ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU KONZULARNE KONVENCIJE IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I RUMUNJSKE

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Konzularne konvencije između Republike Hrvatske i Rumunjske, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 24. travnja 1998.

Broj: 081-98-1003/1
Zagreb, 4. svibnja 1998.

Potvrđuje se Konzularna konvencija između Republike Hrvatske i Rumunjske, potpisana u Zagrebu, 19. svibnja 1997., u izvorniku na hrvatskom, rumunjskom i engleskom jeziku.

Tekst Konzularne konvencije u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

Republika Hrvatska i Rumunjska, u daljnjem tekstu: ugovorne stranke,

potaknute željom za razvijanjem i daljnjim jačanjem prijateljskih i tradicionalnih odnosa između dviju država,

ponavljajući svoju odlučnost da nastave razvijati međusobne odnose na osnovi uzajamnog povjerenja, suradnje i pomaganja, u skladu s načelima uzajamnog poštovanja političke nezavisnosti, suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti, nemiješanja u unutarnje stvari i ravnopravnosti,

u želji za reguliranjem i razvijanjem međusobnih konzularnih odnosa na načelu cjelovitog poštovanja međunarodnih ugovora kojima su pristupile,

odlučile su sklopiti ovu konzularnu konvenciju te su se u tu svrhu sporazumjele kako slijedi:

(1) Za potrebe ove konvencije, niže navedeni izrazi označuju slijedeće:

(a) »konzularni ured« označuje generalni konzulat, konzulat, vice-konzulat ili konzularnu agenciju;

(b) »konzularno područje« označuje područje dodijeljeno konzularnom uredu za obavljanje njegovih konzularnih funkcija;

(c) »šef konzularnog ureda« označuje osobu koja je ovlaštena djelovati u tom svojstvu;

(d) »konzularni dužnosnik« označuje svaku osobu, uključujući i šefa konzularnog ureda, kojoj je u tom svojstvu povjereno obavljanje konzularnih funkcija;

(e) »konzularni službenik« označuje svaku osobu zaposlenu u administrativnoj ili tehničkoj službi konzularnog ureda;

(f) »član poslužnog osoblja« označuje osobu zaposlenu na poslužnim dužnostima konzularnog ureda;

(g) »član konzularnog ureda« označuje konzularne dužnosnike, konzularne službenike i poslužno osoblje;

(h) »član privatne posluge« označuje osobu zaposlenu isključivo u privatnoj službi člana konzularnog ureda;

(i) »član obitelji« označuje supruga/suprugu člana konzularnog ureda, kao i njihovu djecu i roditelje, ako oni žive zajedno s članom konzularnog ureda koji ih uzdržava;

(j) »konzularne prostorije« označuje zgrade ili dijelove zgrada s pripadajućim zemljištem, bez obzira na vlasništvo, koji se isključivo koriste za potrebe konzularnog ureda;

(k) »konzularni arhivi« uključuje sve dokumente, korespondenciju, knjige, filmove, tehnička sredstva koja se koriste za prikupljanje i uporabu informacija, evidencije konzularnog ureda, zajedno sa šiframa i kodovima, kartotekama te namještajem potrebnim za njihovu zaštitu i čuvanje;

(l) »brod« označuje bilo koje civilno plovilo s pravom isticanja zastave države imenovanja u skladu s njezinim zakonodavstvom; ovaj izraz, međutim, ne uključuje nikakve ratne brodove;

(m) »zrakoplov« označuje bilo koji civilni zrakoplov registriran u državi imenovanja, koji ima pravo koristiti registarske oznake te države; ovaj izraz, međutim, ne uključuje nikakve vojne zrakoplove.

(2) Odredbe ove konvencije koje se odnose na državljane države imenovanja primjenjuju se, na odgovarajući način, gdje god to okolnosti dopuštaju, i na pravne osobe osnovane u skladu sa zakonodavstvom države imenovanja te koje imaju svoje sjedište u toj državi.

(1) Država imenovanja može osnovati konzularni ured na području države primateljice samo uz njezin pristanak.

(2) Sjedište konzularnog ureda, njegov rang i granice njegova konzularnog područja određuje država imenovanja podložno odobrenju države primateljice. Država imenovanja može naknadno promijeniti sjedište konzularnog ureda, njegov rang ili konzularnog područja samo uz suglasnost države primateljice.

(1) Šefa konzularnog ureda imenuje država imenovanja, a obavljanje funkcije odobrava mu država primateljica.

(2) Uz rezervu odredaba ove konvencije, način imenovanja i prihvaćanja imenovanja šefa konzularnog ureda predložen je zakonima, propisima i običajima države primateljice i države imenovanja.

(1) Država imenovanja izdaje šefu konzularnog ureda dokument u obliku ovlaštenja ili sličnog, posebno pripremljen za svako takvo imenovanje, kojim se potvrđuje njegovo svojstvo te obvezatno i kao opće pravilo navodi njegovo ime i prezime, kategorija i rang, kao i konzularno područje i sjedište konzularnog ureda.

(2) Država imenovanja će diplomatskim putem ili pak na neki drugi prikladan način vladi države primateljice dostaviti ovlaštenje ili sličan dokument.

(1) Šef konzularnog ureda može obnašati svoje funkcije u skladu s ovlaštenjem koje izda država primateljica pod nazivom egzekvatura, bez obzira na oblik tog ovlaštenja.

(2) Od države koja odbije izdati egzekvaturu ni u kojem se slučaju ne može zahtijevati da državi imenovanja navede razloge takvog odbijanja.

(3) Podložno odredbama članaka 6. i 8. ove konvencije, šef konzularnog ureda ne može stupiti na dužnost dok nije dobio egzekvaturu.

U očekivanju izdavanja egzekvature, država primateljica može šefu konzularnog ureda izdati privremeno odobrenje, kojim ga ovlašćuje za obnašanje njegovih funkcija. U svakom takvom slučaju primjenjuju se odredbe ove konvencije.

(1) Ako šef konzularnog ureda nije u mogućnosti obnašati svoje funkcije u tom svojstvu ili ako je to mjesto upražnjeno, privremeno vršenje funkcije šefa konzularnog ureda može preuzeti neki od konzularnih dužnosnika.

