VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 30. stavka 1. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (»Narodne novine«, broj 28/96), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 9. srpnja 1998. godine donijela

ODLUKU

O OBJAVI UGOVORA O POTICANJU I UZAJAMNOJ ZAŠTITI ULAGANJA, IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I KRALJEVINE NIZOZEMSKE

Objavljuje se Ugovor o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja, između Republike Hrvatske i Kraljevine Nizozemske, sastavljen u Zagrebu, 28. travnja 1998. godine, u izvorniku na hrvatskom, nizozemskom i engleskom jeziku.

Tekst Ugovora u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR O POTICANJU I UZAJAMNOJ ZAŠTITI ULAGANJA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I KRALJEVINE NIZOZEMSKE

Republika Hrvatska i Kraljevina Nizozemska (u daljnjem tekstu: Ugovorne stranke),

u želji da ojačaju svoje tradicionalne prijateljske veze, te prošire i ojačaju međusobne gospodarske odnose, osobito glede ulaganja državljana jedne Ugovorne stranke na teritoriju druge Ugovorne stranke;

svjesne da će ugovor o uvjetima koji će se odobriti tim ulaganjima poticati protok kapitala i tehnologije kao i gospodarski razvoj Ugovornih stranaka, te da je poželjno da se time ulaganjima odobre pošteni i pravični uvjeti;

sporazumjele su se kako slijedi:

Za potrebe ovog Ugovora:

a) izraz »ulaganja« znači svaki oblik imovine, te poglavito, ali ne isključivo:

(i) pokretnu i nepokretnu imovinu kao i sva druga stvarna prava glede svakog oblika imovine;

(ii) prava koja potječu od dionica, obveznica i drugih vrsta udjela u društvima i zajedničkim ulaganjima;

(iii) potraživanja na novac, drugu imovinu ili svaku činidbu koja ima gospodarsku vrijednost;

(iv) prava na području intelektualnog vlasništva, tehnoloških postupaka, ugleda, te znanja i iskustva;

(v) prava odobrena prema javnom pravu ili ugovoru, uključujući prava na traženje, istraživanje, vađenje i eksploataciju prirodnih izvora.

b) izraz »državljanin« obuhvaća glede obje Ugovorne stranke:

(i) fizičke osobe koji su državljani te Ugovorne stranke;

(ii) pravne osobe osnovane po zakonu te Ugovorne stranke;

(iii) pravne osobe koje nisu osnovane po zakonu te Ugovorne stranke, ali koje, izravno ili neizravno, kontroliraju fizičke osobe prema definiciji pod (i) ili pravne osobe prema definiciji pod (ii).

(c) izraz »teritorij« znači:

(i) glede Republike Hrvatske teritorij Republike Hrvatske kao i ona morska područja koja se nastavljaju na vanjsku granicu njenog teritorijalnog mora uključujući morsko dno i podzemlje nad kojim Republika Hrvatska vrši suverena prava i jurisdikciju u skladu s međunarodnim pravom;

(ii) glede Kraljevine Nizozemske izraz »teritorij« uključuje svako područje koje se nastavlja na teritorijalno more, koje je prema zakonima Kraljevine i u skladu s međunarodnim pravom, ekskluzivna gospodarska zona ili epikontinentalni pojas Kraljevine, u kojem ona vrši jurisdikciju ili suverena prava.

Ugovorne će stranke, u okviru svojih zakona i propisa, poticati gospodarsku suradnju putem zaštite na svojem teritoriju ulaganja državljana druge Ugovorne stranke. Svaka će Ugovorna stranka dopustiti takva ulaganja zavisno od svog prava da vrši ovlasti koje su joj dodijeljene njenim zakonima i propisima.

1. Svaka će Ugovorna stranka osigurati poštene i pravične uvjete ulaganjima državljana druge Ugovorne stranke i neće otežavati nerazumnim ili diskriminacijskim mjerama rad, upravljanje, održavanje, korištenje, uživanje ili prodaju istih od strane tih državljana. Svaka će Ugovorna stranka odobriti tim ulaganjima punu fizičku sigurnost i zaštitu.

