ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE
O ZABRANI UPORABE, STVARANJU ZALIHA, PROIZVODNJE
I PRIJENOSA PROTUPJEŠAÈKIH MINA I O NJIHOVOM UNIŠTENJU

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Konvencije o zabrani uporabe, stvaranja zaliha, proizvodnje i prijenosa protupješačkih mina i o njihovom uništenju, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 24. travnja 1998.

Broj: 081-98-1000/1
Zagreb, 4. svibnja 1998.

Potvrđuje se Konvencija o zabrani uporabe, stvaranja zaliha, proizvodnje i prijenosa protupješačkih mina i o njihovom uništenju, potpisana u Ottawi, 4. prosinca 1997.

Tekst Konvencije o zabrani uporabe, stvaranja zaliha, proizvodnje i prijenosa protupješačkih mina i o njihovom uništenju u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

The States Parties,

Determined to put an end to the suffering and casualties caused by anti-personal mines, that kill or maim hundreds of people every week, mostly innocent and defenceless civilians and especially children, obstruct economic development and reconstruction, inhibit the repatriation of refugees and internally displaced persons, and have other severe consequences for years after emplacement,

Believing in necessary to do their utmost to contribute in an efficient and coordinated manner to face the challenge of removing anti-personnel mines placed throughout the world, and to assure their destruction,

Wishing to do thier utmost in providing assistance for the care and rehabilitation, including the social and economic reintegration of mine victims,

Recognizing that a total ban of anti-personnel mines would also be an important confidence-building measure,

Welcoming the adoption of the Protocol on Prohibitions or Restrictions on the Use of Mines, Booby-Traps and Other Devices, as amended on 3 May 1996, annexed to the Convention on Prohibitions or Restrictions on the Use of Certain Conventional Weapons Which May Be Deemed to Be Excessively Injurious or to Have Indiscriminate Effects, and calling for the early ratification of this Protocol by all States which have not yet done so,

Welcoming also United Nations General Assembly Resolution 51/45 of 10 December 1996 urging all States to pursue vigorously an effective, legally-binding international agreement to ban the use, stockpiling, production and transfer of anti-personnel landmines,

Welcoming furthermore the measures taken over the past years, both unilaterally and multilaterally, aiming at prohibiting, restricting or suspending the use, stockpiling, production and transfer of anti-personnel mines,

Stressing the role of public conscience in furthering the principles of humanity as evidenced by the call for a total ban of anti-personnel mines and recognizing the efforts to that end undertaken by the International Red Cross and Red Crescent Movement, the International Campaign to Ban Landmines and numerous other non-governmental organizations around the world,

Recalling the Ottawa Declaration of 5 October 1996 and the Brussels Declaration of 27 June 1997 urging the international community to negotiate an international and legally binding agreement prohibiting the use, stockpiling, production and transfer of anti-personnel mines,

Emphasizing the desirability of attracting the adherence of all States to this Convention, and determined to work strenuously towards the promotion of its universalization in all relevant fora including, inter alis, the United Nations, the Conference on Disarmament, regional organizations, and groupings, and review confereuces of the Convention on Prohibitions or Restrictions on the Use of Certain Conventional Weapons Which May Be Deemed to Be Excessively Injurious or to Have indiscriminate Effects.

Basing themselves on the principle of inernational humanitarian law that the right of the parties to an armed conflict to choose methods or means of warfare is not unlimited, on the principle that prohibits the employment in armed conflicts of weapons, projectiles and materials and methods of warfare of a nature to cause superfluous injury or unnecessary suffering and on the principle that a distinction must be made between civilians and combatants,

Have agreed as follows:

1. Each State Party undertakes never under any circumstances:

a) To use anti-personnel mines;

b) To develop, produce, otherwise acquire, stockpile, retain or transfer to anyone, directly or indirectly, anti-personnel mines;

c) To assist, encourage or induce, in any way, anyone to engage in any activity prohibited to a State Party under this Convention.

2. Each State Party undertakes to destroy or ensure the destruction of all anti-personnel mines in accordance with the provisions of this Convention.

1. »Anti-personnel mine« means a mine designed to be exploded by the presence, proximity or contact of a person and that will incapacitate, injure or kill one or more persons. Mines designed to be detonated by the presence, proximity or contact of a vehicle as opposed to a person, that are equipped with anti-handling devices, are not considered anti-personnel mines as a result of being so equipped.

2. »Mine« means a munition designed to be placed under, on or near the ground or other surface area and to be exploded by the presence, proximity or contact of a person or a vehicle.

3. »Anti-handling device« means a device intended to protect a mine and which is part of, linked to, attached to or placed under under the mine and which activates when an attempt is made to tamper with or otherwise intentionally disturb the mine.

4. »Transfer« involves, in addition to the physical movement of anti-personnel mines into or from national territory, the transfer of title to and control over the mines, but does not involve the transfer of territory containing emplaced anti-personnel mines.

5. »Mined area« means an area which is dangerous due to the presence or suspected presence of mines.

1. Notwithstauding the general obligations under Article I, the retention or transfer of a number of anti-personnel mines for the development of and training in mine detection, mine celarance, or mine destruction techniques is permitted. The amount of such mines shall not exceed the minimum number absolutely necessary for the above-mentioned purposes.

2. The transfer of anti-personnel mines for the purpose of destruction is permitted.

Except as provided for in Article 3, each State Party undertakes to destroy or ensure the destruction of all stockpiled anti-personnel mines it owns or possesses, or that are under its jurisdiction or control, as soon as possible but not later than four years after the entry into force of this Convention for that State Party.

1. Each State Party undertakes to destroy or ensure the destruction of all anti-personnel mines in mined areas under its jurisdiction or control, as possible but not later than ten years after the entry into force of this Convention for that State Party.

2. Each State Party shall make every effort to identify all areas under its jurisdiction or control in which anti-personnel mines are known or suspected to be emplaced and shall ensure as soon as possible that all anti-personnel mines in mined areas under its jurisdiction or control are perimeter-marked, monitored and protected by fencing or other means, to ensure the effective exclusion of civilians, until all anti-personnel mines contained therein have been destroyed. The marking shall at least be to the standards se out in the Protocol on Prohibitions or Restrictions on the Use of Mines, Bobby-Traps and Other Devices, as amended on 3 May 1996, ennexed to the Convention on Prohibitions or Restrictions on the Use of Certain Conventional Weapons Which May Be Deemed to Be Excessively Injurious or to Have Indiscriminate Effects.

3. If a State Party believes that it will be unable to destroy or ensure the destruction of all anti-personnel mines referred to in paragraph 1 within that time period, it may submit a request to a Meeting of the States Parties or a Review Conference for an extension of the deadline for completing the destruction of such anti-personnel mines, for a period of up to ten years.

4. Each request shall contain:

a) The duration the proposed extension;

b) A detailed explanation of the reasons for the proposed extension, including:

(i) The preparation and status of work conducted under national demining programs;

(ii) The financial and technical means available to the State Party for the destruction of all the anti-personnel mines; and

(iii) Circumstances which impede the ability of the State Party to destroy all the anti-personnel mines in mined areas;

c) The humanitarian, social, economic, and environmental implications of the extension; and

d) Any other information relevant to the request for the proposed extension.

5. The Meeting of the States Parties or the Review Conference shall, taking into consideration the factors contained in paragraph 4, assess the request and decide by a majority of votes of States Parties present and voting whether to grant the request for an extension period.

