VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 42. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (»Narodne novine«, broj 28/96), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 24. srpnja 1998. godine donijela

UREDBU

O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I KRALJEVINE ŠPANJOLSKE O POTICANJU I UZAJAMNOJ ZAŠTITI ULAGANJA

Potvrđuje se Ugovor između Republike Hrvatske i Kraljevine Španjolske o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja, potpisan u Madridu 21. srpnja 1997. godine, na hrvatskom španjolskom i engleskom jeziku.

Tekst Ugovora u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I KRALJEVINE ŠPANJOLSKE O POTICANJU I UZAJAMNOJ ZAŠTITI ULAGANJA

Republika Hrvatska i Kraljevina Španjolska, u daljnjem tekstu: ugovorne stranke, u namjeri da potaknu gospodarsku suradnju na obostranu korist dviju zemalja, u namjeri da stvore povoljne uvjete za ulaganja ulagatelja jedne Ugovorne stranke na teritoriju druge Ugovorne stranke, te

svjesne da će poticanje i zaštita ulaganja prema ovom Ugovoru stimulirati inicijative na tom području,

ugovorile su kako slijedi:

Za potrebe ovog Ugovora:

1. »Ulagatelj« u odnosu na bilo koju od Ugovornih stranaka znači:

a) svakog pojedinca koji je državljanin jedne od Ugovornih stranaka u skladu s njezinim zakonodavstvom.

b) svaku pravnu osobu, uključujući društva, udruge, partnerstva, korporacije, podružnice, te bilo koju drugu organizaciju inkorporiranu ili uredno osnovanu ili ustrojenu prema zakonodavstvu odnosne Ugovorne stranke.

2. »Ulaganje« znači svaki oblik imovine koju ulagatelji jedne Ugovorne stranke ulažu na teritoriju druge Ugovorne stranke, te uključuje poglavito, iako ne isključivo, sljedeće:

a) udjele, dionice i zadužnice društva i svaki drugi oblik sudjelovanja u društvu;

b) potraživanja u novcu ili u bilo kojoj činidbi koja ima gospodarsku vrijednost, uključujući svaki zajam odobren u svrhu stvaranja gospodarske vrijednosti;

c) pokretnu i nepokretnu imovinu i bilo koja druga vlasnička prava kao što su hipoteke, prava zadržaja ili založna i slična prava;

d) sva industrijska i intelektualna vlasnička prava, uključujući patente, licence, zaštitne znakove i tvrtke, kao i tehničke postupke, know-how i poslovni ugled;

e) pravo na sudjelovanje u gospodarskim i poslovnim aktivnostima dodijeljenim zakonom ili prema ugovoru, uključujući koncesije o istraživanju, pripremi, vađenju i eksploataciji prirodnih dobara.

Svaka promjena oblika u kojem se imovina ulaže ili ponovno ulaže neće utjecati na njenu narav kao ulaganja.

3. »Povrati« znače prihode ostvarene ulaganjem, a poglavito, iako ne isključivo, dobit, dividende, kamatu, dobitke od kapitala, tantijeme i honorare.

4. »Teritorij« označava kopneno područje i teritorijalne vode svake od Ugovornih stranaka. On također označava isključivu gospodarsku zonu, te kontinentalni pojas koji se pruža izvan granica teritorijalnih voda svake od Ugovornih stranaka nad kojom one imaju ili će imati nadležnost i suverena prava sukladno međunarodnom zakonodavstvu u svrhu eksploatacije, istraživanja i očuvanja prirodnih izvora.

1. Svaka Ugovorna stranka poticat će i stvarati povoljne uvjete za ulaganja od strane ulagatelja druge Ugovorne stranke na njenom teritoriju, te će, u skladu sa svojim zakonima i propisima, dopuštati takva ulaganja.

2. Radi poticanja uzajamnih tijekova ulaganja svaka od Ugovornih stranaka nastojat će drugu Ugovornu stranku na zahtjev bilo koje od Ugovornih stranaka izvijestiti o mogućnostima ulaganja na njezinom teritoriju.

