Internet i poslovne usluge za poduzetnike


Izrada web stranice za tvrtke, obrtnike i udruge

Tvrtka Poslovni forum d.o.o. već dugi niz godina izrađuje i razvija vlastite CMS sustave.
Naši CMS sustavi omogućuju tvrtkama, obrtnicima, udrugama i građanima kvalitetne web stranice.

Link za opširnije informacije o izradi web stranica

 
 
     


Link na pregled svih poslovnih i internet usluga



Neslužbeni pregled iz Narodnih novina:

ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU


O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE HELENSKE REPUBLIKE O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA POREZIMA NA DOHODAK I NA IMOVINU

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Helenske Republike o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 17. listopada 1997.

Broj: 081-97-172/1
Zagreb, 22. listopada 1997.

Predsjednik
Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r.


Prema Ustavu Republike Hrvatske, a uzimajući u obzir jedno od glavnih načela prava ignorantia iuris nocet (s latinskog nepoznavanje prava šteti - nitko se ne može ispričavati da nije znao da nešto zakonom nije bilo zabranjeno ili regulirano), prije nego što stupe na snagu zakoni i svi drugi propisi državnih tijela obvezno se objavljuju u Narodnim novinama. Osim zakona i drugih akata Hrvatskog sabora, u Narodnim novinama objavljuju se uredbe i drugi akti Vlade Republike Hrvatske, pravilnici, naredbe, napuci koje donose nadležni ministri, presude Ustavnog suda Republike, imenovanja i razrješenja državnih dužnosnika, veleposlanika, te i svi drugi akti državnih institucija. Također u posebnom dijelu (Narodne novine - Međunarodni ugovori) objavljuju se međunarodni ugovori koje je sklopila Republika Hrvatska. U narodnim novinama nalazi se i oglasnik javne nabave.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE HELENSKE REPUBLIKE O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA POREZIMA NA DOHODAK I NA IMOVINU

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Helenske Republike o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu u izvorniku na hrvatskom, grčkom i engleskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Helenske Republike o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu, potpisan 18. listopada 1996. godine, u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE HELENSKE REPUBLIKE O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA POREZIMA NA DOHODAK I NA IMOVINU

Vlada Republike Hrvatske
i
Vlada Helenske Republike

- želeći sklopiti Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu -

utvrdile su kako slijedi u nastavku:

Članak 1.

OSOBE NA KOJE SE PRIMJENJUJE UGOVOR

Ovaj Ugovor primjenjuje se na osobe koje su rezidenti jedne ili obiju država ugovornica.

Članak 2.

POREZI NA KOJE SE PRIMJENJUJE UGOVOR

1. Ovaj se Ugovor primjenjuje na poreze na dohodak i imovinu, koje razrezuje jedna od država ugovornica ili njezina lokalna tijela, neovisno o načinu na koji se ubiru.

2. Porezima na dohodak i na imovinu smatraju se svi porezi uvedeni na ukupni dohodak, na ukupnu imovinu ili na dijelove dohotka ili imovine, uključujući poreze na porast imovine i poreze na dobitke od otuđenja pokretne ili nepokretne imovine, kao i poreze na otuđenje imovine.

3. Porezi na koje se primjenjuje Ugovor napose su:

a) u Republici Hrvatskoj:

(i) porez na dobit,

(ii) porez na dohodak;

(u daljnjem tekstu »hrvatski porez«)

b) u Helenskoj Republici:

(i) porez na dohodak i imovinu fizičkih osoba,

(ii) porez na dohodak i imovinu pravnih osoba.

(u daljnjem teksu »grčki porez«)

4. Ovaj Ugovor primjenjuje se i na iste ili bitno slične poreze koji budu uvedeni nakon dana potpisivanja uvog Ugovora uz navedene poreze ili umjesto njih. Nadležna tijela država ugovornica priopćavat će jedna drugima bitne promjene u svojim poreznim zakonima.

Članak 3.

OPĆE DEFINICIJE

1. Za potrebe ovog Ugovora ako iz konteksta ne proizlazi drukčije:

a) izrazi »država ugovornica« i »druga država ugovornica« označavaju Republiku Hrvatsku ili Helensku Republiku, ovisno o kontekstu;

b) izraz »Republika Hrvatska«, kad se rabi u zemljopisnom smislu, znači područje Republike Hrvatske unutar njezinih međunarodno priznatih granica, kao i područja izvan teritorijalnog mora Republike Hrvatske na kojima Republika Hrvatska, u skladu s međunarodnim pravom i zakonima Republike Hrvatske, vrši suverena prava i jurisdikciju;

c) izraz »Helenska Republika«, obuhvaća područje Helenske Republike i dio morskog dna i svog podmorja pod Sredozemnim morem na kojima Grčka Republika ima suverena prava u skladu s međunarodnim pravom u svrhu istraživanja, vađenja ili iskorištavanja prirodnih bogatstava tih područja;

d) izraz »osoba« uključuje fizičku osobu, društvo i bilo koju drugu skupinu osoba;

e) izraz »društvo« označava svaku pravnu osobu ili osobu koja se u svrhe oporezivanja smatra pravnom osobom;

f) izrazi »poduzeće države ugovornice« i »poduzeće druge države ugovornice« označavaju na odgovarajući način poduzeće kojim upravlja rezident države ugovornice ili poduzeće kojim upravlja rezident druge države ugovornice;

g) izraz »međunarodni promet« označava svaki prijevoz pomorskim brodom ili zrakoplovom, osim ako pomorski brod ili zrakoplov obavlja prijevoz samo između mjesta u jednoj od država ugovornica;

h) izraz »državljanin« označava sve fizičke osobe koje imaju državljanstvo jedne od država ugovornica i svaku pravnu osobu, partnerstvo ili udruženje koji svoj status izvode iz zakona koji vrijede u jednoj od država ugovornica;

i) izraz »nadležno tijelo« znači:

(i) u Republici Hrvatskoj, ministra financija ili njegova ovlaštenog predstavnika,

(ii) u Helenskoj Republici, ministra financija ili njegova ovlaštenog predstavnika.