6. Such an extension may be renewed upon the submission of a new request in accordance with paragraphs 3, 4 and 5 of this Article. In requesting a further extension period a State Party shall submit relevant additional information on what has been undertaken in the previous extension period pursuant to the Article.

1. In fulfilling its obligations under this Convention each State Party has the right to seek and receive assistance, where feasible, from other States Parties to the extent possible.

2. Each State Party undertakes to facilitate and shall have the right to participate in the fullest possible exchange of equipment, material and scientific and technological information concerning the implementation of this Convention. The States Parties shall not impose undue restrictions on the provision of mine clearance equipment and related technological information for humanitarian purposes.

3. Each State Party in a position to do so shall provide assistance for the care and rehabilitation, and social and economic reintegration, of mine victims and for mine awareness programs. Such assistance may be provided, inter alia, through the United Nations system, international, regional or national organizations or institutions, the International Committee of the Red Cross, national Red Cross and Red Crescent societies and their International Federation, non-governmental organizations, or on a bilateral basis.

4. Each State Party in a position to do so shall provide assistance for mine clearance and related activities. Such assistance may be provided, inter alia, through the United Nations system, international or regional organizations or institutions, non-governmental organizations or institutions, or on a bilateral basis, or by contributing to the United Nations Voluntary Trust Fund for Assistance in Mine Clearance, or other regional funds that deal with demining.

5. Each State Party in a position to do so shall provide assistance for the destruction of stockpiled anti-personnel mines.

6. Each State Party undertakes to provide information to the database on mine clearance established within the United Nations system, especially information concerning various means and technologies of mine clearance, and lists of experts, expert agencies or national points for contact on mine clearance.

7. States Parties may request the United Nations, regional organizations, other States Parties or other competent intergovernmental or non-governmental for to assist its authorities in the elaboration of a national demining program to determine, inter alia:

a) The extent and scope of the anti-personnel mine problem;

b) The financial, technological and human resources that are required for the implementation of the program;

c) The estimated number of years necessary to destroy all anti-personnel mines in mined areas under the jurisdiction or control of the concerned State Party;

d) Mine awareness activities to reduce the incidence of mine-related injuries or deaths;

e) Assistance to mine victims;

f) The relationship between the government of the concerned State Party and the relevant governmental, inter-governmental or non-governmental entities that will work in the implementation of the program.

8. Each State Party giving and receiving assistance under the provisions of the Article shall cooperate with a view to ensuring the full and prompt implementation of agreed assistance programs.

1. Each State Party shall report to the Secretary-General of the United Nations as soon as practicable, and in any event not later than 180 days after the entry into force of this Convention for that State Party on:

a) The national implementation measures referred to in Article 9;

b) The total of all stockpiled anti-personnel mines owned or possessed by it, or under its jurisdiction or control, to include a breakdown of the type, quantity and, if possible, lot numbers of each type of anti-personnel mine stockpiled;

c) To the extent possible, the location of all mined areas that contain, or are suspected to contain, anti-personnel mines under its jurisdiction or control, to include as much detail as possible regarding the type and quantity of each type of anti-personnel mine in each mined area and when they were emplaced;

d) The types, quantities and, if possible, lot numbers of all anti-personnel mines retained or transferred for the development of and training in mine detection, mine clearance or mine destruction techniques, or transferred for the purpose of destruction, as well as the institutions authorized by a State Party to retain or transfer anti-personnel mines, in accordance with Article 3;

e) The status of programs for the conversion or de-commissioning of anti-personnel mine production facilities;

f) The status of programs for the destruction of anti-personnel mines in aecordance with Articles 4 and 5, including details of the methods which will be used in destruction, the location of all destruction sites and the applicable safety and environmental standards to be observed;

g) The types and quantities of all anti-personnel mines destroyed after the entry into force of this Convention for that State Party, to include a breakdown of the quantity of each type of anti-personnel mine destroyed, in accordance with Articles 4 and 5, respectively, along with, if possible, the lot numbers of each type of anti-personnel mine in the case of destruction in accordance with Article 4;

h) The technical characteristics of each type of anti-personnel mine produced, to the extent known, and those currently owned or possessed by a State Party, giving, where reasonably possible, such categories of information as may facilitate identification and clearance of anti-personnel mines; at a minimum, this information shall include the dimensions, fusing, explosive content, metallic content, colour photographs and other information which may facilitate mine clearance; and

i) The measures taken to provide an immediate and effective warning to the population in relation to all areas identified under paragraph 2 of Article 5.

2. The information provided in accordance with this Article shall be updated by the States Parties annually, covering the last calendar year, and reported to the Secretary-General of the United Nations not later than 30 April of each year.

3. The Secretary-General of the United Nations shall transmit all such reports received top the States Parties.

1. The States Parties agree to consult and cooperate with each other regarding the implementation of the provisions of this Convention, and to work together in a spirit of cooperation to facilitate compliance by States Parties with their obligations under this Convention.

2. If one or more States Parties wish to clarify and seek to resolve questions relating to compliance with the provisions of this Convention by another State Party, it may submit, through the Secretary-General of the United Nations, a Request for Clarification of that matter to that State Party. Such a request shall be accompanied by all appropriate information. Each State Party shall refrain from unfounded Requests for Clarification, care being taken to avoid abuse. A State Party that receives a Request for Clarification shall provide, thorugh the Secretary-General of the United Nations, within 28 days to the requesting State Party all information which would assist in clarifying this matter.

3. If the requesting State Party does not receive a response through the Secretary-General of the United Nations within that time period, or deems the response to the Request for Clarification to be unsatisfactory, it may submit the matter through the Secretary-General of the United Nations to the next Meeting of the States Parties. The Secretary-General of the United Nations shall transmit the submission, accompanied by all appropriate information pertaining to the Request for Clarification, to all States Parties. All such information shall be presented to the requested State Party which shall have the right to respond.

4. Pending the convening of any meeting of the States Parties, any of the States Parties concerned may request the Secretary-General of the United Nations to exercise his or her good offices to facilitate the clarification requested.

5. The requesting State Party may propose through the Secretary-General of the United Nations the convening of a Special Meeting of the States Parties to consider the matter. The Secretary-General of the United Nations shall thereupon communicate this proposal and all information submitted by the States Parties concerned, to all States Parties with a request that they indicate whether they favour a Special Meeting of the States Parties, for the purpose of considering the matter. In the event that within 14 days from the date of such communication, at least one-third of the States Parties favours such a Special Meeting, the Secretary-General of the United Nations shall convese this Special Meeting of the States Parties within a further 14 days. A quorum for this Meeting shall consist of a majority of States Parties.

6. The Meeting of the States Parties or the Special Meeting of the States Parties, as the case may bey, shall first determine whether to consider the matter further, taking into account all information submitted by the States Parties concerned. The Meeting of the States Parties or the Special Meeting of the States Parties shall make every effort to reach a decision by consensus. If despite all efforts to that end no agreement has been reached, it shall take this decision by a majority of States Parties present and voting.

7. All States Parties shall cooperate fully with the Meeting of the States Parties or the Special Meeting of the States Parties in the fulfilment of its review of the matter, including any fact-finding missions that are authorized in accordance with paragraph 8.

