o osnovnim pravima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja.

2. Odredbama člana 91. zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine SR Hrvatske", br. 26/83, 5/86 i 42/87) propisano je da se korisniku starosne mirovine ostvarene na osnovi mirovinskog staža od 40 godina (muškarac), odnosno 35 godina (žena), kao i korisniku invalidske mirovine ostvarene na osnovi invalidnosti prouzročene povredom na radu ili profesionalnom bolešću, osigurava "minimalna mirovina", bez obzira na prihod korisnika mirovine (stav 1) i da visinu "minimalne mirovine" utvrđuje Samoupravna interesna zajednica mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske samoupravnim općim aktom, ali tako da ta mirovina ne može biti manja od 85% od prosječnog mjesečnog čistog osobnog dohotka svih radnika zaposlenih u SR Hrvatskoj u protekloj godini (stav 2).

3. Rješenje o pokretanju postupka Ustavni sud Jugoslavije dostavio je na odgovor Saboru Socijalističke Republike Hrvatske. Sabor Socijalističke Republike Hrvatske, u odgovoru na rješenje o pokretanju postupka, istakao je da se prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja ostvaruju na osnovi tekućeg i minulog rada osiguranika u toku njegovog radnog vijeka, pri čemu se taj rad izražava osobnim dohotkom osiguranika, koji je osnovno mjerilo za utvrđivanje visine mirovine, odnosno materijalne i socijalne sigurnosti osiguranika: da je načelo solidarnosti, kao jedno od osnovnih načela na kojima se zasniva mirovinsko i invalidsko osiguranje radnika, primjenjeno odredbom člana 91. stava 1. i odredbom člana 92. Zakona SR Hrvatske o mirovinskom i invalidskom osiguranju, propisivanjem uvjeta pod kojima korisnik starosne (invalidske) mirovine stječe pravo na najniži iznos mirovine, koji se, u skladu sa zakonom, utvrđuje samoupravnim općim aktom, i da, zbog svega toga, osporena odredba Zakona SR Hrvatske o mirovinskom i invalidskom osiguranju nije u suprotnosti s odredbom člana 28. Zakona o osnovnim pravima i invalidskog osiguranja.

4. Ustavni sud Jugoslavije održao je 20. veljače 1990. godine javnu raspravu, u kojoj su učestvovali predstavnik Sabora SR Hrvatske, predstavnik Republičkog komiteta za rad, predstavnik Samoupravne interesne zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske i predstavnik Saveznog sekretarijata za rad, zdravstvo, boračka pitanja i socijalnu politiku. Na javnoj raspravi predstavnici Sabora SR Hrvatske i predstavnici Samoupravne interesne zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvstske istakli su da odredbu člana 91. stava 1. navedenog republičkog zakona treba promatrati povezano s odredbama člana 92. toga zakona, po kojima se korisnicima starosne, invalidske i porodične mirovine, ako im mirovina iznosi manje od propisanog graničnog iznosa najnižeg mirovinskog primanja, osigurava pravo na zaštitni dodatak uz mirovinu, ako nemaju drugih prihoda dovoljnih za izdržavanje, pod uvjetom da je mirovina ostvarena sa 35 ili više godina mirovinskog staža (muškarac), odnosno sa 30 ili više godina mirovinskog staža (žena). Imajući u vidu da odredbe čl. 91. i 92. Zakona SR Hrvatske o mirovinskom i invalidskom osiguranju omogućuju ostvarivanje prava na najniži iznos mirovine i prava na zaštitni dodatak uz mirovinu, predstavnici Sabara SR Hrvatske i predstavnici Samoupravne interesne zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja smatraju da osporena odredba navedenog zakona nije u suprotnosti sa Zakonom o osnovnim pravima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja. Načelo solidarnosti u mirovinskom i invalidskom osiguranju izražava, prema tim mišljenjima, ukupnost navedenih odredbi republičkog zakona. Takvo mišljenje iznio je i predstavnik Republičkog komiteta za rad. Predstavnik Saveznog sekretarijata za rad, zdravstvo, boračka pitanja i socijalnu politiku istakao je da je smisao odredbe člana 28. Zakona o osnovnim pravima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja u tome da pravo na najniži iznos starosne mirovine ima samo osiguranik koji je mirovinu ostvario sa 40 (muškarac), odnosno sa 35 (žena) godina mirovinskog staža.