3. Svaka od Ugovornih stranaka odobrit će potrebne dozvole u svezi s tim ulaganjima te će dopustiti, u okvirima svojega zakonodavstva, izdavanje radnih dozvola i ugovora koji se odnose na proizvođačke licence, tehničku, komercijalnu, financijsku i upravnu pomoć.

4. Svaka od Ugovornih stranaka također će kad god je to potrebno odobriti dozvole nužne za aktivnosti konzultanata ili stručnjaka koje angažiraju ulagatelji druge Ugovorne stranke.

5. Ovaj Ugovor primjenjuje se na ulaganja ulagatelja jedne Ugovorne stranke na području druge Ugovorne stranke, u skladu sa zakonodavstvom potonje, prije ili nakon stupanja na snagu ovog Ugovora, ali se neće primjenjivati na ranija ulaganja po kojima se vode sporovi nastali prije stupanja Ugovora na snagu.

1. Svaka od Ugovornih stranaka na svom će teritoriju pružiti punu zaštiti i sigurnost ulaganjima i povratima ulagatelja druge Ugovorne stranke. Nijedna od Ugovornih stranaka neće proizvoljnim ili diskriminacijskim mjerama ometati upravljanje, razvitak, održavanje, korištenje, uživanje, širenje, prodaju ili eventualnu likvidaciju takvih ulaganja. Svaka od Ugovornih stranaka poštovat će svaku drugu obvezu koju je eventualno preuzela u odnosu na ulaganja državljana druge Ugovorne stranke.

2. Ulaganjima ili povratima ulagatelja bilo koje od Ugovornih stranaka na području druge Ugovorne stranke u svako doba će se odobriti pošten i pravičan tretman u skladu s međunarodnim pravom.

1. Svaka od Ugovornih stranaka odobrit će ulaganjima ili povratima ulagatelja druge Ugovorne stranke tretman koji nije manje povoljan od onoga što ga odobrava ulaganjima ili povratima svojih vlastitih ulagatelja ili ulaganjima ili povratima ulagatelja bilo koje treće države, koje god od toga je povoljnije za odnosnog ulagatelja.

2. Taj tretman ne obuhvaća povlastice koje bilo koja od Ugovornih stranaka može odobriti ulagateljima neke treće države temeljem članstva ili veze s bilo kojom postojećom ili budućom carinskom unijom, zonom slobodne trgovine, zajedničkim tržištem ili sličnim međunarodnim sporazumom kojemu je jedna od Ugovornih stranaka pristupila ili će mu eventualno tek pristupiti.

3. Svaka od Ugovornih stranaka odobrit će ulagateljima druge Ugovorne stranke, prema svom vlastitom zakonodavstvu, tretman koji nije manje povoljan od onoga što ga odobrava vlastitim ulagateljima.

4. Tretman odobren prema ovom članku neće se tumačiti kao da obvezuje jednu od Ugovornih stranaka da na ulagatelje druge Ugovorne stranke proširi povoljnosti bilo kojega tretmana, prednosti ili povlastica koji proizlaze iz bilo kojeg međunarodnog sporazuma koji se u cijelosti ili najvećim dijelom odnosi na oporezivanje, uključujući sve sporazume za izbjegavanje dvostrukog oporezivanja, ili bilo kojeg domaćeg zakona koji se u cijelosti ili poglavito odnosi na oporezivanje.

1. Ulaganja i povrati ulagatelja bilo koje od Ugovornih stranaka na području druge Ugovorne stranke neće biti nacionalizirana, izvlaštena ili podvrgnuta mjerama koje imaju učinak jednak nacionalizaciji ili izvlaštenju (u daljnjem tekstu »izvlaštenje«), osim u javnom interesu, u skladu sa zakonom, bez diskriminacije i uz promptnu, odgovarajuću i učinkovitu naknadu ulagatelju ili zakonskom korisniku njegovih prava.

