|
Internet i poslovne usluge za poduzetnike Izrada web stranice za tvrtke, obrtnike i udruge Tvrtka Poslovni forum d.o.o. već dugi niz godina izrađuje i razvija vlastite CMS sustave. Naši CMS sustavi omogućuju tvrtkama, obrtnicima, udrugama i građanima kvalitetne web stranice. Link za opširnije informacije o izradi web stranica |
||
Na temelju članka 42. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (»Narodne novine«, broj 28/96), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 10. IX. 1998. godine donijela
Članak 1.
Potvrđuje se Ugovor između Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja, potpisan u Bonnu, 21. ožujka 1998. godine, u izvorniku na hrvatskom i njemačkom jeziku.
Članak 2.
Tekst Ugovora u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:
REPUBLIKA HRVATSKA i SAVEZNA REPUBLIKA NJEMAČKA (u daljnjem tekstu: ugovorne stranke),
želeći produbiti međusobnu gospodarsku suradnju,
nastojeći stvoriti povoljne uvjete za ulaganja državljana ili društava jedne ugovorne stranke na teritoriju druge ugovorne stranke,
spoznajući da su poticanje i ugovorna zaštita ovih ulaganja pogodni za oživljavanje privatne gospodarske inicijative i povećanje blagostanja obiju naroda,
ugovorile su sljedeće:
Članak 1.
Za potrebe ovog Ugovora:
(1) izraz »ulaganje« obuhvaća imovinske vrijednosti svake vrste, a posebice:
a) vlasništvo nad pokretnim i nepokretnim stvarima, te druga materijalna prava kao hipoteke i založna prava;
b) dionička prava u društvima i druge vrste sudioništva u društvima;
c) potraživanja novca, koji je bio uporabljen, kako bi se stvorila neka gospodarska vrijednost, ili zahtjevi za uslugama koje imaju neku gospodarsku vrijednost;
d) prava na intelektualno vlasništvo, kao što su posebice autorska prava, patenti, korisnički modeli, industrijski uzorci i modeli, marke, trgovački nazivi, proizvodne i poslovne tajne, tehnički postupci, stručna znanja (know-how) i dobar ugled;
e) prava na obavljanje gospodarske djelatnosti koja proizlaze iz odobrenja državnih organa, a naročito javno-pravne koncesije, uključujući koncesije za istraživanje i iskorištavanje prirodnih bogatstava;
a promjena oblika u kojem su imovinske vrijednosti uložene nema utjecaja na njihovo svojstvo ulaganja;
(2) izraz »prihodi« označava one iznose, koji kod nekog ulaganja nastanu u nekom određenom razdoblju, kao što su udjeli u dobiti, dividende, kamate, licencijske ili druge naknade;
(3) izraz »državljani« označava:
a) u odnosu na Republiku Hrvatsku: državljane Republike Hrvatske;
b) u odnosu na Saveznu Republiku Njemačku: Nijemce u smislu Osnovnog zakona za Saveznu Republiku Njemačku.
(4) izraz »društva« u odnosu na obje ugovorne stranke označava svaku pravnu osobu i svako trgovačko društvo ili drugo društvo ili udrugu s pravnom osobnošću ili bez nje, koje ima svoje sjedište na teritoriju ugovornih stranaka, bez obzira je li njegova djelatnost usmjerena na dobit ili nije;
(5) izraz »teritorij« označava teritorij ugovornih stranaka:
a) u odnosu na Republiku Hrvatsku njen teritorij kao i područja mora, uključujući morsko dno i podzemlje koji se nastavljaju na vanjsku granicu teritorijalnog mora, na kojima prema međunarodnom pravu Republika Hrvatska vrši svoja suverena prava i jurisdikciju;
b) u odnosu na Saveznu Republiku Njemačku njen teritorij, kao i područja isključive gospodarske zone i kopnene izbočine ukoliko međunarodno pravo dopušta ostvarivanje suverenih prava ili teritorijalnih ovlasti nad tim područjima.
Članak 2.
(1) Svaka ugovorna stranka će na svom teritoriju prema mogućnosti poticati ulaganja državljana ili društava druge ugovorne stranke i dopustiti ta ulaganja u skladu sa svojim pravnim propisima. Ona će u svakom slučaju s ulaganjima postupati pravedno i pošteno.
