ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU MEĐUNARODNE KONVENCIJE O SPAŠAVANJU, 1989.

Proglašavam Zakon o potvrdivanju Međunarodne konvencije o spašavanju, 1989. koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 5. lipnja 1998.

Broj: 081-98-1284/1
Zagreb, 12. lipnja 1998.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU MEĐUNARODNE KONVENCIJE O SPAŠAVANJU, 1989.

Potvrduje se Medunarodna konvencija o spašavanju, 1989., sastavljena u Londonu, 28. travnja 1989. u izvorniku na arapškom, engleskom, francuskom, kineskom, ruskom i španjolskom jeziku.

Sukladno s mogućnostima pridržaja (rezerve), predvidenim u članku 30. stavku 1. točkama b) i d) Medunarodne konvencije o spašavanju iz 1989. ta se konvencija u Republici Hrvatskoj neće primijeniti:

1 ) kad se operacije spačavanja obavljaju u unutarnjim vodama Republike Hrvatske, a ni jedan brod nije uključen i

2) kad je imovina o kojoj je riječ, pomorskažkulturna vrijednost pretpovijesnoga, arheološkog ili povijesnog značenja, a nalazi se na dnu mora.

Tekst Konvencije u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

INTERNATIONAL CONVENTION ON SALVAGE, 1989

THE STATES PARTIES TO THE PRESENT CONVENTIQN,

RECOGNIZING. the desirability of determining by agreement uniform international rules regarding salvage operations, NOTING that substantial developments, in particular the in creased concern for the protection of the environment, have demonstrated the need to review the intemational rules presently contained in the Convention for the Unification of Certain Rules of Law relating to Assistance and Salvage at Sea, done at Brussels, 23 September 1910.

CONSCIOUS.of the major contribution which efficient and timely salvage operations can make to the safety of vessels and other property in danger and to the protection of the environment,

CONVtNčED of the need to ensure that adequate incentives are available to; čpersons who undertake salvage operations in respect of vessels and otlier property in danger,

HAVE AGREED as follows:

For the purpose of this Convention:

(a) Salvage operation means any act or activity undertaken to assist a vessel or any other property in danger in navigable waters or in any other vaters whatsoever.

(b) Vessel means any ship or craft, or any structure capable of navigation.

(c) Property means any property not permanently and internationally attached to the shoreline and includes freight at risk.

(d) Damage to the environment means substantial physical damage to human health or to marine life or resources in coastal or inland waters or areas adjacent thereto, caused by pollution, contamination, fire, explosion or similar major incidents.

(e) Payment means any reward, remuneration or compensation due under this Convention.

(f) Organization means the Intemational Maritime Organization.

(g) Secretary-General means the Secretary-General of the Organization.

This Convention shall apply whenever judicial or arbitral proceedings relating to matters dealt with in this Convention are brought in a State Party.

This Convention shall not apply to fixed or floating platforms or to mobile offshore drilling units when such platforms or units are on location engaged in the exploration, exploitation or production of sea-bed mineral resources.

1 Without prejudice to article 5, this Convention shall not apply to warships or other non-commercial vessels owned or operated by a State and entitledč at the time of čalvage operations, to sovereign immunity under generally recognized principles of intemational law unless that State decides otherwise.

2 Where a State Party decides to apply the Convention to its warships or other vessels described in paragraph 1, it shall notify the Secretary-General.theteelžspecifying the terms and conditions of such application.

1 This Convention shall not affect any provisions of national law or any international convention relating to salvage operations by or under the control of public authorities.

2 Nevertheless, salvors canying out such salvage operations shall be entitled to avail themselves of the rights and remedies provided for in this Convention in respect of salvage operations.

3 The extent to which a public authority under a duty to perform salvage operations may avail itself of the rights and remedies provided for in this Convention shall be determined by the law of the State where such authority is situated.

1 This convention shall apply to any salvage operations save to the extent that a contract otherwise provides expressly or, by implication.

2 The master shall have the authority to conclude contracts for salvage operations on behalf of the owner of the vessel. The master or the owner of the vessel shall have the authority to conclude such contracts on behalf of the owner of the property on board the vessel.

3 Nothing in this article shall affect the application of article 7 nor duties to prevent or minimize damage to the environment.

A contract or any terms thereof may be annulled or modified if:

(a) the contracts has been entered into under undue influence or the influence of danger and its terms are inequitable; or (b) the paymentč under the contract is in an excessive degree

too large or too small for the services actually rendered.

1.The salvor shall owe a duty to the owner of the vessel or other property in danger:

(a) to carry out the salvage operations with due care;

(b) in performing the duty specified in subparagraph (a), to exercise due care to prevent or minimize damage to the environment;

(c) whenever circumstances reasonably require, to seek assistance from other salvors; and

(d) to accept the intervention of other salvors when reasonably requested to do so by the owner or master of the vessel or other property in danger; provided however that the amount of his reward shall not be prejudiced should it be found that such a request was unreasonable.

