ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU KONZULARNE KONVENCIJE IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I REPUBLIKE ALBANIJE

Proglašavam Zakon o potvrđivanju konzularne konvencije između Republike Hrvatske i Republike Albanije, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 9. listopada 1998.

Broj: 081-98-1871/1
Zagreb, 16. listopada 1998.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU KONZULARNE KONVENCIJE IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I REPUBLIKE ALBANIJE

Potvrđuje se Konzularna konvencija, između Republike Hrvatske i Republike Albanije, potpisana u Tirani, 1. listopada 1996., u izvorniku na hrvatskom, albanskom i engleskom jeziku.

Tekst Konzularne konvencije u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

Republika Hrvatska i Republika Albanija

U želji za učvršćenjem prijateljstva i produbljenjem uzajamno korisne suradnje;

Vođene željom za reguliranjem i unapređenjem konzularnih odnosa između dviju zemalja u skladu s načelima dalekosežnog olakšavanja zaštite prava i interesa vlastitih državljana;

Odlučile su sklopiti Konzularnu konvenciju i sporazumjele su se kako slijedi.

1. Za potrebe ove konvencije niže navedeni izrazi označuju slijedeće:

(1) »konzularni ured« označuje generalni konzulat, konzulat, vice-konzulat ili konzularnu agenciju;

(2) »konzularno područje« označuje područje dodijeljeno konzularnom uredu za obavljanje njegovih konzularnih funkcija;

(3) »šef konzularnog ureda« označuje osobu koja je ovlaštena djelovati u tom svojstvu;

(4) »konzularni dužnosnik« označuje svaku osobu, uključujući i šefa konzularnog ureda, koja je u tom svojstvu ovlaštena obnašati konzularne funkcije;

(5) »konzularni službenik« označuje svaku osobu koja obavlja administrativne ili tehničke poslove konzularnog ureda;

(6) »član poslužnog osoblja« označuje svaku osobu zaposlenu na poslužnim dužnostima konzularnog ureda;

(7) »članovi konzularnog ureda« označuje konzularne dužnosnike, konzularne službenike i poslužno osoblje;

(8) »članovi konzularnog osoblja« označuje konzularne dužnosnike, osim šefa konzularnog ureda, konzularne službenike i članove poslužnog osoblja;

(9) »član privatne posluge« označuje svaku osobu zaposlenu isključivo u privatnoj službi člana konzularnog ureda;

(10) »član obitelji« označava supružnika člana konzularnog ureda i njegovu ili njezinu djecu pod uvjetom da žive u istom domaćinstvu te da su ovisni o članu konzularnog ureda;

(11) »konzularne prostorije« označuje zgrade ili dijelove zgrada s pripadajućim zemljištem, bez obzira na to čije su vlasništvo, koji se koriste isključivo za potrebe konzularnog ureda, uključujući i rezidenciju šefa konzularnog ureda;

(12) »konzularni arhiv« označuje sve spise, isprave, dokumente, korespondenciju, knjige, filmove, vrpce i medije za prikupljanje i upotrebu informacija, registre konzularnog ureda, zajedno sa šiframa i kodovima, kartotekama te namještajem potrebnim za njihovu zaštitu ili čuvanje;

(13) »brod« označuje svaki civilni brod koji ima pravo nositi zastavu države imenovanja i koji je registriran u toj zemlji;

(14) »zrakoplov« označuje svaku civilnu letjelicu koja ima pravo nositi oznake države imenovanja i koja je registrirana u toj zemlji.

1. Konzularni ured može se otvoriti na području države primateljice samo uz njezin pristanak.

2. Sjedište konzularnog ureda, njegov rang i granice konzularnog područja utvrđuje država imenovanja, ali to podliježe prethodnom odobrenju države primateljice.

3. Država imenovanja može naknadno promijeniti sjedište konzularnog ureda, njegov rang ili njegovo konzularno područje samo uz pristanak države primateljice.

4. Izričiti prethodni pristanak države primateljice isto je tako potreban i za otvaranje ureda kao dijela postojećeg konzularnog ureda, izvan njegova sjedišta.

1. Država imenovanja daje šefu konzularnog ureda dokument u obliku patentnog pisma ili nekog sličnog akta, koji se izdaje za svako imenovanje i u kojem se potvrđuje svojstvo šefa konzularnog ureda, te se, u pravilu, navodi njegovo prezime i ime, njegova kategorija i razred, konzularno područje i sjedište konzularnog ureda.

2. Država imenovanja dostavit će diplomatskim ili drugim odgovarajućim putem patentno pismo ili sličan akt ministarstvu vanjskih poslova države na čijem području šef konzularnog ureda treba obavljati svoju funkciju.

3. Ukoliko to država primateljica prihvati, država imenovanja može umjesto patentnog pisma ili sličnog akta uputiti državi primateljici notifikaciju koja sadrži podatke predviđene stavkom 1. ovog članka.

4. Šefu konzularnog ureda dopušta se obnašanje njegove funkcije odobrenjem od strane države primateljice koje se naziva egzekvatura, nezavisno od oblika tog odobrenja.

5. Država koja odbije izdati egzekvaturu nije dužna državi imenovanja priopćiti razloge svog odbijanja.

6. Uz rezervu odredaba stavka 7. ovog članka i članka 4. ove konvencije, šef konzularnog ureda ne može nastupiti na funkciju prije dobivanja egzekvature.

7. Dok čeka izdavanje egzekvature, šefu konzularnog ureda može se privremeno dozvoliti obnašanje njegovih funkcija. U tom slučaju primjenjuju se odredbe ove konvencije.

8. Od trenutka kad se šefu konzularnog ureda dozvoli, makar i privremeno, obnašanje njegovih funkcija država primateljica treba to odmah notificirati nadležnim tijelima konzularnog područja. Ona je isto tako dužna osigurati poduzimanje svih potrebnih mjera, kako bi šef konzularnog ureda mogao obavljati svoje službene dužnosti i uživati povlastice prema odredbama ove konvencije.

1. Ako šef konzularnog ureda nije u mogućnosti obnašati svoje funkcije ili je to mjesto upražnjeno, vršitelj dužnosti šefa konzularnog ureda može privremeno djelovati kao šef konzularnog ureda.

2. Prezime i ime vršitelja dužnosti šefa konzularnog ureda notificirat će unaprijed bilo diplomatska misija države imenovanja bilo, ako u državi primateljici nema diplomatske misije države imenovanja, šef konzularnog ureda, ili, u slučaju da je on spriječen to učiniti, neko drugo nadležno tijelo države imenovanja, ministarstvu vanjskih poslova države primateljice ili tijelu kojega to ministarstvo odredi. Država primateljica može prihvaćanje za vršitelja dužnosti šefa konzularnog ureda neke osobe, koja nije ni diplomatski ni konzularni dužnosnik države imenovanja u državi primateljici, uvjetovati svojim pristankom.

