VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Objavljuje se Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Savezne Vlade Savezne Republike Jugoslavije o međunarodnom cestovnom prijevozu, potpisan u Beogradu, 15. rujna 1997. godine, u izvorniku na hrvatskom i srpskom jeziku.

Tekst Ugovora u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

Vlada Republike Hrvatske i Savezna Vlada Savezne Republike Jugoslavije u daljnjem tekstu ugovorne stranke, u nastojanju da se na temelju uzajamnosti regulira cestovni prijevoz, u nastojanju da doprinesu razvoju trgovinskih i gospodarskih odnosa između ugovornih stranaka, vodeći računa o zaštiti okoliša i ljudi; racionalnom korištenju energije, sigurnosti na cestama i poboljšanju radnih uvjeta vozača, "

u težnji za razvojem intermodalnosti prometa, uzimajući u obzir rezolucije i načela usvojena u okviru gospodarske komisije za Europu UN i Europske konferencije ministara prometa (CEMT),

priznajući zajedničku korist i interes u cestovnom prijevozu, dogovorile su:

(1) Ovaj Ugovor, na načelu uzajamnosti, primjenjuje se u međunarodnom prijevozu osoba i stvari između ugovornih stranaka, u tranzitnom prijevozu preko teritorija država ugovornih stranaka te na prijevoz za i iz trećih zemalja, na prijevoznike koji su na teritoriju svoje države ovlašteni za obavljanje ovih prijevoza.

(2) Prijevoz iz stavka 1. ovog članka obavlja se preko međunarodnih graničnih prijelaza za cestovni promet utvrdenih posebnim ugovorom.

U smislu ovog Ugovora podrazumijeva se:

1. Prijevoznik je pravna ili fizička osoba koja ima sjedište na teritoriju jedne od ugovornih stranaka i koji je ovlašten za prijevoz u međunarodnom cestovnom prometu.

2. Autobus je motorno vozilo koje je registrirano na teritOriju jedne od ugovornih stranaka i koji je prema vrsti izrade i opreme prikladan i predviden za prijevoz više od devet osoba uključujući vozača.

3. Teretno vozilo je motorno vozilo sa ili bez priključnog yozila registrirano na teritoriju jedne od ugovornih stranaka, ako je namijenjeno za cestovni prijevoz stvari.

4. Linijski prijevoz osoba je prijevoz osoba autobusima prema redu vožnje, po tarifama koje se trebaju odobriti na određenoj prometnoj relaciji, pri čemu se putnici mogu iskrcavati i ukrcavati na unaprijed utvrđenim stajalištima.

5. Naizmjenični prijevoz osoba označava prijevoz unaprijed organiziranih grupa putnika u više putovanja, od istog mjesta polaska do istog mjesta odredišta, s tim što se svaka grnpa koja je obavila putovanje u odlasku vraća u istom sastavu. Prva vožnja u povratku i zadnja u odlasku u nizu naizmjeničnih vožnji obavlja se praznim vozilom.

6. Povremeni prijevoz je prijevoz, koji nema obilježja linijskog niti naizmjeničnog prijevoza, a može se obavljati kao:

a) "kružna vožnja" koja počinje i završava na teritoriju ugovorne stranke u kojoj prijevoznik ima sjedište i pri čemu se ista grupa putnika, na cijeloj relaciji prevozi istim autobusom, bez mogućnosti usputnog ulaska odnosno izlaska putnika,

b) vožnja kod koje putnici ulaze na teritoriju ugovorne stranke gdje prijevoznik ima sjedište, radi prijevoza do odredišta na teritoriju druge ugovorne stranke, a povratna vožnja je prazna.

c) sve ostale usluge povremenih vožnji.

7. Tranzitni prijevm je prijevoz koji počinje na teritoriju jedne ugovorne stranke, nastavlja se preko teritorija druge ugovorne stranke bez , obavljanja servisnih usluga (ukrcaj/iskrcaj, utovar/ istovar) te završava na teritoriju neke treće države i obratno.