2. Ta naknada bit će jednaka tržišnoj vrijednosti izvlaštenog ulaganja neposredno prije izvlaštenja ili prije nego što javnost sazna o predstojećem izvlaštenju (u daljnjem tekstu »dan vrednovanja«). Ta tržišna vrijednost će se izračunati u slobodno konvertibilnoj valuti po tržišnom tečaju koji vrijedi za tu valutu na dan vrednovanja. Naknada će uključivati kamatu po komercijalnoj stopi koja je ustanovljena na tržišnoj osnovi za valutu koja se vrednuje od dana izvlaštenja do dana plaćanja. Ona će se platiti bez odlaganja, te će se moći učinkovito realizirati i slobodno prenositi.

3. Pogođeni ulagatelj imat će pravo, prema zakonu Ugovorne stranke koja provodi izvlaštenje, da sudsko ili drugo nadležno tijelo vlasti te Ugovorne stranke bez odgode razmotri njegov slučaj, radi utvrđivanja je li izvlaštenje i bilo koja naknada za nj sukladna načelima izloženima u ovome stavku.

4. Kad Ugovorna stranka izvlašćuje imovinu društva koje je inkorporirano ili osnovano prema zakonodavstvu koje je na snazi u bilo kojem dijelu njenog teritorija, i u kojoj ulagatelji druge Ugovorne stranke imaju udjele, ona će osigurati takvu primjenu odredbi ovog članka koja jamči promptnu, odgovarajuću i učinkovitu naknadu tim ulagateljima druge Ugovorne stranke koji imaju spomenute udjele.

Ulagateljima jedne Ugovorne stranke čija ulaganja ili povrati na teritoriju druge Ugovorne stranke pretrpe gubitke uslijed rata, drugog oružanog sukoba, revolucije, izvanrednog stanja u državi, pobune, ustanka ili drugih sličnih okolnosti, ista će glede povrata, odštete, naknade ili druge nagodbe odobriti tretman koji nije manje povoljan od onoga kojeg ta Ugovorna stranka odobrava svojim vlastitim ulagateljima ili ulagateljima bilo koje treće države, što god je od toga povoljnije za dotičnog ulagatelja. Sva plaćanja prema ovom članku bit će promptna, učinkovita i slobodno prenosiva.

1. Svaka od Ugovornih stranaka jamči ulagateljima druge Ugovorne stranke slobodan prijenos plaćanja u svezi s njihovim ulaganjima, uključujući osobito, ali ne isključivo sljedeće:

a) početni kapital i dodatne iznose potrebne za održavanje ili uvećanje ulaganja;

b) povrate od ulaganja definirane u članku I.;

c) sredstva od otplate zajmova u svezi s ulaganjem;

d) naknade iz članaka V. i VI.;

e) sredstva od svekolike ili djelomične prodaje ili likvidacije ulaganja;

f) zarade i druge novčane nagrade osoblja angažiranog iz inozemstva u svezi s ulaganjem;

g) plaćanja koja proizađu iz rješenja spora.

2. Ugovorna stranka domaćin ulaganja dopustit će ulagatelju druge Ugovorne stranke, ili tvrtki u koju je on ulagao, pristup deviznom tržištu bez diskriminacije, tako da ulagatelj može kupiti potrebne devize radi obavljanja prijenosa prema ovom članku.

3. Prijenosi iz ovoga Ugovora obavit će se bez odgode u slobodno konvertibilnoj valuti po tržišnom tečaju koji važi na dan prijenosa.

4. Ugovorne stranke obvezuju se olakšati postupke koji su potrebni za obavljanje tih prijenosa bez odgode. Posebno, neće proći više od mjesec dana od datuma na koji ulagatelj pravilno podnese potrebni zahtjev radi obavljanja prijenosa do dana na koji se prijenos doista i obavi.