2. Kada ovaj Ugovor primjenjuje država ugovornica, svaki izraz koji u njemu nije definiran, ima značenje prema zakonima te države što se odnose na poreze na koje se primjenjuje ovaj Ugovor, ako iz konteksta ne proizlazi nešto drugo.

Članak 4.

REZIDENT

1. U ovome Ugovoru izraz »rezident države ugovornice« označava svaku osobu, koja prema zakonima te države, u njoj podliježe oporezivanju na temelju svoga prebivališta, boravišta, mjesta uprave ili nekoga drugog obilježja sličnoga značenja. Ali ovaj izraz ne obuhvaća osobu koja u toj državi podliježe oporezivanju samo s dohotkom iz izvora u toj državi ili imovinom koja se nalazi u toj državi.

2. Ako je, prema odredbama stavka 1., fizička osoba rezident obiju država ugovornica, onda se njezin status određuje na ovaj način:

a) smatra se rezidentom one države u kojoj ima stalno mjesto stanovanja, a ako ima stalno mjesto stanovanja u objema državama, smatrat će se da je rezident one države s kojom ima uže osobne i gospodarske odnose (središte životnih interesa);

b) ako se ne može odrediti u kojoj državi ima središte životnih interesa ili ako ni u jednoj državi nema stalno mjesto stanovanja, smatrat će se da je rezident države u kojoj ima uobičajeno boravište;

c) ako osoba ima uobičajeno boravište u objema državama ili ga nema ni u jednoj od njih, smatrat će se da je rezident države čiji je državljanin;

d) ako je osoba državljanin obiju država ili nije državljanin ni jedne od njih, nadležna tijela država ugovornica riješit će pitanje dogovorno.

3. Kada zbog odredaba stavka 1. neka osoba koja nije fizička osoba rezident obiju država ugovornica, tada će se smatrati da je rezident one države ugovornice u kojoj se nalazi njezino mjesto stvarne uprave.

Članak 5.

STALNA POSLOVNA JEDINICA

1. Za svrhe ovog Ugovora izraz »stalna poslovna jedinica« označava stalno mjesto poslovanja preko kojega se poslovanje poduzeća obavlja u cijelosti ili djelomično.

2. Izraz »stalna poslovna jedinica« napose uključuje:

a) sjedište uprave,

b) podružnicu,

c) ured,

d) tvornicu,

e) radionicu, i

f) rudnik, naftni ili plinski izvor, kamenolom ili drugo mjesto iskorištavanja prirodnih bogatstava.

3. Izraz »stalna poslovna jedinica« također uključuje:

a) gradilište ili građevinski, montažni ili instalacijski projekt ili s tim povezanu aktivnost nadgledanja, i to samo ako traju dulje od 12 mjeseci;

b) pružanje usluga, uključujući konzulacijske usluge nekog poduzeća države ugovornice uz pomoć namještenika ili drugog zaposlenog osoblja u drugoj državi ugovornici, pod uvjetom da se takve djelatnosti nastavljaju za isti projekt ili za neki s time povezani projekt za razdoblje ili razdoblja koja zajedno prelaze 12 mjeseci;

c) korištenje instalacija ili bušilačke opreme ili broda u jednoj državi ugovornici, kako bi se istražila ili iskoristila prirodna bogatstva, predstavlja stalnu poslovnu jedinicu samo ako traje dulje od 12 mjeseci.

4. Neovisno od predhodnih odredaba ovoga članka, pod izrazom »stalna poslovna jedinica« ne podrazumijeva se:

a) korištenje objekata isključivo za uskladištenje, izlaganje ili isporuku dobara ili robe koji pripadaju poduzeću;

b) održavanje zaliha dobara ili robe koje pripadaju poduzeću isključivo u svrhu uskladištenja, izlaganja ili isporuke;

c) održavanje zaliha dobara ili robe koje pripadaju poduzeću isključivo u svrhu prerade koje obavlja drugo poduzeće;

d) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu kupnje dobara ili robe ili za prikupljanje obavijesti za poduzeće;

e) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu obavljanja drugih djelatnosti za poduzeće koje imaju pripremno ili pomoćno značenje;

f) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo zbog kombinacije djelatnosti spomenutih u podstavkama od a) do e) pod uvjetom da cjelokupna djelatnost stalnog mjesta poslovanja, koja je posljedica te kombinacije, ima pripremno ili pomoćno značenje.

5. Neovisno o odredbama stavaka 1. i 2., kad osoba - koja nije zastupnik sa samostalnim statusom, na koju se odnosi stavak 6. - djeluje u ime poduzeća te ima ovlaštenje da u jednoj državi ugovornici zaključuje ugovore u ime tog poduzeća i to tamo uobičajeno čini, smatra se da to poduzeće u toj državi ima stalnu poslovnu jedinicu glede svake djelatnosti što ih ta osoba obavlja za poduzeće, osim ako su njezine djelatnosti ograničene na djelatnosti navedene u stavku 4. koje ako bi se obavljale preko stalnog mjesta poslovanja, ne bi to stalno mjesto poslovanja činile stalnom poslovnom jedinicom prema odredbama navedenog stavka.