3. Nadležna tijela države primateljice pružit će pomoć i zaštitu vršitelju dužnosti šefa konzularnog ureda. Dok ta osoba vodi konzularni ured, primjenjuju se na njega odredbe ove konvencije s istog naslova kao i na odnosnog šefa konzularnog ureda. Međutim, država primateljica nije dužna vršitelju dužnosti šefa konzularnog ureda priznati olakšice, privilegije i imunitete za koje šef konzularnog ureda, da bi ih uživao, mora ispunjavati uvjete koje vršitelj dužnosti šefa konzularnog ureda ne ispunjava.

4. U slučaju kada država imenovanja odredi člana diplomatskog osoblja u državi primateljici za vršitelja dužnosti šefa konzularnog ureda pod uvjetima predviđenim u stavku 1. ovog članka, ovaj i dalje uživa diplomatske privilegije i imunitete, ako se tome ne protivi država primateljica.

1. Ministarstvo vanjskih poslova države primateljice bit će obaviješteno u pisanom obliku o:

a) dolasku člana konzularnog ureda nakon njegova imenovanja, njegovom konačnom odlasku ili prestanku obnašanja dužnosti ili o bilo kojim drugim promjenama glede njegova statusa do kojih može doći tijekom rada u konzularnom uredu;

b) dolasku i konačnom odlasku članova obitelji člana konzularnog ureda i, ovisno o slučaju, da neka osoba postaje ili prestaje biti članom obitelji;

c) dolasku i konačnom odlasku člana privatne posluge i o prestanku njihove službe;

d) zapošljavanju ili otpuštanju osobe koja ima prebivalište u državi primateljici, kao člana konzularnog ureda ili člana privatne posluge.

2. Kada je to moguće, moraju se dolazak i konačni odlazak unaprijed notificirati.

1. Nadležna tijela države primateljice će svakom konzularnom dužnosniku besplatno izdati odgovarajuće isprave kojima se potvrđuje njegov identitet i funkcija.

2. Odredbe stavka 1. ovog članka primjenjuju se i za konzularne službenike, članove poslužnog osoblja i članove privatne posluge, pod uvjetom da nisu državljani države primateljice niti osobe s prebivalištem u toj zemlji.

3. Odredbe stavaka 1. i 2. ovog članka na odgovarajući način primjenjuju se i na članove obitelji.

1. Konzularni dužnosnik, u pravilu, treba biti državljanin države imenovanja.

2. Konzularni dužnosnici ne mogu biti državljani države primateljice, osim uz izričitu suglasnost te države, koja svoju suglasnost može u svakom trenutku povući.

3. Država primateljica može zadržati isto pravo glede državljana neke treće države, koji nisu ujedno državljani države imenovanja.

1. Država primateljica može u svakom trenutku obavijestiti državu imenovanja da je neki konzularni dužnosnik persona non grata ili da je bilo koji drugi član konzularnog osoblja neprihvatljiv. Država imenovanja će tada, ovisno o slučaju, dotičnu osobu opozvati ili će okončati njezine funkcije u konzularnom uredu.

2. Ako država imenovanja odbije izvršiti, ili u razumnom roku ne izvrši obveze prema stavku 1. ovog članka, država primateljica može, ovisno o slučaju, povući egzekvaturu za dotičnu osobu ili je prestati smatrati članom konzularnog osoblja.

3. Osoba imenovana za člana nekog konzularnog ureda može biti proglašena neprihvatljivom prije nego što stigne na područje države primateljice, ili ako se ona već tu nalazi, prije preuzimanja dužnosti u konzularnom uredu. U tom slučaju država imenovanja treba opozvati imenovanje.

4. U slučajevima navedenih u stavcima 1. i 3. ovog članka država primateljica nije dužna priopćiti državi imenovanja razloge svoje odluke.

Država imenovanja može, nakon notifikacije odnosnim državama i ukoliko se nijedna od njih tome izričito ne protivi, ovlastiti konzularni ured otvoren u jednoj državi, da preuzme obavljanje konzularnih funkcija u nekoj drugoj državi.

Nakon notifikacije državi primateljici i ukoliko se ona tome ne protivi, konzularni ured države imenovanja može u državi primateljici obavljati konzularne funkcije u ime treće države.

Svaka od ugovornih stranaka može, u okviru bilateralnih odnosa, imenovati i primati počasne konzularne dužnosnike i primjenjivati na njih odredbe ili poglavlja Bečke konvencije o konzularnim odnosima i, ako je moguće, odredbe ove konvencije. Počasni konzularni dužnosnici mogu biti državljani države imenovanja, države primateljice ili treće države.

Funkcije člana konzularnog ureda prestaju, između ostalog:

a) notifikacijom države imenovanja državi primateljici da su njegove funkcije prestale;

b) povlačenjem egzekvature;

c) notifikacijom države primateljice državi imenovanja da je država primateljica prestala dotičnu osobu smatrati članom konzularnog osoblja.

1. Država primateljica pruža konzularnom uredu sve olakšice u obnašanju njegovih funkcija te odgovarajućim mjerama omogućava članovima konzularnog ureda obavljanje službenih dužnosti i uživanje prava, povlastica i imuniteta utvrđenih ovom konvencijom. Država primateljica poduzima odgovarajuće mjere radi osiguranja sigurnosti konzularnog ureda.

2. Država primateljica odnosi se prema konzularnim dužnosnicima i članovima njihovih obitelji s dužnim poštovanjem i poduzima odgovarajuće mjere radi sprečavanja svakog napada na njihovu osobu, slobodu ili dostojanstvo.

1. Grb države imenovanja zajedno s odgovarajućim natpisom koji označuje konzularni ured na jeziku države imenovanja i države primateljice, može se postaviti na zgradu konzularnog ureda i rezidenciju šefa tog ureda.

2. Zastava države imenovanja može biti na zgradi konzularnog ureda i rezidenciji šefa konzularnog ureda.

3. Šef konzularnog ureda može staviti zastavu države imenovanja i na svoje prijevozno sredstvo kada ga koristi u službene svrhe.