5. Ugovorne stranke odobrit će prijenosima iz ovog članka tretman koji nije manje povoljan od onoga što ga odobrava prijenosima plaćanja koji potječu odlaganja ulagača bilo koje treće države.

Ako zakonodavstvo bilo koje od Ugovornih stranaka ili obveze po međunarodnom pravu koje već postoje ili će tek biti uspostavljene između Ugovornih stranaka uz ovaj Ugovor sadrži neki propis, opći ili poseban, koji ulaganjima ulagača druge Ugovorne stranke daje pravo na tretman povoljniji od onoga koji osigurava ovaj Ugovor, takav propis će u mjeri u kojoj je povoljniji imati prednost pred ovim Ugovorom.

Ako jedna Ugovorna stranka ili neka agencija koju ona odredi izvrši plaćanje temeljem odštete, jamstva ili ugovora o osiguranju od nekomercijalnih rizika danog u odnosu na ulaganje bilo kojega od njezinih ulagatelja na području druge Ugovorne stranke, potonja Ugovorna stranka priznaje prijenos svakog prava ili zahtjeva tog ulagatelja na prvu Ugovornu stranku ili agenciju koju ona odredi te pravo prve Ugovorne stranke ili agencije koju ona odredi da temeljem subrogracije koristi bilo koje takvo pravo i ostvaruje takav zahtjev u istoj mjeri kao i njezina prethodnica koja je na nju prenijela pravo. Ta subrogacija omogućava prvoj Ugovornoj stranci ili agenciji koju ona odredi da bude izravni primatelj bilo kojeg plaćanja temeljem odštete ili druge naknade na koju ulagatelj ima pravo.

1. Svaki spor između Ugovornih stranaka koji se odnosi na tumačenje ili primjenu ovoga Ugovora po mogućnosti će se rješavati diplomatskim putem.

2. Ako na taj način ne bude moguće riješiti spor u roku od šest mjeseci od početka pregovora, spor će se na zahtjev bilo koje od Ugovornih stranaka uputiti na arbitražu.

3. Arbitražni sud osniva se na sljedeći način: svaka od Ugovornih stranaka imenuje po jednog arbitra, te ta dva arbitra zatim biraju za predsjednika državljanina treće države koja održava diplomatske odnose s obje Ugovorne stranke. Arbitri će biti imenovani u roku od tri mjeseca, a predsjednik u roku od pet mjeseci od dana na koji bilo koja od Ugovornih stranaka izvijesti drugu Ugovornu stranku o svojoj namjeri da spor preda arbitražnom sudu.

4. Ako se u rokovima navedenim u stavku 3. ovog članka ne obave potrebna imenovanja, bilo koja od Ugovornih stranaka može u pomanjkanju bilo kakvog drugog sporazuma, pozvati predsjednika Međunarodnog suda da izvrši potrebna imenovanja. Ako je predsjednik državljanin bilo koje od stranaka ili je na drugi način spriječen u obavljanju spomenute funkcije, pozvat će se potpredsjednik da izvrši potrebna imenovanja. Ako je potpredsjednik državljanin jedne od Ugovornih stranaka ili ako je i on spriječen u obavljanju spomenute funkcije, pozvat će se član Međunarodnog suda koji je slijedeći po rangu i nije državljanin niti jedne od Ugovornih stranaka da izvrši potrebna imenovanja.

5. Arbitražni sud donosi odluke na temelju pravila sadržanih u ovom Ugovoru ili drugim sporazumima koji su na snazi između Ugovornih stranaka, kao i općeprihvaćenim načelima međunarodnog prava.

6. Ako Ugovorne stranke ne odluče drugačije, sud sam utvrđuje vlastiti postupak.

7. Arbitražni sud donosi odluku većinom glasova i ona je konačna i obvezujuća za obje Ugovorne stranke.

8. Svaka Ugovorna stranka snosi troškove arbitra kojeg je imenovala, kao i one vezane za njegovo zastupanje u arbitražnom postupku. Ostale troškove, uključujući i one za predsjednika snose Ugovorne stranke u jednakim dijelovima.