8. Prijevo iz i za treće zemlje označava prijevoz koji obavlja prijevoznik jedne od ugovornih stranaka iz treće zemlje u kojoj nije sjedište tog prijevoznika na teritoriju druge ugovorne stranke, kao i prijevoz , sa teritorija jedne ugovorne strane koji obavlja prijevoznik druge ugovorne strane u treću zemlju u kojoj nije sjedište tog prijevoznika,

9. Izvanredni prijevoz je prijevoz koji obavlja teretno vozilo koje ne ispunjava uvjete u pogledu ukupne mase, dozvoljenih dimenzija vozila ili vozila zajedno sa stvarima na njemu, odnosno dozvoljenog osovinskog opterećenja utvrđenog propisima druge ugovorne stranke na čijem teritoriju se obavlja izvanredni prijevoz.

10. Kabotaža je prijevoz osoba ili stvari unutar teritorija jediče ugovđrrič čtiarikč, ako ga obavlja prijevoznik koji imasjedište na teritoriju druge ugovorne stranke.

(1) Linijski prijevoz osoba u bilateralnom ili tranzitnom prometu obavlja se uz dozvole koje izdaju nadležna tijela ugovornih stranaka. Dozvole se izdaju u uzajatnnoj suglasnosti, za isto vremensko razdoblje, ali ne dulje od pet godina. .

(2) Zahtjevi za uvodenje i izmjene u linijskom prijevozu podnose se nadležnom tijelu ugovorne stranke na čijem teritoriju prijevoznik ima sjedište. Zahtjevi se trebaju zajedno sa stavom jedne ugovorne stranke poslati neposredno drugoj ugovornoj stranki.

(3) Zahtjevi moraju sadržavati naročito slijedeće podatke:

- naziv i potpunu adresu prijevoznika koji podnosi zahtjev;

- vrstu prijevoza; ,

- zatraženo trajanje dozvole;

- vremenski period u kojem će se linija održavati i broj vožnji;

- red vožnje;

- točno vođenje linije (stajališta za ukrcaj i iskrcaj putnika / druga stajališta / granični prijelazi);

- duljinu linije u kilometrima; odlazna vožnja / povratna vožnja;

- naknade i uvjeti prijevoza (tarife).

(1) Za obavljanje naizmjeničnog prijevoza potrebna je dozvola nadležnog tijela drnge ugovorne stranke. Zahtjev za izdavanje dozvole podnosi se, neposredno, nadležnom tijelu druge ugovorne stranke.

(2) Zahtjevi za dozvolu za naizmjenični prijevoz prema stavku 1. ovog članka, moraju, osim podataka o prijevozniku i vozilima, sadržavati i datume putovanja, broj vožnji te podatke o mjestu i hotelima ili drngim objektima u kojima trebaju putnici biti smješteni za vrijeme boravka, te podatke o trajanju boravka.

(3) Ugovorne stranke će po potrebi dogovoriti načela i postupak za izdavanje dozvola za naizmjenični prijevoz, a obrasce dozvola utvrdit će Mješovita komisija iz članka 15. ovog Ugovora.

(4) Pri obavljanju naizmjeničnog prijevoza, u autobusu se mora nalaziti, osim dozvole; putni list sa popisom putnika i brojevima putovnica, potpisan od strane prijevoznika i ovjeren od strane nadležnih carinskih tijela obiju strana ugovornica na graničnom prijelazu.

(1) Povremeni prijevoz osoba obavlja se uz dozvole.

(2) Dozvole za povremeni prijevoz izdaju se kao jednokratne dozvole. Dozvola vrijedi za jednu vožnju do odredišta i natrag do polazišta.

(3) Potpuno popunjenu dozvolu potrebno je imati u vozilu prilikom obavljanja prijevoza i istu predočiti na zahtjev kontrolnih tijela:

(4) Dozvola mora sadržavati sljedeće podatke:

a) naziv (poduzeća) i sjedište prijevoznika,

b) registarsku oznaku autobusa,

c) ime i prezime vozača (jednog ili više),

d) relaciju vožnje (uz navod graničnih prijelaza),

e) početak i kraj vožnje (mjesto i vrijeme).