2. Točnije, svaka će Ugovorna stranka odobriti takvim ulaganjima uvjete koji niti u jednom slučaju neće biti manje povoljni od onih koji su odobreni ulaganjima njenih vlastitih državljana ili ulaganjima državljana bilo koje treće države, što je od toga povoljnije za dotičnog državljana.

3. Ako je jedna Ugovorna stranka odobrila posebne prednosti državljanima bilo koje treće države temeljem ugovora o carinskim unijama, gospodarskim unijama, monetarnim unijama ili sličnim institucijama, ili na osnovi prijelaznih ugovora koji vode do takvih unija ili institucija, ta Ugovorna stranka neće biti obvezna odobriti takve prednosti državljanima druge Ugovorne stranke.

4. Svaka će Ugovorna stranka poštivati svaku obvezu koju je preuzela glede ulaganja državljana druge Ugovorne stranke.

5. Ako zakonske odredbe jedne ili druge Ugovorne stranke, ili sadašnje obveze po međunarodnom pravu ili one koje će se uspostaviti naknadno između Ugovornih stranaka uz dodatak ovom Ugovoru, sadrže propis, bilo općenit ili poseban, koji ulaganjima državljana druge Ugovorne stranke daje pravo na uvjete koji su povoljniji od onih koji su predviđeni ovim Ugovorom, takav propis će, u mjeri u kojoj je povoljniji, prevladati nad ovim Ugovorom.

Glede poreza, pristojbi te fiskalnih odbitaka i oslobađanja, svaka će Ugovorna stranka odobriti državljanima druge Ugovorne stranke koji se bave bilo kojom vrstom gospodarske djelatnosti na njenom teritoriju, uvjete ne manje povoljne od onih koji su odobreni njenim vlastitim državljanima ili onima bilo koje treće države, koji su u istim okolnostima, što je od toga povoljnije za dotične državljane. U tu svrhu, međutim, neće se uzimati u obzir nikakve posebne fiskalne prednosti odobrene od te Ugovorne stranke:

a) prema sporazumu o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja; ili

b) temeljem njenog učešća u carinskoj uniji ili sličnoj instituciji; ili

c) na osnovi reciprociteta s trećom državom.

Ugovorne će stranke jamčiti prijenos plaćanja u svezi s ulaganjem. Prijenosi će se vršiti u slobodno konvertibilnoj valuti, bez ograničenja ili odlaganja. Takvi prijenosi poglavito, ali ne isključivo, uključuju:

a) dobit, kamatu, dividende i druge tekuće prihode;

b) sredstva potrebna

(i) za pribavljanje sirovina ili pomoćnih materijala, poluproizvoda ili gotovih proizvoda, ili

(ii) za zamjenu osnovnih sredstava u cilju zaštite kontinuiteta ulaganja;

c) dodatna sredstva potrebna za razvoj nekog ulaganja;

d) sredstva na ime otplate zajmova;

e) tantijeme ili honorare;

f) zarade fizičkih osoba;

g) prihode iz prodaje ili likvidacije ulaganja;

h) plaćanja proizašla iz članka 7.

Niti jedna Ugovorna stranka neće poduzimati mjere kojima bi se od državljana druge Ugovorne stranke oduzela, izravno ili neizravno, njihova ulaganja, ukoliko nisu zadovoljeni sljedeći uvjeti:

a) mjere se poduzimaju u javnom interesu i zakonskim putem;

b) mjere nisu diskriminacijske niti u suprotnosti s bilo kojim obećanjem koje je dala Ugovorna stranka koja poduzima te mjere;

c) mjere se poduzimaju uz pravičnu naknadu. Ta naknada će predstavljati stvarnu vrijednost izvršenog ulaganja, uključivat će kamatu po uobičajenoj komercijalnoj stopi do dana plaćanja te će, kako bi bila učinkovita za podnositelje zahtjeva, biti isplaćena i prenosiva bez odlaganja u zemlju koju odrede dotični podnositelji zahtjeva i u valuti zemlje čiji su podnositelji zahtjeva državljani ili u bilo kojoj slobodno konvertibilnoj valuti koju prihvaćaju podnositelji zahtjeva.

