USTAVNI SUD HRVATSKE

Ustavni sud Hrvatske, na sjednici 22. veljače 1990. godine, donio je ovu

ODLUKU

1. Utvrđuje se da odredba stava 1. člana 10. u dijelu kojim je propisano da se privrednim ribolovom mogu baviti samo građani s obalnog odnosno otočnog područja, odredba točke 2. stava 1. člana 25. te odredba točke 2. stava 1. člana 34a. Zakona o morskom ribarstvu ("Narodne novine", broj 44/80 i 41/84) nije u skladu s Ustavom SR Hrvatske.

2. U smislu odredbe stava 1. člana 418. Ustava SR Hrvatske ova se odluka dostavlja Saboru SR Hrvatske.

3. Odluka će se objaviti u "Narodnim novinama".

Odredbama Zakona navedenim u točki 1. izreke propisano je da se privrednim ribolovom na moru mogu baviti samo građani SR Hrvatske s obalnog odnosno otočnog područja (član 10), odnosno da je uvjet za dobivanje odobrenja za privredni ribolov prebivalište građana na obalnom odnosno otočnom području (član 25). Prebivalište građana na obalnom odnosno otočnom području uvjet je i za dobivanje odobrenja za uzgoj riba i drugih morskih životinja (član 34a).

Ustavni sud Hrvatske, rješenjem od 21. rujna 1989. godine, pokrenuo je postupak za ocjenu ustavnosti navedenih zakonskih odredbi.

Prema odredbi članova 117. i 118. Ustava SR Hrvatske, sada točke 10. i 11. ustavnog amandmana XL, more, morska obala, ribe, divljač i druga prirodna bogatstva, kao dobra od općeg interesa, uživaju posebnu zaštitu. Ova se prirodna bogatstva stoga moraju iskorištavati u skladu sa zakonom predviđenim općim uvjetima kojima se osigurava njihovo racionalno iskorištavanje i drugi opći interes. Nema dvojbe da zakonodavac, po ovim ustavnim odredbama, ima ustavno ovlaštenje da zakonom regulira kako iskorištavanje tako, i zaštitu navedenog prirodnog bogatstva kao dobra od općeg interesa. Međutim, amandmanom XXXIII na Ustav SR Hrvatske izričito je utvrđeno da su protuustavni propisi i drugi akti i radnje kojima se organizacije udruženog rada ili radni ljudi stavljaju u neravnopravan položaj ovisno o sjedištu odnosno prebivalištu. Ovim se ustavnim udredbama, dakle, otklanja svaka mogućnost stavljanja u neravnopravan položaj građana u odnosu na jednakost u pravima i dužnostima utvrđenu odredbom člana 229. Ustava, pa i u slučaju zakonskog reguliranja iskorištavanja i zaštite prirodnog bogatstva kao dobra od općeg interesa.

U odnosu na odredbu člana 34a. Zakona treba istaknuti i to da riba uzgojena ljudskim radom i djelatnošću na prirodnom dobru koje je od općeg interesa nije prirodno bogatstvo pa stoga ni dobro od općeg interesa.

Iz navedenih razloga Sud je utvrdio kao u izreci ove odluke.

Broj: U/I-161/1988

Zagreb, 22. veljače 1990.