6. Ne smatra se da poduzeće ima stalnu poslovnu jedinicu u jednoj državi ugovornici samo zato što svoje poslovanje u toj državi obavlja preko posrednika, generalnog komisijskog zastupnika ili drugog predstavnika sa samostalnim statusom ako te osobe rade u okviru svoje redovite poslovne djelatnosti.

7. Činjenica da društvo koje je rezident države ugovornice kontrolira ili je pod kontrolom društva što je rezident druge države ugovornice ili koje obavlja poslovanje u toj drugoj državi (preko stalne poslovne jedinice ili na drugi način) sama po sebi ne znači da jedno društvo može postati stalna poslovna jedinica drugoga društva.

Članak 6.

DOHODAK OD NEKRETNINA

1. Dohodak koji rezident jedne države ugovornice stekne od nekretnina (uključujući dohodak od poljoprivrede ili šumarstva), smještenih u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u drugoj državi ugovornici.

2. Izraz »nekretnina« ima značenje prema zakonu države ugovornice u kojoj se nalazi imovina. Taj izraz u svakome slučaju uključuje imovinu što pripada uz nekretninu, stoku i opremu koje se koriste u poljoprivredi i šumarstvu, prava na koja se primjenjuju odredbe općeg zakona o zemljišnom vlasništvu, služnosti nekretnine te prava na isplate u promjenljivom ili stalnom iznosu kao naknade za iskorištavanje ili pravo na iskorištavanje rudnih nalazišta, izvora i drugih prirodnih bogatstava; pomorski i riječni brodovi i zrakoplovi ne smatraju se nekretninama.

3. Odredbe stavka 1. primjenjuju se na dohodak koji se ostvaruje od izravnog korištenja, iznajmljivanja ili drugog načina korištenja nekretnine.

4. Odredbe stavaka 1. i 3. primjenjuju se i na dohodak od nekretnina poduzeća i na dohodak od nekretnina koje se koriste u obavljanju samostalnoga rada.

Članak 7.

DOBIT OD POSLOVANJA

1. Dobit od poslovanja poduzeća jedne države ugovornice oporezuju se samo u toj državi, osim ako poduzeće posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi. Ako poduzeće posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice, poslovna dobit poduzeća može se oporezivati u toj drugoj državi, ali samo onoliko dobiti koliko se može pripisati toj stalnoj poslovnoj jedinici.

2. U skladu s odredbama stavka 3. ovoga članka, ako poduzeće države ugovornice posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi, onda se u svakoj državi ugovornici toj stalnoj poslovnoj jedinici pripisuje dobit koju bi mogla ostvariti da je bila odvojena u posebno poduzeće koje se bavi istim ili sličnim poslovanjem pod istim ili sličnim uvjetima te da je poslovala potpuno samostalno s poduzećem čija je stalna poslovna jedinica.

3. Pri utvrđivanju dobiti stalne poslovne jedinice, kao odbici priznaju se rashodi što su učinjeni za potrebe stalne poslovne jedinice, uključujući izvršne i opće administrativne rashode bilo da su učinjeni u državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili drugdje.

4. Ako je u državi ugovornici uobičajeno utvrđivati dobit od poslovanja koju treba pripisati nekoj stalnoj poslovnoj jedinici, na temelju raspodjele ukupne dobiti poduzeća na njene različite dijelove stavak 2. nikako ne sprečava tu državu ugovornicu da takvom uobičajenom raspodjelom odredi dobit koja se oporezuje. Prihvaćeni način raspodjele mora biti takav da rezultat bude u skladu s načelima sadržanim u ovom članku.

5. Stalnoj poslovnoj jedinici ne pripisuje se dobit ako ta stalna poslovna jedinica samo kupuje dobra ili robu za poduzeće.

6. U svrhe iz prethodnih stavaka dobit koju treba pripisati stalnoj poslovnoj jedinici određuje se na isti način svake godine, osim ako ne postoji opravdan i dovoljan razlog da se postupi drukčije.

7. Ako dobit uključuje i dijelove dohotka koji su na poseban način uređeni u drugim člancima ovog Ugovora, odredbe ovog članka ne utječu na odredbe tih članaka.

Članak 8.

POMORSKI I ZRAČNI PRIJEVOZ

1. Dobit od korištenja pomorskih brodova u međunarodnom prometu oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj su ti pomorski brodovi registrirani ili koja vodi dokumentaciju o njima.

2. Dobit od korištenja zrakoplova u prometu na unutarnjim plovnim putovima oprezuje se samo u državi u kojoj je sjedište stvarne uprave poduzeća.

3. Dohodak od korištenja pomorskih brodova uključuje dohodak ostvaren od korištenja, uzdržavanja ili iznajmljivanja kontejnera (uključujući prikolice i pripadajuću opremu za transport kontejnera) u svezi s prijevozom dobara i roba u međunarodnom prometu.

4. Odredbe stavaka 1. i 2. primjenjuju se na dobit od udjela u nekom poslu, zajedničkom poslovanju ili u nekoj međunarodnoj poslovnoj agencije.

Članak 9.