8. If further clarification is required, the Meeting of the States Parties or the Special Meeting of the States Parties shall authorize a fact-finding mission and decide on its mandate by a majority of States Parties present and voting. At any time the requested State Party may invite a fact-finding mission to its territory. Such a mission shall take place without a decision by a Meeting of the States Parties or a Special Meeting of the States Parties to authorize such a mission. The mission, consisting of up to 9 experts, designated and approved in accordance with paragraphs 9 and 10, may collect additional information on the spot or in other places directly related to the alleged compliance issue under the jurisdiction or control of the requested State Party.

9. The Secretary-General of the United Nations shall prepare und update a list of the names, nationalities and other relevant data of qulified experts provided by States Parties and communicate it to all States Parties. Any expert included on this list shall be regarded as designated for all fact-finding missions unless a State Party declares its non-acceptance in writing. In th event of non-acceptance, the expert shall not participate in fact-finding missions on the territory or any other place under the jurisdiction or control of the objecting State Party, if the non-acceptance was declared prior to the appointment of the expert to such missions.

10. Upon receiving a request from the Meeting of the States Parties or a Special Meeting of the States Parties, the Secretary-General of the United Nations shall, after consultations with the requested State Party, appoint the members of the mission, including its leader. Nationals of States Parties requesting the fact-finding mission or directly affected by it shall not be appointed to the mission. The members of the fact-finding mission shall enjoy privileges and immunities under Article VI of the Convention on the Privileges and Immunities of the United Nations, adopted on 13 February 1946.

11. Upon at least 72 hours notice, the members of the fact-finding mission shall arrive in the territory of the requested State Party at the earliest opportunity. The requested State Party shall take the necessary administrative measures to receive, transport and accommodate the mission, and shall be responsible for ensuring the security of the mission to the maximum extent possible while they are on territory under its control.

12. Without prejudice to the sovereignty of the requested State Party, the fact-finding mission may bring into the territory of the requested State Party the necessary equipment which shall be used exclusively for gathering information on the alleged compliance issue. Prior to its arrival, the mission will advise the requested State Party of the equipment that it intends to utilize in the course of its fact-finding mission.

13. The requested State Party shall make all efforts to ensure that the fact-finding mission is given the opportunity to speak with all relevant persons who may be able to provide information related to the alleged compliance issue.

14. The requested State Party shall grant access for the fact-finding mission to all areas and installations under its control where facts relevant to the compliance issue could be expected to be collected. This shall be subject to any arrangements that the requested State Party considers necessary for:

a) The protection of sensitive equipment, information and areas;

b) The protection of any constitutional obligations the requested State Party may have with regard to proprietary rights, searches and seizures, or other constitutional rights; or

c) The physical protection and safety the members of the fact-finding mission.

In the event that the requested State Party makes such arrangements, it shall make every reasonable effort to demonstrate through alternative means its compliance with this Convention.

15. The fact-finding mission may remain in the territory of the State Party concerned for no more than 14 days, and at any particular site no more than 7 days, unless otherwise agreed.

16. All information provided in confidence and not related to the subject matter of the fact-finding mission shall be treated on a confidential basis.

17. The fact-finding mission shall report, throught the Secretary-General of the United Nations, to the Meeting of the States Parties or the Special Meeting of the States Parties the results of its findings.

18. The Meeting of the States Parties or the Special Meeting of the States Parties shall consider all relevant information, including the report submitted by the fact-finding mission, and may request the requested State Party to take measures to address the compliance issue within a specified period of time. The requested State Party shall report on all measures taken in response to this request.

19. The Meeting of the States Parties or the Special Meeting of the States Parties may suggest to the States Parties concerned ways and means to further clarify or resolve the matter under consideration, including the initiation of appropriate procedures in conformity with intenrational law. In circumstances where the issue at hand is determined to be due to circumstances beyond the control of the requested State Party, the Meeting of the States Parties or the Special Meeting of the States Parties may recommend appropriate measures, including the use of cooperative measures referred to in Article 6.

20. The Meeting of the States Parties or the Special Meeting of the States Parties shall make every effort to reach its decisions referred to in paragraphs 18 and 19 by consensus, otherwise by a two-thirds majority of States Parties present and voting.

Each State party shall take al appropriate legal, administrative and other measures, including the imposition of penal sanctions, to prevent and suppress any activity prohibited to a State Party under this Convention undertaken by persons or on territory under its jurisdiction or control.

1. The States Parties shall consult and cooperte with each other to settle any dispute that may arise with regard to the application or the interpretation of this Convention. Each State Party may bring such dispute before the Meeting of the States Parties.

2. The Meeting of the States Parties may contribute to the settlement of the dispute by whatever means it deems appropriate, including offering its good offices, calling upon the States parties to a dispute to start the settlement procedure of their choice and recommending a time-limit for any agreed procedure.

3. This Article is without prejudice to the provisions of this Convention on facilitation and clarification of compliance.

1. The States Parties shall meet regularly in order to consider any matter with regard to the application or implementation of this Convention, including:

a) The operation and status of this Convention;

b) Matters arising from the reports submitted under the provisions of this Convention;

c) International cooperation and assistance in accordance with Article 6;

d) The development of tehnologies to clear anti-personnel mines;

e) Submissions of States Parties under Article 8; and

f) Decisions relating to submissions of States Parties as provided for in Article 5.

2. The First Meeting of the States Parties shall be convened by the Secretary-General of the United Nations within one year after the entry into force of this Convention. The subsequent meetings shall be convened by the Secretary-General of the United Nations annually until the first Review Conference.

3. Under the conditions set out in Article 8, the Secretary-General of the United Nations shall convene a Special Meeting of the States Parties.

4. States not parties to this Convention, as well as the United Nations, other relevant international organizations or institutions, regional organizations, the International Committee of the Red Cross and relevant non-governmental organizations may be invited to attend these meetings as observers in accordance with the agreed Rules of Procedure.

1. A Review Conference shall be convened by the Secretary-General of the United Nations five years after the entry into force of this Convention. Further Review Conferences shall be convened by the Secretary-General of the United Nations if so requested by one or more States Parties, provided that the interval between Review Conferences shall in no case be less than five years. All States Parties to this Convention shall be invited to each Review Conference.

2. The purpose of the Review Conference shall be:

a) To review the operation and status of this Convention;

b) To consider the need for and the interval between further Meetings of the States Parties referred to in paragraph 2 of Article 11;

c) To take decisions on submissions of States Parties as provided for in Article 5; and

d) To adopt, if necessary, in its final report conclusions related to the implementation of this Convention.

3. States not parties to this Convention, as well as the United Nations, other relevant international organizations or institutions, regional organizations, the International Committee of the Red Cross and relevant non-governmental organizations may be invited to attend each Review Conference as observers in accordance with the agreed Rules of Procedure.

1. At any time after the entry into force of this Convention any State Party may propose amendments to this Convention. Any proposal for an amendment shall be communicated to the Depositary, who shall circulate it to all States Parties and shall seek their views on whether an Amendment Conference should be convened to consider the proposal. If a majority of the States Parties notify the Depositary no later than 30 days after its circulation that they support futher consideration of the proposal, the Depositary shall convene an Amendment Conference to which all States Parties shall be invited.

2. States not parties to this Convention, as well as the United Nations, other relevant international organizations or institutions, regional organizations, the International Committee of the Red Cross and relevant non-governmental organizations may be invited to attend each Amendment Conference as observers in accordance with the agreed Rules of Procedure.

