Zakoni i propisi - Pravni savjeti 17 22.10.1997. Zakon o potvrđivanju Konzularne konvencije između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije
     
   

Internet i poslovne usluge za poduzetnike


Izrada web stranice za tvrtke, obrtnike i udruge

Tvrtka Poslovni forum d.o.o. već dugi niz godina izrađuje i razvija vlastite CMS sustave.
Naši CMS sustavi omogućuju tvrtkama, obrtnicima, udrugama i građanima kvalitetne web stranice.

Link za opširnije informacije o izradi web stranica

 
 
     


Link na pregled svih poslovnih i internet usluga



Neslužbeni pregled iz Narodnih novina:

ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU KONZULARNE KONVENCIJE IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I SAVEZNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Konzularne konvencije između Republike Hrvatske i Savezne Repubike Jugoslavije, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 3. listopada 1997.

Broj: 081-97-1615/1
Zagreb, 10. listopada 1997.

Predsjednik
Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r.


Prema Ustavu Republike Hrvatske, a uzimajući u obzir jedno od glavnih načela prava ignorantia iuris nocet (s latinskog nepoznavanje prava šteti - nitko se ne može ispričavati da nije znao da nešto zakonom nije bilo zabranjeno ili regulirano), prije nego što stupe na snagu zakoni i svi drugi propisi državnih tijela obvezno se objavljuju u Narodnim novinama. Osim zakona i drugih akata Hrvatskog sabora, u Narodnim novinama objavljuju se uredbe i drugi akti Vlade Republike Hrvatske, pravilnici, naredbe, napuci koje donose nadležni ministri, presude Ustavnog suda Republike, imenovanja i razrješenja državnih dužnosnika, veleposlanika, te i svi drugi akti državnih institucija. Također u posebnom dijelu (Narodne novine - Međunarodni ugovori) objavljuju se međunarodni ugovori koje je sklopila Republika Hrvatska. U narodnim novinama nalazi se i oglasnik javne nabave.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU KONZULARNE KONVENCIJE IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I SAVEZNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE

Članak 1.

Potvrđuje se Konzularne konvencija između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije, potpisana u Zagrebu, 27. svibnja 1997., u izvorniku na hrvatskom i srpskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Konzularne konvencije u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

KONZULARNA KONVENCIJA
između
Republike Hrvatske
i
Savezne Republike Jugoslavije

Republika Hrvatska i Savezna Republika Jugoslavija (u daljnjem tekstu: »ugovorne stranke«), u želji za razvijanjem konzularnih odnosa i u svrhu olakšavanja zaštite prava i interesa svojih država i državljana kao i unapređivanja svekolikih odnosa i suradnje između dviju država, sporazumjele su se o sljedećem:

GLAVA I.
DEFINICIJE

Članak 1.

U smislu ove konvencije dolje navedeni izrazi imaju sljedeće značenje:

(1) »konzularni ured« označava svaki generalni konzulat, konzulat, vicekonzulat ili konzularnu agenciju;

(2) »konzularno područje« označava područje određeno konzularnom uredu za obavljanje konzularnih funkcija;

(3) »šef konzularnog ureda« označava osobu ovlaštenu raditi u tom svojstvu;

(4) »konzularni dužnosnik« označava svaku osobu, uključujući i šefa konzularnog ureda, koja je u tom svojstvu ovlaštena obavljati konzularne funkcije;

(5) »konzularni službenik« označava svaku osobu koja obavlja administrativne ili tehničke poslove konzularnog ureda;

(6) »član poslužnog osoblja« označava svaku osobu zaposlenu na poslužnim poslovima u konzularnom uredu;

(7) »član konzularnog ureda« označava konzularne dužnosnike, konzularne službenike i članove poslužnog osoblja;

(8) »član konzularnog osoblja« označava konzularne dužnosnike osim šefa konzularnog ureda, konzularne službenike i članove poslužnog osoblja;

(9) »član obitelji« označava supružnika i djecu člana konzularnog ureda pod uvjetom da ove osobe žive u zajedničkom domaćinstvu;

(10) »član privatne posluge« označava osobu zaposlenu isključivo u privatnoj službi člana konzularnog ureda;

(11) »konzularne prostorije» označava zgrade ili dijelove zgrada i okolno zemljište, koje se, bez obzira čije su vlasništvo, koriste isključivo za potrebe konzularnog ureda;

(12) »konzularni arhiv« označava sve isprave, dokumente, prepisku, knjige, filmove, audio i video vrpce, diskete, fotografije, tehnička sredstva, registre, kartoteke, materijal za šifriranje, sredstva za rad, opremu i namještaj namjenjenu njihovoj zaštiti i čuvanju;

(13) »brod« označava svaki plovni objekt države imenovanja koji plovi pod zastavom države imenovanja, osim ratnog broda;

(14) »zrakoplov« označava svaki zrakoplov države imenovanja koji je registriran u državi imenovanja, kao i zrakoplov nad kojim država imenovanja ima pravo raspolaganja, osim vojnog zrakoplova.

