ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOG DRŽAVNOG SABORA

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I SAVEZNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE O PRAVNOJ POMOĆI U GRAĐANSKIM I KAZNENIM STVARIMA

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 27. ožujka 1998.

Broj: 081-98-800/1
Zagreb, 1. travnja 1998.

Potvrđuje se Ugovor između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima potpisan u Beogradu 15. rujna 1997., od dr. Mate Granića, ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske i Milana Milutinovića, ministra vanjskih poslova Savezne Republike Jugoslavije u izvorniku na hrvatskom i srpskom jeziku.

Tekst Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

Republika Hrvatska i Savezna Republika Jugoslavija su se u želji:

unapređenja pravnih odnosa između država,

unapređenja suradnje na području pravosuđa i

olakšanja međusobnog pravnog prometa

sporazumjele sklopiti ovaj Ugovor

(1) Države stranke se obvezuju da će jedna drugoj, na zahtjev, a pod uvjetima i na način predviđen ovim ugovorom, pružati pravnu pomoć u građanskim i kaznenim stvarima.

(2) Pojam »građanske stvari« u ovom ugovoru obuhvaća i gospodarske i obiteljske stvari.

(3) Pojam »kaznene stvari« obuhvaća kaznena djela.

(4) Pravosudna tijela država stranaka sukladno odredbama ovog Ugovora pružaju pravnu pomoć i drugim tijelima koja su po zakonodavstvu države stranke nadležna za stvari iz prethodnih stavaka ovog članka.

(5) Pravna pomoć obuhvaća dostavljanje sudskih i izvansudskih akata i izvršenje pojedinih procesnih radnji, kao što su saslušanje svjedoka i stranaka, vještačenje, uviđaj i dr.

(1) Zahtjev za pružanje pravne pomoći, sukladno ovom Ugovoru, podnosi se u obliku zamolnice.

(2) Zamolnicu podnosi sud ili drugo nadležno tijelo strane moliteljice kojoj je pravna pomoć potrebna i upućuje ju nadležnom sudu ili drugom nadležnom tijelu zamoljene strane koji je po zamolnici nadležan postupati.

(1) Zamolnica sadrži:

1) naziv tijela strane moliteljice od kojeg potiče zamolnica, a po mogućnosti i naziv zamoljenog tijela;

2) ime i prezime, prebivalište ili boravište, zanimanje i državljanstvo, odnosno naziv i sjedište stranaka i njihovo svojstvo u postupku;

3) ime, prezime i adresu pravnih zastupnika stranaka, ako ih imaju;

4) oznaku spisa i opis slučaja za koji se traži pravna pomoć, a u kaznenim stvarima i pravnu kvalifikaciju počinjenog djela;

5) predmet zamolnice, a po potrebi i pitanja koja se trebaju postaviti osobi čije se saslušanje traži;

6) naziv pismena i adresu osobe kojoj treba izvršiti dostavljanje;

7) druge elemente predviđene ovim ugovorom za pojedine oblike pravne pomoći.

(2) Zamolnica, kao i akti koje dostavljaju sudovi i druga tijela država stranaka moraju biti potpisani i imati pečat suda ili tijela od koga potiču. Nije ih potrebno ovjeravati.

(3) Zamoljena strana može tražiti dodatne obavijesti i akta koja su joj potrebna za izvršenje zamolnice.

(1) Sudovi i druga nadležna tijela država stranaka, radi pružanja pravne pomoći prema ovom ugovoru, u pravilu, međusobno komuniciraju putem svojih nadležnih tijela i to:

a) za Republiku Hrvatsku - putem Ministarstva pravosuđa;

b) za Saveznu Republiku Jugoslaviju - putem Saveznog ministarstva pravde;

(2) Odredba stavka 1. ovog članka ne isključuje komuniciranje diplomatskim, odnosno konzularnim putem.

(3) U hitnim slučajevima sudovi i druga nadležna tijela država stranaka mogu komunicirati putem Međunarodne organizacije kaznene policije (INTERPOL).

Sudovi i druga nadležna tijela država stranaka prigodom postupanja prema ovom ugovoru međusobno komuniciraju na svom jeziku.

(1) Postupanje po zamolnicama za pružanje pravne pomoći na osnovi ovog ugovora vrši se po propisima zamoljene države stranke.

(2) Izuzetno od odredbe stavka 1. ovog članka zamoljeno tijelo će, na zahtjev suda ili drugog tijela od kojega potiče zamolnica, moći postupiti na način koji je posebno označen u zamolnici, ako to nije u suprotnosti sa javnim poretkom zamoljene države stranke.