3. The Amendment Conference shall be held immediately following a Meeting of the States Parties or a Review Conference unless a majority of the States Parties request that it be held earlier.

4. Any amendment to this Convention shall be adopted by a majority of two-thirds of the States Parties present and voting at the Amendment Conference. The Depositary shall communicate any amendment so adopted to the States Parties.

5. An amendment to this Convention shall enter into force for all States Parties to this Convention which have accepted it, upon the deposit with the Depositary of instruments of acceptance by a majority of States Parties. Thereafter it shall enter into force for any remaining State Party on the date of deposit of its instrument of acceptance.

1. The costs of the Meetings of the States Parties, the Special Meetings of the States Parties, the Review Conferences and the Amendment Conferences shall be borne by the States Parties and States not parties to this Convention participating therein, in accordance with the United Nations scale of assessment adjusted appropriately.

2. The costs incurred by the Secretary-General of the United Nations under Articles 7 and 8 and the costs of any fact-finding mission shall be borne by the States Parties in accordance with the United nations scale of assessment adjusted appropriately.

This Convention, done at Oslo, Norway, on 18 September 1997, shall be open for signature at Ottawa, Canada, by all States from 3 December 1997 until 4 December 1997, and at the United Nations Headquarters in New York form 5 December 1997 until its entry into force.

1. This Convention is subject to ratification, acceptance or approval of the Signatories.

2. It shall be open for accession by any State which has not signed the Convention.

3. The instruments of ratification, acceptance, approval or accession shall be deposited with the Depositary.

1. This Convention shall enter into force on the first day of the sixth month after the month in which the 40th instrument of ratification, acceptance, approval or accession has been deposited.

2. For any State which deposits its instrument of ratification, acceptance, approval or accession after date of the deposit of the 40th instrument of ratification, acceptance, approval or accession, this Convention shall enter into force on the first day of the sixth monts after the date on which that State has deposited its instrument of ratification, acceptance, approval or accession.

Any State may at the time of its ratification, acceptance, approval or accession, declare that it will apply provisionally paragraph 1 of Article 1 of this Convention pending its entry into force.

The Articles of this Conventions shall not be subject to reservations.

1. This Convention shall be of unlimited duration.

2. Each State Party shall, in exercising its national sovereignty, have the right to withdraw from this Convention. It shall give notice of such withdrawal to all other States Parties, to the Depositary and to the United Nations Security Council. Such instrument of withdrawal shall include a full explanation of the reasons motivating this withdrawal.

3. Such withdrawal shall only take effect six months after the receipt of the instrument of withdrawal by the Depositary. If, however, on the expiry of that six- month period, the withdrawing State Party is engaged in an armed conflict, the withdrawal shall not take effect before the end of the armed conflict.

4. The withdrawal of a State Party from this Convention shall not in any way affect the duty of States to continue fulfilling the obligations assumed under any relevant rules of international law.

The Secretary-General of the United Nations is hereby designated as the Depositary of this Convention.

The original of this Convention, of which the Arabic, Chinese, English, French, Rússian and Spanish texts are equally authentic, shall be deposited with the Secretary-General of the United Nations.

Države potpisnice,

Odlučne da stanu na kraj patnjama i žrtvama izazvanim protupješačkih minama koje svakog tjedna ubijaju i sakate stotine ljudi, uglavnom neduženih i bespomoćnih civila a posebice djece, ometaju gospodarski razvitak i obnovu, sprječavaju povratak izbjeglica i prognanika i imaju druge teške posljedice godinama nakon postavljanja,

Uvjerene u potrebu da učine sve što je u njihovoj moći kako bi učinkovito i usklađeno pridonijele suočavanju s izazovom uklanjanja protupješačkih mina postavljenih diljem svijeta te kako bi osigurale njihovo uništenje,

Želeći poduzeti sve što je u njihovoj moći u pružanju potrebe za skrb i rehabilitaciju, uključujući društvenu i ekonomsku reintegraciju žrtava mina,

Uviđajući kako bi potpuna zabrana protupješačkih mina također bila značajna mjera izgradnje povjerenja,

Pozdravljajući usvajanje Protokola o zabranama ili ograničenjima uporabe standardnih mina, mina iznenađenja i drugih naprava, s izmjenama i dopunama od 3. svibnja 1996., u dodatku Konvenciji o zabranama ili ograničenjima uporabe izvjesnih konvencionalnih oružja koja se mogu smatrati iznimno pogubnim ili koja su ubojita za sve ljude bez razlike, te pozivajući na brzu ratifikaciju ovog Protokola od strane svih država koje to još nisu učinile,

Pozdravljajući također rezoluciju br. 51/45 S Glavne skupštine Ujedinjenih naroda od 10. prosinca 1996. kojom se od svih država traži da energično teže učinkovitom i zakonski obvezujućem međunarodnom sporazumu o zabrani uporabe, stvaranja zaliha, proizvodnje i prijenosa protupješačkih mina,

Pozdavljajući nadalje mjere poduzete proteklih godina, kako unilateralno tako i multilateralno, u cilju zabrane, ograničenja ili obustave uporabe, stvaranja zaliha, proizvodnje i prijenosa protupješačkih mina,

Naglašavajući ulogu savjesti javnosti u podupiranju načela čovječnosti, o čemu svjedoči poziv na potpunu zabranu protupješačkih mina, te odajući proiznanje naporima što ih u tu svrhu poduzimaju Međunarodni pokret Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, Međunarodna kampanja za zabranu mina i brojne druge nevladine organizacije širom svijeta,

Podsjećajući na deklaraciju iz Ottawe od 5. listopada 1996. i onu iz Bruxellesa od 27. lipnja 1997. kojima se od međunarodne zajednice traži ugovaranje međunarodnog i pravno obvezujućeg sporazuma kojim se zabranjuje uporaba, stvaranje zaliha, proizvodnja i prijenos protupješačkih mina,

Ističući poželjnost poticanja svih država pristupaju ovoj Konvenciji, i odlučne neumorno djelovati na promicanju njene univerzalizacije u svim relativnim forumima uključujući, uz ostalo, Ujedinjene narode, Konferenciju o razoružanju, regionalne organizacije i skupine, te konferencije za reviziju Konvencije o zabranama ili ograničenjima uporabe izvjesnih konvencionalnih oružja koja se mogu smatrati iznimno pogubnim ili koja su objita za sve ljude bez razlike,

Polazeći od načela međunarodnog humanitarnog prava da pravo stranaka u oružanom sukobu na izbor načina i sredstava ratovanja nije neograničeno, te od načela kojim se u oružanim sukobima zabranjuje korištenje oružja, projektila, materijala i načina ratovanja koji po svojoj naravi izazivaju suvišne ozljede ili nepotrebnu patnju, kao i od načela da se mora praviti razlika između civila i boraca,

Sporazumjele su se kako slijedi:

1. Svaka država potpisnica obvezuje se da nikada ni pod kojim okolnostima neće:

a) koristiti protupješačke mine,

b) razvijati, proizvoditi, na drugi način nabavljati, stvarati zalihe, čuvati ili ustupati bilo kome, izravno ili neizravno, protupješačke mine,

c) pomagati, poticati ili navoditi ni na kakav način bilo koga da se upušta u bilo koju djelatnost zabranjenu državama potpisnicama ove Konvencije.

2. Svaka država potpisnica obvezuje se uništiti ili pobrinuti se za uništenje svih protupješačkih mina u skladu s odredbama ove Konvencije.