4. U ostvarivanju prava priznatog ovim člankom vodit će se računa o zakonima, propisima i praksi države primateljice.

1. Konzularne prostorije su nepovredive. Tijela države primateljice ne mogu ući u konzularne prostorije, osim uz pristanak šefa konzularnog ureda ili šefa diplomatske misije države imenovanja ili osobe propisno ovlaštene od jednog od tih šefova. Međutim, u slučaju požara ili druge nesreće koja zahtijeva hitne mjere, pristanak šefa konzularnog ureda ili šefa diplomatske misije države imenovanja ili osobe propisno ovlaštene od jednog od tih šefova može se pretpostaviti.

2. Uz rezervu odredbe stavka 1. ovog članka, država primateljica posebno je obvezna poduzimati sve potrebne mjere kako bi spriječila da konzularne prostorije budu nasilno zaposjednute ili oštećene, te narušen mir ili povrijeđeno dostojanstvo konzularnog ureda.

3. Konzularne prostorije, namještaj u njima, imovina konzularnog ureda i njegova prijevozna sredstva ne mogu biti predmetom bilo kakvog oblika rekvizicije u svrhu nacionalne obrane, javne koristi ili u druge svrhe. U slučaju da je za te svrhe potrebna eksproprijacija, poduzet će se sve potrebne mjere kako bi se izbjeglo ometanje obnašanja konzularnih funkcija, a državi imenovanja će se isplatiti brza, odgovarajuća i efektivna odšteta.

1. Konzularne prostorije i rezidencije šefa konzularnog ureda čiji je vlasnik ili najmoprimac država imenovanja ili osoba koja djeluje, u njezino ime izuzete su od plaćanja svih nacionalnih, regionalnih i općinskih pristojbi i poreza, osim onih koji se ubiru kao naknada za posebne usluge.

2. Izuzeća iz stavka 1. ovog članka ne primjenjuju se na pristojbe i poreze koje prema zakonima i propisima države primateljice plaća osoba koja je sa državom imenovanja ili osobom koja djeluje u njezino ime u ugovornom odnosu.

Konzularni arhivi i dokumenti nepovredivi su u svako vrijeme i bez obzira na to gdje se nalaze.

1. U skladu sa zakonima i drugim propisima države primateljice, država imenovanja ima pravo:

a) stjecati, posjedovati ili unajmiti zemljište, zgrade ili dijelove zgrada za sjedište konzularnog ureda, rezidenciju šefa konzularnog ureda ili smještaj drugih članova konzularnog ureda;

b) graditi ili adaptirati zgrade na stečenom zemljištu u gore navedene svrhe;

c) prenositi pravo vlasništva nad tako stečenim odnosno izgrađenim zemljištem, zgradama ili dijelovima zgrada.

2. U slučaju potrebe, država primateljica dužna je pomagati konzularni ured u stjecanju odgovarajućih stanova za članove konzularnog ureda.

3. Odredbe stavka 1. ovog članka ne izuzimaju državu imenovanja od obveze da djeluje u skladu sa zakonima i ograničenjima glede izgradnje, urbanističkog planiranja i očuvanja povijesnih spomenika koji se primjenjuju u području gdje se nalaze ili će se nalaziti predmetno zemljište, zgrade ili dijelovi zgrada.

U skladu sa svojim zakonima i propisima koji se odnose na područja u koja je, iz razloga nacionalne sigurnosti, ulaz zabranjen ili ograničen, država primateljica osigurat će na svom teritoriju slobodu kretanja i putovanja svim članovima konzularnog ureda i članovima njihovih obitelji. Ni u kakvim okolnostima država primateljica neće ometati konzularnog dužnosnika u obnašanju njegovih funkcija.

1. Država primateljica dužna je dozvoliti i štititi slobodu komunikacije konzularnog ureda u sve službene svrhe. U komunikaciji s vladom, diplomatskim misijama ili drugim konzularnim uredima države imenovanja gdje god oni bili, konzularni ured može koristiti sva pogodna sredstva komunikacije, uključujući diplomatske ili konzularne kurire, diplomatsku ili konzularnu valizu kao i kodiranu ili šifriranu korespondenciju. Konzularni ured može instalirati i upotrebljavati radio odašiljač samo uz pristanak države primateljice.

2. Službena korespondencija konzularnog ureda nepovrediva je. Izraz »službena korespondencija« označava svaku korespondenciju vezanu uz konzularni ured i njegove funkcije.

3. Konzularna valiza treba nositi vidljive vanjske oznake svog svojstva i smije sadržavati samo službenu korespondenciju kao i dokumente i predmete namijenjene isključivo službenoj svrsi.

4. Konzularna valiza ne smije se ni otvoriti, niti zadržati. Međutim, ako vlasti države primateljice imaju ozbiljan razlog za sumnju da se u valizi nalaze i predmeti koji nisu korespondencija, dokumenti ni predmeti na koje se odnosi stavak 3. ovog članka, one mogu zatražiti da ovlašteni predstavnik države imenovanja otvori valizu u njihovoj prisutnosti. Ako vlasti države imenovanja odbiju taj zahtjev, valiza se vraća u mjesto odakle je upućena.

5. Konzularnom kuriru osigurava se službeni dokument kojim se potvrđuje njegovo svojstvo i broj paketa koji čine konzularnu valizu. Jedino državljanin države imenovanja koji nema stalno mjesto boravka u zemlji primateljici može biti konzularni kurir. Država primateljica štiti konzularnog kurira u obavljanju njegovih dužnosti, i on uživa osobnu nepovredivost te ne može biti podvrgnut nikakvom obliku pritvaranja, uhićenja ili bilo kojem drugom obliku ograničavanja osobne slobode.

6. Konzularna valiza može se povjeriti zapovjedniku broda ili zrakoplova. Zapovjedniku se daje službeni dokument u kojem je specificiran broj paketa koji čine konzularnu valizu, ali on se ne smatra konzularnim kurirom. Svaki član konzularnog ureda može slobodno preuzeti konzularnu valizu direktno od zapovjednika broda ili zrakoplova ili mu je predati.

1. Konzularni dužnosnik ne može biti zadržan, pritvoren, uhićen ili podvrgnut drugim mjerama lišenja slobode osim u slučaju teškog krivičnog djela i to samo na osnovu odluke nadležnog tijela, odnosno kada je riječ o izvršenju pravomoćne sudske odluke.

2. Konzularni dužnosnici i konzularni službenici uživaju imunitet od građanske i upravne sudbene nadležnosti države primateljice u vezi s radnjom izvršenom u službenom svojstvu.

3. Odredbe stavka 2. ovog članka ne primjenjuju se u slučaju građanske parnice:

a) proistekle iz ugovora koji je zaključio član konzularnog ureda a pri čemu nije eksplicitno ili implicitno djelovao u ime države imenovanja;

b) pokrenute po trećoj osobi za naknadu štete nastale prometnom nesrećom koja je u državi primateljici prouzročena vozilom, brodom ili zrakoplovom.

c) u vezi s nasljeđivanjem u kojem konzularni dužnosnik ili konzularni službenik djeluje kao privatna osoba u svojstvu nasljednika, legatara, izvršitelja oporuke, upravitelja ili staratelja ostavine.