(2) Ime i prezime osobe privremenog vršitelja funkcije šefa konzularnog ureda pismeno se dostavlja Ministarstvu vanjskih poslova države primateljice ili pak tijelima koje to ministarstvo odredi, od strane diplomatske misije države imenovanja ili pak, u pomanjkanju takve diplomatske misije u državi primateljici, od strane šefa konzularnog ureda, ili pak - ako on to nije u mogućnosti - od strane bilo kojeg drugog nadležnog tijela države imenovanja. U pravilu, takva obavijest dostavlja se unaprijed. Država primateljica može odrediti da davanje suglasnosti na imenovanje privremenog vršitelja dužnosti šefa konzularnog ureda bude uvjetovano time da ta osoba ima status diplomatskog agenta ili konzularnog dužnosnika države imenovanja u državi primateljici.

(3) Nadležna tijela države primateljice pružit će pomoć i zaštitu privremenom vršitelju funkcije šefa konzularnog ureda. U razdoblju takvog privremenog vršenja funkcije šefa konzularnog ureda, odredbe ove konvencije primjenjuju se u cijelosti na tu osobu, kao na šefa dotičnog konzularnog ureda.

(4) Ako u okolnostima iz stavka (1) ovoga članka član diplomatskog osoblja diplomatske misije, ili pak predstavnik Ministarstva vanjskih poslova države imenovanja, bude imenovan od strane te države u svojstvu privremenog vršitelja funkcije šefa konzularnog ureda, imenovani će uživati diplomatske povlastice i imunitete.

Čim je šefu konzularnog ureda odobreno, makar i privremeno, obavljanje njegovih funkcija, država primateljica dužna je odmah o tome pismeno izvijestiti nadležna tijela na njegovom konzularnom području te poduzeti odgovarajuće mjere u cilju omogućavanja obnašanja njegovih funkcija i kako bi se prema njemu postupalo prema odredbama ove konvencije.

Konzularni dužnosnici mogu biti samo državljani države imenovanja, koji nemaju prebivalište u državi primateljici.

Država imenovanja može, nakon uredne pismene obavijesti dotičnim državama, povjeriti konzularnom uredu osnovanom u državi primateljici obavljanje konzularnih funkcija u nekoj drugoj državi, osim ako se tome izričito usprotivi neka od dotičnih država.

Po odgovarajućoj pismenoj obavijesti državi primateljici, konzularni ured države imenovanja može, ako se tome ne protivi država primateljica, obnašati konzularne funkcije u državi primateljici u ime neke treće države.

(1) Svaka od ugovornih stranaka može imenovati i primati počasne konzularne dužnosnike u okviru svojih dvostranih odnosa, primjenjujući glede tih dužnosnika odredbe III. poglavlja Bečke konvencije o konzularnim odnosima iz 1963. godine te, kad to okolnosti dopuštaju, odredbe ove konvencije.

(2) Počasni konzularni dužnosnici mogu biti državljani države imenovanja, države primateljice ili neke treće države.

Država imenovanja pismeno izvješćuje Ministarstvo vanjskih poslova države primateljice o:

(a) dolasku člana konzularnog ureda, njegovom konačnom odlasku ili pak prestanku njegovih funkcija kao i bilo kojim drugim promjenama koje utječu na njegov status, a nastanu tijekom njegove službe u konzularnom uredu;

(b) dolasku i konačnom odlasku člana obitelji člana konzularnog ureda te, gdje je to moguće, činjenici da je neka osoba postala ili pak prestala biti član obitelji;

(c) dolasku i konačnom odlasku člana privatne posluge, kao i okončanju njegove službe u tom svojstvu;

(d) zapošljavanju i otpuštanju osoba koje borave u državi primateljici u svojstvu članova konzularnog ureda ili u svojstvu članova privatne posluge s pravom na privilegije i imunitete.

(1) Nadležna tijela države primateljice svakom konzularnom dužnosniku bez naplate izdaju odgovarajuću ispravu s naznakom identiteta i svojstva, kao i funkcija koje dotični obnaša.

(2) Odredba stavka (1) ovoga članka odnosi se i na članove obitelji konzularnih dužnosnika, kao i na konzularne službenike, članove poslužnog osoblja i privatne posluge, kao i članove njihove obitelji, pod uvjetom da te osobe nisu državljani države primateljice, te da u njoj nemaju prebivalište.

(1) Funkcije člana konzularnog ureda prestaju, između ostalog:

(a) po pismenoj obavijesti države imenovanja državi primateljici o prestanku funkcije;

(b) po povlačenju egzekvature;

(c) po pismenoj obavijesti države primateljice državi imenovanja da je država primateljica dotičnu osobu prestala smatrati članom konzularnog ureda.

(2) Država primateljica može u bilo koje vrijeme i bez obveze obrazloženja svoje odluke pismeno, diplomatskim putem obavijestiti državu imenovanja da se egzekvatura izdana šefu konzularnog ureda povlači, ili pak da je određeni konzularni dužnosnik proglašen nepoželjnim, ili da je neki drugi član konzularnog ureda neprihvatljiv. U takvom slučaju, država imenovanja opoziva dotičnu osobu, ako je ona već počela obnašati svoje funkcije. Ako država imenovanja ne ispuni ovu obvezu u razumnom roku, država primateljica može odbiti smatrati dotičnu osobu članom konzularnog ureda.

Konzularni dužnosnik promiče, u bilo kojem obliku, razvitak gospodarskih, trgovinskih, kulturnih i znanstvenih odnosa i turizma između države imenovanja i države primateljice, razvija, na bilo koji drugi način, prijateljske odnose između države imenovanja i države primateljice, te štiti prava i interese države imenovanja i njezinih državljana u državi primateljici.

(1) Konzularni dužnosnik obnaša svoje funkcije u granicama svoga konzularnog područja. Međutim, u iznimnim slučajevima, on može obnašati svoje funkcije izvan tog konzularnog područja, uz odobrenje države primateljice.

(2) U svezi s obnašanjem njegovih funkcija, konzularni dužnosnik ovlašten je obraćati se:

(a) nadležnim lokalnim tijelima na njegovu konzularnom području;

(b) nadležnim tijelima središnje vlasti države primateljice, u onoj mjeri u kojoj to dopuštaju zakoni, propisi i običaji države primateljice kao i međunarodni ugovori.

Konzularni dužnosnik ovlašten je, po uredno dostavljenoj pismenoj obavijesti državi primateljici, nastupati u svojstvu predstavnika države imenovanja pred međunarodnim organizacijama sa sjedištem u državi primateljici.