5. Odredbom člana 28. Zakona o osnovnkim pravima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja ("Službeni list SFRJ", br. 23/82, 77/82, 75/85, 8/87 i 65/87) propisano je da osiguranik koji ispuni uvjete za starosnu mirovinu stječe pravo na najniži iznos mirovine, pod uvjetima, na način i u visini koji su utvrđeni samoupravrnim općim aktom, u skladu sa zakonom. Polazeći od te odredbe Zakona o osnovnim pravima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, Ustavni sud Jugoslavije ocjenio je da je odredba člana 91. stava 1. Zakona SR Hrvatske o mirovinskom i invalidskom osiguranju u suprotnosti sa Zakonom o osnovnim pravima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja. Tu ocjenu Ustavni sud Jugoslavije zasniva na shvaćanju da odredba člane 28. Zakona o osnovnim pravima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja utvrđuje da osiguranik koji ispuni uvjete za starosnu mirovinu ima pravo na najniži iznos mirovine bez obzira na to koji je od uvjeta za stjecanje prava na starosnu mirovinu ispunio, odnosno bez obzira na to sa koliko je godina mirovinskog staža stekao pravo na starosnu mirovinu. Osporenom odredbom navedenog zakona SR Hrvatske propisano je, međutim, da se pravo na najniži iznos starosne mirovine stječe sa navršenih 40 (muškarac), odnosno 35 (žena) godina mirovinskog staža. Iz te odredbe Zakona SR Hrvatske o mirovinskom i invalidskom osiguranju, po mišljenju Ustavnog suda Jugoslavije, proizlazi da osiguranik koji je starosnu mirovinu stekao sa manje od 40 (muškarac), odnosno sa manje od 35 (žena) godina mirovinskog staža nema pravo na najniži iznos starosne, odnosno invalidske mirovine. Po ocjeni Ustavnog suda Jugoslavije, dio odredbe člana 28. Zakona o osnovnim pravima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja po kojem se pravo na najniži iznos starosne mirovine ostvaruje pod uvjetima, na način i u visini koji su utvrđeni samoupravnim općim aktom u skladu sa zakonom, omogućuje samo to da se samoupravnim općim aktom, odnosno republičkim zakonom utvrde samo bliži uvjeti, način ostvarivanja tog prava i visina najnižeg iznosa starosne mirovine, a ne i to da se republičkim zakonom propiše da pravo na najniži iznos starosne mirovine imaju samo osiguranici sa navršenih 40 (muškarac), odnosno 35 (žena) godina mirovinskog staža. Stoga, po mišljenju Ustavnog suda Jugoslavije, navedenim republičkim zakonom nisu mogli biti propisani takvi uvjeti za ostvarivanje prava na najniži iznos starosne mirovine kojima je uskraćeno jedno osnovno pravo osiguranika utvrđeno saveznim zakonom. Da je osporenom odredbom Zakona SR Hrvatske o mirovinskom i invalidskom osiguranju osobama koja su pravo na starosnu, odnosno na invalidsku mirovinu ostvarile sa manje od 40 (muškarac), odnosno 35 (žena) godina mirovinskog staža uskraćeno pravo na najniži iznos starosne mirovine, po mišljenju Ustavnog suda Jugoslavije, proizlazi i iz odredaba člana 92. toga zakona, kojima je pravo na zaštitni dodatak uz mirovinu također uvjetovano navršenjem određenih godina mirovinskog staža, i prihodima korisnika mirovine. Prema toj odredbi Zakona SR Hrvatske o mirovinskom i invalidskom osiguranju, zaštitni dodatak je drugi vid zaštite korisnika starosne, odnosno invalidske mirovine čija je mirovina manja od iznosa najniže mirovine. Ustavni sud Jugoslavije smatra, stoga, da to što je odredbama člana 92. toga zakona propisano da korisnici starosne, odnosno invalidske mirovine sa manje od 40 (muškarac), odnosno 35 (žena) godina mirovinskog staža imaju pravo na zaštitni dodatak pod uvjetima propisanim tim odredbama, nije osiguranje najnižeg iznosa starosne mirovine u smislu odredbe člana 28. Zakona o osnovnim pravima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja.

6. Ustavni sud Jugoslavije, na osnovi odredbe člana 375. stava 1. i točke 2) Ustava SFRJ i odredbe člana 36. Poslovnika Ustavnog suda Jugoslavije, na sjednici održanoj 8. ožujka 1990. godine, donio je ODLUKU Utvrđuje se da je odredba člana 91. stava 1: Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine SR Hrvatske", br. 26/83, 5/86 i 42/87) u suprotnosti sa Zakonom o osnovnim pravima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja ("Službeni list SFRJ", br. 23/82, 77/82, 75/85, 8/87 i 65/87). Ova odluka objavit će se u "Službenom listu SFRJ", i u "Narodnom novinama Socijalističke Republike Hrvatske". Ovu odluku Ustavni sud Jugoslavije donio je u sastavu predsjednik Dušan Štrbac, i suci Hrvoje Bačič, Božidar Bulatović, mr Krste Čalovski, dr Aleksandar Fira, dr Omer Ibrahimagić, dr Branislav Ivanović, Dimće Kozarov, dr Ivan Kristan, Veljko Marković, Radko Moćivnik i Milosav Stijović.

Ustavni sud Jugoslavije

I-U-broj 7/2-88

Beograd 8. ožujka 1990. godine