4. Odredbe stavaka 1. do 3. ovog članka primjenjuju se na odgovarajući način i na članove obitelji.

5. Ako nadležno tijelo države primateljice namjerava zadržati, uhititi ili na drugi način lišiti slobode člana konzularnog osoblja, obvezno je prethodno izvijestiti o tome šefa konzularnog ureda. Ako se pokrene krivični postupak protiv konzularnog dužnosnika, on je dužan pojaviti se pred nadležnim tijelima. Međutim, postupak treba biti vođen s dužnim poštovanjem prema konzularnom dužnosniku, vodeći računa o njegovom službenom položaju i, osim u slučaju predviđenom u stavku 1. ovog članka, na način kako bi se što manje ometalo obavljanje konzularnih funkcija. Ako je u okolnostima spomenutim u stavku 1. ovog članka nastala potreba pritvaranja nekog konzularnog dužnosnika, postupak protiv njega mora biti proveden u najkraćem vremenu.

6. U slučaju uhićenja ili pritvaranja člana konzularnog osoblja ili pokretanja krivičnog postupka protiv njega, država primateljica dužna je u najkraćem roku o tome izvijestiti šefa konzularnog ureda. Ako je i šef konzularnog ureda pogođen nekom od tih mjera država primateljica uputit će obavijest diplomatskim putem državi imenovanja.

7. Ako šef konzularnog ureda, odnosno šef dipolomatske misije nije bio prethodno izvješten o poduzimanju mjera iz ovog članka, nadležno tijelo države primateljice dužno je pružiti potpunu informaciju konzularnom uredu ili diplomatskoj misiji države imenovanja o provedenom postupku.

1. Članovi konzularnog ureda mogu biti pozvani da svjedoče u sudskim i upravnim postupcima kod nadležnih tijela države primateljice. Konzularni službenik ili član poslužnog osoblja ne smije odbiti svjedočiti, osim u slučajevima utvrđenim stavkom 3. ovog članka. Ako konzularni dužnosnik odbije prisustvovati ili svjedočiti, protiv njega se ne primjenjuju mjere prisile ili neka druga sankcija.

2. Tijela države primateljice koja konzularnog dužnosnika pozovu da svjedoči, ne smiju ga ometati u obavljanju njegovih službenih funkcija. Ona mogu saslušati svjedočenje konzularnog dužnosnika u konzularnom uredu, rezidenciji, njegovom stanu, ili prihvatiti njegovu pisanu izjavu.

3. Članovi konzularnog ureda nisu dužni svjedočiti o činjenicama koje se odnose na obavljanje njihovih službenih funkcija, niti su dužni pokazati službenu korespondenciju ili druge s njom povezane dokumente. Oni isto tako mogu odbiti svjedočiti kao vještaci u odnosu na zakonodavstvo države imenovanja.

1. Država imenovanja može se odreći privilegija i imuniteta iz članka 21. i 22. ove konvencije. Odricanje uvijek mora biti eksplicitno i notificirano državi primateljici.

2. Pokretanje postupka od strane konzularnog dužnosnika ili konzularnog službenika u slučaju u kojem bi mogao uživati imunitet od sudbene nadležnosti iz članka 21. stavak 2. i 3. ove konvencije, lišava ga prava da se pozove na imunitet u vezi s protuzahtjevom vezanim uz glavni zahtjev.

3. Odricanje od imuniteta od sudbene nadležnosti u svezi s građanskim ili upravnim postupkom ne uključuje i odricanje od imuniteta u pogledu mjera izvršenja presude; u svezi s takvim mjerama potrebno je posebno odricanje.

1. Konzularni dužnosnici i konzularni službenici, kao i članovi njihove obitelji izuzimaju se u državi primateljici od bilo kakvih osobnih usluga, javnih službi, vojnih obveza kao što su rekvizicija, doprinosi i ukonačenje.

2. Međutim, odredbe stavka 1. ovog članka ne primjenjuju se ni na konzularnog službenika koji nije stalni službenik države imenovanja ili koji obavlja neku privatnu djelatnost lukrativnog karaktera u državi primateljici niti na članove njegove obitelji.

1. Član konzularnog ureda i članovi njegove obitelji izuzimaju se od svih obaveza koje prizlaze iz zakona i propisa države primateljice glede prijave, dozvole boravka i drugih formalnosti koje se odnose na strance.

2. Međutim, odredbe stavka 1. ovog članka ne primjenjuju se na konzularnog službenika koji nije stalni službenik države imenovanja ili koji obavlja neku privatnu djelatnost lukrativnog karaktera u državi primateljici, niti na članove njegove obitelji.

1. Članovi konzularnog ureda izuzeti su, u svezi službe koju vrše za državu imenovanja, od obveza koje zakoni i propisi države primateljice o zapošljavanju stranaca predviđaju u svezi s radnom dozvolom.

2. Članovi privatne posluge konzularnih dužnosnika i konzularnih službenika, ako ne obavljaju nikakve druge poslove lukrativnog karaktera u državi primateljici, izuzimaju se od obveza iz stavka 1. ovog članka.

1. Konzularni dužnosnici, konzularni službenici članovi njihove obitelji oslobođeni su svih davanja i poreza, osobnih, realnih, nacionalnih, regionalnih i općinskih, osim:

a) posrednih poreza koji su po svojoj prirodi sadržani u cijeni robe ili usluga;

b) davanja i poreza na privatne nekretnine koje se nalaze na teritoriju države primateljice, uz rezervu odredaba članka 16. ove konvencije;

c) nasljednih davanja i davanja za prijenos prava vlasništva, koje ubire država primateljica;

d) davanja i poreza na privatne prihode, uključujući i prihode od kapitala koji potječu iz države primateljice, i poreza na kapital uložen u trgovačka i financijska poduzeća u državi primateljici;

e) registracija, naknada za sudske uknjižbe, hipotekarnih pristojbi i biljega, uz rezervu odredaba članka 16. ove konvencije.

2. Članovi konzularnog ureda koji zapošljavaju osobe čije nadnice ili plaće nisu izuzete od poreza na prihod u državi primateljici dužni su se pridržavati obveza koje zakoni i drugi propisi te države utvrđuju poslodavcima u svezi s ubiranjem poreza na prihod.

3. Članovi poslužnog osoblja izuzeti su od poreza i pristojbi na zarade koje primaju za svoju službu.