(1) Podložno zakonu, praksi i postupcima koji su na snazi u državi primateljici, konzularni dužnosnik ovlašten je zastupati državljane države imenovanja ili pak poduzeti odgovarajuće mjere radi njihova zastupanja pred sudovima ili drugim tijelima države primateljice. On može, u skladu sa zakonima i propisima države primateljice, zatražiti poduzimanje privremenih mjera za očuvanje prava i interesa vlastitih državljana u slučaju kad dotični/dotična radi odsutnosti ili bilo kojeg drugog razloga nije u mogućnosti pravodobno preuzeti obranu svojih prava i interesa.

(2) Zastupanje iz stavka (1) ovog članka prestaje kad tako zastupana osoba imenuje svog zastupnika ili pak sama preuzme zaštitu svojih prava i interesa.

Konzularni dužnosnik ovlašten je:

(a) evidentirati državljane države imenovanja u državi primateljici;

(b) izdavati putovnice ili druge putne isprave državljanima države imenovanja te mijenjati, produžavati i poništavati te putovnice i druge putne isprave;

(c) izdavati vize.

(1) Šef konzularnog ureda ovlašten je sklapati brakove, pod uvjetom da su oba supružnika isključivo državljani države imenovanja. Konzularni ured pismeno će obavijestiti nadležna tijela države primateljice o sklopljenim brakovima, ako to zahtijeva zakonodavstvo države primateljice.

(2) Konzularni dužnosnik ovlašten je voditi evidenciju o rođenju, braku ili smrti državljana države imenovanja te izdavati odgovarajuće isprave ili primati obavijesti i isprave o rođenju, sklapanju braka i smrti državljana države imenovanja. Međutim, ova odredba ne oslobađa državljane države imenovanja od obveze poštovati zakone države primateljice u svezi s prijavom rođenja, sklapanja braka ili pak smrti.

(3) Nadležna tijela države primateljice besplatno, za službenu upotrebu, dostavljaju konzularnom uredu na njegov zahtjev preslike i izvatke isprava o osobnim stanjima državljana države imenovanja.

(1) Konzularni dužnosnik ovlašten je:

(a) primati, sastavljati i ovjeravati izjave državljana države imenovanja;

(b) primati, sastavljati i ovjeravati izjave u svezi s oporučnim raspolaganjima i druge isprave kojima se potvrđuju jednostrani pravni poslovi državljana države imenovanja zaključeni u skladu sa zakonima te države;

(c) nadovjeravati potpise i pečate na ispravama i dokumentima državljana države imenovanja, izdanih od nadležnih tijela te države;

(d) ovjeravati preslike i izvatke dokumenata na zamolbu državljanina države imenovanja;

(e) prevoditi isprave i ovjeravati istovjetnost prijevoda s izvornikom na zamolbu državljanina države imenovanja;

(f) sastavljati i ovjeravati ugovore koje sklope državljani države imenovanja, osim ako se oni ne odnose na osnivanje, prijenos ili produženje stvarnih prava na nekretninama u državi primateljici;

(g) nadovjeravati ili izdavati, u skladu sa zakonskim odredbama države imenovanja, potvrde o podrijetlu i slične isprave za robu i proizvode;

(2) Isprave navedene u stavku (1) ovoga članka, koje sastavi, nadovjeri ili ovjeri konzularni dužnosnik, smatraju se javnim ispravama, koje imaju istu dokaznu snagu te imaju iste učinke kao isprave sastavljene, nadovjerene ili ovjerene od strane nadležnih tijela države primateljice.

(1) Konzularni dužnosnik ovlašten je primiti na čuvanje isprave, novac i vrijednosti pohranjene od strane državljana države imenovanja, ukoliko to nije u suprotnosti sa zakonodavstvom države primateljice.

(2) Konzularni dužnosnik također ima pravo primiti radi povrata vlasnicima predmete koje su izgubili državljani države imenovanja tijekom svojega boravka u državi primateljici.

(1) Tijela države primateljice izvješćuju konzularni ured o potrebi stavljanja pod starateljstvo ili skrbništvo, državljanina države imenovanja, koji je maloljetan ili ima ograničenu poslovnu sposobnost ili osiguravanja zaštite svoje imovine smještene u državi primateljici, kojom državljanin države imenovanja nije u mogućnosti upravljati, bez obzira na razloge.

(2) Konzularni dužnosnik može obavijestiti nadležna tijela države primateljice ukoliko raspolaže saznanjima o slučajevima iz stavka (1) ovoga članka, te je ovlašten predložiti osobu koja će djelovati u svojstvu skrbnika ili staratelja.

Konzularni dužnosnik ovlašten je komunicirati sa državljanima države imenovanja, pružiti im pomoć, savjetovati ih i, ako je to potrebno, pružiti im pravnu pomoć. Država primateljica ni na koji način ne ograničava mogućnosti komunikacije državljana države imenovanja s konzularnim uredom, niti postoji bilo kakvo ograničenje glede pristupa konzularnom uredu.

(1) Nadležna tijela države primateljice, bez odgode a najkasnije u roku od 3 (tri) dana, obavještavaju konzularnog dužnosnika u svezi s uhićenjem, pritvaranjem ili bilo kojom mjerom koja uključuje ograničenje osobne slobode, u odnosu na državljanina države imenovanja u njegovom konzularnom području.

(2) Konzularni dužnosnik ovlašten je posjetiti i komunicirati s državljanom države imenovanja, koji je uhićen ili kojem je na bilo koji drugi način ograničena osobna sloboda, ili je u zatvoru, i, ovisno o slučaju, poduzeti odgovarajuće mjere kako bi mu se osigurala pravna pomoć i zastupanje. Pravo na posjet i komunikaciju daje se u određenim razmacima i ostvaruje se čim je prije moguće, bez mogućnosti odgode nakon isteka četverodnevnog roka, koji se računa od dana kada je poduzeta mjera koja uključuje ograničenje osobne slobode.

(3) Nadležna tijela države primateljice obavještavaju dotične osobe o mogućnosti komunikacije s konzularnim dužnosnikom.

(4) Posjete iz stavka (2) ovog članka, ostvaruje se u skladu sa zakonima i propisima države primateljice. Podrazumijeva se da ti zakoni i propisi ne sprečavaju obavljanje konzularnih funkcija.

Nadležna tijela države primateljice izvješćuju konzularnog dužnosnika bez odgode o teškim prometnim nezgodama na cesti, državljana države imenovanja. Na zahtjev konzularnog ureda, takva tijela konzularnom uredu stavljaju na raspolaganje dokumente, koje su nadležna tijela sastavila u svezi s nezgodama u kojima je sudjelovao državljanin države imenovanja.