POVEZANA PODUZEĆA

1. Ako

a) poduzeće države ugovornice sudjeluje izravno ili neizravno u upravi, kontroli ili kapitalu poduzeća druge države ugovornice ili

b) iste osobe sudjeluju izravno ili neizravno u upravi, kontroli ili kapitalu poduzeća države ugovornice i poduzeća druge države ugovornice,

i ako su u oba slučaja između ta dva poduzeća u njihovim trgovačkim i financijskim odnosima određeni ili nametnuti uvjeti različiti od onih koji bi bili određeni između samostalnih poduzeća, dobit koja bi bez tih uvjeta nastala za jedno od poduzeća, ali zbog tih uvjeta nije nastala, može se uključiti u dobit tog poduzeća i prema tomu oporezivati.

2. Ako država ugovornica u dobit poduzeća te države uključi - i prema tomu oporezuje - dobit, na koju je poduzeće druge države ugovornice već bilo oporezivano u toj drugoj državi i ako se pri tako uključenoj dobiti radi o takvoj dobiti kakvu bi poduzeće prvospomenute države ostvarilo da su uvjeti dogovoreni između tih dvaju poduzeća bili isti uvjeti o kakvima bi se međusobno dogovorila samostalna poduzeća, tada će ta druga država na odgovarajući način prilagoditi iznos poreza koji je u njoj razrezan na tu dobit. Pri toj prilagodbi, valja uzeti u obzir druge odredbe ovog Ugovora, a ako bude potrebno, nadležna tijela država ugovornica međusobno će se savjetovati.

Članak 10.

DIVIDENDE

1. Dividende koje društvo rezident države ugovornice plaća rezidentu druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Dividende iz stavka 1. mogu se oporezivati i u državi ugovornici čiji je rezident društvo što plaća dividende, i to prema zakonima te države, ali ako je primatelj dividendi stvarni korisnik, tada tako razrezan porez ne smije biti veći od:

a) 5% od bruto-iznosa dividendi kad je stvarni korisnik društvo (izuzimajući partnerstvo) koje izravno posjeduje najmanje 25% kapitala u društvu koje plaća dividende;

b) 10% od bruto-iznosa dividendi u svim drugim slučajevima.

Nadležna tijela država ugovornica uređuju zajedničkim dogovorom kako se treba provoditi odredbe o tim ograničenjima.

Odredbe ovoga stavka ne utječu na oporezivanje dobiti društva iz koje se plaćaju dividende.

3. Izraz »dividenda« upotrijebljen u ovom članku označava dohodak od dionica ili drugih prava, koja nisu potraživanja duga, što sudjeluju u dobiti te dohodak od drugih prava u društvu koji podliježe istomu poreznomu postupku kao i dohodak od dionica prema zakonima države čiji je rezident društvo koje vrši raspodjelu.

4. Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se ako stvarni korisnik dividendi, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici čiji je rezident društvo koje isplaćuje dividende preko stalne poslovne jedinice što se nalazi u toj državi ili u toj drugoj državi obavlja samostalni rad iz stalnog sjedišta u toj državi, a pravo na osnovi kojega se dividende plaćaju povezano je sa stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju, prema potrebi, primjenjuju odredbe članka 7. ili članka 14.

5. Ako društvo koje je rezident države ugovornice ostvaruje dobit ili dohodak iz druge države ugovornice, ta druga država ne može razrezati nikakav porez na dividende koje plaća to društvo, osim ako su te dividende plaćene rezidentu te druge države ili ako je posjed dionica zbog kojih se dividende plaćaju stvarno povezan sa stalnom poslovnom jedinicom ili sa stalnim sjedištem u toj drugoj državi niti može oporezivati neraspodijeljenu dobit društva, pa čak ni onda ako se plaćene dividende ili neraspodijeljena dobit u cijelosti ili djelomično sastoje od dobiti ili dohotka nastalog u toj drugoj državi.

Članak 11.

KAMATE

1. Kamate nastale u državi ugovornici, a isplaćene rezidentu druge države ugovornice, mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Međutim, takve kamate mogu se oporezivati i u državi ugovornici u kojoj su nastale, i to prema zakonima te države, ali ako je primatelj kamata stvarni korisnik, tako razrezan porez ne smije biti veći od 10% od bruto-iznosa kamata.

Nadležna tijela država ugovornica zajedničkim dogovorom uređuju način primjene ovog ograničenja.

3. Izraz »kamate«, kako se rabi u ovomu članku označava dohodak od potraživanja duga svake vrste, bilo da su ili da nisu osigurana zalogom i bilo da nose ili da ne nose pravo udjela u dobiti dužnika, a napose u dohotku od državnih vrijednosnih papira i od obveznica i zadužnica, uključujući premije i nagrade u svezi s tim vrijednosnim papirima, obveznicama i zadužnicama. Zatezne kamate zbog zakašnjela plaćanja ne smatraju se kamatama u smislu ovog članka.

4. Odredbe stavka 1. i 2. ne primjenjuju se ako stvarni korisnik kamata, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici, u kojoj su te kamate nastale, putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi ili u toj drugoj državi obavlja samostalni rad iz stalnog sjedišta u njoj, a potraživanje na koje se plaćaju kamate stvarno je povezano s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju, prema potrebi, primjenjuju odredbe članka 7. ili članka 14.

5. Smatra se da kamate nastaju u državi ugovornici kad je isplatitelj ta država, lokalno tijelo ili rezident te države. Međutim, ako isplatitelj kamata, bez obzira da li je rezident države ugovornice ili nije, u državi ugovornici ima stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište na koje se odnosi zajam za koji se plaćaju kamate i takve kamate snosi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište, tada se smatra da kamate nastaju u toj državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište.