1. U skladu sa svojim zakonima i propisima, država primateljica će dozvoliti uvoz i izvoz, te izuzeće od carinskih pristojbi, izuzev pristojbi i davanja za ukrcaj, prijevoz, skladištenje i iskrcaj te druge usluge, za:

a) predmete namijenjene službenoj upotrebi od strane konzularnog ureda;

b) predmete, uključujući prijevozna sredstva, namijenjene osobnoj upotrebi konzularnog dužnosnika ili članova njegove obitelji, uključujući predmete namijenjene njegovom smještaju. Potrošni predmeti ne smiju prelaziti količine potrebne za njihovu neposrednu upotrebu od strane odnosnih osoba.

2. Konzularni službenici uživaju privilegije i oslobođenja predviđena u stavku 1. ovog članka glede predmeta uvezenih pri njihovom prvom stupanju na dužnost.

3. Osobna prtljaga konzularnog dužnosnika i članova njegove obitelji izuzeta je od pregleda, osim u slučaju kad postoji ozbiljan razlog za pretpostavku da ista sadrži druge predmete osim onih čiji je uvoz dozvoljen prema stavku 1. b) ovog članka ili predmete čiji su izvoz ili uvoz zabranjeni zakonima ili propisima države primateljice ili podliježu njezinim zakonima i propisima o karanteni. Takva kontrola obavlja se u nazočnosti dotičnog konzularnog dužnosnika ili njegovog opunomoćenika.

1. Konzularni službenici i članovi poslužnog osoblja koji su državljani države primateljice ili u njoj imaju stalno boravište, ili koji u državi primateljici obavljaju privatnu djelatnost lukrativnog karaktera, ne uživaju povlastice, olakšice i imunitete predviđene ovom Konvencijom, s izuzetkom odredbi stavaka 3. i 4. članka 22. ove Konvencije.

2. Članovi obitelji konzularnog službenika ili člana poslužnog osoblja koji je državljanin države primateljice ili ima stalni boravak u toj državi, te članovi obitelji člana konzularnog ureda koji su državljani države primateljice ili imaju stalni boravak u toj državi, ne uživaju olakšice, privilegije i imunitete predviđene ovom konvencijom, osim onih predviđenih stavkom 3. članka 22. ove Konvencije.

3. Članovi privatne posluge, ne uživaju nikakve povlastice i imunitete navedene u ovoj Konvenciji, osim onih predviđenih stavkom 3. člankom 22. ove Konvencije.

4. Država primateljica vršit će svoju jurisdikciju nad tim osobama tako da neopravdano ne priječi obavljanje funkcija konzularnog ureda.

Sve osobe koje uživaju privilegije i imunitete po ovoj Konvenciji obvezne su, bez prejudiciranja spomenutih povlastica i imuniteta, poštivati zakone i druge propise države primateljice, uključujući one koji se odnose na promet vozila i njihovo osiguranje.

1. Konzularni dužnosnik ima pravo, u granicama svojeg konzularnog područja, obnašati funkcije navedene u ovom poglavlju ove Konvencije. Osim toga, konzularni dužnosnik može obavljati druge službene dužnosti ukoliko ove nisu u suprotnosti s propisima države primateljice ili ako se država primateljica tome ne protivi.

2. Konzularni dužnosnik može, nakon notifikacije o tome državi primateljici, djelovati kao predstavnik države imenovanja u bilo kojoj međunarodnoj organizaciji.

3. Konzularni se dužnosnik može, u svezi s obnašanjem svoje funkcije, pismeno ili usmeno obraćati nadležnim tijelima svojega konzularnog područja kao i središnjim tijelima države primateljice, ako to dopuštaju zakoni i drugi propisi države primateljice, ili odgovarajući međunarodni ugovori.

4. U posebnim okolnostima konzularni dužnosnik može, uz suglasnost države primateljice, obavljati svoje funkcije izvan svog konzularnog područja.

5. Konzularni dužnosnik ima pravo ubirati konzularne pristojbe u skladu s propisima države imenovanja. Sredstva prikupljena ubiranjem takvih pristojbi izuzeta su od bilo kakvih prireza i poreza države primateljice.

Konzularni dužnosnik ima pravo štititi interese države imenovanja i njezinih državljana.

Zadaća konzularnog dužnosnika sastoji se u poticanju razvoja trgovinskih, gospodarskih, znanstvenih i kulturnih odnosa između države imenovanja i države primateljice i uopće u promicanju razvoja prijateljskih odnosa između njih.

1. Konzularni dužnosnik ima pravo:

a) voditi evidenciju o državljanima države imenovanja;

b) primati obavijesti i isprave o rođenju ili smrti državljana države imenovanja;

c) primati, u skladu sa zakonima države imenovanja, isprave o sklopljenom braku ili sklopiti brak, ukoliko su obje strane državljani države imenovanja.

2. Konzularni je dužnosnik dužan izvijestiti nadležne vlasti države primateljice o djelatnostima obavljenima prema točkama b) i c) stavka 1. ovog članka, ukoliko to zahtijevaju zakoni i propisi države primateljice.

3. Odredbe točke b) i c) stavka 1. ovog članka ne oslobađaju odnosne osobe obveze pridržavati se formalnosti koje zahtijevaju zakoni i propisi države primateljice.

Konzularni dužnosnik ima pravo:

1. izdavati državljanima države imenovanja putovnice i putne isprave te produžiti i poništiti takve putovnice u skladu sa zakonima i propisima države imenovanja;

2. izdavati vize ili odgovarajuće dokumente osobama koje žele putovati u državu imenovanja.

Konzularni dužnosnik ima pravo:

1. primati, sastavljati i ovjerovati izjave državljana države imenovanja, uključujući izjave koje se odnose na obiteljske stvari i na državljanstvo, a u skladu sa zakonima i propisima države imenovanja;

2. sastavljati, registrirati, ovjeravati i čuvati oporuke državljana države imenovanja;

3. sastavljati, registrirati i ovjeravati ugovore sklopljene između državljana države imenovanja, te ovjeravati jednostavne oporučne izjave, ukoliko takvi ugovori i izjave nisu u suprotnosti s propisima države primateljice. Međutim, konzularni dužnosnik ne može sastavljati, registrirati i ovjeriti one ugovore i izjave kojima se osnivaju, prenose ili likvidiraju prava na nekretnine koje se nalaze u državi primateljici;

4. sastavljati, registrirati i ovjeravati ugovore između državljana države imenovanja, s jedne strane, i državljana države primateljice, s druge strane, ukoliko se takvi ugovori trebaju ostvariti ili proizvesti pravne učinke isključivo u državi imenovanja, kao i uz uvjet da oni nisu u suprotnosti s propisom države primateljice;

5. legalizirati isprave izdane od tijela države imenovanja ili države primateljice, te ovjeravati preslike, duplikate ili izvatke takvih isprava;

6. prevoditi dokumente i ovjeravati sukladnost takvih prijevoda;

7. ovjeravati potpise državljana države imenovanja;

8. prihvatiti na čuvanje isprave, novac ili druge stvari državljana države imenovanja ili za njih, ako to nije u suprotnosti sa zakonima i drugim propisima države primateljice. Takav se polog može preuzeti od države primateljice samo u skladu sa zakonima i drugim propisima te države;

9. primati, radi prijenosa ovlaštenim osobama, predmete koji su izgubili državljani države imenovanja za vrijeme njihovog boravka u državi primateljici;

10. izdavati isprave o podrijetlu proizvoda.