Nadležna tijela države primateljice obavještavaju konzularnog dužnosnika bez odgode o svakom smrtnom slučaju državljanina države imenovanja. Na zahtjev konzularnog ureda, takva tijela konzularnom uredu stavljaju na raspolaganje, bez naplate, smrtovnicu ili preslik neke druge isprave kojom se potvrđuje činjenica smrti.

(1) Nadležna tijela države primateljice obavještavaju konzularnog dužnosnika bez odgode o otvaranju, u toj državi, ostavinske rasprave poslije smrti državljanina države imenovanja, kao i o otvaranju ostavinske rasprave, bez obzira na državljanstvo preminulog, za koju bi mogao biti zainteresiran državljanin države imenovanja u svojstvu nasljednika ili nositelja prava nasljedstva.

(2) Nadležna tijela države primateljice poduzimaju potrebne mjere, predviđene zakonima i propisima te države, kako bi zaštitila ostavinu i konzularnom dužnosniku dala preslik oporuke, ako je ona sastavljena, kao i sve informacije kojima raspolažu u svezi s nositeljima prava, njihovoj stalnoj ili privremenoj adresi, vrijednosti i strukturi ostavine, uključujući iznose koji proizlaze iz socijalnog osiguranja, prihoda, polica osiguranja. Ta tijela također obavještavaju o datumu pokretanja ostavinskog postupka ili tijeku tog postupka.

(3) Konzularni dužnosnik ovlašten je zastupati, osobno ili putem svog predstavnika, pred sudovima ili drugim nadležnim tijelima države primateljice, svakog državljanina države imenovanja koji ima pravo na nasljedstvo ili polaže pravo na nasljedstvo u državi primateljici, ako je taj nasljednik odsutan ili ako nije imenovao drugog zastupnika.

(4) Konzularni dužnosnik ovlašten je zatražiti od nadležnih tijela države primateljice:

(a) očuvanje ostavine preminule osobe, stavljanje ili uklanjanje pečata, poduzimanje mjera za očuvanje ostavine preminule osobe, uključujući imenovanje upravitelja ostavine, kao i njegovo sudjelovanje u tim radnjama;

(b) prodaju imovine koja čini ostavinu preminule osobe i obavještavanje o datumu te prodaje, kako bi joj on mogao biti nazočan.

(5) Po zaključenju ostavinskog postupka ili bilo koje s njim povezane službene formalnosti, nadležna tijela države primateljice, bez odgode, obavještavaju konzularnog dužnosnika i, nakon podmirenja dugova, davanja i pristojbi, u roku od 3 (tri) mjeseca omogućavaju prijenos nasljedstva na nasljednike koje on zastupa.

(6) U slučaju da je vrijednost ostavine preminule osobe neznatna, konzularni dužnosnik ovlašten je zahtijevati da se nasljedstvo pošalje njemu. On u takvom slučaju ima pravo proslijediti ga osobama u pitanju.

(7) Konzularni dužnosnik ovlašten je primati, radi predaje osobama u pitanju, nasljeđene osobne stvari i vrijednosti koje pripadaju državljanima države imenovanja, koji nemaju prebivalište u državi primateljici, kao i primiti novčane iznose koji pripadaju osobama u pitanju, kao što su odšteta, mirovina, naknada po socijalnoj osnovi, zaostale plaće ili zaostale police osiguranja.

(8) Ako je državljanin države imenovanja, koji nema prebivalište u državi primateljici, umro tijekom privremenog boravka u toj državi, u tom slučaju njegova materijalna sredstva štitit će nadležna tijela države primateljice i potom predati, bez posebnog postupka, konzularnom dužnosniku države imenovanja. Konzularni dužnosnik je dužan pokriti dugove koje je preminula osoba napravila tijekom boravka u državi primateljici, do određene razine koja ne bi smjela prelaziti vrijednost tih sredstava.

(9) Prijenos imovine i materijalnih sredstava u državu imenovanja prema odredbama ovog članka, ostvaruje se u skladu sa zakonodavstvom države primateljice.

(1) Konzularni dužnosnik je ovlašten pružati bilo kakvu pomoć, predviđenu ovom konvencijom, brodovima države imenovanja kao i posadi tih brodova tijekom njihova boravka u teritorijalnim ili unutrašnjim morskim vodama države primateljice, uključujući luke, čim tim plovilima bude dopušteno slobodno uplovljenje. On također može kontrolirati i nadgledati brodove te države i njihovu posadu. U tu svrhu, ovlašten je stupiti na brod države imenovanja kako bi razgovarao s kapetanom i posadom tog broda.

(2) U svrhu izvršenja svih poslova u svezi s brodom države imenovanja, kapetanom ili članovima posade, konzularni dužnosnik ovlašten je tražiti pomoć nadležnih tijela države primateljice.

U svezi s brodovima države imenovanja, konzularni dužnosnik ovlašten je:

(a) ne utječući na prava tijela države primateljice, razgovarati s kapetanom ili bilo kojim članom posade, provjeriti, primiti, sastaviti ili potpisati bilo koju vrstu uvjerenja ili koje druge isprave u svezi s brodom, primati izjave u svezi s brodom, njegovim teretom ili putovanjem, kao i izdavati isprave, koje su potrebne da bi se omogućilo uplovljenje, boravak ili isplovljenje broda;

(b) intervenirati da bi se omogućilo, u skladu sa zakonima države imenovanja, rješavanje bilo kakvih sporova između kapetana i drugih članova posade, uključujući sporove u svezi s ugovorima o radu i radnim uvjetima;

(c) odlučivati o ukrcanju ili zamjeni kapetana ili drugih članova posade;

(d) poduzeti sve potrebne mjere za osiguranje bolničkog liječenja i repatrijacije kapetana ili bilo kojeg drugog člana posade;

(e) pružati potporu i pomoć kapetanu ili bilo kojem drugom članu posade u njihovim odnosima sa sudovima i s drugim tijelima države primateljice;

(f) poduzeti sve mjere koje bi mogle koristiti u cilju očuvanja discipline i reda na brodu.