6. Ako je, zbog posebnog odnosa između isplatitelja i stvarnog korisnika ili između njih oboje i neke druge osobe, iznos kamata, uzimajući u obzir potraživanje za koje se one plaćaju, veći od iznosa koji bi bio ugovoren između isplatitelja i stvarnog korisnika da nema takva odnosa, odredbe ovog članka primjenjuju se samo na zadnje spomenuti iznos. U takvu se slučaju više plaćeni iznos oporezuje prema zakonima svake države ugovornice, uzimajući u obzir druge odredbe ovog Ugovora.

Članak 12.

AUTORSKE NAKNADE

1. Autorske naknade nastale u državi ugovornici i isplaćene rezidentu druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Međutim, takve autorske naknade mogu se također oporezivati u državi ugovornici u kojoj su nastale, i to prema zakonima te države, ali ako je primatelj autorske naknade stvarni korisnik, s time da porez ne smije biti veći od 10% od bruto iznosa autorske naknade. Nadležna tijela država ugovornica zajedničkim dogovorom uređuju način primjene ovog ograničenja.

3. Izraz »autorske naknade«, koji se rabi u ovomu članku, označava sva plaćanja primljena kao naknade za korištenje ili za pravo korištenja bilo kojeg autorskog prava na književno, umjetničko ili znanstveno djelo, uključujući kinematografske filmove, filmove ili vrpce ili druga sredstva za emitiranje na radiju ili televiziji, svakog patenta, zaštitnog znaka, nacrta ili modela, plana, tajne formule ili postupka, ili industrijske, trgovačke ili znanstvene opreme ili za obavijesti koje se odnose na industrijsko, trgovačko ili znanstveno iskustvo.

4. Odredbe stavka 1. i 2. ne primjenjuju se ako stvarni korisnik autorske naknade, koja je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici u kojoj nastaju autorske naknade putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi ili u toj drugoj državi obavlja samostalni rad iz stalnog sjedišta koje se u njoj nalazi, a prava i vlasništva zbog kojih su plaćena autorska prava stvarno su povezani s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju, prema potrebi, primjenjuju odredbe članka 7. ili članka 14.

5. Smatra se da autorske naknade nastaju u državi ugovornici, kad je isplatitelj sama ta država, lokalno tijelo ili rezident te države ugovornice. Međutim, ako osoba koja plaća autorske naknade, bilo da je rezident države ugovornice ili nije, u državi ugovornici ima stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište u svezi s kojim je nastala obveza da plati autorske naknade i takve naknade snosi ta stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište, tada se smatra da takve naknade nastaju u državi ugovornici u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište.

6. Ako je, zbog posebnog odnosa između isplatitelja i stvarnog korisnika ili između njih oboje i neke druge osobe, iznos autorskih naknada uzimajući u obzir korištenje, pravo ili obavijesti za koje su one plaćene, veći od iznosa koji bi bio ugovoren između isplatitelja i stvarnog korisnika da nema takva odnosa, odredbe ovoga članka primjenjuju se samo na potonji iznos. U takvu je slučaju više plaćeni iznos oporeziv prema zakonima svake države ugovornice, uzimajući u obzir druge odredbe ovog Ugovora.

Članak 13.

DOBIT OD OTUĐENJA IMOVINE

1. Dobit koju rezident države ugovornice ostvari od otuđenja nekretnina navedenih u članku 6., a koje se nalaze u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Dobit od otuđenja pokretne imovine koja čini dio poslovne imovine stalne poslovne jedinice koju poduzeće države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici ili pokretne imovine koja pripada stalnom sjedištu rezidenta države ugovornice u drugoj državi ugovornici za svrhe obavljanja samostalnog rada, uključujući dobit od otuđenja takve stalne poslovne jedinice (same ili zajedno sa cijelim poduzećem) ili takvog stalnog sjedišta, može se oporezivati u toj drugoj državi.

3. Dobit od otuđenja pomorskih brodova ili zrakoplova koji se koriste u međunarodnom prometu, ili pokretne imovine što služi za korištenje takvih pomorskih brodova ili zrakoplova oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj je dobit takvih pomorskih brodova ili zrakoplova oporeziva u skladu s odredbama članka 8.

4. Dobit od otuđenja imovine na koju se ne odnose stavci 1. do 3. oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj je otuđitelj rezident.

Članak 14.

SAMOSTALNI RAD

1. Dohodak koji ostvari rezident države ugovornice od profesionalnih djelatnosti ili drugih samostalnih djelatnosti oporezuje se samo u toj državi, osim ako u drugoj državi ugovornici ima stalno sjedište koje mu redovito stoji na raspolaganju za obavljanje njegovih djelatnosti. Ako ima takvo stalno sjedište, dohodak se može oporezivati u toj drugoj državi, ali samo onaj dio tog dohotka koji se može pripisati tome stalnom sjedištu.

2. Izraz »profesionalne djelatnosti« uključuje napose samostalne znanstvene, književne, umjetničke, obrazovne ili nastavne djelatnosti te samostalne djelatnosti liječnika, pravnika, inženjera, arhitekata, zubara i knjigovođa.

Članak 15.