1. »Protupješačka mina« znači mina konstruirana tako da eksplodira u nazočnosti, blizini ili pri dodiru s nekom osobom i koja će, onesposobiti, raniti ili ubiti jednu ili više osoba. Mine konstruirane tako da se detoniraju u prisutnosti, blizini ili pri dodiru s vozilom a ne čovjekom, koje su opremljene napravama protiv deminiranja, ne smatraju se protupješačkim minama iz razloga što su tako opremljene.

2. »Mina« znači streljivo namijenjeno postavljanju ispod, na, ili blizu zemljišta ili druge površine, da bi eksplodiralo u nazočnosti, blizini ili pri dodiru s nekom osobom ili vozilom.

3. »Naprava protiv deminiranja« znači naprava namijenjena zaštiti neke mine koja je dijelom te mine, povezana s njom, pričvršćena uz nju ili postavljena ispod nje, a aktivira se pri pokušaju manipuliranja ili drugog namjernog onesposobljavanja mine.

4. »Prijenos« obuhvaća, osim fizičkog premještanja protupješačkih mina na ili sa nacionalnog teritorija, prijenos prava vlasništva i nadzor nad minama, ali ne obuhvaća ustupanje teritorija na kojem su postavljene protupješačke mine.

5. »Minirano područje« znači područje koje je opasno zbog prisutnosti ili sumnje na prisutnost mina.

1. Neovisno o općim obvezama iz članka 1., dopušteno je čuvanje ili ustupanje izvjesnog broja protupješačkih mina radi otkrivanja i obuke na otkrivanju mina, razminiranju ili o tehnikama uništenja mina. Količina takvih mina ne smije prijeći najmanji broj neophodno potreban za gore navedene svrhe.

2. Dopušten je prijenos protupješačkih mina u svrhu uništenja.

Iznimno od onog što je predviđeno člankom 3., svaka država potpisnica obvezuje se uništiti ili osigurati uništavanje svih protupješačkih mina na zalihama koje ima u vlasništvu ili posjedu ili koje su pod njenom jurisdikcijom ili njenim nadzorom, u najkraćem roku ali najkasnije četiri godine nakon stupanja ove Konvencije na snagu za tu državu potpisnicu.

1. Svaka država potpisnica obvezuje se uništiti ili osigurati uništavanje svih protupješačkih mina u miniranim područjima pod njenom jurisdikcijom ili njenim nadzorom u najkraćem roku ali najkasnije deset godina nakon stupanja ove Konvencije na snagu za tu državu potpisnicu.

2. Svaka država potpisnica dužna je uložiti sve napore kako bi utvrdila sva područja pod svojom jurisdikcijom ili svojim nadzorom u kojima se zna ili sumnja da su postavljene protupješačke mine i pobrinuti se u najkraćem roku da se granica područja miniranog protupješačkim minama obilježe, nadziru i zaštite ogradom ili na drugi način kako bi se učinkovito isključili civili sve dok se ne unište sve protupješačke mine na tom području.

Obiljažavanje valja obaviti, u najmanju ruku, prema standardima izloženim u Protokolu o zabrani ili ograničenjima uporabe standardnih mina, mina iznenađenja i drugih naprava, s izmjenama i dopunama od 3. svibnja 1996., u dodatku Konvenciji o zabrani ili ograničenjima uporabe izvjesnih konvencionalnih oružja koja se mogu smatrati iznimno pogubnim ili koja su ubojita za sve ljude bez razlike.

3. Ako država potpisnica smatra da neće biti u stanju uništiti ili osigurati uništenje svih protupješačkih mina iz stavka 1. u navedenom roku, može skupu država potpisnica ili revizijskoj konferenciji podnijeti zahtjev za produljenje roka dovršenja uništenja takvih protupješačkih mina na razdoblje do deset godina.

4. Svaki zahtjev mora sadržavati:

a) trajanje predloženog produljenja,

b) detaljno obrazloženje razloga predloženog produljenja, uključujući:

(i) pripremu i stanje radova u sklopu nacionalnog programa deminiranja,

(ii) financijska i tehnička sredstva na raspolaganju državi potpisnici za uništenje svih protupješačkih mina, i

(iii) okolnosti što ograničavaju sposobnost države potpisnice da uništi sve protupješačke mine u miniranim područjima,

c) humanitarne, društvene, gospodarske i implikacije po okoliš takva produljenja, i

d) sve druge podatke u svezi sa zahtjevom za predloženo produljenje.

5. Skup država potpisnica ili revizijska konferencija, uzimajući u obzir čimbenike sadržane u stavku 4., procjenjuje zahtjev i odlučuje većinom glasova nazočnih država potpisnica i glasovanjem hoće li odobriti zahtjev za produljenje roka.

6. Takvo se produljenje može obnoviti podnošenjem novog zahtjeva prema stavcima 3., 4. i 5. ovog članka. Uz zahtjev za daljnje produljenje roka država potipsnica dužna je podnijeti odgovarajuće dodatne podatke o onome što je poduzeto u ranije produljenom roku slijedom ovog članka.

1. U ispunjavanju svojih obveza na temelju ove Konvencije svaka država potpisnica ima pravo tražiti i primati pomoć, kad je to izvedivo, drugih država potpisnica u opsegu u kojem je to moguće.

2. Svaka država potpisnica obvezuje se olakšavati i imat će pravo sudjelovati u najpotpunijoj mogućoj razmjeni opreme, materijala, znanstvenih i tehničkih podataka u svezi s provedbom ove Konvencije. Države potpisnice ne smiju nametati prekomjerna ograničenja na odredbu o opremi za raščišćavanje mina i srodne tehnološke podatke u humanitarne svrhe.

3. Svaka država potpisnica, koja je to kadra, dužna je pružiti pomoć za skrb i rehabilitaciju te društvenu i ekonomsku ingerenciju žrtava mina i edukativne programe o minama. Takva se potpora može pružiti, uz ostalo, putem sustava Ujedinjenih naroda, međunarodnih, regionalnih ili nacionalnih organizacija ili ustanova, Međunarodnog odbora Crvenog križa, nacionalnih društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca i njihovog Međunarodnog saveza, nevladinih organizacija, ili na bilateralnoj osnovi.

4. Svaka država potpisnica koja je to kadra, dužna je pružiti pomoć u raščišćavanju mina i srodnim djelatnostima. Takva se potpora može pružiti uz ostalo, putem sustava Ujedinjenih naroda, međunarodnih ili regionalnih organizacija ili ustanova, nevladinih organizacija ili ustanova, ili na bilateralnoj osnovi, ili putem doprinosa Dobrovoljnoj novčanoj zakladi Ujedinjenih naroda za potporu pri raščišćavanju mina, ili drugim regionalnim fondovima što se bave deminiranjem.

5. Svaka država potpisnica koja je to kadra, dužna je pružiti potporu uništenju protupješačkih mina na zalihama.

6. Svaka država potpisnica obvezuje se pružati podatke za bazu podataka o uklanjanju mina osnovanu u okviru sustava Ujedinjenih naroda, posebice podatke o različitim sredstvima i tehnologijama uklanjanja mina, te popise stručnjaka, agencija ili nacionalnih kontaktnih mjesta za uklanjanje mina.