2 The owner and master of the vessel or the owner of other property in danger shall owe a duty to the salvor:

(a) to co-operate fully with him during the course of the salvage operations;

(b) in so doing, to exercise due care to prevent or minimize damage to the environment; and , (c) when the vessel or other property has been brought to a place of safety, to accept redelivery when reasonably requested by the salvor to do so.

Nothing in this Convention shall affect the right of the coastal State concerned to take measures in accordance with generally recognized principles of international law to protect its coastline or related interests from pollution or the threat of pollution following upon a maritime casualty or acts relating to such a casualty which may reasonably be expected to result in major harmful consequences, including the right of a coastal State to give directions in relation to salvage operations.

1 Every master is bound, so far as he can do so without serious danger to his vessel and persons thereon, to render assistance to any person in danger of being lošt at sea.

2 The States Parties shall adopt the measures necessary to enforce the duty set out in paragraph l.

3 The owner of the vessel shall incur no liability for a breach of the duty of the master under paragraph 1.

A State Party shall, whenever regulating or deciding upon matters relating to salvage operations such as admittance to ports of vessels in distress or the provisions of facilities to salvors, take into account the need for co-operation between salvors, other interested parties and public authorities in order to ensure the efficiend and successful performance of salvage operations for the purpose of saving life or property in danger as well as preventing damage to the environment in general.

1. Salvage operations which have had a useful result give right to a reward.

2. Except as otherwise provided, no payment is due under this Convention if the salvage operations have had no useful result.

3. This chapter shall apply, ,notwithstanding that the salved vessel and the vessel undertaking the silvage operations belong to the same owner.

1 The reward shall be fixed with a view to encouraging salvage operations, taking into account the following criteria without regard to the order in which they are presented be!ow:

(a) the salved value of the vessel and other property;

(b) the skill and efforts of the salvors in preventing or minimizing damage to the environment;

(c) the measure of success obtained by the salvor;

(d) the nature and degree of the danger;

(e)the skill and efforts of the salvors in salving the vessel, other property and life;

(f) the time used and expenses and losses incurred by the salvors;

(g) the risk of liability and other risks run by the salvors or their equipment;

(h) the prompmess of the services rendered;

(i) the availabiljty and use of vessels or other equipment intended for slavage operations;

(j) the state of readiness and efficiency of the salvoržs equipment and the value thereof.

2 Payment of a reward fixed according to paragraph 1 shall be made by all of the vessel and other property interests in proportion to their respective salved values. However, a State Party may in its national law provide that the payment of a reward has to be made by one of these interests, subject to a right of recourse of this interest against the other interests for their respective shares. Nothing in this article shall prevent any right to defence.

3 The rewards, exclusive of any interest and recoverable legal costs that may be payable theron, shall not exceed the salved value of the vessel and other property.

1 If the salvor has carried out salvage operations in iesporect of a vessel which by itself or its cargo threatened damage to the environment and has failed to earn a reward under article 13 at least equivalent to the special compensation assessable in accordance with this article, he shall be entitled to special compensation from the owner of that vessel equivalent to his ecpenses as herein defined.

2 If, in the circumstances set out in paragrahp 1, the salvor by his salvage operations has prevented or minimized damage to the environment, the special compensation payable by the owner to the salvor under paragraph 1 may be increased up to a maximum of 30% of the expenses incurred by the salvor. However, the tribunal, if it deems it fair and just to do so and bearing in mind the relevant criteria set out in article 13, paragraph 1, may increase such special compensation further, but in no event shall the total increase be more than 100% of the expenses incurred by the salvor.

3 Salvoržs expenses for the purpose of paragraphs 1 and 2 menas the out-of pocket expenses reasonably incurred by the salvor in the salvage operation and a fair rate for equimpent and personnel actually and reasonably used in the salvage operation, taking into consideration the criteria set out in article 13, paragraph 1(h), (i) and (j).

4 The total specijal compensation under this article shali be paid only if and to the extent that such compensation is greater than any reward recoverable by the salvor under article 13.

5 If the salvor has been negligent and has thereby failed to prevent or minimize damage to the environment, he may be deprived of the whole or part of any special compensation due under this article.

6 Nothing in this article shall affect any right of recourse on the part of the owner of the wessel.

1 The apportionment of a reward under article 13 between salvors shall be made on the basis of the criteria contained in that article.

2. The apportionment between the owner, master and other persons in the service of each salving vessel shall be determined by the law of the flag of that vessel. If the salvage has not been carried out from a vessel, the apportionment shall be determined by the law governing the contact between the salvor and his servants.