(2) Ulaganja koja su državljani ili društva jedne ugovorne stranke poduzeli u skladu s pravnim propisima druge ugovorne stranke na njenom teritoriju, uživaju potpunu zaštitu i punu sigurnost Ugovora.
(3) Jedna ugovorna stranka neće upravljanje, primjenu, upotrebu ili korištenje ulaganja od strane državljana druge ugovorne stranke na svom teritoriju ni na koji način ograničavati samovoljnim ili diskriminirajućim mjerama.
Članak 3.
(1) Svaka ugovorna stranka postupa na svom teritoriju s ulaganjima, koja su u vlasništvu ili pod utjecajem državljana ili društva druge ugovorne stranke, ne manje povoljno nego s ulaganjima vlastitih državljana i društava ili s ulaganjima državljana i društava iz trećih država.
(2) Svaka ugovorna stranka postupa s državljanima ili društvima druge ugovorne stranke u pogledu njihovog djelovanja u vezi s ulaganjima na svojem teritoriju ne manje povoljno nego sa svojim vlastitim državljanima i društvima ili s državljanima i društvima trećih država.
(3) Ovo postupanje ne odnosi se na pogodnosti, koje jedna ugovorna stranka daje državljanima ili društvima iz trećih država zbog njihovog članstva u nekoj carinskoj ili gospodarskoj uniji, nekom zajedničkom tržištu ili nekoj zoni slobodne trgovine ili zbog njihove udruženosti u te institucije.
(4) Postupanje odobreno u ovom članku ne odnosi se na povlastice, koje jedna ugovorna stranka odobri državljanima ili društvima iz trećih država na temelju sporazuma o dvostrukom oporezivanju ili drugih dogovora o poreznim pitanjima.
Članak 4.
(1) Ulaganja državljana ili društava jedne ugovorne stranke uživaju na teritoriju druge ugovorne stranke potpunu zaštitu i punu sigurnost.
(2) Ulaganja državljana ili društava jedne ugovorne stranke na teritoriju druge ugovorne stranke ne smiju biti razvlaštena, podržavljena ili podvrgnuta drugim mjerama koje su po svojim učincima jednake razvlaštenju ili podržavljenju osim radi općeg dobra i uz odštetu. Odšteta mora odgovarati vrijednosti razvlaštenog ulaganja neposredno prije nego je stvarno ili prijeteće razvlaštenje, podržavljenje ili usporediva mjera javno obavljeno. Odšteta mora biti isplaćena neodložno i ukamaćena uobičajenim bankovnim kamatama do trenutka plaćanja; ona mora biti stvarno unovčiva i slobodno prenosiva. Najkasnije u trenutku razvlaštenja, podržavljenja ili usporedive mjere moraju se poduzeti mjere opreza na način primjeren za ustanovljenje i davanje odštete. Pravilnost razvlaštenja, podržavljenja ili usporedive mjere te visina odštete moraju se moći provjeriti u propisanom pravnom postupku.
(3) S državljanima ili društvima jedne ugovorne stranke, koji uslijed rata ili drugih oružanih sukoba, revolucije, izvanrednog stanja ili pobune na teritoriju druge ugovorne stranke pretrpe gubitke u ulaganjima, neće potonja ugovorna stranka u pogledu naknada, namirenja, odšteta ili drugih kompenzacija postupati manje povoljno nego sa svojim vlastitim državljanima ili društvima. Takvim plaćanjima treba omogućiti slobodan prijenos.
(4) U pogledu odredbi ovog članka državljani ili društva jedne ugovorne stranke uživaju na teritoriju druge ugovorne stranke najveće povlaštenje.
Članak 5.
Svaka ugovorna stranka jamči državljanima ili društvima druge ugovorne stranke slobodan prijenos plaćanja u svezi s nekim ulaganjem, a posebice:
a) glavnice i dodatnih iznosa za održanje ili proširenje ulaganja;
b) prihoda, kako su navedeni u stavku 2. članka 1.;
c) za otplatu zajmova;
d) primitka u slučaju potpune ili djelomične likvidacije ili prodaje ulaganja;
e) odšteta predviđenih u članku 4.;
f) zarade iz dozvoljenog rada u okviru ulaganja.
Članak 6.