(1) Ako sud ili drugo nadležno tijelo kome je zamolnica upućena nije nadležan za postupanje, zamolnica će se ustupiti nadležnom sudu ili drugom nadležnom tijelu na teritoriju zamoljene države.

(2) Ako zamoljeno tijelo nije moglo udovoljiti zamolnici, odmah će o tome obavijestiti tijelo države moliteljice i vratit će dostavljena pismena, uz obrazloženje razloga zbog kojih nije moglo postupiti po zamolnici.

Dostavljanje akata se dokazuje potvrdom o dostavljanju koja se sastavlja po propisima zamoljene države stranke. U potvrdi o dostavljanju mora biti označeno mjesto i datum primitka i potpis primatelja ili označen drugačiji način dostavljanja.

Zamoljena država može odbiti pravnu pomoć ako bi udovoljenje zamolnici bilo u suprotnosti sa njenim pravnim poretkom ili bi moglo štetiti njenoj suverenosti ili sigurnosti.

(1) Svaka država stranka snosi troškove pružanja pravne pomoći koji su nastali na njezinom teritoriju, ako ovim ugovorom nije drugačije određeno.

(2) Države stranke neće zahtijevati naknadu troškova za izvršene radnje po zamolnicama, osim nagrade za izvršeno vještačenje i druge troškove nastale povodom vještačenja, kao i troškove privremenog upućivanja osobe lišene slobode u zamoljenoj državi, kao svjedoka, na teritorij države moliteljice.

(3) Svjedoku ili vještaku, koji se odazove pozivu suda države moliteljice, pripada pravo na naknadu putnih troškova i troškova boravka, suglasno propisima države moliteljice.

(4) U pozivu će se navesti koje naknade pripadaju ovim osobama, a na njihov zahtjev dat će im se predujam za pokriće troškova.

(5) Vještačenje se može uvjetovati prethodnim polaganjem predujma kod zamoljenog suda, ako troškove vještačenja snosi stranka.

(6) Zamoljeni sud izvijestit će sud od koga potiče zamolnica o visini troškova koji su nastali povodom izvršenja zamolnice.

(1) Državljani jedne države stranke imaju jednaku pravnu zaštitu svojih prava u postupcima pred sudovima i drugim tijelima druge države stranke kao i njezini državljani.

(2) Državljani jedne države stranke imaju na teritoriju druge države stranke slobodan pristup sudovima i drugim tijelima. Pred ovim tijelima oni mogu zastupati svoje interese, podnositi zahtjeve i poduzimati radnje pod istim uvjetima kao i njezini vlastiti državljani.

(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovog članka primjenjuju se i na pravne osobe osnovane u skladu sa zakonima države stranke na čijem se teritoriju nalazi njihovo sjedište.

(1) Svjedok ili vještak koji se pojavljuje pred pravosudnim tijelima države moliteljice, na osnovi poziva koji mu je dostavljen od strane pravosudnog tijela zamoljene države, ne može, bez obzira na njegovo državljanstvo biti podvrgnut sudskom gonjenju, pritvoren zbog djela koje je predmet sudskog postupka u kome je tražena njegova prisutnost ili za djelo koje je počinio prije nego što je napustio teritorij države moliteljice, niti upućen na izdržavanje kazne na osnovi neke ranije donesene sudske odluke.

(2) Odredba stavka 1. ne primjenjuje se ako svjedok ili vještak, iako je za to imao mogućnosti nije napustio teritorij države moliteljice u roku od petnaest dana pošto mu je priopćeno da njegova prisutnost više nije potrebna. U ovaj rok ne uračunava se vrijeme u kojem svjedok ili vještak iz objektivnih razloga nije mogao napustiti teritorij države moliteljice.

Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske i Savezno ministarstvo pravde Savezne Republike Jugoslavije davat će, na zahtjev jedno drugom tekst propisa koji važe ili su važili na području njihove države, a po potrebi i obavijesti o određenim pravnim pitanjima.

Pravna pomoć u građanskim stvarima u smislu ovog ugovora obuhvaća:

1) postupanje po zamolnicama;

2) oslobođenje od davanja osiguranja i od plaćanja troškova sudskog postupka i

3) ovjeru i dostavljanje isprava

Sud ili drugo tijelo od koga potiče zamolnica bit će na svoj zahtjev pravodobno obaviješteni o vremenu i mjestu izvršenja tražene radnje kako bi eventualno zainteresirana stranka mogla tome prisustvovati.

(1) Od državljana jedne države stranke koji sudjeluje u postupku pred sudom druge države stranke kao tužitelj ili umješač, nije dopušteno zahtijevati osiguranje parničnih troškova samo zato što je strani državljanin i na teritoriju te države nema prebivalište.

(2) Predujam troškova postupka koje snosi stranka može se zahtijevati od državljana druge države stranke pod istim uvjetima i u istom obujmu kao i od vlastitih državljana.