1 No remuneration is due from persons whose lives are saved, but nothing in this article shall affect the provisions of national law on this subject. .

2 A salvor of human life, who has taken part in the services rendered on the occasion of the accident giving rise to salvage, is entitled to a fair share of the payment awarded to the salvor for salving the vessel or other property or preventing or minimizing damage to the environment.

No payment is due under the provisions of this Convention unless the services rendered exceed what can be reasonably considered as due performance of a contract entered into before the danger arose.

A salvor may be deprived of the whole or part of the payment due under this Convention to the extent that salvage operations have become necessary or more difficult because of fault or neglect on his part or if the salvor has been guilty of fraud or other dishonest conduct.

Services rendered notwithstanding the express and reasonable prohibition of the owner or master of the vessel or the owner of any other properiy in danger which is not and has not been on board the vessel shall not give rise to payment under this Convention.

1 Nothing in this Convention shall affect the salvoržs maritime lien under any intemational convention or national law.

2 The salvor may not enforce his maritime line when satisfactory security for his claim, including interest and costs, has been duly tendered or provided.

1 Upon the request of the salvor a person lieble for payment due under this Convention shall provide satisfactory security for the claim, including interest and costs of the salvor.

2 Without prejudice to paragraph 1, the owner of the salved vessel shall use his best endeavours to ensure that the owners of the cargo provide satisfactory security for the claims agains them including interest and costs before the cargo is released.

3 The salved vessel and other property shall not, without the consent of the salvor, be removed from the port or place at which they first arnve after the completion of the salvage operations until satisfactory security has been put up for the salvoržs claim against the relevant vessel or property.

1 The tribunal lhaving jurisdiction over the claim of the salvor may, be interim decision, order that the salvor shall be paid on account such amount as seems fair and just, and on such terms including terms as to security where appropriate, as may be fair and just according to the circumstsances of the case.

2 In the event of an interim payment under this article the security provided under article 2l shall be reduced accordingly.

1 Any action relating to payment under this Convention shall be time-barred if judical or arbitral proceedings have not been intistuted within a period of two years. The limitation period commences on the day on which the salvage operations are terminated.

2 The person against whom a claim is made may at any time during the running of the limitation period extend that period by a declaration to the claimant. This period may in the like manner be further extended.

3 An action for indemnity by a person liable may be instituted even after the expiration of the limitation period provided for in the preceding paragraphs, if brought within the time allowed by the law of the State where proceedings are instituted.

The right of the salvor to interest on any payment due under this Convention shall be determined according to the law of the State in which the tribunal seized of the case is situated.

Unless the State owner consents, no provision of this Con- ž vention shall be used as a basis for the seizure, arrest or detention by any legal process of, nor for any proceedings in rem against, non-commercial cargoes owned by a State and entitled, at the time of the salvage operations, to sovereign immunity under generally recognized principles of international law.

No provision of this Convention shall be used as a basis for the seizure, arrest or detention of humanitarian cargoes donated by a State, if such State has agreed to pay for salvage services rendered in respect of such humanitarian cargoes.

States Parties shall encourage, as far as possible and with the consent of the parties, the publication of arbitral awards made in salvage cases.

1 This Convention shall be open for signature at the Headquarsters of the Organization from 1 July 1989 to 30 June 1990 and shall thereafter remain open for accession.

2 States may express their consent to be bound by this Convention by:

(a) signature without reservation as to ratification, acceptance or aprpoval; or

(b) signature subject to ratification, acceptance or approval, followed by ratification, acceptance or approval; or

(c) accession.

3 Ratification, acceptance, approval or accession shall be efected by the deposit of an instrument to that effect with the Secretary-General.

1 This Convention shall enter into force one year after the date on which 15 States have expressed their consent to be bound by it.

2 For a State which expresses its consent to be bound by this Canvention after the conditions for entry into force thereof have been met, such consent shall take efect one year after the date of expression of such consent.

1 Any State may, at the time of signature, ratification, acceptance, approval or accesion, reserve the right not to apply the provisions of this Convention:

(a) when the salvage operation takes place in inland waters and all vessels involved are of inland navigation;

(b) when the salvage operations takes place in inland waters and no vessel is involved;

(c) when ali interested parties are nationals of that State;

(d) when the property involved is maritime cultural property of prehistoric, archaeological or historic interest and is situated on the sea-bed.

2 Reservations made at the time of signature are subject to confirmation upon ratification, acceptance or approval.

3 Any State which has made a reservation to this Convention may withdraw it at any time by means of a notification addressed to the Secretary-General. Such withdrawal shall take effect on the date the notification is received. If the notification states that the withdrawal of a reservation is to take effect on a date specified therein, and such date is later than the date the notification is received by the Secretary-General, the withdrawal shall take effect on such later date.

1 This Convention may be denounced by any State Party at any time after the expiry of one year from the date on which this Convention enters into force fot that State.