GLAVA II.
KONZULARNI ODNOSI

Članak 2.

Otvaranje konzularnog ureda

1. Konzularni ured se može otvoriti na području druge ugovorne stranke samo uz njezin pristanak.

2. Sjedište konzularnog ureda, njegov rang i njegovo konzularnog područje određuje država imenovanja, što podliježe odobrenju države primateljice.

3. Država imenovanja može naknadno promijeniti sjedište konzularnog ureda, njegov rang ili njegovo konzularno područje, samo uz pristanak države primateljice.

4. Pristanak države primateljice potreban je i ako generalni konzulat ili konzulat žele otvoriti vicekonzulat ili konzularnu agenciju u drugom mjestu izvan njegovog sjedišta.

5. Izričiti prethodni pristanak države primateljice isto je tako potreban i za otvaranje ureda kao dijela postojećeg konzularnog ureda, izvan njegova sjedišta.

Članak 3.

Državljanstvo člana konzularnog ureda

1. Konzularni dužnosnik može biti samo državljanin države imenovanja.

2. Konzularni službenik ili član poslužnog osoblja može biti državljanin države imenovanja, a države primateljice samo uz njezin izričiti pisani pristanak.

Članak 4.

Broj osoblja konzularnog ureda

1. Broj osoblja konzularnog ureda utvrđuje se sporazumom ugovornih stranaka.

2. Ako ne postoji izričit sporazum o broju osoblja konzularnog ureda, država primateljica može zahtijevati da se taj broj kreće u granicama onoga što se smatra razumnim i normalnim, s obzirom na postojeće okolnosti i uvjete na konzularnom području i na potrebe konzularnog ureda o kojem se radi.

Članak 5.

Imenovanje i prihvaćanje šefa konzularnog ureda

1. Šefa konzularnog ureda imenuje država imenovanja, a obavljanje funkcija odobrava država primateljica. Ukoliko država primateljica odbije dati takvo odobrenje nije dužna priopćiti razloge odbijanja.

2. Država imenovanja upućuje diplomatskim putem državi primateljici patentno pismo o imenovanju šefa konzularnog ureda u kojem se navodi njegovo ime i prezime, rang, konzularno područje i sjedište konzularnog ureda.

3. Temeljem patentnog pisma država primateljica izdaje egzekvaturu u najkraćem roku.

4. Šef konzularnog ureda može obavljati funkcije po dobivanju egzekvature od države primateljice.

5. Država primateljica može dozvoliti šefu konzularnog ureda, do izdavanja egzekvature, privremeno obavljanje njegovih funkcija prema odredbama ove konvencije.

6. Od trenutka kada se šefu konzularnog ureda odobri obavljanje njegovih funkcija, država primateljica je obvezna o tome odmah izvijestiti nadležna tijela konzularnog područja i poduzeti potrebne mjere kako bi šef konzularnog ureda mogao obavljati svoje funkcije i uživati tretman predviđen odredbama ove konvencije.

Članak 6.

Imenovanje članova konzularnog osoblja

1. Uz rezervu odredaba članka 3., 4. i 13., država imenovanja imenuje članove konzularnog osoblja po svom izboru.

2. Država imenovanja notificira, pravovremeno i unaprijed, državi primateljici prezime i ime, kategoriju i razred svih konzularnih dužnosnika, osim šefa konzularnog ureda, kako bi se država primateljica mogla, ako to želi, korisititi pravima iz stavka 3. članka 13. ove konvencije.

3. Država imenovanja može, ako to zahtijevaju njezini zakoni i propisi, tražiti od države primateljice izdavanja egzekvature konzularnom dužnosniku koji nije šef konzularnog ureda.

4. Država primateljica može, ako to zahtijevaju njezini zakoni i propisi, izdati egzekvaturu konzularnom dužnosniku koji nije šef konzularnog ureda.

Članak 7.

Privremeno obavljanje funkcije šefa konzularnog ureda

1. Ako je šef konzularnog ureda spriječen obavljati svoje funkcije ili je njegovo mjesto upražnjeno, vršitelj dužnosti šefa konzularnog ureda može privremeno djelovati kao šef konzularnog ureda.