Ako jedna ugovorna stranka ili od nje ovlaštena treća osoba svojim državljanima ili društvima izvrši plaćanja na temelju nekog jamstva za ulaganje na teritoriju druge ugovorne stranke, onda ova druga ugovorna stranka priznaje, usprkos pravima prvoimenovane ugovorne stranke iz članka 10. prenošenje svih prava, zahtjeva i obveza ovih državljana ili društava na prvoimenovanu ugovornu stranku ili od nje ovlaštenu treću osobu na osnovu zakona ili pravnog posla. Nadalje druga ugovorna stranka priznaje ulaženje prvoimenovane stranke ili od nje ovlaštene treće osobe u sva ova prava ili zahtjeve (prenesene zahtjeve) i obveze, koje prvoimenovana ugovorna stranka ili od nje ovlaštena treća osoba ima pravo ostvarivati u istom opsegu kao njen pravni prethodnik. Za prijenos plaćanja prenesenih zahtjeva vrijede na odgovarajući način članak 4. stavak 2. i 3., te članak 5.
Članak 7.
(1) Prijenosi prema članku 4. stavak 2. ili 3., članku 5. ili 6. uslijedit će neodložno po dotičnom vrijedećem tečaju.
(2) Ovaj tečaj mora odgovarati ukrštenom/intervalutarnom tečaju (»cross rate«), koji se dobiva iz onih preračunskih tečajeva, na kojima bi Međunarodni monetarni fond u trenutku plaćanja temeljio preračunavanja dotičnih valuta u specijalna prava vučenja (SDR).
Članak 8.
(1) Ako iz pravnih propisa jedne ugovorne stranke ili iz međunarodnopravnih obveza, koje između ugovornih stranaka postoje pored ovog Ugovora ili će se zasnovati u budućnosti, proizlazi neki opći ili posebni način uređivanja kojim se ulaganjima državljana ili društava druge ugovorne stranke treba odobriti povoljnije postupanje nego prema ovom Ugovoru, onda ova regulativa ima prednost pred ovim Ugovorom utoliko ukoliko je ona povoljnija.
(2) Svaka ugovorna stranka će se pridržavati svake druge obveze, koju je preuzela u odnosu na ulaganja državljana ili društava druge ugovorne stranke na svom teritoriju.
Članak 9.
Ovaj Ugovor vrijedi također za ulaganja, koja su državljani ili društva druge ugovorne stranke u skladu s pravnim propisima druge ugovorne stranke poduzeli na teritoriju ove potonje ugovorne stranke već prije stupanja na snagu ovog Ugovora, ali se ne odnosi na sporove nastale prije stupanja na snagu ovog Ugovora.
Članak 10.
(1) Razmimoilaženja u mišljenju između ugovornih stranaka u pogledu tumačenja ili primjeni ovog Ugovora trebaju, ukoliko je to moguće, ukloniti vlade obiju ugovornih stranaka.
(2) Ako se neko razmimoilaženje u mišljenju ne može dokrajčiti na ovaj način, onda ga treba na zahtjev jedne od obiju ugovornih stranaka predati arbitražnom sudu.
(3) Arbitražni sud će se formirati od slučaja do slučaja, s time da svaka ugovorna stranka postavlja jednog člana, a oba člana se sporazumijevaju o pripadniku neke treće države s kojom obje ugovorne stranke održavaju diplomatske odnose, kao o svom predstojniku, kojeg trebaju postaviti vlade obiju ugovornih stranaka. Članovi se trebaju postaviti u roku od dva mjeseca, a predstojnik u roku od tri mjeseca, nakon što je jedna ugovorna stranka priopćila drugoj, da hoće spor predati arbitražnom sudu.
(4) Ako se ne bude pridržavalo rokova navedenih u stavku 3. onda u nedostatku nekog drugog dogovora svaka ugovorna stranka može zamoliti predsjednika Međunarodnog sudišta, da obavi potrebna imenovanja. Ako predsjednik ima državljanstvo jedne od obiju ugovornih stranaka ili je iz bilo kojeg razloga spriječen, onda treba imenovanja obaviti potpredsjednik. Ako i potpredsjednik ima državljanstvo jedne od obiju ugovornih stranaka ili je također spriječen, tada treba sljedeći član sudišta po rangu, koji nema državljanstvo jedne od obiju ugovornih stranaka, obaviti imenovanja.