2 Denunciation shall be effected by the deposit of an insttument of denunciation with the Secretaryčeneral.

3 A denunciation shall take effect one year, or such longer period as may be specified in the instrument of denunciation, af ter the receipt of the instrument of denunciation by the Secretary-General.

1 A conference for the purpoše of revising or amending this Convention may be convened by the Organization.

2 The Secretary-General shall convene a conference of the States Parties to this Convention for revising or amending the Convention, at the request of eight States Parties, or one fourth of the States Parties, whichever is the higher figure.

3 Any consent to be bound by this Convention expressed after the date of entry into force of an amendment to this Convention shall be deemed to apply to the Convention as amended.

1 This Convention shall be deposited with the Secretary-General.

2 The Secretary-General shall:

(a) inform all States which have signed this Convention or acceded thereto, and all Members of the Organization, of:

(i) each new signature or deposit of an instrument of ratification, acceptance, approval or accesion together with the date thereof;

(ii) the date of the entry into force of this Convention;

(iii) the deposit of any instrument of denunciation of this Convention together with the date on which it is received and the date on. which the denunciation takes eftect;

(iv) any amendment adopted in confonnityvith article 32;

(v) the receipt of any reservation, declaration or notification made under this Convention;

(b) translnit certified true copies of this Convention to all States which have signed this Convention or acceded thereto.

3 As soon as this Convention enters into force, a certified true copy thereof shall be transmitted by the Depositary to the Secretaryčeneral of the United Nations for registration and pu blication in accordance with Article 102 .of the Charter -of the United Nations.

This Convention is established in a single original in the Arabic, Chinese; English, French, Russian and Spanish languages, each text being equally authentic.

IN WITNESS WHEREOF the undersigned* being duly authorized by their respective Governments for that purpoše have signed this Convention.

DONE AT LONDON this twenty-eighth day of April one thousand nine hundred and eighty-nine.

MEĐUNARODNA KONVENCIJA O SPAŠAVANJU, 1989.

PRIZNAVAJUĆI  poželjnim ugovorno uređenje istovjetnih međunarodnih pravila o operacijama spašavanja,

ZAPAŽAJUĆI da je stvarni razvitak posebice povećana skrb za zaštitu okoliša, ukazao na potrebu izmjene međuuarodnih pravila koja sada sadrži Konvencija za izjednačenje nekih pravila što se odnose na pomoć i spašavanje na moru, sačinjena u Bruxellesu, 23. rujna 1910.

SVJESNE velikoga doprinosa što ga djelotvorne i pravodobne akcije spašavanja mogu predstavljati za sigurnost brodova i druge imovine u opasnosti te za zaštitu okoliša,

UVJERENE u potrebu osiguranja odgovarajučih poticaja onima koji poduzimaju operacije spašavanja brodova i druge imovine u opasnosti,

SPORAZUMJELE SU SE o sljedećem:

Za potrebe ove Konvencije:

a) operacija spašavanja označuje svaki čin ili činidbu poduzetu kako bi se pomoglo brodu ili bilo kojoj drugoj imovini koja je u opasnosti u plovnim vodama ili u ma kojim drugim vodama.

b) brod označuje svaki brod, plovilo ili napraw sposobnu za plovidbu.

c) imovina označuje svaku imovinu koja nije trajno i namjerno učvršćena uz obalu te uključuje vozarinu izloženu riziku.

d) šteta okolišu označuje znatno fizičko oštećenje ljudskog zdravlja, života u moru ili bogatstava u obalnim i unutarnjim vodama te područjima uz njih, prouzročeno onečišćenjem, zagadenjem, vatrom, eksplozijom ili sličnim težim nezgodama.

e) isplata označuje svaku nagradu, podmirenje ili naknadu koja se duguje po ovoj konvenciji.

fj organizacija označuje Medunarodnu pomorsku organizaciju.

g) glavni tajnik označuje glavnog tajnika Organizacije.

Ova će se Konvencija primjenjivati uvijek kad se sudski ili arbitražni postupak, koji se odnosi na predmet ove Konvencije, provodi u nekoj državi ugovornici.

Ova se Konvencija neće primjenjivati na učvršćene ili plutajuće platforme niti na pokretne pučinske jedinice za bušenje, kad se takve platforme ili jedinice nalaze na odredištu, zaposlene na istraživanju, korištenju ili proizvodnji podmorskih mineralnih bogatstava.

1. Ne utječući na odredbe članka 5. ova se Konvencija neće primjenjivati na rame brodove niti na druge nekomercijalne brodove, u vlasništvu  i pod upravom države, koji su u vrijeme operacija spašavanja bili po općepriznatim načelima medunarodnog prava ovlašteni na državni imunitet, osim ako država odluči drukčije.