NESAMOSTALNI RAD

1. U skladu s odredbama članaka 16. , 18. i 19., plaće i slična primanja, koje rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada, oporezuje se samo u toj državi, osim kada se radi o nesamostalnom radu u drugoj državi ugovornici. Ako se radi o takvom nesamostalnom radu, primanje koje se od toga ostvaruje može se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Neovisno o odredbama stavka 1., primanje koje rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada u drugoj državi ugovornici oporezuje se samo u prvospomenutoj državi:

a) ako primatelj boravi u drugoj državi u razdoblju ili razdobljima koja ukupno ne traju duže od 183 dana u bilo kojem 12 mjesečnom razdoblju koje počima ili završava u dotičnoj kalendarskoj godini, i

b) ako primanje isplati poslodavac koji nije rezident druge države ili se ona isplate u njegovo ime, i

c) ako primanje ne tereti stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište koja poslodavac ima u toj drugoj državi.

3. Neovisno o prethodnim odredbama ovoga članka, primanja ostvarena od nesamostalnog rada na pomorskom brodu ili zrakoplovu što se koriste u međunarodnom prometu mogu se oporezivati u državi ugovornici u kojoj je dobit od korištenja pomorskih brodova ili zrakoplova oporeziva u skladu s odredbama članka 8.

Članak 16.

NAKNADE DIREKTORA

Naknade direktora i druga slična plaćanja što ih ostvari rezident države ugovornice za rad u svojstvu člana upravnog odbora društva koje je rezident druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

Članak 17.

UMJETNICI I ŠPORTAŠI

1. Neovisno o odredbama članaka 14. i 15., dohodak koji ostvari rezident države ugovornice kao izvođač, primjerice kao kazališni, filmski, radijski ili televizijski umjetnik ili muzičar ili kao športaš od svoje osobne djelatnosti u drugoj državi ugovornici, mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Ako dohodak od osobne djelatnosti u svojstvu izvođača ili športaša ne pripada izvođaču ili športašu, već nekoj drugoj osobi, taj se dohodak neovisno o odredbama članaka 7., 14. i 15. može oporezivati u državi ugovornici u kojoj izvođač ili športaš obavlja svoju djelatnost.

Članak 18.

MIROVINE

Prema odredbama stavka 2. članka 19., mirovine i druga slična primanja plaćeni rezidentu države ugovornice po osnovi prijašnjeg nesamostalnog rada oporezuju se samo u toj državi.

Članak 19.

DRŽAVNA SLUŽBA

1. a) Primanja, osim mirovine, koje država ugovornica ili njeno lokalno tijelo isplati nekoj fizičkoj osobi za usluge učinjene toj državi ili njenom lokalnom tijelu oporezuju se samo u toj državi.

b) Takva se primanja, međutim, oporezuju samo u drugoj državi ugovornici ako se te usluge obavljaju u toj državi i ako je fizička osoba rezident te države koji:

(i) je državljanin te države, ili

(ii) nije postao rezident te države samo zbog obavljanja tih usluga.

2. a) Mirovine koje plaća država ugovornica ili njeno lokalno tijelo ili što se iz fondova te države ili njezinog lokalnog tijela plaća nekoj fizičkoj osobi za usluge učinjene toj državi ili njenom lokalnom tijelu oporezuju se samo u toj državi.

b) Te mirovine, međutim, oporezuju se samo u drugoj državi ugovornici ako je fizička osoba rezident i državljanin te države.

3. Odredbe članaka 15., 16. i 18. primjenjuju se na primanja i mirovine koje se odnose na usluge pružene u svezi s poslom što ga vodi država ugovornica ili njezino lokalno tijelo.

Članak 20.

PROFESORI, NASTAVNICI, STUDENTI I PRIPRAVNICI

1. Primanja što ih prima profesor ili nastavnik koji jest ili je bio neposredno prije posjeta državi ugovornici rezident druge države ugovornice i koji boravi u prvospomenutoj državi u razdoblju koje nije duže od dvije godine, radi specijalizacije ili istraživanja ili održavanja predavanja na sveučilištu, višoj školi, školi ili drugoj sličnoj obrazovnoj ustanovi za takvu djelatnost ne oporezuju se u prvospomenutoj državi, pod uvjetom da takva primanja nastaju iz izvora koji se nalaze izvan te države.

2. Fizička osoba koja jest ili je bila neposredno prije posjeta državi ugovornici rezident druge države ugovornice i koja se privremeno nalazi u prvospomenutoj državi isključivo kao student na sveučilištu, višoj školi, školi ili drugoj sličnoj obrazovnoj ustanovi ili kao pripravnik bit će, od dana njezinog prvog dolaska u tu državu u svezi s tim posjetom, izuzeta od poreza u toj državi za sve isplate koje prima u svrhu njezinog uzdržavanja, obrazovanja ili pripravljanja, pod uvjetom da takva plaćanja nastaju iz izvora izvan te države.

Članak 21.

OSTALI DOHODAK

1. Dijelovi dohotka rezidenta države ugovornice, bez obzira gdje su nastali, koji nisu navedeni u prethodnim člancima ovog Ugovora, oporezuju se samo u toj državi.

2. Odredbe stavka 1. ne primjenjuju se na dohodak, osim na dohodak od nekretnina definiran u stavku 2. članka 6. ako primatelj takvoga dohotka, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta koje se u njoj nalazi, a pravo ili imovina na temelju kojih se dohodak isplaćuje stvarno su povezani s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U takvu slučaju, prema potrebi, primjenjivat će se odredbe članka 7. ili članka 14.

Članak 22.

