ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE REPUBLIKE AUSTRIJE O PREUZIMANJU OSOBA NA GRANICI

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Austrije o preuzimanju osoba na granici, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 27. veljače 1998.

Broj: 081-98-574/1
Zagreb, 10. ožujka 1998.

Potvrđuje se Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Austrije o preuzimanju osoba na granici, potpisan u Beču, 18. lipnja 1997. godine na hrvatskom i njemačkom jeziku od strane ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske Ivana Penića i Saveznog ministra unutarnjih poslova Republike Austrije Karla Schlögla.

Tekst Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Austrije o preuzimanju osoba na granici, u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

Vlada Republike Hrvatske i Vlada Republike Austrije (u daljnjem tekstu: ugovorne stranke), u nakani da reguliraju obostrano preuzimanje vlastitih državljana i državljana trećih zemalja na granici složile su se o sljedećem:

(1) Svaka ugovorna stranka bez posebnih formalnosti preuzima s teritorija druge ugovorne stranke svaku osobu za koju je nedvojbeno utvrđeno da posjeduje njezino državljanstvo. Ukoliko se naknadno ispostavi da preuzeta osoba u trenutku ulaska nije posjedovala državljanstvo države koja je preuzima, druga ugovorna stranka mora tu osobu primiti natrag. To ne vrijedi ako su vlasti ugovorne stranke, koja je osobu preuzela, toj osobi bez pravne osnove izdale putnu ispravu.

(2) Ako se državljanstvo ne može učiniti vjerojatnim, diplomatska misija ili konzularno predstavništvo one ugovorne stranke čije državljanstvo osoba vjerojatno posjeduje, na molbu bez odlaganja, razjasnit će pitanje državljanstva i u slučaju potrebe staviti na raspolaganje izjavu o preuzimanju osobe.

(3) Predaja osobe kojoj je zbog njene dobi, zdravstvenog stanja ili zbog drugih važnih razloga potrebna posebna skrb, najavljuje se diplomatskom poslanstvu ili konzularnom predstavništvu one ugovorne stranke čije državljanstvo ta osoba posjeduje, kako bi ta ugovorna stranka poduzela potrebne mjere za preuzimanje osobe. U roku od mjesec dana, nakon najave ugovornoj stranci na čijem se teritoriju osoba nalazi, treba priopćiti gdje će se i kada obaviti preuzimanje.

(1) Svaka ugovorna stranka preuzima državljanina treće zemlje koji se nalazio na njenom teritoriju i koji je protupravno ušao na teritorij druge ugovorne stranke.

(2) Ugovorna stranka od koje se traži preuzimanje državljanima treće zemlje preuzima tog državljanina na temelju izjave o preuzimanju osobe. Zahtjev za preuzimanjem može se podnijeti bilo kada u vremenskom razdoblju od najviše 90 dana nakon što je državljanin treće zemlje protupravno ušao na teritorij države koja traži njegovo vraćanje na teritorij druge ugovorne stranke. Taj zahtjev mora sadržavati osobne podatke o osobi koja se mora preuzeti i podatke koji dokazuju da se ta osoba nalazi na teritoriju ugovorne stranke od koje se traži da preuzme natrag osobu te podatke da je ta osoba protupravno ušla na teritorij druge ugovorne stranke. Na zahtjev za preuzimanje treba se odgovoriti u roku od 72 sata nakon njegove dostave. Zahtjev za preuzimanjem i izjavu o tome hoće li državljanin treće zemlje biti preuzet ili ne, podnose se i izdaju na obje strane od Ministarstva unutarnjih poslova.

(3) Obveza preuzimanja ne postoji kada se radi o državljanima treće zemlje koja ima zajedničku granicu s onom ugovornom strankom koja je podnijela zahtjev za preuzimanje osobe.

Ukoliko osoba koja se treba preuzeti na temelju članka 1. i 2. ovoga Ugovora ne raspolaže dovoljnim sredstvima, ugovorna stranka na čijem teritoriju ta osoba boravi snosi troškove prijevoza do mjesta gdje osobu preuzima druga ugovorna stranka.