(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovog članka primjenjuju se i na pravne osobe.

Državljani jedne države stranke su pred sudovima druge države stranke oslobođeni plaćanja troškova sudskog postupka pod jednakim uvjetima i u jednakom obujmu, kao i državljani te države.

(1) Potvrdu o imovinskom stanju na osnovi koje se priznaje oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka iz članka 17. ovog ugovora, izdaje nadležno tijelo one države stranke na čijem teritoriju molitelj ima prebivalište.

(2) Ako molitelj ima prebivalište na teritoriju treće države, ovu potvrdu može izdati nadležno diplomatsko ili konzularno predstavništvo države stranke čiji je on državljanin na teritoriju treće države.

(3) Sud koji odlučuje o zahtjevu za ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka iz članka 17. ovog ugovora može, po potrebi, tražiti dodatne obavijesti od tijela države stranke čiji je molitelj državljanin.

(1) Isprave koje je izdao ili ovjerio u propisanom obliku sud ili drugo nadležno tijelo države stranke i koje su opskrbljene potpisom i službenim pečatom nadležnog tijela, nije potrebno dalje ovjeravati za uporabu na teritoriju druge države stranke.

(2) Stavak 1. ovog članka odnosi se i na prijepise i preslike isprava, koje je ovjerio sud ili drugo nadležno tijelo.

Javne isprave izdane od nadležnih tijela druge države stranke imaju istu dokaznu snagu kao i domaće javne isprave.

(1) Države stranke dostavljaju jedna drugoj izvode iz državnih matica koje se odnose na osobna stanja državljana druge države stranke.

(2) Isprave iz stavka 1. ovog članka dostavljaju se, bez pristojbi i troškova, diplomatskom ili konzularnom predstavništvu.

(3) Isprave iz stavka 1. ovog članka dostavljaju se svakih šest mjeseci, a na zahtjev zainteresirane stranke odmah.

Pravnu pomoć u kaznenim stvarima čine:

1) opći oblici pravne pomoći i

2) ustupanje i preuzimanje kaznenog progona.

(1) Opći oblici pravne pomoći posebno obuhvaćaju izvršenje pojedinih procesnih radnji, kao što su saslušanje okrivljenika, svjedoka i vještaka, uviđaj, pretres prostorija i osoba, zapljenu predmeta, kao i dostavljanje akata, pismenih materijala i drugih predmeta koji su u svezi sa kaznenim postupkom u državi moliteljici.

(2) Uz zamolnicu za pretres osoba ili prostorija ili zapljenu predmeta, prilaže se jedan primjerak ili ovjereni prijepis odluke tijela koje moli ovu radnju.

(3) Predmete i izvornike akata i pismena koji su dostavljeni radi izvršenja zamolnice, država moliteljica vratit će što prije zamoljenoj državi ukoliko ih se ona ne odrekne.

(1) Ukoliko država stranka, koja provodi kazneni postupak pozove, kao svjedoka ili radi suočenja, osobu koja je lišena slobode u drugoj državi stranki, ta osoba će se, ukoliko se sa tim suglasi, privremeno predati državi moliteljici.

(2) Država moliteljica mora privremeno predanu osobu vratiti u roku koji odredi zamoljena država.

(3) Predaja će se odbiti:

1) ako se osoba lišena slobode s tim ne suglasi;

2) ako bi uslijed predaje moglo doći do produženja njenog lišenja slobode;

3) ako postoje drugi važni razlozi protiv njene predaje državi moliteljici.

(4) Predaja se može odgoditi ako je prisutnost osobe lišene slobode potrebna u kaznenom postupku koji se vodi na teritoriju zamoljene države.

(5) Ako treća država treba predati jednoj od država stranaka osobu lišenu slobode, preko teritorija druge države stranke, druga država stranka će, pridržavajući se odredaba ovog ugovora, odobriti tranzit osobe lišene slobode, ako ona nije državljanin te države stranke.

(6) U slučaju iz stavka 1. ovog članka predana osoba mora biti u pritvoru na teritoriju države moliteljice, a u slučaju iz stavka 5. ovog članka na teritoriju države zamoljene za tranzit, ukoliko država od koje je zatražena predaja ne zahtijeva da ona bude puštena na slobodu.

(7) Ako zamoljena država udovolji zamolnici, država moliteljica je dužna osobu lišenu slobode držati u pritvoru za vrijeme njenog boravka na njenom teritoriju i po poduzetoj radnji pravne pomoći, odmah ju vratiti državi moliteljici ukoliko ona ne zahtijeva da bude puštena na slobodu. Predana osoba uživa zaštitu predviđenu u članku 12. ovog ugovora.