(1) U slučaju da sud ili bilo koje drugo tijelo države primateljice namjerava uhititi ili zadržati na brodu države imenovanja kapetana, bilo kojeg drugog člana posade, bilo kojeg putnika na tom brodu ili bilo koju drugu osobu koja nije državljanin države primateljice, zaplijeniti bilo koju imovinu na brodu ili provesti službenu istragu na brodu, u takvom slučaju nadležna tijela države primateljice unaprijed obavještavaju konzularnog dužnosnika, kako bi on mogao biti nazočan poduzimanju tih mjera. Ako je zbog hitnosti mjera nemoguće obavijestiti konzularnog dužnosnika, ili ako konzularni dužnosnik nije bio prisutan kad su se mjere poduzimale, tijela države primateljice bez odgode u cijelosti obavještavaju konzularnog dužnosnika o poduzetim mjerama. Nadležna tijela države primateljice omogućavaju konzularnom dužnosniku da posjeti uhićenu ili pritvorenu osobu, kao i komunikaciju s takvom osobom i poduzimanje odgovarajućih mjera za zaštitu interesa dotične osobe ili broda.

(2) Odredba stavka (1) ovog članka ne primjenjuje se u slučaju uobičajene kontrole, koju tijela države primateljice provode u svezi s putovnicama, carinom, javnim zdravljem, zagađenjem mora i zaštitom ljudskog života na moru ili, u slučaju bilo kojeg drugog postupka na zahtjev ili uz pristanak kapetana broda.

(1) Ako brod države imenovanja pretrpi brodolom, oštećenje, nasukavanje ili pretrpi bilo kakvu drugu plovidbenu nezgodu u teritorijalnim ili unutrašnjim morskim vodama države primateljice, uključujući luke, nadležna tijela te države bez odgode o tome obavještavaju konzularnog dužnosnika.

(2) U slučajevima iz stavka (1) ovog članka, nadležna tijela države primateljice poduzimaju, u skladu sa zakonima države primateljice, mjere potrebne za osiguranje spašavanja i zaštite broda, putnika, posade, tereta, zaliha kao i drugih predmeta koji su na brodu, i kako bi se izbjegla eventualna šteta na imovini i spriječio nered na brodu, ili kako bi se oni uklonili. Te se mjere poduzimaju i za predmete, koji pripadaju brodu ili njegovom teretu, a koji su izbačeni preko palube. Tijela države primateljice obavještavaju konzularnog dužnosnika o tako poduzetim mjerama. Ta tijela pomažu konzularnom dužnosniku kako bi mu se omogućilo poduzimanje svih mjera u svezi sa štetom, nasukavanjem ili brodolomom.

(3) U slučaju da brod države imenovanja pretrpi brodolom, njegova oprema, teret, zalihe, ili bilo koji drugi predmet koji je bio na brodu, budu nađeni na obali države primateljice ili u blizini, ili ako su doneseni u luku te države, a ni kapetan broda niti njegov zastupnik niti agent pomorskog osiguravajućeg društva niti predstavnik osiguranja nisu prisutni ili su u nemogućnosti poduzeti potrebne mjere za očuvanje ili upravljanje tim stvarima, u tom slučaju konzularni dužnosnik ovlašten je, poduzeti mjere koje bi vlasnik broda poduzeo u tu svrhu da je bio nazočan na takvom mjestu.

(4) Konzularni dužnosnik može isto tako poduzeti mjere predviđene stavkom (3) ovog članka, u svezi s bilo kojim predmetom koji pripada državljaninu države imenovanja, a koji je potekao s broda ili iz tereta broda, bez obzira na državnu pripadnost broda, koji je donesen u luku ili nađen na obali ili blizu obale, ili na oštećenom, nasukanom brodu ili brodu koji je pretrpio brodolom. Nadležna tijela države primateljice bez odgađanja obavještavaju konzularnog dužnosnika o postojanju takvog predmeta.

(5) Konzularni dužnosnik je ovlašten sudjelovati u istrazi, koja je otvorena da bi se otkrili uzroci takve štete, nasukavanja ili brodoloma, djelujući u skladu sa zakonima i propisima države primateljice.

(1) Ako kapetan broda ili bilo koji drugi član posade broda države imenovanja umre ili nestane u državi primateljici, na brodu ili na obali, kapetan broda ili njegov zamjenik, kao i konzularni dužnosnik države imenovanja, jedine su osobe nadležne za popis predmeta, vrijednosti ili druge imovine, koju je ostavila preminula ili nestala osoba, te da poduzmu druge mjere, potrebne za očuvanje dobara i njihov prijenos u cilju reguliranja statusa imovine. Ako je preminula ili nestala osoba državljanin države primateljice, kapetan broda ili njegov zamjenik sastavljaju popis nakon utvrđivanja smrti ili nestanka. Preslik takvog popisa šalje se tijelima države primateljice, koja su nadležna za provođenje postupaka, potrebnih za očuvanje dobara i, ako je to potrebno, za reguliranje statusa imovine. Ta tijela obavještavaju konzularni ured države imenovanja o njihovim postupcima.

(2) U ostvarivanju svojih prava glede imovine na način utvrđen stavkom (1) ovog članka, konzularni dužnosnik dužan je djelovati u skladu sa zakonima i propisima države primateljice.

Odredbe ove konvencije primjenjuju se na odgovarajući način na zrakoplove države imenovanja, pod uvjetom da je njihova primjena u skladu s odredbama dvostranih ili višestranih ugovora, koji su na snazi između ugovornih stranaka.

(1) Konzularni ured je ovlašten, na teritoriju države primateljice, naplaćivati pristojbe za izvršene konzularne radnje, u skladu sa zakonima i propisima države imenovanja.

(2) Iznosi naplaćeni za izvršene konzularne radnje, spomenute u stavku (1) ovog članka, oslobođeni su u državi primateljici od bilo kakvih poreza i davanja.

Konzularni dužnosnik ovlašten je prosljeđivati radi uručenja, sudske i vansudske akte i obavljati saslušanja u skladu s ugovorima na snazi između ugovornih stranaka, a u nedostatku takvih ugovora, na način koji je u skladu sa zakonima i propisima države primateljice. Takvo se pravo ostvaruje samo u odnosu na državljane države imenovanja i bez primjene bilo kakvih sredstava prisile.

Konzularni dužnosnik ovlašten je obavljati sve ostale konzularne funkcije koje mu je povjerila država imenovanja, osim ako su iste u suprotnosti sa zakonima i propisima države primateljice ili ako se država primateljica ne protivi njihovom obavljanju.