2. Ime i prezime vršitelja dužnosti šefa konzularnog ureda u smislu stavka 1. ovog članka, priopćit će se pravovremeno i unaprijed diplomatskim putem državi primateljici. Država primateljica može uvjetovati svojim pristankom prihvaćanje za vršitelja dužnosti šefa konzularnog ureda neke osobe, koja nije diplomatski ni konzularni dužnosnik države imenovanja u državi primateljici.

3. Nadležna tijela države primateljice pružit će pomoć i zaštitu vršitelju dužnosti šefa konzularnog ureda. Za vrijeme privremenog obavljanja funkcije na vršitelja dužnosti i šefa konzularnog ureda primjenjuju se odredbe ove konvencije koje se odnose na odnosnog šefa konzularnog ureda. Međutim, država primateljica nije dužna vršitelju dužnosti priznati olakšice, privilegije i imunitete za koje šef konzularnog ureda, da bi ih uživao, mora ispunjavati uvjete koje vršitelj dužnosti ne ispunjava.

4. U slučaju kada država imenovanja odredi člana diplomatskog osoblja u državi primateljici za vršitelja dužnosti šefa konzularnog ureda pod uvjetima predviđenim u stavku 1. ovog članka, ovaj i dalje uživa diplomatske privilegije i imunitete, ako se tome ne protivi država primateljica.

Članak 8.

Notifikacija o imenovanju, dolasku i odlasku

Država imenovanja obavijestit će pravovremeno i unaprijed, diplomatskim putem, državu primateljicu o sljedećem:

(1) imenovanju članova konzularnog ureda, njihovom dolasku u konzularni ured poslije imenovanja, njihovom konačnom odlasku ili prestanku njihovih funkcija, kao i svakoj promjeni njihovog statusa u tijeku obnašanja službe u konzularnom uredu;

(2) dolasku i konačnom odlasku osoba koje su članovi obitelji nekog člana konzularnog ureda te da je neka osoba postala ili prestala biti članom obitelji;

(3) dolasku i konačnom odlasku članova privatne posluge, te prestanku njihove službe u tom svojstvu;

(4) zapošljavanju i otpuštanju osoba koje su državljani države primateljice ili osoba koje borave u državi primateljici u svojstvu člana konzularnog ureda ili svojstvu privatne posluge s pravom na privilegije i imunitete.

Članak 9.

Izdavanje isprava o identitetu

1. Nadležna tijela države primateljice izdat će besplatno svakom konzularnom dužnosniku ispravu kojom se utvrđuje njegov identitet i funkcija.

2. Odredba stavka 1. ovog članka primjenjuje se na ostale članove konzularnog osoblja, pod uvjetom da te osobe nisu državljani države primateljice ili državljani države imenovanja trajno nastanjeni u državi primateljici.

3. Odredbe stavka 1. ovog članka primjenjuju se i na članove obitelji članova konzularnog ureda, pod uvjetom da nisu državljani države primateljice ili državljani države imenovanja s trajnim nastanjenjem u državi primateljici ili da u toj državi ne obavljaju poslove za svoju osobnu korist.

Članak 10.

Prestanak funkcije člana konzularnog ureda

1. Funkcija člana konzularnog ureda prestaje:

(1) notifikacijom države imenovanja državi primateljici o prestanku njegove funkcije;

(2) povlačenjem egzekvature;

(3) notifikacijom države primateljice državi imenovanja da je država primateljica prestala dotičnu osobu smatrati članom konzularnog osoblja.

2. U slučajevima navedenim u točci (3) stavka 1. ovog članka država primateljica nije dužna priopćiti takve svoje odluke.

Članak 11.

Obavljanje konzularnih funkcija od strane diplomatske misije

1. Odredbe ove konvencije primjenjuju se i na obavljanje konzularnih funkcija od strane diplomatske misije.

2. Država imenovanja priopćava diplomatskim putem državi primateljici imena članova diplomatske misije kojima je povjereno obavljanje konzularnih funkcija.

3. Članovi diplomatske misije kojima je povjereno obavljanje konzularnih funkcija i dalje uživaju olakšice, privilegije i imunitete članova diplomatskih misija.

Članak 12.

Zabrana obavljanja određenih djelatnosti

Član konzularnog ureda ne može obavljati u državi primateljici nikakvu trgovačku ili drugu profesionalnu djelatnost za svoju osobnu korist.

Članak 13.