Isprave koje konzularni dužnosnik sastavi, ovjeri ili provede, u skladu s odredbama Članka 36. ove Konvencije, priznaju se u državi primateljici kao isprave s istim pravnim učinkom i s istom pravnom snagom kao i isprave sastavljene, ovjerene ili provedene od nadležnih tijela države primateljice, ako njihov sadržaj nije u suprotnosti sa zakonima i drugim propisima te države.

Na zahtjev nadležnih tijela države primateljice konzularni dužnosnik ima pravo dostavljati sudske i vansudske akte i obavljati saslušanja u skladu s važećim međunarodnim sporazumima između ugovornih stranaka, ili, ukoliko nema takvih sporazuma, na bilo koji drugi način koji je u skladu sa zakonima i drugim propisima države primateljice. Ovo se pravo može koristiti samo u odnosu na državljane države imenovanja i bez korištenja bilo kakvih mjera prisile.

1. Nadležna tijela države primateljice dužna su izvijestiti konzularnog dužnosnika o potrebi ustanovljenja skrbništva ili kuratele za maloljetne osobe ili za osobe koje nemaju punu poslovnu sposobnost, za pravne transakcije koje su državljani države imenovanja, a u svezi s obavljanjem pravnih poslova, ili o potrebi zaštite imovine koja se nalazi u državi primateljici, ukoliko, bez obzira na razloge, istom ne može upravljati državljanin države imenovanja.

2. U konzultaciji s nadležnim tijelima države primateljice konzularni dužnosnik može izvijestiti državljane države imenovanja o pitanjima spomenutima u stavku 1. ovog članka, a posebice može predložiti osobe koje bi nastupile kao skrbnici ili kuratori.

3. Ako nije osigurano upravljanje imovinom maloljetnih ili drugih poslovno nesposobnih osoba, konzularni dužnosnik može predložiti osobu koja će upravljati tom imovinom ili tražiti od nadležnih tijela države primateljice da radi toga poduzmu nužne mjere.

Nadležna tijela države primateljice dužne su bez odlaganja obavijestiti konzularnog dužnosnika o smrti nekog državljana države imenovanja, te bez naplate dostaviti primjerak isprave kojom se potvrđuje činjenica smrti.

1. U slučaju otvaranja nasljedstva na teritoriju države primateljice, nadležna tijela te države izvijestit će o tome, bez odgađanja, konzularnog dužnosnika države imenovanja, ako je nasljednik, nosilac prava nasljedstva ili legatar državljanin države imenovanja koji nema punomoćnika u državi primateljici.

2. Kad nadležna tijela države primateljice prime informaciju o otvaranju nasljedstva preminulog državljanina države imenovanja u državi primateljici koji nema nasljednika ili izvršitelja oporuke u državi primateljici, izvijestit će o tome bez odgađanja konzularnog dužnosnika države imenovanja.

3. Konzularni dužnosnik ima pravo:

a) poduzimati odgovarajuće mjere u skladu s propisima države primateljice za zaštitu i očuvanje ostavine umrlog državljanina države imenovanja koja se nalazi na teritoriju države primateljice. Radi zaštite interesa državljanina države imenovanja, on se može obraćati nadležnim tijelima države primateljice i tražiti da ta tijela poduzmu potrebne mjere zaštite i očuvanja ostavine umrlog, da bude izviješten o poduzetim mjerama, da bude prisutan popisu i pečaćenju ostavine, ako taj državljanin nije na drugi način zastupan.

b) zastupati i štititi interese državljanina države imenovanja pred sudovima i drugim nadležnim tijelima države primateljice koja ima ili tvrdi da ima pravo na ostavinu koja se nalazi na teritoriju države primateljice bez obzira na državljanstvo umrlog, ako se taj zainteresirani državljanin ne nalazi u državi primateljici ili je maloljetan, dok ne bude imao imenovanog zastupnika.

4. U slučaju otvaranja nasljedstva državljanina države imenovanja, tijela države primateljice dostavit će konzularnom dužnosniku prijepis oporuke i sve raspoložive podatke o nasljednicima i njihovom mjestu boravka, kao i o sastavu i vrijednosti ostavine i obavijest da li je pokrenut ostavinski postupak i u kojoj je fazi postupak.

5. Konzularni dužnosnik će surađivati i pružati pomoć, neposredno ili preko zastupnika, nadležnom tijelu države primateljice pri provođenju mjera iz stavka 3. i 4. ovog članka.

6. Ako po okončanju ostavinskog postupka ili drugih formalnosti u svezi s nasljedstvom u državi primateljici pokretne stvari iz nasljedstva ili vrijednost prodaje pokretnih stvari ili nekretnina pripadnu nasljedniku, nosiocu prava nasljedstva ili legatoru koji je državljanin države imenovanja a koji nije nastanjen u državi primateljici i nema svog zastupnika, ta imovina ili vrijednost od prodaje bit će uručena konzularnom dužnosniku pod uvjetom:

a) da se dokaže svojstvo nasljednika, nositelja prava ili legatara;

b) da su nadležna tijela države primateljice odobrila, ako je potrebno, predaju nasljednih dobara ili vrijednosti njihove prodaje;

c) da su sva dugovanja, prijavljena u roku predviđenom propisima države primateljice, podmirena ili osigurana;

d) da su sve nasljedničke pristojbe naplaćene ili osigurane.

U slučaju smrti državljanina države imenovanja koji nema stalni boravak u državi primateljici za vrijeme boravka u toj državi ili tranzita, nadležne vlasti države primateljice zaštitit će svu imovinu preminule osobe i potom je prenijeti bez ikakvih posebnih formalnosti konzularnom dužnosniku države imenovanja radi predaje nasljedniku ili drugoj ovlaštenoj osobi. Pri tome se moraju poštovati zakoni i propisi države primateljice glede izazova tih stvari i transfera novca. Konzularni dužnosnik isplatit će sva dugovanja preminule osobe nastala tijekom njezina boravka u državi primateljici do visine vrijednosti preuzete imovine.