Država primateljica odobrava konzularnom uredu olakšice u cilju obavljanja konzularnih funkcija i poduzima potrebne mjere kako bi se članovima konzularnog ureda omogućilo obavljanje službenih funkcija i korištenje povlastica i imuniteta, predviđenih ovom konvencijom.

Država imenovanja ovlaštena je u državi primateljici koristiti državnu zastavu i grb, u skladu s odredbama ovog članka:

(a) zastava države imenovanja može se izvjesiti na zgradi konzularnog ureda, na rezidenciji šefa konzularnog ureda, kao i na njegovom prijevoznom sredstvu kada se koristi u obavljanju njegovih službenih dužnosti.

(b) grb države imenovanja, zajedno s odgovarajućim natpisom na jeziku države imenovanja i države primateljice koji označava konzularni ured može se istaknuti na zgradi konzularnog ureda, kao i na rezidenciji šefa konzularnog ureda.

(c) u ostvarivanju prava utvrđenih ovim člankom, poštuju se zakoni, propisi i običaji države primateljice.

Država primateljica, u skladu s vlastitim zakonima i propisima, pomaže državi imenovanja u pronalaženju prostorija, potrebnih za konzularni ured i, prema potrebi, odgovarajućih stanova za članove konzularnog ureda.

(1) U skladu sa zakonima i propisima države primateljice, država imenovanja ovlaštena je:

(a) stjecati zgrade ili dijelove zgrada u svrhu pribavljanja prostorija za konzularni ured, za rezidenciju šefa konzularnog ureda ili stanova za ostale članove konzularnog ureda;

(b) izgraditi ili adaptirati tako stečene zgrade u spomenute svrhe.

(2) Odredba stavka (1) ovog članka tumači se tako da ne izuzima državu imenovanja od obveze poštovanja svih propisa i ograničenja glede zgrada, urbanističkog plana, zaštite građevinskih terena i spomenika koji se primjenjuju za područje gdje su smještene dotične zgrade ili dijelovi zgrada.

(1) Konzularne prostorije kao i rezidencija šefa konzularnog ureda nepovredivi su. Tijela države primateljice ne smiju ulaziti u konzularne prostorije osim uz odobrenje šefa konzularnog ureda države imenovanja, šefa diplomatske misije te države ili od njih imenovane osobe.

(2) Država primateljica dužna je poduzeti sve potrebne mjere u cilju sprečavanja nasilnog ulaženja u konzularne prostorije i rezidenciju šefa konzularnog ureda ili njihovog oštećivanja, te svakog čina uznemiravanja ili narušavanja dostojanstva konzularnog ureda.

Konzularne prostorije i rezidencija šefa konzularnog ureda, te namještaj i imovina konzularnog ureda kao i njegova prijevozna sredstva ni na koji način ne smiju biti predmetom bilo kakvog oblika rekvizicije u svrhe nacionalne obrane ili javnih interesa. U slučaju da je za te svrhe potrebna eksproprijacija, poduzet će se sve potrebne mjere kako bi se izbjeglo ometanje obavljanja konzularnih funkcija, a državi imenovanja će se isplatiti brza, odgovarajuća i efektivna naknada.

(1) Konzularne prostorije i rezidencija šefa konzularnog ureda, čiji je vlasnik ili zakupac država imenovanja, ili bilo koja osoba koja djeluje u ime te države, izuzeti su od svih poreza i pristojbi bilo koje vrste, nacionalnih, regionalnih ili općinskih, s izuzetkom pristojbi koje se ubiru kao naknada za pružene usluge.

(2) Fiskalno izuzeće predviđeno stavkom (1) ovog članka ne primjenjuje se glede onih poreza i pristojbi koji u skladu sa zakonima i propisima države primateljice terete osobu koja je u ugovornom odnosu s državom imenovanja ili s osobom koja djeluje u ime te države.

(3) Odredbe ovog članka primjenjuju se i na prijevozna sredstva koja se koriste za potrebe konzularnog ureda.

Konzularni arhivi i dokumenti nepovredivi su u svako doba gdje god se nalazili.

(1) Država primateljica dopušta i štiti slobodu komuniciranja konzularnog ureda u službene svrhe. U komunikaciji s vladom, diplomatskim misijama i drugim konzularnim uredima države imenovanja, konzularni ured može koristiti sva odgovarajuća komunikacijska sredstva, uključujući diplomatske ili konzularne kurire, diplomatsku ili konzularnu valizu te šifrirane poruke. Međutim, konzularni ured ne može ugraditi i koristiti radio-odašiljač osim ukoliko nije ishodio odobrenje države primateljice.

(2) Službena korespondencija konzularnog ureda nepovrediva je. Pod službenom korespondencijom podrazumijeva se svekolika korespondencija koja se odnosi na konzularni ured i konzularne funkcije.

(3) Konzularna valiza ne smije se ni otvarati ni zadržavati. Međutim, ako nadležna tijela države primateljice imaju osnovanih razloga smatrati da konzularna valiza sadrži nešto drugo osim korespondencije, dokumenata i predmeta navedenih u stavku (4) ovog članka, one mogu zahtijevati da konzularnu valizu otvori u njihovoj nazočnosti ovlašteni predstavnik države imenovanja. Ako tijela države imenovanja odbiju udovoljiti takvom zahtjevu, valiza se vraća u mjesto podrijetla.

(4) Paketi koji čine konzularnu valizu trebaju imati na sebi jasne vanjske oznake vrste i smiju sadržavati samo službenu korespondenciju i dokumente ili predmete namijenjene isključivo službenoj uporabi.

(5) Konzularni kurir dužan je sa sobom nositi službeni dokument kojim se potvrđuje njegovo svojstvo i označava broj paketa koji čine konzularnu valizu. Osim u slučaju pristanka države primateljice, on ne smije biti državljanin države primateljice niti, osim ako je državljanin države imenovanja, osoba s prebivalištem u državi primateljici. U obnašanju svoje funkcije kurir je pod zaštitom države primateljice i uživa osobnu nepovredivost. On ne podliježe nikakvom obliku uhićenja, pritvaranja ili drugom obliku ograničenja osobne slobode.

(6) Konzularna valiza može se povjeriti kapetanu broda ili zrakoplova koji dolaze na ovlašteno mjesto ulaska. Kapetan je dužan imati službeni dokument iz kojeg je vidljiv broj paketa koji čine valizu, te se ne smatra konzularnim kurirom. U dogovoru s odgovarajućim lokalnim tijelima konzularni ured upućuje jednog od svojih članova radi izravnog i slobodnog preuzimanja valize od kapetana broda ili zrakoplova ili radi predaje valize na isti način.