(5) Arbitražni sud odlučuje većinom glasova. Njegove odluke su obvezujuće. Svaka ugovorna stranka snosi troškove svojeg člana te svojeg zastupanja u postupku pred arbitražnim sudom; troškove predstojnika i druge troškove snose obje ugovorne stranke u jednakim dijelovima. Arbitražni sud može odrediti neko drugo reguliranje troškova. Uostalom, arbitražni sud sam uređuje svoj postupak.
(6) Ako su obje ugovorne stranke također države ugovornice Sporazuma, od 18. ožujka 1965., za rješavanje sporova o ulaganjima između država i pripadnika drugih država, onda može, s obzirom na regulaciju u članku 27. stavak 1. Sporazuma naprijed predviđeni arbitražni sud ne biti pozvan, kad je između državljana ili društava jedne ugovorne stranke i druge ugovorne stranke postignut dogovor prema mjerilu iz članka 25. Sporazuma. Mogućnost da se naprijed predviđeni arbitražni sud, u slučaju nepoštivanja odluke arbitražnog suda iz navedenog Sporazuma (članak 27.) ili u slučaju prenošenja snagom zakona ili na temelju pravnog posla prema članku 6. ovog Ugovora, pozove, ostaje netaknuta.
Članak 11.
(1) Razmimoilaženja u mišljenju u svezi s ulaganjima između jedne od ugovornih stranaka i nekog državljanina ili nekog društva druge ugovorne stranke trebaju, koliko je to moguće, biti mirnim putem izglađena između stranaka u sporu.
(2) Ako se razmimoilaženje u mišljenju ne može izgladiti unutar roka od šest mjeseci od trenutka kad ga je pokrenula jedna od obiju ugovornih stranaka, onda će ono na zahtjev državljana ili društva druge ugovorne stranke biti podvrgnuto arbitražnom postupku. Ako stranke u sporu ne postignu nikakav drugačiji dogovor, razmimoilaženje u mišljenju će se podvrgnuti arbitražnom postupku u okviru Sporazuma, od 18. ožujka 1965., za rješavanje sporova o ulaganjima između država i pripadnika drugih država.
(3) Arbitražna presuda je obvezujuća i ne podliježe nikakvim drugim pravnim sredstvima ili drugim pravnim lijekovima osim onih koji su predviđeni u navedenom Sporazumu. Ona će se provesti prema nacionalnom zakonodavstvu.
(4) Ugovorna stranka koja sudjeluje u sporu neće za vrijeme arbitražnog postupka ili izvršenja arbitražne presude uložiti prigovor, da je državljanin ili društvo druge ugovorne stranke primio odnosno primilo odštetu za dio štete ili ukupnu štetu iz nekog osiguranja.
Članak 12.
Ovaj Ugovor vrijedi nezavisno od toga da li između obiju ugovornih stranaka postoje diplomatski ili konzularni odnosi.
Članak 13.
(1) Za ovaj Ugovor potrebna je ratifikacija; ratifikacijski dokumenti razmijenit će se što skorije.
(2) Ovaj Ugovor stupa na snagu mjesec dana od dana razmjene ratifikacijskih dokumenata. On ostaje na snazi deset godina; nakon tog isteka produžuje se trajanje valjanosti na neograničeno vrijeme, ako jedna od obiju ugovornih stranaka pismeno ne otkaže Ugovor u roku od dvanaest mjeseci prije isteka. Nakon što protekne deset godina Ugovor se može otkazati u svako doba uz otkazni rok od dvanaest mjeseci.
(3) Za ulaganja koja su izvršena do trenutka kad ovaj Ugovor stupi izvan snage, vrijede članci 1. do 12. kroz daljnjih dvadeset godina od dana stupanja Ugovora izvan snage.
Načinjeno u Bonnu dana 21. ožujka 1997. godine, u dva izvornika, svaki na hrvatskom i njemačkom jeziku, pri čemu je svaki tekst jednako vjerodostojan.