(1) Tijelo koje podnosi zamolnicu za pravnu pomoć, na zahtjev, bit će od strane zamoljenog tijela pravodobno obaviješteno o vremenu i mjestu izvršenja zamolnice.

(2) Zainteresirana pravosudna tijela i osobe koje sudjeluju u kaznenom postupku, kao i njihovi pravni zastupnici mogu prisustvovati prilikom poduzimanja radnje pravne pomoći ako se s tim suglasi zamoljena država stranka.

(3) Suglasnost za prisutnost tijela i drugih osoba države moliteljice u smislu stavka 2. ovog članka u Republici Hrvatskoj daje Ministarstvo pravosuđa, a u Saveznoj Republici Jugoslaviji daje Savezno ministarstvo pravde.

(1) Države stranke obavještavaju jedna drugu o svim osudama državljana druge države stranke koje su upisane u njenu kaznenu evidenciju. Izvode iz kaznene evidencije državne stranke dostavljaju svakih šest mjeseci putem ministarstava pravosuđa država stranaka.

(2) Države stranke, jedna drugu obavještavaju i o drugim podacima upisanim u kaznenu evidenciju.

(3) Na molbu, države stranke dostavljat će jedna drugoj podatke o osobama koje su državljani druge države stranke, a koji se nalaze pod istragom ili protiv kojih je pokrenut kazneni postupak na teritoriju druge države stranke.

Države stranke odbit će pravnu pomoć:

1) ako djelo, koje je navedeno u zamolnici, po pravu zamoljene države nije kazneno djelo;

2) ako je zamolnica u svezi sa djelom, koje je po mišljenju zamoljene države, političke ili vojne prirode.

(1) Ako je državljanin jedne države stranke ili osoba koja na njenom teritoriju ima prebivalište počinio kazneno djelo na teritoriju druge države stranke koje je sudski kažnjivo u obim državama strankama, država stranka u kojoj je djelo počinjeno može zamoliti drugu državu stranku da preuzme kazneni progon.

(2) Nadležno tijelo zamoljene države provodi kazneni postupak sukladno propisima te države.

(1) U zamolnici za preuzimanje kaznenog progona mora biti opisano činjenično stanje i moraju biti navedeni što potpuniji podaci o okrivljeniku, njegovom državljanstvu i prebivalištu ili boravištu.

(2) Zamolnici treba priložiti:

1) spise u izvorniku ili ovjerenom prijepisu;

2) dokaz o državljanstvu, odnosno prebivalištu, osobe za koju se moli preuzimanje kaznenog progona;

3) izvod odredbi iz Kaznenog zakona koje su primijenjene u toj kaznenoj stvari;

4) izjave oštećenih da su suglasni sa ustupanjem kaznenog progona.

Pravosudna tijela države moliteljice privremeno se odriču mjera progona za djela navedena u zamolnici za preuzimanje kaznenog pogona. Od takvih mjera se u svakom slučaju odustaje:

1) ako je nadležni sud ili nadležno tijelo zamoljene države stranke konačno obustavio kazneni postupak zbog nedostatka dokaza ili zato što počinjeno djelo nije kazneno djelo;

2) ako je okrivljenik u zamoljenoj državi stranki pravomoćno oslobođen;

3) ako je odluka suda koja je donesena u zamoljenoj državi stranki već izvršena ili izvršenju nema mjesta po zakonu ili zbog akta o pomilovanju ili amnestiji, ili je prema pravu zamoljene države nastupila zastara.

Zamoljena država ugovornica obavještava državu moliteljicu o ishodu kaznenog postupka u svezi sa zamolnicom za preuzimanje kaznenog progona i radi toga dostavlja pravomoćnu odluku u izvorniku ili ovjerenom prijepisu.

Ovaj ugovor podliježe potvrđivanju (ratifikaciji). Potvrđivanje se provodi sukladno ustavima država ugovornica.

(1) Ovaj ugovor stupa na snagu po isteku tridesetog dana od dana primitka posljednje note koja sadrži obavijest o izvršenoj ratifikaciji.

(2) Ugovor se sklapa na neodređeno vrijeme. Njega može pismeno otkazati svaka država ugovornica diplomatskim putem s otkaznim rokom od šest mjeseci.

(3) Ovaj ugovor privremeno se primjenjuje od 1. studenog 1997. godine.

Ovaj ugovor sastavljen je u Beogradu, dana 15. rujna 1997., u dva istovjetna primjerka, na hrvatskom i srpskom jeziku, s tim da su oba teksta jednako vjerodostojna.

Za izvršenje ovoga Ugovora nadležno je Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 720-02/97-01/01
Zagreb, 27. ožujka 1998.