Država primateljica dužna je postupati s konzularnim dužnosnicima s dužnim poštovanjem i poduzeti sve potrebne mjere radi zaštite njihove osobnosti, slobode i dostojanstva.

(1) Šef konzularnog ureda ne podliježe krivičnoj, građanskoj ili upravnoj nadležnosti države primateljice.

Odredba prethodnog stavka ne odnosi se na građanski postupak:

(a) koji proizlazi iz nekog ugovora što ga je šef konzularnog ureda sklopio, ali ne izričito ili prešutno u ime države imenovanja;

(b) koji je pokrenut od neke treće osobe radi štete nastale u nekoj nesreći koju je u državi primateljici prouzrokovalo vozilo, brod ili zrakoplov.

(2) Osoba šefa konzularnog ureda nepovrediva je. Na njega se ne mogu primjenjivati mjere izvršenja osim u slučaju iz odredbi točaka (a) i (b) stavka (1) ovog članka ili u slučajevima kad se izvršenje može provesti bez kršenja nepovredivosti njegove osobe ili rezidencije.

(1) Konzularni dužnosnik, konzularni službenik ili član poslužnog osoblja ne podliježe krivičnoj, građanskoj ili upravnoj nadležnosti države primateljice glede bilo kakvog djela izvršenog u njegovom službenom svojstvu.

(2) Odredbe stavka (1) ne odnose se na građanski postupak:

(a) koji proizlazi iz nekog ugovora što ga je konzularni dužnosnik, konzularni službenik ili član poslužnog osoblja sklopio, ali ne izričito ili prešutno u ime države imenovanja;

(b) koji je pokrenut od neke treće osobe radi štete nastale u nekoj nesreći u državi primateljici uzrokovane vozilom, brodom ili zrakoplovom.

(3) Glede djela počinjenog izvan službene funkcije konzularni dužnosnik smatra se izuzetim od:

(a) zadržavanja u pritvoru ili preventivnog uhićenja, osim u slučaju krivičnog djela počinjenog na teritoriju države primateljice za koji je predviđena kazna lišavanja slobode u trajanju od najmanje pet godina, i to samo na temelju odluke nadležnih sudskih tijela države primateljice;

(b) svake druge mjere lišavanja slobode osim o izvršavanju pravomoćne sudske odluke.

(4) Ako se protiv konzularnog dužnosnika pokrene krivični postupak, on je dužan pojaviti se pred nadležnim tijelima države primateljice. U svakom takvom slučaju postupak se pokreće u najkraćem mogućem roku i vodi se uz dužno poštovanje konzularnog dužnosnika temeljem njegova službenog položaja, i to tako, osim u slučaju primjene odredbe stavka (3) ovog članka, da ga se u najmanjoj mogućoj mjeri ometa u obnašanju njegovih funkcija.

(5) U svakom slučaju kad je konzularni dužnosnik, konzularni službenik ili član poslužnog osoblja ili član obitelji jednog od njih uhićen, pritvoren ili na drugi način lišen slobode ili kad je protiv njega pokrenut krivični postupak, nadležna tijela države primateljice dužna su u tome odmah izvijestiti šefa konzularnog ureda.

(6) Odredbe ovog članka koje se odnose na konzularne dužnosnike ne primjenjuju se na šefa konzularnog ureda.

(1) Nadležna sudska tijela i druga nadležna tijela države primateljice mogu zahtijevati da se član konzularnog ureda pojavi kao svjedok. No nikakve se prisilne mjere ne mogu poduzeti protiv njega niti mu se može izreći kazna. Konzularni službenik ili član poslužnog osoblja konzularnog ureda nema pravo odbiti zahtjev da se pojavi kao svjedok, osim u slučajevima primjene odredbe stavka (3) ovog članka.

(2) Tijelo koje traži svjedočenje konzularnog dužnosnika dužno je ne ometati ga u obavljanju njegovih funkcija. Takvo svjedočenje može se, ako je moguće, dati usmeno ili pismeno u konzularnom uredu ili u stanu konzularnog dužnosnika.

(3) Članovi konzularnog ureda imaju pravo odbiti svjedočiti glede bilo kojeg pitanja u okviru svojih službenih funkcija ili pak imaju pravo odbiti predočiti korespondenciju i službenu dokumentaciju vezanu za obavljanje svojih službenih funkcija. Isto tako mogu odbiti svjedočiti u svojstvu vještaka u odnosu na propise države imenovanja.

(1) Država imenovanja može se odreći povlastica i imuniteta predviđenih člankom 49., 50. i 51. ove konvencije. Odricanje uvijek mora biti izričito i pisano priopćeno nadležnim tijelima države primateljice.

(2) Ako član konzularnog ureda pokrene postupak o nekom pitanju u kojem bi uživao imunitet od sudske nadležnosti, on se ne može pozivati na imunitet od sudbene nadležnosti u odnosu na bilo koji protuzahtjev izravno vezan uz glavni zahtjev.

(3) Odricanje od imuniteta od sudske nadležnosti glede građanskog ili upravnog postupka ne podrazumijeva odricanje od imuniteta od sudske nadležnosti glede izvršenja sudske presude, za što je potrebno izričito odricanje.

Država primateljica izuzima članove konzularnog ureda od svake osobne i javne službe, bilo koje vrste, kao i od vojnih dužnosti, kao što su vojne rekvizicije, kontribucije i ukonačenje.

Članovi konzularnog ureda izuzeti su od svake obveze predviđene zakonima i propisima države primateljice glede prijave stranaca, dozvola boravka kao i drugih formalnosti koje se odnose na strance.

(1) Konzularni dužnosnik, konzularni službenik, kao i članovi njegove obitelji izuzeti su od svih poreza ili sličnih pristojbi bilo koje vrste što ih ubire država primateljica, bilo da je riječ o državnim, regionalnim ili općinskim porezima, osim:

(a) posrednih poreza koji su uključeni u cijenu roba i usluga;

(b) poreza i drugih sličnih davanja bilo koje vrste na nekretnine na teritoriju države primateljice, pod rezervom odredbe članka 45. ove konvencije;

(c) poreza i drugih sličnih davanja bilo koje vrste na nasljedstvo i prijenosnih pristojbi koje se plaćaju u državi primateljici, pod rezervom odredaba članka 57. ove konvencije;

(d) poreza i drugih sličnih davanja bilo koje vrste na osobne prihode ostvarene iz izvora u državi primateljici;

(e) poreza i drugih sličnih davanja na prava kao naknadu za izvršene privatne usluge;

(f) pristojbi za registraciju, sudskih ili javnobilježničkih pristojbi, hipotekarnih pristojbi i biljega, pod rezervom odredbe članka 45. ove konvencije.