ZA REPUBLIKU ZA SAVEZNU REPUBLIKU
HRVATSKU NJEMAČKU
dr. Mate Granić, v. r.
potpredsjednik Vlade Republike ministar vanjskih
Hrvatske i ministar vanjskih poslova Savezne Republike
poslova Njemačke
PROTOKOL
Kod potpisivanja Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja, potpisani opunomoćenici su ugovorili sljedeće odredbe koje važe kao sastavni dijelovi Ugovora:
(1) Uz članak 1.
a) Prihodi iz ulaganja i u slučaju njihovog ponovnog ulaganja, te također prihod iz ovog potonjeg, uživaju jednaku zaštitu kao dotično ulaganje.
b) Unatoč drugim postupcima za utvrđivanje državljanstva, posebice važi kao državljanin jedne ugovorne stranke svaka osoba koja posjeduje nacionalnu putovnicu, koju je izdao nadležni organ vlasti dotične ugovorne stranke.
(2) Uz članak 3.
a) Kao »djelovanje« u smislu članka 3. stavka 2. posebno se treba smatrati, ali ne isključivo, upravljanje, primjena, uporaba i korištenje ulaganja. Kao »manje povoljno« postupanje u smislu članka 3. treba posebice smatrati: različito postupanje u slučaju nabave sirovina i pomoćnih materijala, energije i goriva te proizvodnih i pogonskih sredstava svake vrste, različito postupanje u slučaju ometanja prometa proizvoda u tuzemstvu i inozemstvu, te druge mjere sa sličnim učinkom. Mjere koje treba provesti iz razloga javne sigurnosti i reda, zdravlja pučanstva ili morala ne vrijede kao »manje povoljno« postupanje u smislu članka 3.
b) Odredbe članka 3. ne obvezuju jednu ugovornu stranku, da porezne povlastice, oslobođenja i popuste, što se prema poreznim zakonima odobravaju samo fizičkim osobama sa stalnim boravištem i društvima na njenom teritoriju, protegnuti na fizičke osobe sa stalnim boravištem i društvima na teritoriju druge ugovorne stranke.
c) Ugovorne stranke će u okviru svojeg nacionalnog zakonodavstva ispitati u dobroj vjeri molbe za ulazak i boravak osoba jedne ugovorne stranke, koje u svezi s nekim ulaganjem hoće doputovati na teritorij druge ugovorne stranke; isto vrijedi za posloprimce jedne ugovorne stranke, koji u svezi s nekim ulaganjem hoće doputovati na teritorij druge ugovorne stranke i tamo se zadržati, kako bi kao posloprimci obavili neku djelatnost. I molbe za izdavanje odobrenja za rad se blagonaklono ispituju.
(3) Uz članak 4.
Zahtjev za odštetu postoji i onda kad se zbog državnih mjera zahvaća u poduzeće, koje je predmet ulaganja, te se time njegova gospodarstvena supstanca znatno ograničava.
(4) Uz članak 7.
Kao »neodložno« proveden u smislu članka 7. stavak 1. smatra se prijenos, koji uslijedi unutar nekog roka koji je uobičajen za postupak prijenosa. Rok započinje podnošenjem odgovarajuće molbe i ne smije ni u kakvim okolnostima prijeći dva mjeseca.
(5) Kod prijevoza roba i osoba u svezi s nekim ulaganjem, jedna ugovorna stranka neće niti isključiti niti ometati transportna poduzeća druge ugovorne stranke te će, ukoliko je potrebno, izdati dopuštenja za provođenje prijevoza. Ovdje se ubraja prijevoz:
a) roba, koje su neposredno namijenjene za ulaganje u smislu Ugovora ili koje se nabavljaju kod nekog poduzeća na teritoriju jedne ugovorne stranke ili neke treće države ili po nalogu nekog poduzeća, u kojem su uložene imovinske vrijednosti u smislu Ugovora;
b) osoba koje putuju u svezi ulaganja.
Načinjeno u Bonnu dana 21. ožujka 1997. godine, u dva izvornika, svaki na hrvatskom i njemačkom jeziku, pri čemu je svaki tekst jednako vjerodostojan.
ZA REPUBLIKU ZA SAVEZNU REPUBLIKU
HRVATSKU NJEMAČKU
dr. Mate Granić, v. r.
potpredsjednik Vlade Republike ministar vanjskih
Hrvatske i ministar vanjskih poslova Savezne Republike
poslova Njemačke
Članak 3.
Za izvršenje ove Uredbe nadležno je Ministarstvo gospodarstva.
Članak 4.
Ova Uredba stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 404-02/93-01/11
Urbroj: 5030114-98-1
Zagreb, 10. rujna 1998.
Predsjednik
mr. Zlatko Mateša, v. r.