Konzularni dužnosnik ima pravo zastupati, u skladu sa zakonima i propisima države primateljice, državljanina države imenovanja pred vlastima države primateljice, ukoliko ta osoba, zbog odsutnosti ili iz drugih važnih razloga, ne može u odgovarajuće vrijeme preuzeti obranu svojih prava i interesa. Takvo se zastupanje produžuje sve dok dotična osoba ne imenuje svog zastupnika ili osobno ne preuzme obranu svojih prava i interesa.

1. Konzularni dužnosnik ima pravo komunicirati i susresti se sa svakim državljaninom države imenovanja, pužiti mu savjet i pomoć i, ako je potrebno, osigurati mu pravnu pomoć. Država primateljica neće ni na koji način ograničavati komunikaciju državljanina države imenovanja s konzularnim dužnosnikom ili pristup konzularnom uredu.

2. Nadležne vlasti države primateljice će bez odlaganja, a najkasnije u roku od tri dana od dana poduzimanja takvih mjera, izvijestiti konzularnog dužnosnika države imenovanja o uhićenju, pritvaranju ili lišavanju slobode na bilo koji drugi način državljana države imenovanja. Nadležna tijela dužna su uputiti, bez odlaganja svako priopćenje koje konzularnom dužnosniku uputi osoba koja je pritvorena, uhićena ili podvrgnuta bilo kojem drugom obliku ograničenja osobne slobode.

3. Konzularni dužnosnik ima pravo odmah tj. u roku od četiri dana posjetiti i uspostaviti kontakt s državljanom države imenovanja koji je uhićen, pritvoren, zatvoren ili na bilo koji drugi način lišen slobode. Pravo predviđeno ovim stavkom koristi se u skladu sa zakonima i drugim propisima države primateljice, uz pretpostavku, međutim, da ti zakoni i propisi ne negiraju to pravo.

4. Nadležna tijela države primateljice dužna su bez odlaganja obavijestiti konzularnog dužnosnika države imenovanja o nesrećama i drugim ozbiljnim nezgodama u kojima je došlo do smrti ili teških tjelesnih povreda državljana države imenovanja.

1. Konzularni dužnosnik ima pravo pružiti svaku pomoć brodu države imenovanja, njegovoj posadi i putnicima tijekom boravka u lukama, u teritorijalnim vodama ili unutarnjim vodama države primateljice.

2. Konzularni dužnosnik može stupiti na brod države imenovanja čim se tom brodu dozvoli slobodan pristup obali, a zapovjednik, ostali članovi posade i putnici mogu komunicirati s njim.

3. Konzularni dužnosnik može koristiti pravo nadzora i pregleda broda države imenovanja i njegove posade. U tom smislu on može posjetiti brod i biti posjećen od zapovjednika i drugih članova posade.

4. Konzularni dužnosnik može zatražiti pomoć od nadležnih vlasti države primateljice u bilo kojem pitanju koje se odnosi na obnašanje njegovih dužnosti glede nekog broda države imenovanja ili zapovjednika, ostalih članova posade i putnika takva broda.

Konzularni dužnosnik ima pravo glede broda države imenovanja:

1. ne utječući na prava tijela države primateljice, istražiti sve događaje što su se zbili na brodu tijekom putovanja ili boravaka, ispitati zapovjednika i druge članove posade, pregledati brodske isprave, uzeti izjave o brodu, teretu i putovanju, te olakšati dolazak, odlazak i boravak broda u luci;

2. posredovati u rješavanju sporova između zapovjednika broda i drugih članova posade, uključujući i sporove koji se odnose na ugovore o radu i zaradu;

3. poduzeti odgovarajuće korake za osiguranje liječenja i repatrijacije zapovjednika broda i drugih članova posade;

4. organizirati pravnu zaštitu za zapovjednika i ostale članove posade tijekom njihovih kontakata sa sudovima i drugim vlastima države primateljice i u tom smislu pružiti im pravnu zaštitu i usluge tumača;

5. sastaviti, primiti, registrirati ili ovjeriti deklaracije ili druge isprave koje se odnose na brod i koji su predviđeni zakonima države imenovanja;

6. poduzimati bilo koje druge mjere predviđene zakonima države imenovanja glede brodarstva, ukoliko te druge mjere nisu u suprotnosti sa zakonima i drugim propisima države primateljice.

1. Sudovi i druga nadležna tijela države primateljice ne smiju provoditi svoju jurisdikciju glede kaznenih djela počinjenih na brodu države imenovanja, osim u slučaju:

a) kaznenog djela počinjenog od ili protiv državljanina države primateljice ili od ili protiv bilo koje druge osobe koja nije član posade broda;

b) kaznenog djela kojim se ometa javni red, sigurnost luke ili teritorijalnih ili unutarnjih voda države primateljice;

c) kaznenog djela kojim se krše zakoni i drugi propisi države primateljice na području javnog zdravlja, sigurnosti života na moru, ulaska u državu, carinskih propisa, zagađivanja mora ili ilegalnog prijevoza droga;

d) kaznenog djela za koje je po zakonu države primateljice predviđena kazna zatvora u trajanju ne manjem od pet godina ili teža kazna.

2. U drugim slučajevima navedene vlasti mogu djelovati samo na zahtjev ili uz suglasnost konzularnog dužnosnika.

1. Ako sudovi ili druga tijela države primateljice namjeravaju poduzeti prisilne mjere, zaplijeniti imovinu ili provoditi istragu na brodu države imenovanja, nadležna tijela države primateljice o tome će izvijestiti konzularnog dužnosnika. Obavijest se mora uputiti prije poduzimanja takvih mjera, kako bi konzularni dužnosnik ili njegov predstavnik mogli biti prisutni. Ako je nemoguće uputiti obavijest ranije, nadležne vlasti države primateljice dužne su to učiniti u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u vrijeme kad spomenute aktivnosti trebaju početi. Nadležna tijela države primateljice dužna su omogućiti konzularnom dužnosniku komunikaciju s pritvorenom ili uhićenom osobom i poduzimanje odgovarajućih koraka za zaštitu interesa te osobe.

2. Odredbe stavka 1. ovog članka primjenjuju se i na zapovjednika i ostale članove posade koje bi vlasti države primateljice trebale saslušati na kopnu.