IMOVINA

1. Imovina koja se sastoji od nekretnina, u smislu članka 6., koju posjeduje rezident države ugovornice, a nalazi se u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Imovina koja se sastoji od pokretnina koje čine dio poslovne imovine stalne poslovne jedinice koju poduzeće jedne države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici ili pokretnina koje pripadaju stalnom sjedištu što stoji na raspolaganju rezidentu države ugovornice radi obavljanja samostalnog rada u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

3. Pomorski brodovi i zrakoplovi koji se koriste u međunarodnom prometu te pokretnine što služe za korištenje pomorskih brodova i zrakoplova oporezuju se samo u državi ugovornici u kojoj je dobit naprijed spomenutih pomorskih brodova ili zrakoplova oporeziva u skladu s odredbama članka 8.

4. Svi drugi sastavni dijelovi imovine rezidenta države ugovornice oporezuju se samo u toj državi.

Članak 23.

IZBJEGAVANJE DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA

1. Kad rezident države ugovornice ostvari dohodak ili posjeduje imovinu koji se, u skladu s odredbama ovog Ugovora, mogu oporezivati u drugoj državi ugovornici, prvospomenuta država odobrit će:

a) kao odbitak od poreza na dohodak tog rezidenta iznos koji je jednak porezu na dohodak plaćenom u toj drugoj državi;

b) kao odbitak od poreza na imovinu tog rezidenta iznos koji je jednak porezu na imovinu plaćenom u toj drugoj državi.

Takav odbitak u oba slučaja, međutim, ne smije biti veći od onoga dijela poreza na dohodak ili na imovinu koji je utvrđen prije odbitka, a koji se može, ovisno o slučaju, pripisati dohotku ili imovini koji su oporezivi u toj drugoj državi.

Članak 24.

JEDNAKI POSTUPAK

1. Državljani države ugovornice u drugoj državi ugovornici ne podliježu nikakvu oporezivanju ili s tim povezanim obvezama koje su drukčije ili predstavljaju veći teret od oporezivanja i s time povezanim obvezama kojima podliježu ili mogu podlijegati državljani druge države u istim okolnostima, napose s obzirom na boravište.

2. Stalna poslovna jedinica, koju poduzeće države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici, ne smije biti u toj drugoj državi oporezivanja nepovoljnije nego što se oporezuju poduzeća te druge države koja obavljaju iste djelatnosti.

Ova se odredba ne može tumačiti tako da obvezuje državu ugovornicu da rezidentima druge države ugovornice, zbog građanskog statusa ili obiteljskih obveza, odobrava osobne odbitke, olakšice i sniženja pri oporezivanju koje odobrava vlastitim rezidentima.

3. Osim kad se primjenjuju odredbe stavka 1. članka 9., stavka 6. članka 11. ili stavka 6. članka 12., kamate, autorske naknade i druge isplate koje poduzeće države ugovornice plaća rezidentu druge države ugovornice, u svrhe utvrđivanja oporezive dobiti takva poduzeća, odbijaju se pod istim uvjetima kao da su bile plaćene rezidentu prvospomenute države. Na sličan način, svaki dug poduzeća države ugovornice prema rezidentu druge države ugovornice, u svrhe utvrđivanja oporezivog kapitala takva poduzeća, odbija se pod istim uvjetima kao da je bio ugovoren s rezidentom prvospomenute države.

4. Poduzeća države ugovornice, čija je imovina u cijelosti ili djelomično u vlasništvu ili pod izravnom ili neizravnom kontrolom jednog ili više rezidenata druge države ugovornice, u prvospomenutoj državi ne podliježu nikakvu oporezivanju ili s tim povezanim obvezama koje su drukčije ili predstavljaju veći teret od oporezivanja i s time povezanim obvezama koje podliježu ili mogu podlijegati slična poduzeća prvospomenute države.

5. Odredbe ovoga članka vrijede, neovisno o članku 2. za poreze bilo koje vrste i naziva.

Članak 25.

POSTUPAK ZAJEDNIČKOG DOGOVARANJA

1. Ako jedna osoba drži da postupci jedne ili obiju država ugovornica kao posljedicu imaju ili će imati oporezivanje koje nije u skladu s odredbama ovog Ugovora, ona može, neovisno o pravnomu lijeku predviđenom u domaćem zakonodavstvu tih država, podnijeti zahtjev nadležnom tijelu države ugovornice čiji je rezident ili, ako je njezin slučaj obuhvaćen stavkom 1. članka 24., tijelu države ugovornice čiji je državljanin. Slučaj se mora prijaviti u roku od tri godine od prve obavijesti o postupku koji je doveo do oporezivanja koje nije u skladu s odredbama ovog Ugovora.

2. Ako nadležno tijelo bude držalo da je prigovor opravdan i ako ga samostalno ne bude moglo riješiti na zadovoljavajući način, nastojat će to učiniti u dogovoru s nadležnim tijelom druge države ugovornice, radi izbjegavanja oporezivanja koje nije u skladu s ovim Ugovorom. Postignuti dogovor provest će se u domaćem zakonodavstvu država ugovornica, bez obzira na vremenska ograničenja.

3. Nadležna tijela država ugovornica nastojat će zajedničkim dogovorom riješiti sve teškoće ili dvojbe koje se pojave pri tumačenju ili primjeni ovog Ugovora. Ta se tijela mogu dogovarati i o uklanjanju dvostrukog oporezivanja u slučajevima koji nisu predviđeni ovim Ugovorom.