(5) Dozvola vrijedi isključivo za prijevoznika na čije ime glasi i nije prenosiva. Dozvole dostavlja nadležno tijelo jedne ugovorne stranke nadležnom tijelu druge ugovorne stranke, koje ispunjene dozvole izdaje prijevoznicima. Podatke iz stavka 4., od točke b) do točke e) ovog članka, prijevoznik mora sam ispuniti.

(6) Mješovita komisija pobliže će utvrditi oblik dozvole.

Prilikom obavljanja povremenog prijevoza, prijevoznik je dužan u vozilu imati putni list sa popisom putnika i brojevima putovnica, potpisan od strane prijevoznika.i ovjeren od nadležnih carinskih tijela obiju strana ugovomica.

(1) Prijevoz stvari između dviju država i u tranzitu obavlja se uz dozvole.

(2) Dozvola je potrebna za svako teretno motorno vozilo i za svako vučno vozilo:

(3) Dozvole se izdaju kao pojedinačne dozvole ili na odredeni rok u okviru kontingentnog dogovora prema članku 16. ovog Ugovora. Vrstu i sadržaj dozvole utvrđuje Mješovita komisija iz članka 15. ovog Ugovora.

(4) Za prijevoz stvari u smislu ovog Ugovora potrebni su otpremni dokumenti, čiji oblik mora odgovarati međunarodno uobičajenom uzorku.

(1) Dozvola nije potrebna za:

a) prijevoz stvari teretnim vozilima, čija najveća dopuštena masa, uključujući i najveću dopuštenu masu prikolica, ne prelazi 6 t, ili čija dozvoljena nosivost, uključujući nosivost prikolice, rie prelazi 3,5 t;

b) prijevoz stvari kod selidbe u odgovarajućim teretnim vozilima;

c) povremeni prijevoz stvari do i od zračne luke kod preusmjeravanja letova;

d) prijevoz oštećenih vozila ili vozila koja se moraju popraviti kao i vožnja popravljenog vozila; .

e) prazne vožnje teretnih vozila poslanih da zamijene vozilo koje se pokvarilo u drugoj državi kao i povratne vožnje nakon popravka vozila koje se bilo pokvarilo;

f) prijevoz rezervnih dijelova za brodove i zrakoplove u slučaju havarije ili druge nezgode broda ili zrakoplova;

g) prijevoz lijekova, medicinskih uredaja i opreme, te drugih stvari namijenjenih za pružanje pomoći u hitnim slučajevima;

h) prijevoz predmeta, opreme i životinja za potrebe kazališnih, glazbenih, filmskih, športskih i cirkuskih priredaba, sajmova ili festivala; kao i onih namijenjenih za radijska, filmska ili televizijska snimanja;

i) prijevoz posmrtnih ostataka.

(2) Za prijevoz iz stavka l. ovog članka posada vozila mora imati isprave i drugu dokumentaciju iz kojih se nesumnjivo može utvrditi da se radi o prijevozu iz stavka 1. ovog članka.

(1) Dozvola za prijevoz stvari vrijedi isključivo za prijevoznika na čije ime glasi i nije prenosiva.

(2) Potpuno ispunjenu dozvolu prijevoznik je dužan imati u vozilu prilikom obavljanja prijevoza, te je predočiti na zahtjev kontrolnih tijela.

(3) Ugovotne stranke dogovaraju jezike na kojima se dozvole tiskaju kao i obrasce dozvola.

Ako težina i dimenzije vozila ili tereta prelaze granične vrijednosti koje su dopuštene na teritoriju jedne ugovorne stranke, potrebna je posebna dozvola nadležnog tijela te ugovorne stranke.

(1) Pogranični prijevoz je prijevoz koji se obavlja između pograničnih područja ugovornih stranaka, a koja su utvrdena posebnim ugovorom.

(2) Prijevoz iz stavka 1. ovog članka može obavljati prijevoznik ovlašten za obavljanje prijevoza u unutarnjem cestovnom prometu i pravna i fizička osoba koja obavlja prijevoz za vlastite potrebe sa sjedištem u pograničnom području i vozilima registriranim na tom području.

(1) Linijski prijevoz osoba između pograničnih područja obavlja se na temelju posebnog odobrenja izdanog od strane nadležnih tijela ugovornih stranaka po pojednostavljenom postupku.