7. Države potpisnice mogu tražiti od Ujedinjenih naroda, regionalnih organizacija, drugih država potpisnica ili drugih nadležnih međuvladinih ili nevladinih foruma pomoć svojim tijelima pri izradi nacionalnog programa deminiranja, kako bi se utvrdili, uz ostalo:

a) razmjer i opseg problema protupješačkih mina,

b) financijski, tehnološki i ljudski potencijali potrebni za provedbu tog programa,

c) predviđeni broj godina potreban za uništenje svih protupješačkih mina u miniranim područjima pod jurisdikcijom ili nadzorom dotične države potpisnice,

d) djelatnosti na edukaciji o minama kako bi se smanjila učestalost ranjavanja ili smrtnih slučajeva uslijed mina,

e) pomoć žrtvama mina,

f) odnos između vlade dotične države potpisnice i odgovarajućeg vladinog, međuvladinog ili nevladinog tijela koje će raditi na provedbi tog programa.

8. Svaka država potpisnica koja daje ili prima pomoć na temelju odredbi ovog članka dužna je surađivati u cilju osiguranja potpune i ekspeditivne provedbe dogovorenih programa pomoći.

1. Svaka država potpisnica dužna je Glavnom tajniku Ujedinjenih naroda u najkraćem roku, a svakako ne kasnije od 180 dana po stupanju ove Konvencije na snagu za tu državu potpisnicu podnijeti izvješće o:

a) Nacionalnim provedbenim mjerama prema članku 9.,

b) Ukupnim zalihama svih protupješačkih mina koje imaju u vlasništvu ili posjedu, ili pod svojom jurisdikcijom ili svojim nadzorom, uz specifikaciju prema vrsti, količini i, ako je moguće, broju partije za svaku vrstu protupješačkih mina na zalihama,

c) U mjeri u kojoj je to moguće, o lokaciji svih miniranih područja na kojima ima ili se sumnja da ima protupješačkih mina u njenom nadleštvu ili pod njenim nadzorom, uključujući što više pojedinosti glede vrste i količine svake vrste protupješačkih mina na svakom miniranom području i gdje su postavljene,

d) Vrste, količine i, ako je moguće, brojeve partija svih protupješačkih mina što se čuvaju ili prenose radi otkrivanja i obuke u otkrivanju mina, uklanjanju mina ili tehnikama uništavanja mina, ili se prenose radi uništenja, kao i institucije što ih je država potpisnica ovlastila za čuvanje ili prijenos protupješačkih mina prema članku 3.,

e) Status programa za preustrojstvo ili prestanak rada pogona za proizvodnju protupješačkih mina,

f) Status programa uništenja protupješačkih mina prema člancima 4. i 5., uključujući pojedinosti o načinima koji će se koristiti za uništavanje, lokaciju svih mjesta uništenja te primjenjive sigurnosne i ekološke norme kojih se mora pridržavati,

g) Vrste i količine svih protupješačkih mina uništenih nakon stupanja na snagu ove Konvencije za tu državu potpisnicu, uključujući specifikaciju količina svih vrsta uništenih protupješačkih mina, prema člancima 4. i 5. zajedno, ako je moguće, s brojevima partija za svaku vrst protupješačkih mina u slučaju uništenja, prema članku 4.,

h) tehničke značajke svih proizvedenih vrsta protupješačkih mina, do mjere u kojoj je to poznato, i onih koje trenutno ima u vlasništvu ili posjedu dotična država potpisnica koja daje, kad je to razumno moguće, takve vrste podataka kakve mogu olakšati identifikaciju i uklanjanje protupješačkih mina, ti podaci trebaju uključivati barem dimenzije, vrste upaljača, eksplozivni sadržaj, sadržaj metala, fotografije u boji i druge podatke koji mogu olakšati uklanjanje mina, i

i) Mjere poduzete radi osiguranja neposrednog i učinkovitog upozorenja pučanstvu glede svih područja navedenih u stavku 2. članka 5.

2. Države potpisnice dužne su jednom godišnje ažurirati podatke prema ovom članku za proteklu kalendarsku godinu, te ih dostaviti Glavnom tajniku Ujedinjenih naroda najkasnije do 30. travnja svake godine.

3. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda prosljeđuje sva primljena izvješća državama potpisnicama.

1. Države potpisnice suglasne su međusobno se savjetovati i surađivati na provedbi odredaba ove Konvencije i raditi zajedno u duhu suradnje kako bi državama potpisnicama olakšale pridržavanje obveza na temelju ove Konvencije.

2. Ukoliko jedna ili više država potpisnica želi razjasniti i nastoji riješiti pitanja vezana za pridržavanje obveza neke druge države potpisnice, ona može preko Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda podnijeti zahtjev za razrješenjem tog pitanja dotičnoj državi potpisnici. Takvu zahtjevu valja priložiti sve odgovarajuće podatke. Svaka država potpisnica dužna je suzdržati se od neutemeljenih zahtjeva za razrješenjem, pazeći da se izbjegne zloporaba. Država potpisnica koja primi zahtjev za razrješenjem dužna je preko Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda u roku od 28. dana državi potpisnici koja je podnijela takav zahtjev pružiti sve tražene podatke koji bi mogli pomoći pri razjašnjenju tog pitanja.

3. Ako država potpinica koja je podnijela zahtjev ne primi preko Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda odgovor u tom roku, ili odgovor na zahtjev za razjašnjanjem smatra nezadovoljavajućim, može putem Glavnog tajnika Ujedinjenih tajnika Ujedinjenih naroda podnijeti predmet na razmatranju slijedećem skupu država potpisnica. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda prosljeđuje donesene materijale, uz sve odgovarajuće podatke, svim državama potpisnicama. Sve takve podatke valja predati državi potpisnici od koje se traži odgovor, koja ima pravo odgovoriti.

4. Do sazivanja nekog sastanka država potpisnica svaka od zainteresiranih država potpisnica može zatražiti od Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda posredovanje u cilju olakšavanja traženog razjašnjenja.

5. Država potpisnica koja je podnijela zahtjev može preko Glavnog tajika predložiti sazivanje posebnog sastanka država potpisnica radi razmatranja pitanja iz zahtjeva. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda potom će izvijestiti sve države potpisnice o tome prijedlogu i svim podacima koje su dostavile zainteresirane države potpisnice, sa zahtjevom da se izjasne jesu li za poseban sastanak država potpisnica radi razmatranja tog pitanja. Ako se u roku od 14 dana od nadnevka takva priopćenja barem trećina država potpisnica izjasni za takav poseban sastanak, Glavni tajnik Ujedinjenih naroda sazvat će takav poseban sastanak država potpisnica u roku narednih 14 dana. Kvorum takva sastanka čini većina država potpisnica.

6. Skup država potpisnica ili poseban skup država potpisnica, ovisno o slučaju, najprije utvrđuje hoće li dalje razmatrati predmet, uzevši u obzir sve podatke koje su dostavile zainteresirane države potpisnice. Skup država potpisnica ili poseban saziv država potpisnica dužan je poduzeti sve kako bi odluku donio jednoglasno. Ako se unatoč svim nastojanjima u tom cilju ne postigne nikakav dogovor, odluka se donosi većinom glasova nazočnih država potpisnica.

7. Sve države potpisnice dužne su surađivati sa skupom država potpisnica ili s posebnim sazivom država potpisnica u preispitivanju tog predmeta, uključujući svaku misiju poduzetu radi utvrđivanja činjenica i ovlaštenu prema stavku 8.