1. O sporovima koji mogu nastati između jedne od Ugovornih stranaka i ulagatelja druge Ugovorne stranke u odnosu na ulaganje u smislu ovoga Ugovora ulagatelj će pismenim putem, uključujući podrobnu informaciju, izvijestiti Ugovornu stranku domaćina ulaganja. Odnosne stranke će koliko god je to moguće nastojati prijateljski riješiti te nesuglasice.

2. Ako se sporovi ne mogu prijateljski riješiti u roku od šest mjeseci od dana pisane obavijesti iz stavka 1., spor će se po izboru ulagatelja predati:

- nadležnom sudu Ugovorne stranke na čijemu je teritoriju poduzeto ulaganje;

- ad hoc arbitražnom sudu osnovanom prema Arbitražnim pravilima Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo;

- Međunarodnom centru za rješavanje ulagačkih sporova (ICSID) ustanovljenom »Konvencijom o rješavanju ulagačkih sporova između država i državljana drugih država«, otvorenoj za potpisivanje 18. ožujka 1965. u Washingtonu, u slučaju da su obje Ugovorne stranke potpisnice te konvencije. Dokle god neka od Ugovornih stranaka koja je stranke u sporu nije država ugovornica spomenute Konvencije, spor će se rješavati u skladu s Dodatnim tijelom za provedbu postupaka od strane Tajništva Centra.

3. Arbitraža se temelji na:

- odredbama ovog Ugovora i drugih ugovora koji su na snazi između Ugovornih stranaka;

- pravilima i općeprihvaćenim načelima međunarodnog prava;

- nacionalnom zakonodavstvu Ugovorne stranke na čijem je području obavljeno ulaganje, uključujući pravila u svezi sa sukobom zakona.

4. Arbitražne odluke konačne su i obvezujuće za stranke u sporu. Svaka od Ugovornih stranaka obvezuje se izvršavati odluke u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom.

1. Ovaj Ugovor stupa na snagu na dan zadnje pisane obavijesti kojima Ugovorne stranke jedna drugu izvješćuju o ispunjenju unutarnjih zakonskih uvjeta za stupanje ovog Ugovora na snagu. Ugovor ostaje na snazi tijekom početnog razdoblja od deset godina te, prešutnim obnavljanjem, za sljedeće razdoblje od pet godina.

2. Svaka od Ugovornih stranaka može raskinuti ovaj Ugovor putem prethodne pisane obavijesti o namjeri raskidanja Ugovora drugoj Ugovornoj stranci. Takva pisana obavijest o otkazu Ugovora dostavlja se najmanje dvanaest mjeseci prije dana isteka važenja diplomatskim putem.

3. U odnosu na ulaganja izvršena prije datuma raskida ovog Ugovora, a na koja se inače ovaj Ugovor odnosi, odredbe svih drugih članaka ovog Ugovora ostaju na snazi tijekom razdoblja od sljedećih deset godina od dana raskida Ugovora.

U POTVRDU TOGA, potpisani opunomoćenici potpisali su ovaj ugovor.

Sačinjeno u dva izvornika, u Madridu dana 21. srpnja 1997. godine, na hrvatskom, španjolskom i engleskom jeziku, pri čemu su svi tekstovi jednako vjerodostojni.

ZA REPUBLIKU                          ZA KRALJEVINU

HRVATSKU                                   ŠPANJOLSKU

mr. Nenad Porges, v. r.

ministar gospodarstva                        Norniella, v. r.

                                             državni tajnik za trgovinu, turizam
                                               i malo i srednje poduzetništvo

Za izvršenje ove Uredbe nadležno je Ministarstvo gospodarstva.

Ova Uredba stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 404-02/95-01/01
Urbroj: 5030114-98-1
Zagreb, 24. srpnja 1998.