(1) Svaka ugovorna stranka preuzima obvezu policijske preprate državljanina treće zemlje, ako to druga ugovorna stranka zatraži te ako osigura da osobu preuzme odredišna država, odnosno svaka druga država kroz koju bi se osoba morala prepratiti.

(2) Preprata se ne traži, odnosno može se odbiti, ako je državljanin treće zemlje u odredišnoj državi ili u jednoj od država kroz koju se on prepratio izložen opasnosti da bude izložen neljudskom tretmanu, kazni li smrtnoj kazni ili ako bi mu život ili sloboda bili ugroženi zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj socijalnoj skupini ili zbog njegovih političkih nazora.

Preprata se može odbiti ako je državljanin treće zemlje u državi od koje se traži prerata sudski progonjen ili mu u odredišnoj državi ili bilo kojoj drugoj državi kroz koju bi se osoba morala prepratiti prijeti kazneni progon.

(3) Zahtjev za policijskom prepratom podnosi se i rješava izravnim putem između Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske i Saveznog ministarstva unutarnjih poslova Republike Austrije. Zahtjev mora, osim osobnih podataka državljanina treće zemlje, sadržavati i iskaz da postoje pretpostavke prema stavku 1. ovoga članka i da nisu poznati razlozi za odbijanje prema stavku 2. istog članka. Nadalje, u njemu se navodi datum planiranog preuzimanja i željeni granični prijelaz. Ugovorna stranka od koje se traži preuzimanje državljanina, u suglasnosti s ugovornom strankom koja traži preuzimanje, tog će državljanina bez odlaganja prepratiti.

(4) Ako ugovorna stranka od koje se traži preuzimanje državljanina treće zemlje odbije zahtjev za preuzimanje zbog nepostojanja potrebnih pretpostavki, ona će ugovornoj stranci koja traži preuzimanje priopćiti razloge odbijanja.

(5) Državljani treće zemlje mogu se vratiti natrag ugovornoj stranci koja traži njihovo preuzimanje, ako se naknadno ispostave ili nastupe činjenice koje onemogućuju provedbu policijske preprate.

(6) Sve troškove preprate i mogućeg vraćanja osobe snosi ugovorna stranka koja traži prepratu osobe.

Za provedbu ovoga Ugovora ministri unutarnjih poslova ugovornih stranaka mogu se dogovoriti o sljedećem:

a) načinu postupanja u međusobnom obavješćivanju,

b) podacima i dokumentima potrebnima za preuzimanje,

c) okolnostima pod kojim se pretpostavlja da se radilo o protupravnom boravku na teritoriju ugovorne stranke od koje se preuzimanje traži i o protupravnom ulasku,

d) graničnim prijelazima za preuzimanje,

e) naknadi troškova prema članku 4. stavka 6.,

f) održavanju razgovora stručnjaka.

(1) Ovaj Ugovor stupa na snagu prvim danom drugog mjeseca koji slijedi iza mjeseca u kojem su ugovorne stranke jedna drugu pisano diplomatskim putem izvijestile da su u njihovim državama ispunjene pretpostavke za stupanje na snagu ovoga Ugovora.

(2) Ovaj Ugovor ostaje na snazi neodređeno vrijeme, osim ako jedna od ugovornih stranaka ne raskine Ugovor pisano diplomatskim putem; u tom slučaju Ugovor prestaje vrijediti šest mjeseci po primitku obavijesti o njegovom raskidu.

Sastavljeno u Beču, dana 18. lipnja 1997., u dva izvorna primjerka na hrvatskom i njemačkom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna.

U ime U ime

Vlade Republike Hrvatske Vlade Republike Austrije

Ivan Penić, v. r.

Za izvršavanje Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Austrije o preuzimanju osoba na granici, nadležno je Ministarstvo unutarnjih poslova.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 212-02/94-01/01
Zagreb, 27. veljače 1998.