Osoba proglašena kao »persona non grata«

1. Država primateljica može u svako vrijeme notificirati državi imenovanja da je neki konzularni dužnosnik persona non grata ili da bilo koji drugi član konzularnog osoblja nije prihvatljiv. Država imenovanja će tada, ovisno o slučaju, dotičnu osobu opozvati, ili će okončati njezine funkcije u konzularnom uredu.

2. Ako država imenovanja odbije izvršiti, ili u razumnom roku ne izvrši obveze iz stavka 1. ovog članka, država primateljica može, ovisno o slučaju, povući egzekvaturu za dotičnu osobu ili je prestati smatrati članom konzularnog osoblja.

3. Osoba imenovanja za člana konzularnog ureda može biti proglašena neprihvatljivom prije dolaska na područje države primateljice, ili, ako se već tu nalazi, prije preuzimanja funkcije u konzularnom uredu. U tom slučaju država imenovanja treba opozvati imenovanje.

4. U slučajevima iz stavka 1. do 3. ovog članka, država primateljica nije dužna priopćiti razloge svoje odluke.

GLAVA III.
KONZULARNE FUNKCIJE

Članak 14.

Opće konzularne funkcije

Opće konzularne funkcije se sastoje u:

(1) zaštiti interesa države imenovanja i njezinih državljana, fizičkih i pravnih osoba, u državi primateljici, u skladu s odredbama ove konvencije, zakonima države primateljice i u granicama koje dozvoljava međunarodno pravo;

(2) promicanju razvoja trgovačkih, gospodarskih, prosvjetnih, kulturnih, umjetničkih, znanstvenih, turističkih, športskih i drugih odnosa između države imenovanja i države primateljice kao i unapređenju svekolikih odnosa između njih;

(3) obavještavanju države imenovanja svim dozvoljenim sredstvima o uvjetima i razvoju države primateljice u područjima pod (2) ovog članka i davanju informacija zainteresiranima.

Članak 15.

Evidencija državljana

Konzularni dužnosnik ima pravo voditi evidenciju državljana države imenovanja koji imaju prebivalište ili borave na konzularnom području.

Članak 16.

Građansko stanje

Konzularni dužnosnik ima pravo, u skladu sa zakonima i propisima države imenovanja:

(1) voditi matične knjige odnosno evidencije rođenih i umrlih za državljanje države imenovanja i izdavati izvode iz tih knjiga odnosno evidencija;

(2) sklapati brak između državljana države imenovanja i o tome izdavati izvode;

(3) obavljati poslove usvojenja u slučaju da su usvojenik i usvojitelj državljani države imenovanja koji se nalaze na području države primateljice;

(4) primati na zapisnik izjave koje se odnose na priznanje očinstva ili materinstva za djecu državljane države imenovanja, i to bez obzira gdje se dijete nalazi.

Članak 17.

Putne isprave i vize

Konzularni dužnosnik ima pravo:

(1) izdavati, zamjenjivati i poništavati putovnice ili druge putne isprave državljanima države imenovanja;

(2) izdavati vize i druge odgovarajuće isprave osobama koje putuju u državu imenovanja.

Članak 18.

Javnobilježnike funkcije

Konzularni dužnosnik je ovlašten obavljati javnobilježničke funkcije isključivo za državljane države imenovanja, u skladu sa zakonima i propisima države imenovanja, ukoliko to nije protivno zakonima i propisima države primateljice.

Članak 19.

Lišenje slobode i posjete

1. Nadležno tijelo države primateljice dužno je:

(1) obavijestiti bez odgađanja, a najkasnije u roku od tri dana, odgovarajućeg konzularnog dužnosnika države imenovanja o lišenju slobode državljana države imenovanja;

(2) bez odgađanja prenijeti svako priopćenje koje konzularnom uredu uputi državljanin države imenovanja koji je uhićen, pritvoren, zadržan ili izdržava kaznu zatvora;

(3) omogućiti konzularnom dužnosniku da posjeti državljanina države imenovanja koji je na bilo koji način lišen slobode ili podvrgnut drugim mjerama ograničenja slobode. Konzularni dužnosnik se međutim, mora suzdržati od posredovanja u korist državljana države imenovanja koji je na bilo koji način lišen slobode ili podvrgnut drugim mjerama ograničenja slobode, ako se on tome izričito protivi;

(4) obavijestiti državljanina države imenovanja o njegovim pravima i mogućnostima komunikacije koje ima temeljem ovog članka.