2. Ako neka država ugovornica odluči primjenjivati Konvenciju na svoje ratne brodove ili na druge brodove opisane u stavku 1. ona će o tome izvijestiti.

1.Ova Konvencija neće utjecati na odredbe naciwnalnog prava niti na bilo koju međunarodnu konvenciju koja se odnosi na operacije spašavanja što ih obavlja javna vlast ili koje se obavljaju pod njezinim nadzorom.

2. Medutim, spašavatelji koji obavljaju takve operacije spašavanja, bit će ovlašteni koristiti se pravima i pravnim sredstvima predvidenima u ovoj Konvenciji za operacije spašavanja.

3. U kojoj se mjeri javna vlast, u sklopu dužnosti da obavlja akcije spašavanja, može koristiti pravima i pravnim sredstvima, predvidenima u ovoj Konvenciji, odredit će se po pravu one države u kojoj se takva vlast nalazi.

1. Ova će se Konvencija primjenjivati na sve operacije spašavanja, osirh ako se ugovorom drukčije izričito predvida ili proizlazi.

2. Zapovjednik će imati ovlaštenje zaključivati ugovore za operacije spašavanja u ime vlasnika broda. Zapovjednik ili vlasnik broda imat će ovlaštenje zaključivati takvč ugovore u ime vlasnika imovine na brodu.

3.Ništa iz ovog članka neće utjecati na primjenu članka 7. niti na dužnosti sprječavanja ili umanjenja štete okolišu.

Ugovor ili bilo koji uvjet u ugovoru, mogu biti poništeni ili izmijenjeni, ako:

a) je ugovor bio sklopljen pod nedozvoljenim utjecajem ili pod utjecajem opasnosti, pa su njegovi uvjeti nepravedeni ili

b) je isplata po ugovoru prekomjerno visoka ili niska u odnosu na stvarno pružene usluge.

l. Spašavatelj je dužan, u odnosu prema vlasniku broda ili druge imovine u opasnosti:

a) obaviti operacije spašavanja s dužnom pažnjom;

b) pri izvršavanju dužnosti naznačene u točki a), posvetiti dužnu pažnju u sprečavanju ili smanjenju štete za okoliš;

c) uvijek kada to okolnosti razborito nalažu, zatražiti pomoć od drugih spašavatelja i

d) prihvatiti intervenciju drugih spašavatelja kada vlasnik ili zapovjednik broda ili druge imovine u opasnosti razborito zatražč da to učini, uvjet je medutim, da na iznos njegove naknade neće utjecati ako bi se utvrdilo da je takav zahtjev bio nerazuman.

2. Vlasnik i zapovjednik broda ili vlasnik druge imovine u opasnosti, dužni su u odnosu prema spašavatelju:

a) u cijelosti s njim suradivati tijekom operacija spašavanja; b) pri tome posvetiti dužnu pažnju u s,prječavanju ili smanjenju štete za okoliš i

c) kada brod ili druga imovina budu dopremljeni na sigumo mjesto, prihvatiti njihovo izručenje, ako ih spašavatelj to razborito zatraži.

Ništa u ovoj Konvenciji neće utjecati na pravo obalne države koje se to tiče, da sukladno s općepriznatim načelima medunarodnog prava, poduzme mjere za zaštitu svoga obalnoga ruba ili odnosnih interesa, od onečišćenja ili prijetnje onečišćenjem uslijed pomorske nezgode ili.djelovanja u svezi s takvom nezgodom, za koja se razbornž o može očekivati da će uroditi većim štetnim posljedicama, uključujući pravo obalne države za izdavanje naloga glede operacija spašavanja. ,

1. Svaki je zapovjednik obvezan pružiti pomoć svakoj osobi koja je u opasnosti da bude izgubljena na moru, ukoliko to može učiniti bez ozbiljnije opasnosti za svoj brod i osobe na njemu.

2. Države ugovornice će usvojiti mjere neophodne za primjenu obveze utvrdene u stavku 1.

3. Vlasnik broda se ne izlaže nikakvoj odgovomosti za kršenje obveze zapovjednika iz stavka 1.

Kad propisuje ili odlučuje o pitanjima u svezi s operacijama spašavanja, poput prihvata u luke brodova u opasnosti ili pružanja pogodnosti spašavateljima, država ugovornica vodit će računa o potrebi suradnje meQu spašavateljima, drugim zainteresiranim strankama i javnim vlastima, kako bi se osiguralo učinkovito i uspješno obavljanje operacija s ciljem spašavanja života ili imovine u opasnosti, kao i s ciljem općenitog sprječavanja štete za okoliš.

1. Operacije spašavanja koje su imale koristan ishod, daju pravo na naknadu.

2. Osim ako je drukčije predvideno, nikakva se isplata ne duguje po ovoj konvenciji, ako operacije spašavanja nisu imale koristan ishod.