8. Ako je potrebno dodatno razjašnjenje, skup država potpisnica ili poseban skup država potpisnica odobrava misiju za utvrđivanje činjenica i odlučuje o njenim zadaćama većinom glasova nazočnih država potpisnica. Država potpisnica od koje se traže podaci može u svako doba pozvati misiju za utvrđivanje činjenica na svoje državno područje. Takva se misija odvija bez odluke o odobrenju misije skupa država potpisnica ili posebnog skupa država potpisnica. Misija koja se sastoji od najviše devet stručnjaka imenovanih i potvrđenih prema stavcima 9. i 10. može na licu mjesta ili na drugim mjestima pod jurisdikcijom ili nadzorom države potpisnice od koje se traže podaci prikupljati dodatne podatke izravno vezane uz pitanje navodnog (ne)pridržavanja odredbi Konvencije.

9. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda priprema i ažurira popise imena, državljanstva i drugih odgovarajućih podataka o kvalificiranim stručnjacima što ih dostavljaju države potpisnice i dostavlja ih svim državama potpisnicama. Svaki stručnjak naveden na tom popisu smatra se predloženim za sve misije za utvrđivanje činjenica ukoliko neka država potpisnica u pisanom obliku ne izrazi svoje neprihvaćanje. U slučaju neprihvaćanja dotični stručnjak ne sudjeluje u misijama za utvrđivanje činjenica na tom teritoriju ili bilo kojem drugom mjestu pod jurisdikcijom ili nadzorom države potpisnice koja je dala prigovor, ukoliko se tako izjasnila prije imenovanja dotičnog stručnjaka za takve misije.

10. Po primitku nekog zahtjeva sa skupa država potpisnica ili posebnog skupa država potpisnica Glavni tajnik Ujedinjenih naroda nakon konzultacija s državom potpisnicom koja je podnijela zahtjev imenuje članove misije, uključujući njenog voditelja. Državljani države potpisnice koja je zatražila misiju za utvrđivanje činjenica ii na koju se ova izravno odnosi ne mogu se imenovati u misiju. Članovi misije za utvrđivanje činjenica uživaju povlastice i imunitete na temelju članka VI. Konvencije o povlasticama i imunitetima Ujedinjenih naroda, usvojene 13. veljače 1946.

11. Nakon obavijesti najmanje 72 sata unaprijed, članovi misije za utvrđivanje činjenica doći će čim budu mogli na teritorij države potpisnice od koje se traže podaci. Država potpisnica od koje se traže podaci dužna je poduzeti sve potrebne upravne mjere kako bi primila, prevezla i smjestila misiju, te je odgovorna pobrinuti se za maksimalnu sigurnost misije dok ova boravi na teritoriju pod njenim nadzorom.

12. Ne dovodeći u pitanje suverenost države potpisnice od koje se traže podaci, misija za utvrđivanje činjenica može na teritoriju dotične države potpisnice dovesti potrebnu opremu koja će se koristiti isključivo za prikupljanje podataka o pitanju navodnog (ne) pridržavanja obveza. Prije svog dolaska misija je dužna izvijestiti dotičnu državu potpisnicu o opremi koju namjerava koristiti tijekom utvrđivanja činjenica.

13. Država potpisnica od koje se traže podaci dužna je poduzeti sve kako bi misija za utvrđivanje činjenica omogućila razgovor sa svim odgovarajućim osobama koje bi mogle pružiti podatke u svezi s pitanjem navodnog (ne) pridržavanja obveza.

14. Država potpisnica od koje se traže podaci dužna je dopustiti pristup misiji za utvrđivanje činjenica svim područjima i postrojenjima pod njenim nadzorom gdje se može očekivati da će se prikupiti činjenice relevantne za pitanje pridržavanja obveza. Ovo podliježe poštovanju svih mjera koje država potpisnica smatra potrebnim za:

a) Zaštitu osjetljive opreme, podataka i područja,

b) Zaštitu svih ustavnih obveza što ih država potpisnica od koje se traže podaci eventualno ima glede vlasničkih prava, istraga i zapljena, ili drugih ustavnih prava, ili

c) Fizičku zaštitu i sigurnost članova misije za utvrđivanje činjenica.

Ako država potpisnica od koje se traže podaci poduzima takve mjere, dužna je uložiti sve razumne napore kako bi pokazala da se alternativnim sredstvima pridržava obveza iz ove Konvencije.

15. Misija za utvrđivanje podataka ne može se zadržati na teritoriju dotične države potpisnice više od 14 dana, a na nekom određenom lokalitetu više od sedam dana, ukoliko se drukčije ne dogovori.

16. Svi podaci dani u povjerenju, ako se ne odnose na predmet misije za utvrđivanje činjenica, tretiraju se povjerljivima.

17. Misija za utvrđivanje činjenica dužna je preko Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda izvijestiti o rezultatima svojih nalaza skup država potpisnica ili poseban skup država potpisnica.

18. Skup država potpisnica ili poseban saziv država potpisnica razmatra sve relevantne podatke, uključujući izvještaj misije za utvrđivanje činjenica, te može zatražiti od države potpisnice od koje se traže podaci da u određenom roku poduzme mjere za rješavanje pitanja ispunjavanja obveza. Država potpisnica od koje se traže podaci dužna je izvijestiti o svim mjerama poduzetim u odgovoru na takav zahtjev.

19. Skup država potpisnica ili poseban skup država potpisnica može predložiti zainteresiranim državama potpisnicama puteve i načine daljnjeg objašnjenja ili rješenja predmeta koji se razmatra, uključujući pokretanje odgovarajućih postupaka u skladu s međunarodnim pravom. U slučajevima kad se utvrdi da je pitanje o kojem je riječ posljedak okolnosti izvan nadzora države potpisnice od koje se traže podaci, skup država potpisnica ili poseban skup država potpisnica može preporučiti odgovarajuće mjere, uključujući mjere suradnje prema članku 6.

20. Skup država potpisnica ili poseban saziv država potpisnica dužan je poduzeti sve kako bi jednoglasno donosio odluke o kojima je riječ u stavcima 18. i 19., a ukoliko to nije moguće dvotrećinskom većinom glasova nazočnih država potpisnica.

Sva država potpisnica dužna je poduzeti sve odgovarajuće zakonske, upravne i druge mjere, uključujući nametanje kaznenih sankcija, kako bi spriječila i obustavila svaku djelatnost što je poduzimaju osobe u njenom nadleštvu ili pod njenim nadzorom ili se obavlja na njenom državnom području a zabranjena je državi potpisnici na temelju ove Konvencije.

1. Države potpisnice dužne su se savjetovati i surađivati jedna s drugom kako bi riješile bilo kakav spor što bi mogao nastati glede primjene ili tumačenja ove Konvencije. Svaka država potpisnica može iznijeti takav spor pred skup država potpisnica.

2. Skup država potpisnica može pridonijeti rješavanju spora svakim sredstvom koje smatra primjerenim, uključujući ponudu svojih usluga, pozivajući države koje su stranke u sporu da odaberu postupak rješavanja spora i preporuče rok dogovorenog postupka.