(2) Povremeni prijevoz osoba između pograničnih područja obavlja se bez dozvola uz putni list sa popisom putnika i brojevima pograničnih propusnica ovjeren od strane nadležnih carinskih tijela.

Prijevoz stvari između pograničnih područja obavlja se bez dozvola.

(1) Ugovorne stranke su suglasne da se uz poštivanje nacionalnih sigurnosnih mjera kod prelaska granice, vrijeme zadržavanja na granici kod prijevoza osoba i stvari mora svesti na najmanje moguće potrebno vrijeme. Ugovorne strane u tu svrhu dogovaraju da će djelovati u tom pravcu, da se administrativni, tehnički, poslpvni i organizacijski tijekovi obavljaju u optimalnom vremenu, tako što će međusabno koordinirati i usuglašavati specijalizaciju i organizaciju graničnih terminala, a osobito da se u kombiniranom prometu otpravljanje sa granice prebaci na terminale.

(1) Ugovorne stranke osnivaju Mješovitu komisiju za provodenje odredbi ovog Ugovora radi postizanja suglasnosti, naročito o sljedećim pitanjima:

a) uspostavljanju ili ukidanju linijskog prijevoza,

b) promjeni itinerera ili uvjeta iz dozvole,

c) utvrdivanja naknada za izdavanje dozvola za obavljanje linijskog prijevoza,

d) utvrdivanja kontingenta dozvola za prijevoz,

e) utvrđuje pojednostavljeni postupak izdavanja odobrenja za linijski prijevoz u pograničnom području iz članka 12. ovog Ugovora,

f) ocjenjuje potrebu uvođenja pograničnih dozvola za povremeni prijevoz osoba i prijevoz stvari iz članka 12. i 13. ovog Ugovora i utvr8uje kontingent.

(2) Mješovita komisija sastaje se po mogućnosti jedanput godišnje ili na zahtjev jedne od ugovornih stranaka i odluke donosi sporazumno.

(3) Mješovita komisija će, kada obrađuje pitanja koja se odnose na druga upravna podrnčja, pozvati predstavnike iz za to nadležnih tijela i razraditi odgovarajuće prijedloge.

(1) Broj dozvola za povremeni prijevoz osoba i prijevoz stvari (kontingenti), rok valjanosti, vrijeme i intervali predaje dogovaraju se uvijek između ugovornih stranaka za 12 mjeseci (razdoblje kontingenataj, a na prijedlog Mješovite komisije.

(2) Dozvola vrijedi za jednu vožnju do i sa odredišta. Dozvola vrijedi samo unutar razdoblja kontingenata i još neposredno naredni mjesec, osim ako Mješovita komisija iz članka 15. ovog . Ugovora ne utvrdi drugačije.

(1) Prijevoznicima jedne ugovorne stranke nije dozvoljeno obavljati unutarnji prijevoz putnika ili stvari (kabotažu) na teritoriju druge ugovorne stranke.

(2) Prijevoz iz stavka l. ovog članka može se obavljati, iznimno, uz dozvolu nadležnog tijela ugovorne stranke na čijem teritoriju se obavlja prijevoz.

(3) Zahtjev za izdavanje dozvole za obavljanje unutarnjeg prijevoza (kabotaže) na teritoriju druge ugovorne stranke. podnosi se u skladu s nacionalnim propisima one ugovorne stranke koja izdaje dozvolu.

U skladu s postavljenim ciljevima zaštite pučanstva i okoliša treba stimulirati uporabu autobusa i teretnih vozila koja su s tehničkog stajališta najprimjerenija glede sigurnosti u prometu i čuvanja okoliša. Mješovita komisija će izraditi prijedloge mjera za promicanje korištenja takvih vozila, a također vezati odredene dijelove kontingenta s uporabom takvih vozila.

Prijevoznici ugovornih stranaka plaćaju za prijevoz što ga obavljaju na teritoriju druge ugovorne stranke naknadu za korište-, nje cesta.

Prijevoznici plaćaju naknadu za korištenje objekata sa naplatom (auto-ceste, mostovi, tuneli), kao i naknade za izvanredni prijevoz.