3. Ova će se glava primijeniti unatoč tome što spašeni brod i brod koji poduzima operacije spašavanja, pripadaju istom vlasniku.

1. Naknada će se utvrdivati s ciljem da se potiču operacije spašavanja, uzimajući u obzir slijedeća mjerila, neovisno o redoslijedu kojim su ovdje prikazana:

a) spašenu vrijednost broda i druge.imovine;

b) vještinu i napore spašavatelja u sprječavanju ili smanjenju štete za okoliš;

c) stupanj uspjeha što ga je spašavatelj postigao; d) narav i stupanj opasnosti;

e) vještinu i napore spašavatelja u spašavanju broda, vuge imovine i života,

f) utrošeno vrijeme te uložene troškove i gubitke spašavatelja;

g) rizik odgovomosti i druge rizike, kojima su se izložili spašavatelji ili njihova oprema;

h) brzinu kojom su usluge pružene;

i) dostupnost i uporabu brodova ili druge opreme namijenjene operacijama spašavanja;

j) stanje pripravnosti i učinkovitost opreme spašavatetja te njezinu vrijednost.

2. Nagradu utvrdenu prema stavku I. platit će brod te druge pravne i fizičke osobe čiji je interes zastupljen u spašenom teretu i to u omjeru njegove spašene vrijednosti. MeQutim, država ugovomica moiže svojim nacionalnim pravom predvidjeti da nagradu ima isplatiti jedan od tih interesenata, uz pravo regresa od drugih, za primjerene udjele. Ništa iz ovoga članka ne sprječava bilo koje pravo na obranu.

3. S izuzetkom ovih kamata i troškova pravnoga postupka, koji mogu biti dosuQeni, naknada neće prelaziti vrijednost spašenog broda i druge imovine.

I. Ako je spašavatelj obavio operacije spašavanja u svezi s brodom, koji je sam ili svojim teretom prijetio štetom za okoliš, pa nije uspio po članku 13. zaslužiti naknadu barem u visini posebne naknade, koja se može utvrditi u skladu s ovim člankom, imat će pravo na posebnu naknadu od vlasnika toga broda u visini svojih troškova, kako su ovdje odredeni.

2. Ako je spašavatelj, pod uvjetima utvrdenima u stavku 1. svojim operacijama spašavanja spriječio ili smanjio štete za okoliš, posebna naknada koju vlasnik ima platiti spašavatelju, sukladno sa stavkom 1. može se povećati najviše do 30% od iznosa troškova koje je spašavatelj uložio. Medutim, ako to smatra pravednim i opravdanim, te vodeći računa o odgovarajućim mjerilima utvrdenima u članku 13. stavku 1. sud može dodatno povećati takvu posebnu naknadu, ali ukupno povećanje ni u kojem slučaju neće biti veće od 100% iznosa troškova što ih je spašavatelj uložio.

3. Troškovi spašavatelja u smislu stavka 1. i 2. označuju gotovinske izdatke koje je spašavatelj razborito uložio u operaciji spašavanja i pravedan omjer za opremu i ljudstvo, koji su stvarno i razborito bili angažirani u operaciji spašavanja, uzimajući u obzir mjerila utvrQena u članku 13. stavku 1. točkama h), i) i j).

4. Ukupna posebna naknada po ovom članku platit će se jedino onda i u onom omjeru za koliko je ta naknada veća od bilo koje naknadae koja spašavatelju pripada prema članku 13.

5. Ako je spašavatelj bio nemaran pa je time propustio spriječiti ili smanjiti štetu za okoliš, može ga se lišiti, dijelom ili u cijelosti, svake posebne naknade iz ovoga članka.

6. Ništa iz ovoga članka neće utjecati na bilo kakvo pravoč regresa od strane vlasnika broda.

I. Raspodjela nagrade prema članku 13. izmedu spašavatelja, obavit će se na osnovi mjerila sadržanih u tom članku.

2. Raspodjela izmedu vlasnika, zapovjednika i drugih osoba u službi svakog broda spašavatelja, odreduje se pravom zastave toga broda. Ako se spašavanje nije obavljalo s broda, raspodjela će se odrediti prema praw kojemu se podvrgava ugovor izmedu spašavatelja i njegovih službenika.

1. Nikakw naknadu ne duguju osobe kojima su životi spašeni, ali ništa iz ovoga članka neće utjecati na odredbe nacionalnog prava o tome.

2. Spašavatelj Ijudskoga života, koji je sudjelovao u pruianju usluga prilikom nezgode što je bila uzrokom spašavanju, ima pravo na pravedan udio u naknadi, dosudenoj spašavatelju za spašavanje broda ili druge ičovine, odnosno za sprječavanje ili smanjenje štete na okolišu.

