USTAVNI SUD HRVATSKE

Ustavni sud Hrvatske, na sjednici 27. prosinca 1989. godine. donio je ovu

ODLUKU

1. Ukida se odredba člana 7. Programa subvencioniranja dijela stanarine određenim kategorijama stanara za 1989. godinu, što ga je Skupština Samoupravne interesne zajednice stambeno-komunalne djelatnosti općine Vinkovci donijela 29. ožujka 1985. godine, i ujedno utvrđuje da je odredba člana 7. istoimenog programa za 1988. godinu, u vrijeme dok je bila na snazi, bila suprotna zakonu.

2. Utvrđuje se da su suprotne zakonu odredbe članova 19. 20. i 21. Samoupravnog sporazuma o ostvarivanju solidarnosti u izgradnji i korištenju stanova i o udruživanju sredstava za izgradnju stambene infrastrukture na području općine Vinkovci ("Službeni vjesnik" općine Vinkovci. br. 5/81) u dijelu kojim se pod nosiocima prava na subvenciju podrazumijevaju samo stanari, a ne i podstanari.

3. Ova će se odluka Objaviti u "Narodnim novinama" i u "službenom vjesniku" općine Vinkovci.

Odredbama člana 7. u izreci navedenih programa razrađeni su, u šest točaka, uvjeti što ih mora ispunjavati korisnik subvencije. Ustavni sud Hrvatske u povodu inicijativa, podnesenih u vezi s eliminacijskim kriterijima za priznavanje prava na subvencioniranje dijela stanarine pokrenuo je postupak za ocjenu tih odredaba polazeći od ovih razloga: Članom 51. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86) predviđeno je pravo na subvencioniranje dijela stanarine prema odredbama posebnog zakona. U ovom slučaju to je Zakon o izdvajanju i raspoređivanju sredstava za zadovoljavanje stambenih potreba ("Narodne novine", br. 32/77, 54/80, prečišćen tekst u br. 13/81). Ujedno je sam Zakon o stambenim odnosima, takoder u članu 51. predvidio kao eliminacijske kriterije slučaj kad stanar stanuje u stanu većem od odgovarajućeg i kad on, ili netko od članova njegova porodičnog domaćinstva, ima u vlasništvu obiteljsku kuću ili stan kao poseban dio zgrade, ili kuću za odmor bez obzira u kojem mjestu. Zakon o izdvajanju i raspoređivanju sredstava za zadovoljavanje stambenih potreba ne sadrži eliminacijske kriterije u vezi s priznavanjem prava na subvencioniranje dijela stanarine. U članu 7. predviđeno je da se sredstva za stambene potrebe, što se izdvajaju temeljem tog Zakona, koriste, izmedu ostalog, za subvencioniranje dijela stanarine za određene kategorije stanara, utvrđene samoupravnim sporazumom. Prema tome uvjeti za priznavanje prava na subvenciju dijela stanarine i eliminacijski kriteriji s tim u vezi nisu mogli biti uvedeni aktom Skupštine Samoupravne interesne zajednice stambeno-komunalne djelatnosti, niti je ta skupština imala ovlaštenje da svojim aktom mijenja odredbe samoupravnog sporazuma članova zajednice. U vezi s odredbama članova 19, 20. i 21. u izreci navedenog Samoupravnog sporazuma, Sud je utvrdio da se one odnose na stanare kao nosice prava na subvenciju, što je suprotno odredbi člana 51. stav 3. Zakona o stambenim odnosima jer je Zakon utvrdio pravo na subvencioniranje dijela stanarine i radniku koji je podstanar. U skladu s iznijetim odlučeno je kao u izreci.

Broj: U/I-241/1988

Zagreb, 27. prosinca 1989.