Državljanima jedne Ugovorne stranke koji pretrpe gubitke u svezi s njihovim ulaganjima na teritoriju druge Ugovorne stranke uslijed rata ili drugog oružanog sukoba, revolucije, izvanrednog stanja u zemlji, pobune, ustanka ili nereda, ta će druga Ugovorna stranka odobriti uvjete glede restitucije, odštete, naknade ili drugog rješenja, ne manje povoljne od onih koje ta Ugovorna stranka odobrava svojim vlastitim državljanima ili državljanima neke treće države, što je od toga povoljnije za dotične državljane.

Ako su ulaganja državljana jedne Ugovorne stranke osigurana od nekomercijalnih rizika ili na drugi način daju povoda za plaćanje odštete glede tog ulaganja u skladu sa zakonski utemeljenim sustavom, propisom ili državnim ugovorom, svaka subrogacija prava spomenutog državljana u skladu s uvjetima toga osiguranja ili prema bilo kojoj odšteti na osiguravatelja ili reosiguravatelja ili agenciju koju imenuje jedna Ugovorna stranka, bit će priznata od druge Ugovorne stranke.

1. Sporovi između jedne Ugovorne stranke i državljana druge Ugovorne stranke glede obveze prve prema ovome Ugovoru u svezi s ulaganjem potonje, uputit će se na zahtjev dotičnog državljana Međunarodnom centru za rješavanje sporova o ulaganjima radi rješavanja putem arbitraže ili mirenja prema Konvenciji o rješavanju ulagačkih sporova između država i državljana drugih država, Washington, 18. ožujka 1965.

2. Dok Republika Hrvatska ne postane država potpisnica Konvencije spomenute u stavku 1. ovog članka, sporovi koji se navode u tom stavku uputit će se na Međunarodni Centar za rješavanje ulagačkih sporova prema Pravilima o Dodatnom tijelu za upravljanje postupcima Tajništva Centra (Pravila Dodatnog tijela).

3. Svaka Ugovorna stranka ovime daje svoju bezrezervnu suglasnost o upućivanju sporova koji se spominju u stavku 1. ovog članka na međunarodnu arbitražu u skladu s odredbama ovog članka.

4. Pravna osoba koja je državljanin jedne Ugovorne stranke i koju prije nastanka tog spora kontroliraju državljani druge Ugovorne stranke biti će u skladu s člankom 25 (2) (b) Konvencije za potrebe Konvencije tretirana kao državljanin druge Ugovorne stranke.

Ovaj Ugovor će se primjenjivati na ulaganja koja su na teritoriju jedne od Ugovornih stranaka, u skladu s njenim zakonodavstvom, izvršili ulagatelji druge Ugovorne stranke prije i nakon stupanja ovog Ugovora na snagu. Ovaj se Ugovor, međutim, neće primjenjivati na sporove o ulaganjima koji su predmet postupka o rješavanja sporova prema Ugovoru o zaštiti ulaganja između Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Kraljevine Nizozemske od 16. veljače 1976. U tom slučaju, potonji Ugovor će se i nadalje primjenjivati na ta ulaganja, u mjeri u kojoj se odnosi na spomenute sporove, dok se ne postigne konačno rješenje tih sporova.

Jedna Ugovorna stranka može predložiti drugoj Ugovornoj stranci održavanje konzultacija glede bilo kojeg pitanja u svezi s tumačenjem ili primjenom Ugovora. Druga Ugovorna stranka će s razumijevanjem razmotriti prijedlog, te pružiti prikladnu priliku za te konzultacije.

1. Svaki spor između Ugovornih stranaka glede tumačenja ili primjene ovog Ugovora, a koji se ne može riješiti u razumnom roku diplomatskim pregovorima, uputit će se, na zahtjev jedne od Ugovornih stranaka na arbitražni sud koji se sastoji od tri člana, ako se Ugovorne stranke drukčije ne dogovore. Svaka Ugovorna stranka će imenovati jednog arbitra i ta dva arbitra će zajednički imenovati trećeg arbitra za svog predsjedavatelja koji nije državljanin niti jedne Ugovorne stranke.

2. Ako jedna od Ugovornih stranaka ne imenuje svog arbitra, te ako to ne učini i u roku od dva mjeseca od poziva druge Ugovorne stranke da obavi to imenovanje, potonja Ugovorna stranka može pozvati Predsjednika Međunarodnog suda da obavi neophodna imenovanja.