3. Odredbe ovog članka ne primjenjuju se na rutinsku carinsku i sanitarnu kontrolu i kontrolu putovnica niti na druge radnje koje se obavljaju na zahtjev zapovjednika broda ili uz njegov pristanak.

Ako član posade koji nije državljanin države primateljice napusti brod u toj državi bez pristanka zapovjednika broda države imenovanja, nadležna tijela države primateljice dužna su na zahtjev konzularnog dužnosnika pružiti pomoć u traženju te osobe.

1. Ako brod države imenovanja pretrpi brodolom, štetu, nasukanje ili bude izbačen na obalu, ili pretrpi bilo kakvu drugu štetu u državi primateljici, ili ako je neki predmet koji čini dio njegovog tereta nađen uslijed nasukavanja broda na obali države primateljice, blizu obale države primateljice ili je donesen u luku te države, nadležna tijela države primateljice dužna su bez odgađanja na odgovarajući način izvijestiti konzularnog dužnosnika.

2. U slučajevima na koje se odnosi stavak 1. ovog članka, nadležna tijela države primateljice dužna su poduzeti sve nužne mjere kako bi se organiziralo spašavanje i zaštita broda, putnika i posade na njemu, opreme broda, tereta, inventara i drugih predmeta na brodu te spriječila povreda imovine. To se odnosi i na predmete koji čine dio broda ili njegovog tereta a koji su se našli izvan broda. Nadležna tijela države primateljice dužna su bez odgađanja obavijestiti konzularnog dužnosnika o svim poduzetim radnjama.

3. Konzularni dužnosnik može pružiti svu potrebnu pomoć takvom brodu, njegovim putnicima i članovima posade i u tu svrhu zatražiti pomoć nadležnih tijela države primateljice. Konzularni dužnosnik može zatražiti da se poduzmu radnje iz stavka 2. ovog članka te da se započne ili nastavi s popravkom broda, ili može zatražiti od nadležnih tijela države primateljice da poduzmu te radnje.

4. Ako je brod koji je pretrpio brodolom ili bilo koji predmet koji mu pripada nađen na obali ili blizu obale države primateljice ili donesen u luku te države a ni zapovjednik broda niti njegov vlasnik, agent ili osiguravatelj nisu bili u mogućnosti poduzeti mjere za osiguravanje i upravljanje tim brodom ili predmetom, smatra se da je konzularni dužnosnik ovlašten u ime vlasnika poduzeti iste organizacijske mjere koje bi poduzeo i sam vlasnik u tu svrhu. Odredbe ovog stavka primjenjuju se na svaki predmet koji čini dio tereta broda.

5. Ako je neki predmet, koji čini dio tereta broda treće države koji je pretrpio brodolom, a koji je vlasništvo državljanin države imenovanja, nađen na obali ili blizu obale države primateljice ili donesen u luku te države a ni zapovjednik broda niti njegov vlasnik, agent ili osiguravatelj nisu bili u mogućnosti poduzeti mjere za osiguravanje i upravljanje tim predmetom, smatra se da je konzularni dužnosnik ovlašten u ime vlasnika poduzeti iste organizacijske mjere koje bi poduzeo i sam vlasnik u tu svrhu.

1. Ako zapovjednik ili neki drugi član posade broda umre ili se izgubi u državi primateljici, zapovjednik ili njegov zamjenik te konzularni dužnosnik države imenovanja jedine su ovlaštene osobe da sastave inventar predmeta, novčanih sredstava i druge imovine koju je za sobom ostavila preminula ili izgubljena osoba i obave sve aktivnosti nužne za zaštitu imovine ili njezinu predaju u cilju likvidacije nasljedstva.

2. Ako zapovjednik ili neki drugi član posade broda, koji je državljanin države primateljice, umre ili se izgubi, zapovjednik ili njegov zamjenik dužni su poslati kopiju popisa inventara iz stavka 1. ovog članka tijelima države primateljice koja su ovlaštene obaviti sve aktivnosti nužne za zaštitu imovine i, ako je potrebno, likvidaciju nasljedstva. Tijela su dužna obavijestiti konzularni ured države imenovanja o takvim aktivnostima.

Odredbe članka 45. do 51. ove konvencije odnose se i na zrakoplove, pod uvjetom da njihova primjena nije u suprotnosti s odredbama drugih bilateralnih i multilateralnih ugovora o zračnom prometu koji obvezuju ugovorne stranke.

1. Odredbe ove konvencije primjenjuju se na odgovarajući način i ako konzularne funkcije obavlja diplomatska misija.

2. Imena članova diplomatske misije koji rade u konzularnom odjelu ili su imenovani za obavljanje konzularnih funkcija misije na bilo koji drugi način, moraju se dostaviti ministarstvu vanjskih poslova države primateljice ili tijelima određenim od strane tog ministarstva.

3. U obavljanju konzularnih funkcija, diplomatska misija može se obraćati:

a) lokalnim tijelima konzularnog područja;

b) središnjim tijelima države primateljice, ako to dozvoljavaju važeći zakoni, propisi i običaji države primateljice te relevantni međunarodni ugovori.

4. Privilegije i imuniteti članova diplomatske misije na koje se odnosi stavak 2. ovog članka i dalje podliježu normama međunarodnog prava o diplomatskim odnosima.

1. Ova konvencija podliježe ratifikaciji, a stupa na snagu tridesetog dana po primitku zadnje obavijesti u kojoj jedna ugovorna stranka izvješćuje drugu, diplomatskim putem, da su ispunjeni svi uvjeti predviđeni nacionalnim zakonodavstvom za njezino stupanje na snagu.

2. Ova konvencija sklapa se na neodređeno vrijeme. Svaka od ugovornih stranaka može otkazati ovu konvenciju notifikacijom. U tom slučaju ona prestaje važiti šest mjeseci od datuma uručenja obavijesti o otkazivanju.

U potvrdu toga opunomoćenici ugovornih stranaka potpisali su ovu konvenciju i na nju stavili svoje pečate.

Sačinjeno u Tirani dana 1. listopada 1996., u dva izvorna primjerka, svaki na hrvatskom, albanskom i engleskom jeziku, pri čemu su obje verzije jednako vjerodostojne; u slučaju spora u tumačenju mjerodavan je engleski tekst.

ZA REPUBLIKU ZA REPUBLIKU

HRVATSKU ALBANIJU

Hidajet Bišćević, Albert Rakipi,

pomoćnik ministra vanjskih zamjenik ministra vanjskih

poslova Republike Hrvatske poslova Republike Albanije

Za izvršenje ovoga Zakona nadležno je Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 018-07/95-01/15
Zagreb, 9. listopada 1998.