4. Nadležna tijela država ugovornica mogu izravno međusobno izmjenjivati mišljenja radi postizanja dogovora u smislu prethodnih stavaka. Ako radi postizanja dogovora treba obaviti usmenu razmjenu mišljenja, to se može učiniti putem komisije sastavljene od zastupnika nadležnih tijela država ugovornica.

Članak 26.

RAZMJENA OBAVIJESTI

1. Nadležna tijela država ugovornica razmjenjuju obavijesti potrebne za provedbu odredaba ovog Ugovora ili domaćih zakona država ugovornica, koji se odnose na poreze obuhvaćene ovim Ugovorom ako je oporezivanje, prema tim zakonima, u skladu s ovim Ugovorom. Razmjena obavijesti nije ograničena člankom 1. Svaka obavijest koju primi država ugovornica smatrat će se tajnom kao i obavijesti dobivene prema domaćim zakonima te države te se mogu priopćiti samo osobama ili tijelima (uključujući sudove i upravna tijela) koje se bave određivanjem ili ubiranjem, izvršenjem ili gonjenjem ili rješavanjem žalbi glede poreza obuhvaćenih ovim Ugovorom. Spomenute osobe ili tijela koristit će se ovim obavijestima samo u navedene svrhe. One mogu otkrivati te obavijesti u javnom sudskom postupku ili u sudskoj odluci.

2. Odredbe stavka 1. ne mogu se ni u kojem slučaju tumačiti kao da državi ugovornici nameću obvezu da:

a) poduzima upravne mjere suprotne zakonima ili upravnoj praksi te ili druge države ugovornice;

b) daje obavijesti koje se ne mogu dobiti prema zakonima ili uobičajenom upravnom postupku te ili druge države ugovornice;

c) daje obavijesti koje bi otkrile neku trgovačku, poslovnu, industrijsku, komercijalnu ili profesionalnu tajnu ili trgovački postupak ili obavijest čije bi priopćenje bilo suprotno javnom poretku.

Članak 27.

ČLANOVI DIPLOMATSKIH MISIJA I
KONZULARNIH POSTAJA

Odredbe ovog Ugovora ne utječu na porezne povlastice članova diplomatskih misija ili konzularnih postaja predviđenih općim pravilima međunarodnog prava ili odredbama posebnih ugovora.

Članak 28.

STUPANJE NA SNAGU

1. Države ugovornice obavijestit će diplomatskim putem jedna drugu o dovršenju unutarnjih pravnih postupaka predviđenih u svakoj državi za stupanje na snagu ovog Ugovora.

2. Ovaj Ugovor stupa na snagu 30 dana od datuma zadnje obavijesti, na koju se odnosi stavak 1, a njegove odredbe primjenjivat će se na dohodak stečen i imovinu posjedovanu tijekom poreznih godina koje počinju na ili nakon 1. siječnja kalendarske godine koja slijedi godinu u kojoj ovaj Ugovor stupa na snagu.

Članak 29.

OTKAZ

Ovaj Ugovor ostaje na snazi neograničeno vrijeme, ali svaka država ugovornica može 30. lipnja ili prije 30. lipnja svake kalendarske godine nakon isteka razdoblja od pet godina od dana njegova stupanja na snagu, diplomatskim putem dostaviti drugoj državi ugovornici pismenu obavijest o otkazu Ugovora. U tom slučaju ovaj Ugovor prestat će se primjenjivati na dohodak stečen i imovinu posjedovanu za vrijeme poreznih godina na ili nakon 1. siječnja kalendarske godine što slijedi godinu u kojoj je dana obavijest o otkazu.

Sastavljeno u Zagrebu dana 18. listopada 1996., u dva izvornika, i to na hrvatskom, grčkom i engleskom jeziku; pri čemu su svi tekstovi jednako vjerodostojni.

U slučaju neslaganja u tumačenju hrvatskog i grčkog teksta, mjerodavan je tekst na engleskom jeziku.

ZA VLADU ZA VLADU

REPUBLIKE HRVATSKE HELENSKE REPUBLIKE

dr. Mate Granić, Theodoros Pangalos,

potpredsjednikVlade Republike ministar vanjskih poslova Hrvatske i ministar vanjskih poslova Helenske Republike
 


^lanak 3.

Za provedbu ovoga Zakona nadležno je Ministarstvo financija Republike Hrvatske.

^lanak 4.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 410-01/94-01/17
Zagreb, 17. listopada 1997.

ZASTUPNI^KI DOM SABORA
REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
Zastupničkog doma Sabora
akademik Vlatko Pavletić, v. r.


Prema Ustavu Republike Hrvatske, a uzimajući u obzir jedno od glavnih načela prava ignorantia iuris nocet (s latinskog nepoznavanje prava šteti - nitko se ne može ispričavati da nije znao da nešto zakonom nije bilo zabranjeno ili regulirano), prije nego što stupe na snagu zakoni i svi drugi propisi državnih tijela obvezno se objavljuju u Narodnim novinama. Osim zakona i drugih akata Hrvatskog sabora, u Narodnim novinama objavljuju se uredbe i drugi akti Vlade Republike Hrvatske, pravilnici, naredbe, napuci koje donose nadležni ministri, presude Ustavnog suda Republike, imenovanja i razrješenja državnih dužnosnika, veleposlanika, te i svi drugi akti državnih institucija. Također u posebnom dijelu (Narodne novine - Međunarodni ugovori) objavljuju se međunarodni ugovori koje je sklopila Republika Hrvatska. U narodnim novinama nalazi se i oglasnik javne nabave.