3. Ovaj članak ne dovodi u pitanje odredbe ove Konvencije o omogućavanju i razjašnjavanju pridržavanja obveza.

1. Države potpisnice redovno se sastaju kako bi razmatrale sva pitanja u svezi s primjenom ili provedbom ove Konvencije, uključujući:

a) Djelovanje i status ove Konvencije,

b) Probleme što proizlaze iz izvješća podnesenih prema odredbama ove Konvencije,

c) Međunarodnu suradnju i pomoć prema članku 6.,

d) Razvitak tehnologije za uklanjanje protupješačkih mina,

e) Prijedloge država potpisnica prema članku 8., i

f) Odluke o prijedlozima država potpisnica kako je predviđeno člankom 5.

2. Prvi sastanak država potpisnica saziva Glavni tajnik Ujedinjenih naroda u roku od godine dana od stupanja ove Konvencije na snagu. Naredne sastanke saziva Glavni tajnik Ujedinjenih naroda jednom godišnje do prve revizijske konferencije.

3. Pod uvjetima izloženim u članku 8. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda saziva poseban skup država potpisnica.

4. Države koje nisu potpisnice ove Konvencije, kao i Ujedinjeni narodi, druge odgovarajuće međunarodne organizacije ili institucije, regionalne organizacije, Međunarodni odbor Crvenog križa i odgovarajuće nevladine organizacije mogu se pozvati na te sastanke kao promatrači, prema usuglašenom Poslovniku.

1. Revizijsku konferenciju saziva Glavni tajnik Ujedinjenih naroda pet godina nakon stupanja ove Konvencije na snagu. Daljnje revizijske konferencije saziva Glavni tajnik Ujedinjenih naroda ako to traži jedna ili više država potpisnica, pod uvjetom da razmak između revizijskih konferencija ne može biti manji od pet godina. Sve države potpisnice ove Konvencije pozivaju se na svaku revizijsku konferenciju.

2. Svrha je revizijske konferencije:

a) Preispitivanje djelovanja i statusa Konvencije,

b) Razmatranje potrebe za daljnjim sastancima država potpisnica i vremenskog razmaka među tim sastancima koji se spominju u stavku 2. članka 11,

c) Odlučivanje o prijedlozima država potpisnica kako je predviđeno člankom 5., i

d) Usvajanje u konačnom izvještaju, ako je potrebno, zaključaka vezanih za provedbu ove Konvencije.

3. Države koje nisu potpisnice ove Konvencije, kao i Ujedinjeni narodi, druge odgovarajuće međunarodne organizacije ili institucije, regionalne organizacije, Međunarodni odbor Crvenog križa i odgovarajuće nevladine organizacije mogu se pozvati na svaku revizijsku konferenciju kao promatrači, u skladu s usuglašenim Poslovnikom.

1. Svaka država potpisnica može predložiti izmjene i dopune ovoj Konvenciji u bilo koje vrijeme nakon njena stupanja na snagu. Svaki prijedlog izmjena i dopuna upućuje se depozitaru koji ga dostavlja svim državama potpisnicama i traži njihovo mišljenje treba li sazvati konferenciju za izmjene i dopune kako bi se razmotrio taj prijedlog. Ako većina država potpisnica obavijesti depozitara najkasnije 30 dana od dostave kako podupire daljnje razmatranje tog prijedloga, depozitar saziva konferenciju o izmjenama i dopunama na koju poziva sve države potpisnice.

2. Države koje nisu potpisnice ove Konvencije, kao i Ujedinjeni narodi, druge odgovarajuće međunarodne organizacije ili institucije, regionalne organizacije, Međunarodni odbor Crvenog križa i odgovarajuće nevladine organizacije mogu se pozvati na svaku konferenciju o izmjenama i dopunama kao promatrači, u skladu s usuglašenim Poslovnikom.

3. Konferencija o izmjenama i dopunama održava se neposredno nakon sastanka država potpisnica ili revizijske konferencije, ukoliko većina država potpisnica ne zatraži da se ona održi ranije.

4. Sve izmjene i dopune ovoj Konvenciji usvajaju se dvotrećinskom većinom glasova država potpisnica nazočnih na konferenciji o izmjenama i dopunama. O svakoj tako usvojenoj izmjeni i dopuni depozitar izvještava države potpisnice.

5. Neka izmjena ili dopuna ovoj Konvenciji stupa na snagu za sve države potpisnice ove konvencije koje su je prihvatile po pohrani kod depozitara isprava o prihvaćanju većine država potpisnica. Nakon toga stupa na snagu za svaku preostalu državu potpisnicu danom pohrane isprave o prihvaćanju dotične države potpisnice.

1. Troškove sastanka država potpisnica, posebnih saziva država potpisnica, revizijskih konferencija i konferencija o izmjenama i dopunama snose države potpisnice i države koje nisu potpisnice a na njima sudjeluju, u skladu s primjereno prilagođenim obračunskim mjerilima Ujedinjenih naroda.

2. Troškove Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda prema člancima 7. i 8. te troškove misija za utvrđivanje činjenica snose države potpisnice prema primjereno prilagođenim obračunskim mjerilima Ujedinjenih naroda.

Ova Konvencija, sastavljena u Oslu, Norveška, 20. rujna 1997. otvorena je za potpis svim državama u Ottawi, Kanada od 3. do 4. prosinca 1997. i u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku od 5. prosinca 1997. do njena stupanja na snagu.

1. Ova Konvencija podliježe ratifikaciji, prihvaćanju ili odobrenju potpisnica.

2. Ona je otvorena za pristupanje svakoj državi koja nije potpisala Konvenciju.

3. Instrumenti ratifikacije, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja pohranjuju se kod depozitara.

1. Ova Konvencija stupa na snagu prvoga dana šestog mjeseca nakon onog u kojem je pohranjen 40-ti instrumenat ratifikacije, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja.

2. Za svaku državu koja svoj instrumenat ratifikacije, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja pohrani nakon datuma pohrane 40-tog instrumenta ratifikacije, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja ova Konvencija stupa na snagu prvoga dana šestog mjeseca nakon datuma kad je dotična država pohranila svoj instrumenat ratifikacije, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja.

Svaka država može u vrijeme svoje ratifikacije, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja izjaviti kako će privremeno primjenjivati stavak 1. članka 1. ove Konvencije do njena stupanja na snagu.

Članci ove Konvencije ne podliježu ogradama.

1. Ova Konvencija ima neograničeno trajanje.

2. Svaka država potpisnica, koristeći svoju nacionalnu suverenost, ima pravo istupiti iz ove Konvencije. Ona će o takvu istupanju izvijestiti sve ostale države potpisnice, depozitara i Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda. Takav instrumenat o istupanju treba uključivati cjelovito objašnjenje razloga koji su naveli na takvo istupanje.

3. Ovakvo istupanje dobiva valjanost tek šest mjeseci nakon što je depozitar primio instrumenat o istupanju. Ukoliko međutim po isteku tog šestomjesečnog razdoblja dotična država potpisnica sudjeluje u oružanom sukobu istupanje ne može dobiti valjanost prije okončanja tog oružanog sukoba.

4. Istupanje neke države potpisnice iz ove Konvencije ne smije ni na koji način utjecati na dužnosti države da nastave ispunjavati obveze preuzete na temelju bilo kojeg relevantnog propisa međunarodnog prava.

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda ovim se određuje depozitarom ove Konvencije.

Izvornik ove Konvencije, kojeg su arapski, kineski, engleski, francuski, rusi i španjolski tekst podjednako vjerodostojni, pohranjuje se kod Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

Za provedbu ovog Zakona nadležno je Ministarstvo obrane.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 213-04/97-01/09
Zagreb, 24. travnja 1998.