Po odredbama ove Konvencije ne postoji obveza plaćanja, osim ako pružene usluge prelaze ono što bi se razborito tnoglo držati dužnim ispunjenjem ugovora koji je bio sklopljen prije nego što se opasnost pojavila.

Spašavatelj može biti lišen u cijelosti ili dijelom isplate koja mu pripada po ovoj Konvenciji, do onoga omjera u kojem su operacije spašavanja postale neophodne ili otežane zbog pogreške ili nemarnosti s njegove strane, odnosno ako je spašavatelj kriv za prijevaru ili drugo nečasno ponašanje.

Usluge pružene unatoč izričitoj i razboritoj zabrani ylasnika ili zapovjednika broda, te vlasnika bilo koje druge imovine u opasnosti koja nije niti je bila na brodu, ne daju osnove za isplatu po ovoj konvenciji.

1. Ništa iz ove Konvencije neće utjecati na povlasticu spašavatelja po bilo kojoj medunarodnoj konvenciji ,ili nacionalnom praw.

2. Spašavatelj ne može primijeniti, svoju pomorsku povlasticu ako se za njegow tražbinu, uključujući kamatu i troškove, ponudi ili pruži zadovoljavajuće jamstvo.

1. Na zahtjev spašavatelja, osoba koja je odgovorna za plaćanje što se duguje po ovoj Konvenciji, dužna je pružiti zadovoljavajuće jamstvo za tražbine spašavatelja, uključujući kamatu i troškove.

2. Ne utječući na stavak 1. vlasnik spašenoga broda mora uložiti sve napore kako bi postigao da vlasnici tereta pruže zadovoljavajuće jamstvo za tražbine od njih, uključujući kamatu i troškove, prije nego što teret bude iskrcan.

3. Beč suglasnosti spašavatelja, spašeni brod i druga imovina neće se premještati iz luke ili mjesta na koje su prvotno dospjeli po dovršetku operacije spašavanja, sve dok se ne ispostavi zadovoljavajuće jamstvo za tražbine spašavatelja od dotičnoga broda ili imovine.

1. Sudište ovlašteno za tražbinu spašavatelja može privremenom odlukom narediti da se spašavatelju isplati unaprijed onolika svota kolika se čini pravednom i opravdanom te uz takve uvjete, uključujući ako treba i uvjete glede jamstva, koji bi bili pravedni i opravdani prema okolnostima slučaja.

2. U slučaju privremenoga plaćanja po ovom članku, shodno tome umanjit će se jamstvo pruženo prema članku 21.

l. Bilo koja tužba u svezi s plaćanjem po ovoj konvenciji, bit će zastarjela ako se sudski ili arbitražni postupak nije pokrenuo u roku od dvije godine. Zastarni rok otpočinje onoga dana kada su se operacije spašavanja okončale.

2. Osoba protiv koje se zahtjev podnese, može u svako doba tijekom zastarnog roka produljiti taj rok, izjavom podnositelju zahtjeva. Takav se rok može na isti način nadalje produljivati.

3. Tužba za naknadu protiv odgovorne osobe može se pokrenuti i poslije isteka zastamog roka, predviQenog u prethodnim stavcima, ako se podnese u roku dozvoljenom po praw one države u kojoj se postupak pokreće. .

Pravo spašavanja na kamatu za sve isplate koje mu pripadaju po ovoj Konvenciji, odredit će se u skladu s pravom one države u kojoj se nalazi sudište koje o slučaju raspravlja.

Nijedna osoba ove Konvencije, osim ako se država s tim suglasi, neće se uzetč kao osnova za zapljenu, uzapćenje ili zadržavanje u pravnom postupku in rem protiv nekomercijalnih tereta koji su u vlasništw države i koji su po općepriznatim načelima meQunarodnog prava bili u vrijeme operacija spašavanja ovlašteni na državni imunitet.

Nijedna odredba ove Konvencije neće se uzeti kao osnova za zapljenu, uzapćenje ili zadržavanje humanitarnih tereta koje je neka država darovala, ako se ta država suglasila da plati za pružene usluge spašavanja u odnosu na takve humanitarne terete.

Država ugovornica će poticati, koliko god je to moguće te uz suglasnost stranaka, objavljivanje arbitražnih odluka, donijetih u slučajevima spašavanja.

1. Ova će Konvencija biti otvorena za potpisivanje u sjedištu Organizacije od 1. srpnja 1989. do 30. lipnja 1990., a poslije toga će biti otvorena za pristupanje.

2. Države mogu izraziti svoju suglasnost da se podvrgnu ovoj Konvenciji putem:

a) potpisivanja, bez rezerve glede ratifikacije, prihvata ili usvajanja;

b) potpisivanja, koje je podložno ratifikaciji, prihvatu ili usvajanju, popraćeno ratifikacijom, prihvatom ili usvajanjem ili c) pristupanja.