3. Ako dva arbitra ne mogu postići sporazum tijekom dva mjeseca od njihovog imenovanja, o izboru trećeg arbitra, Ugovorne stranke mogu pozvati Predsjednika Međunarodnog suda da obavi neophodno imenovanje.

4. Ako je, u slučajevima koji su predviđeni stavkom (2) i (3) ovog članka, Predsjednik Međunarodnog suda spriječen u obavljanju navedene funkcije ili je državljanin jedne od Ugovornih stranaka, pozvat će se Potpredsjednik da obavi neophodna imenovanja. Ako je Potpredsjednik spriječen u obavljanju navedene funkcije ili je državljanin jedne od Ugovornih stranaka, pozvat će se najstariji član Suda koji stoji na raspolaganju i nije državljanin niti jedne Ugovorne stranke da obavi neophodna imenovanja.

5. Arbitražni sud će odlučivati na osnovi poštivanja prava. Prije nego što donese odluke, arbitražni sud može u bilo kojoj fazi postupka predložiti Ugovornim strankama da spor riješe prijateljskim putem. Prethodne odredbe neće prejudicirati rješenje spora ex aequo et bono, ako se Ugovorne stranke tako dogovore.

6. Ukoliko Ugovorne stranke ne odluče drugačije, arbitražni će sud sam odrediti svoj postupak.

7. Arbitražni sud donijet će svoju odluku većinom glasova. Ta će odluka biti konačna i obvezujuća za Ugovorne stranke.

Glede Kraljevine Nizozemske, ovaj će se Ugovor primjenjivati na dio Kraljevine u Europi, na Nizozemske Antile i Arubu, ukoliko se obaviješću koja je predviđena člankom 14. stavak (1) ne odredi drugačije.

1. Ovaj Ugovor stupa na snagu prvog dana drugog mjeseca od dana kada Ugovorne stranke obavijeste jedna drugu pisanim putem da su zadovoljeni njihovi Ustavom propisani postupci i ostaje na snazi za razdoblje od petnaest godina.

2. Ukoliko jedna od Ugovornih stranaka ne obavijesti drugu o otkazu Ugovora najmanje šest mjeseci prije isteka roka važenja, Ugovor će se prešutno produžiti za razdoblja od deset godina, pri čemu svaka Ugovorna stranka zadržava pravo da otkaže Ugovor uz obavijest najmanje šest mjeseci prije dana isteka tekućeg roka važenja.

3. Glede ulaganja koja su izvršena prije dana otkaza ovog Ugovora, prethodni članci ostat će na snazi za daljnje razdoblje od petnaest godina od tog dana.

4. Zavisno od razdoblja spomenutog u stavku (2) ovog članka, Kraljevina Nizozemska imat će pravo pojedinačno otkazati primjenu ovog Ugovora glede bilo kojeg od dijelova Kraljevine.

5. Na dan stupanja na snagu ovog Ugovora, Ugovor o zaštiti ulaganja između Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Kraljevine Nizozemske od 16. veljače 1976. bit će otkazan, osim u svrhu rješavanja postojećih sporova koji se spominju u članku 10. ovog Ugovora.

U POTVRDU TOGA, niže potpisani i ovlašteni predstavnici, potpisali su ovaj Ugovor.

SASTAVLJEN u dva izvornika u Zagrebu dana 28. travnja 1998. godine, na hrvatskom, niozozemskom i engleskom jeziku, pri čemu su sva tri teksta jednako vjerodostojna. U slučaju neslaganja u tumačenju, mjerodavan je engleski tekst.

Za Republiku Hrvatsku                Za Kraljevinu Nizozemsku 

mr. Nenad Porges, v. r.

ministar gospodarstva                 veleposlanik Kraljevine Nizo-

Republike Hrvatske                    zemske u Republici Hrvatskoj

Za izvršenje Ugovora iz točke I. ove Odluke nadležno je Ministarstvo gospodarstva.

Ova Odluka stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Na dan donošenja ove Odluke Ugovor iz točke I. ove Odluke nije na snazi, te će se podaci o njegovu stupanju na snagu objaviti sukladno odredbi članka 30. stavak 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora, nakon njegova stupanja na snagu.

Klasa: 404-02/94-01/24
Urbroj: 5030114-98-1
Zagreb, 9. srpnja 1998.