Mogućnost oslobađanja od plaćanja naknada iz stavka 1. ovog članka predlaže Mješovita komisija iz članka 15. ovog Ugovora.

Pri obavljanju prijevoza na temelju ovog Ugovora ugovorne stranke se oslobađaju pristojbi carinjenja, ulaznih davanja (carina, poreza na promet pri uvozu i poreza na mineralna ulja), te obaveza pribavljanja dozvole za uvoz na teritorij druge ugovome stranke za:

a) gorivo, kojje se nalazi u standardnim spremnicima ugrađenim od strane proizvođača za svaki dotični model motornog vozila.

b) maziva, koja se nalaze u motornom vozilu i koja odgovaraju normalnoj potrebi za rad tijekom prijevoza;

c) rezervni dijelovi i alat za osposobljavanje motornog vozila kojim se obavlja međunarodni prijevoz. Neupotrijebljeni rezervni dijelovi, te zamijenjeni stari dijelovi moraju se opet izvesti ili postupiti prema carinskim propisima dotične ugovorne stranke.

(1) Prijevoznici, kao i njihovo osoblje, obvezni su tijekom vožnje na teritoriju druge ugovorne stranke pridržavati se svih, osobito prometnih propisa koji su na snazi na teritoriju druge ugovorne stranke.

(2) U slučaju teških i ponovljenih prekršaja nekog prijevoznika i njegovog osoblja, nadležna tijela države u kojoj je prekršaj izvršen, mogu poduzeti sljedeće mjere:

a) opomenuti odgovornog prijevoznika zbog nepoštivanja važećih propisa, ili

b) privremeno isključiti vozilo iz međunarodnog cestovnog prometa na temelju ovog Ugovora, ili

c) obustaviti izdavanje dozvola odgovornom prijevozniku ili oduzeti već dodijeljene dozvole za razdoblje, na koje je nadležno tijelo druge ugovorne stranke isključilo tog prijevoznika iz prometa.

(3) Ugovorne su stranke suglasne da neće priznavati dozvole koje su izdane onim prijevoznicima, koji su već više puta prekršili odredbe ovog Ugovora.

(4) Nadležna tijela ugovornih stranaka izvještavat će se međusobno o svakom prekršaju ovog Ugovora i o svakoj mjeri glede stavka 2. ovog članka.

Primjena nacionalnog zakonodavstva Zakonodavstvo svake ugovorne stranke primjenjuje se na sva pitanja koja nisu regulirana ovim Ugovorom.

Nadležno tijelo s hrvatske strane je Ministarstvo pomorstva, prometa i veza Republike Hrvatske, a s jugoslavenske strane Savezno ministarstvo za saobraćaj Savezne Republike Jugoslavije.
 
 

Ovaj Ugovor stupa na snagtl 30 dana nakon primitka zadnje obavijesti diplomatskim putem kojom se stranke uzajamno obavještavaju da su ispunjeni svi uvjeti predvideni nacionalnim zakonodavstvom za stupanje na snagu ovog Ugovora.

Ovaj Ugovor privremeno će se primjenjivati od dana njegovog potpisivanja.

(1) Svaka ugovorna strana može pismeno, diplomatskim putem izvijestiti drugu ugovornu stranu o namjeri otkazivanja Ugovora.

(2) Ugovor prestaje vrijediti istekom šest mjeseci od dana primitka obavijesti iz stavka 1. ovog članka.

Sačinjeno u Beogradu dana 15. rujna 1997. godine, u dva izvornika na hrvatskom i srpskom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna.

Za Vladu
Republike Hrvatske
dr. Mate Granić, v. r.

Za Saveznu Vladu
Savezne Republike Jugoslavije
Milan Milutinović, v. r.

Ova Odluka stupa na snagu danom objave u "Narodnim novinama".

Na dan donošenja ove Odluke međunarodni ugovor iz točke I. ove Odluke nije na snazi, te će se podaci o njegovu .stupanju na snagu objaviti sukladno odredbi članka 30. sta vka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora, nakon njegova stupanja na snagu.

Klasa: 340-01/96-01/03
Urbroj: 5030114-97-3
Zagreb, 23. listopada 1997.