3. Ratifikacija, prihvat, usvajanje ili pristupanje, obavit će se polaganjem isprava s takvim učinkom kod glavnog tajnika.

1. Ova će Konvencija stupiti na snagu jednu godinu poslije onoga dana kad je 15 država izrazilo svoju suglasnost da joj se podvrgnu.

2. U pogledu države koja izrazi da se podvrgne ovog Konvenciji poslije ostvarenja uvjeta za njezinom stupanje na snagu, takva će suglasnost imati učinak jednu godinu poslije onoga dana kad je izražena.

1. U trenutku potpisivanja, ratifikacije, prihvata, usvajanja ili pristupanja, svaka država može pridržati pravo da ne primjenjuje odredbe ove Konvencije:

a) kad se operacija spašavanja obavlja u unutarnjim vodama i svi brodovi o kojima je riječ predstavljaju brodove unutamje plovidbe;

b) kad se operacija spašavanja obavlja u unutarnjim vodama i ni jedan brod nije uključen;

c) kad su sve zainteresirane strane državljani te države,

d) kada je imovina o kojoj je riječ pomorska kultuma vrijednost pretpovijesnog, arheološkog ili povijesnog značenja i nalazi se na dnu mora.

2: Rezerve stavljene u vrijeme potpisivanja imaju se potvrditi prigodom ratifikacije, prihvata ili usvajanja.

3. Svaka driava koja je stavila neku rezerw na ovu konvenciju, može je opozvati u svako doba, putem obavijesti naslovljene na glavnog tajnika. Takav će opoziv imati učinak od dana kad je obavijest primljena. Ako se u obavijesti utvrđuje da će opoziv djelovati od nekoga dana koji je u njoj naznačen, a taj je dan poslije prispjeća obavijesti glawom tajniku, opoziv će djelovati od toga kasnijega dana.

1. Svaka država ugovomica može otkazati ovu Konvenciju, u svako doba po isteku jedne godine od dana kad je ova Konvencija za tu državu stupila na snagu.

2: Otkazivanje će se obaviti polaganjem isprave o otkazivanju kod glavnoga tajnika.

3: Otkazivanje će imati učinak poslije jedne godine ili nekoga duljeg razdoblja koje se može naznačiti u ispravi o otkazivanju, od prispjeća isprave o otkazivanju glavnom tajniku.

1. Organizacija može sazvati konferenciju zbog izmjena ili dopuna ove Konvencije.

2. Glavni tajnik će sazvati konferenciju država ugovomica za izmjene ili dopune ove Konvencije, na zahtjev osam država ugovornica ili jedne četvrtine driava ugovomica, ovisno o tome koja je brojka veća.

3. Svaka suglasnost za podvrgavanje ovoj konvenciji, koja bude izražena poslije dana stupanja na snagu neke izmjene u Konvenciji, uzet će se da se odnosi na izmijenjenu Konvenciju.

Ova će se konvencija pohraniti kod glavnoga tajnika. 2. Glavni će tajnik:

a) izvijestiti sve države koje su potpisale ovu Konvenciju ili su joj pristupile o

i) svakom novom potpisivanju ili polaganju isprava o ratifikaciji, prihvatu, usvajanju ili pristupanju, zajedno s njihovim nadnevkom;

ii) danu stupanja ove konvencfje na snagu

iii) polaganju svake isprave o otkazivanju ove konvencije, zajedno s nadnevkom njegova prispjeća i nadnevkom kada otkazivanje stječe učinak;

iv) svakoj izmjeni usvojenoj u skladu s člankom 32.; v) prispjeću svake rezerve, izjave ili obawijesti učinjene po ovoj Konvenciji.

b) proslijediti ovjerene vjerodostojne primjerke ove Konvencije sviin državama koje su potpisale Konvenciju ili su joj pristupile.

3. Čim ova Konvencija stupi na snagu, njezin će ovjereni i vjerodostojni primjerak čuvar proslijediti glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, zbog registracije i objavljivanja, u skladu člankom 102. Povelje Ujedinjenih naroda.

Ova se Konvencija temelji na pojedinačnim izvornicima na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom jeziku, od kojih je svaki tekst jednako autentičan.

U POTVRDU TOGA, niže potpisani, na osnovi urednih ovlaštenja svojih vlada za to, potpisali su ovu konvenciju.

SASTAVLJENO U LONDONU, dvadeset i osmoga dana travnja, tisuću devetsto osamdeset i devete.

Međunarodna konvencija o spašavanju, 1989. stupa na snagu za Republiku Hrvatsku godinu dana nakon polaganje isprave o pristupu kod glavnog tajnika Međunarodne pomorske organizacije.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 310-14/96-O1/04
Zagreb, 5. lipnja 1998.