(2) Članovi poslužnog osoblja izuzeti su od poreza i pristojbi na zarade koje primaju za svoje usluge.

(3) Članovi konzularnog ureda koji zapošljavaju osobe čije nadnice i plaće nisu izuzete od poreza na prihod u državi primateljici dužni su poštovati obveze koje su zakonima i propisima te države utvrđene u odnosu na poslodavce glede plaćanja poreza na ostvareni prihod.

(1) Država primateljica će, u skladu sa svojim zakonima i propisima, dozvoliti unošenje i izuzeti od svih carina, pristojbi i drugih sličnih davanja, osim troškova uskladištenja, prijevoza i troškova za slične usluge:

(a) predmete namijenjene službenoj upotrebi konzularnog ureda;

(b) predmete namijenjene osobnoj upotrebi konzularnog dužnosnika ili članova njegove obitelji koji žive s njim u zajedničkom domaćinstvu, uključjujući i predmete namijenjene njegovom smještaju. Potrošni predmeti ne smiju prelaziti količine potrebne za njihovu neposrednu upotrebu od strane odnosnih osoba.

(2) Konzularni službenik uživa povlastice i izuzeća predviđene stavkom (1), točka (b), ovog članka u odosu na stvari uvezene prilikom njegovog prvog stupanja na konzularnu dužnost.

(3) Osobna prtljaga konzularnog dužnosnika i članova njegove obitelji koji žve s njim u zajedničkom domaćinstvu izuzeta je od carinskog pregleda. Pregledati se može samo ako postoji osnovana sumnja da sadrži stvari koje ne potpadaju pod stvari navedene u stavku (1), točka (b), ovog članka ili stvari koje se po zakonima i propisima države primateljice ne smiju uvoziti ili izvoziti ili koje podliježu karanteni. U takvom slučaju pregled se obavlja u nazočnosti konzularnog dužnosnika ili člana njegove obitelji.

U slučaju smrti članak konzularnog ureda ili člana njegove obitelji koji je živio u njegovom domaćinstvu, država primateljica je dužna:

(a) dopustiti uvoz pokretne imovine preminule osobe, osim one koja je stečena u državi primateljici i koju je u času njegove smrti bilo zabranjeno izvoziti;

(b) ne naplaćivati državne, regionalne ili općinske nasljedne i prijenosne pristojbe na pokretnu imovinu koja se nalazi u državi primateljici samo zato što se preminula osoba nalazila u toj državi kao član konzularnog ureda ili član obitelji nekog člana konzularnog ureda.

Uz rezervu svojih zakona i propisa o zonama u koje je pristup zabranjen ili ograničen iz razloga nacionalne sigurnosti, država primateljica osigurava svim članovima konzularnog ureda slobodu putovanja i kretanja na svom području.

Prijevozna sredstva koja su vlasništvo države imenovanja i koja isključivo koristi konzularni ured ili koja su vlasništvo bilo kojeg člana konzularnog ureda moraju biti obvezno osigurana.

Članovi obitelji članova konzularnog ureda na odgovarajući način uživaju povlastice koje su priznate članovima konzularnog ureda, ukoliko nisu državljani države primateljice, nemaju prebivalište u državi primateljici ili ne obavljaju djelatnost lukrativnog karaktera u toj državi.

(1) Konzularni službenici i članovi poslužnog osoblja, koji su državljani države primateljice ili imaju prebivalište u toj državi, ne uživaju povlastice i imunitete utvrđene ovom konvencijom, uz rezervu odredbe stavka 3. članka 51. ove konvencije.

(2) Međutim, država primateljica dužna je ostvarivati svoju nadležnost u odnosu na osobe iz stavka (1) ovog članka na način da ih bezrazložno ne ometa u obnašanju funkcija konzularnog ureda.

(1) Bez prejudiciranja pripadajućih im imuniteta i povlastica, sve osobe koje uživaju povlastice i imunitete utvrđene ovom Konvencijom obvezne su poštovati zakone i propise države primateljice.

(2) Konzularne prostorije mogu se koristiti samo na način koji je u skladu s njihovom konzularnom namjenom.

(1) Sve odredbe ove konvencije primjenjuju se i u slučaju kad konzularne funkcije obnašaju članovi diplomatske misije.

(2) Prezimena i imena članova diplomatske misije upućenih na konzularnu službu diplomatske misije pismeno se priopćavaju Ministarstvu vanjskih poslova države primateljice.

(3) Članovi diplomatske misije iz stavka (2) ovog članka i dalje uživaju povlastice i imunitete na temelju njihovog diplomatskog statusa.

(1) Ova konvencija podlježe ratifikaciji i stupa na snagu tridesetog dana od dana primitka zadnje obavijesti, diplomatskim putem, o okončanju propisanog postupka za stupanje na snagu ove konvencije.

(2) Ova konvencija ostaje na snazi na neodređeno vrijeme. Svaka ugovorna stranka može otkazati ovu konvenciju tako da drugoj ugovornoj stranci uputi pismenu obavijest u tom smislu, diplomatskim putem. U tom slučaju ova konvencija prestaje se primjenjivati šest mjeseci od datuma otkazivanja.

(3) Danom stupanja na snagu ove konvencije, u odnosima Republike Hrvatske i Rumunjske prestaje važiti Konzularna konvencija između Socijalističke Republike Rumunjske, potpisane u Beogradu, dana 24. siječnja 1974. godine.

U potvrdu gore navedenog, opunomoćenici ugovornih stranki potpisali su ovu konvenciju i na nju stavili svoje pečate.

Sačinjeno u dva izvorna primjerka u Zagrebu, dana 19. svibnja 1997. godine, na hrvatskom, rumunjskom i engleskom jeziku, pri čemu su svi tekstovi jednako vjerodostojni. U slučaju razlike u tumačenju mjerodavan je engleski tekst.

ZA REPUBLIKU HRVATSKU ZA RUMUNJSKU
dr. Mate Granić, v. r.

Za izvršenje ovoga Zakona nadležno je Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 018-05/97-01/10
Zagreb, 24. travnja 1998.