2. Prava navedena u stavku 1. ovog članka ostvaruju se sukladno zakonima i propisima države primateljice, uz rezervu da ti zakoni i propisi moraju dopustiti potpuno ostvarenje ciljeva radi kojih su ta prava ovim člankom dana.

Članak 20.

Pružanje pomoći državljanima države imenovanja

1. U cilju zaštite prava i interesa državljana države imenovanja konzularni dužnosnik ima pravo:

(1) slobodno komunicirati s državljanima države imenovanja koji se nalaze na njegovom konzularnom području, pri čemu država primateljica neće državljanima države imenovanja ograničavati slobodu komunikacije i pristupa konzularnom uredu;

(2) u izuzetnim slučajevima primati na privremeno čuvanje pokretnu imovinu, novčana sredstva i dokumente koji pripadaju državljanima države imenovanja, ako to nije u suprotnosti zakonima i propisima države primateljice;

(3) zahtijevati od nadležnih tijela države primateljice da bez odgode bude obaviješten o svakom događaju koji ima za posljedicu smrt, tešku tjelesnu ozljedu ili znatnu materijalnu štetu po državljanina države imenovanja;

(4) obraćati se nadležnim tijelima države primateljice za pomoć u potrazi za nestalim državljanima države imenovanja;

(5) uz rezervu prakse i postupaka na snazi u državi primateljici zastupati državljane države imenovanja ili poduzimati mjere za osiguranje odgovarajućeg zastupanja pred sudovima ili drugim tijelima države primateljice, kako bi se, u skladu sa zakonima i propisima države primateljice, zahtijevalo donošenje privremenih mjera radi očuvanja prava i interesa tih državljana u slučajevima kada oni, zbog odsutnosti ili iz drugih razloga ne mogu pravovremeno štititi svoja prava i interese.

Članak 21.

Skrbništvo i starateljstvo

1. Nadležno tijelo države primateljice obavijestit će bez odgode konzularni ured o potrebi uspostavljanja skrbništva ili starateljstva nad državljaninom države imenovanja.

2. Konzularni dužnosnik pruža zaštitu i pomoć u skladu sa zakonima i propisima države imenovanja, a u granicama zakona i propisa države primateljice, u slučaju skrbništva ili starateljstva maloljetnih ili poslovno nesposobnih državljana države imenovanja koji se nalaze u državi primateljici.

3. Ako konzularni dužnosnik ne može postupati u smislu stavka 2. ovog članka, ovlašten je nadležnom tijelu države primateljice predložiti osobu za staratelja, predložiti tom tijelu poduzimanje mjera korisnih za osobu koja se stavlja pod starateljstvo i povremeno zahtijevati izvještaj nadležnog tijela države primateljice o ostvarivanju starateljstva.

Članak 22.

Obavijest o smrti

1. Nadležno tijelo države primateljice će bez odgađanja obavijestiti konzularni ured države imenovanja o smrti državljanina te države, te sukladno zakonima i propisima države primateljice izdati ispravu kojom se potvrđuje činjenica smrti.

2. Ako konzularni ured prvi sazna za činjenicu smrti obavijestit će odmah nadležno tijelo države primateljice.

Članak 23.

Ostavine

Nadležno tijelo države primateljice će uz obavijest o smrti državljanina države imenovanja obavijestiti konzularni ured o svemu što je poznato o nasljednicima, njihovom prebivalištu ili boravištu i o sadržaju ostavine kao i o drugim podacima koji su potrebni u ostavinskom postupku.

Članak 24.

Mjere za zaštitu ostavine

1. Ako se u državi primateljici nalazi ostavina državljanina države imenovanja, nadležno tijelo poduzet će, na prijedlog konzularnog ureda ili po službenoj dužnosti, sve potrebne mjere za zaštitu i korisno upravljanje ostavinom ili sprečavanje nanošenja bilo kakve štete.

2. Konzularni dužnosnik ima pravo biti nazočan popisu ostavine i sudjelovati u poduzimanju mjera za njezino očuvanje.

3. U svim slučajevima nadležno tijelo države primateljice obavijestit će bez odgode konzularni ured o mjerama koje su poduzete za očuvanje i upravljanje ostavinom.

4. Konzularni dužnosnik ima pravo, u ostavinskom postupku koji se vodi pred nadležnim tijelom države primateljice, zastupati svoje državljane temeljem valjane punomoći, u skladu sa zakonima i propisima države primateljice.

5. Ako državljanin države imenovanja umre za vrijeme privremenog boravka na području države primateljice, stvari i novac koje je imao kod sebe predat će se po popisu i bez drugih formalnosti, konzularnom uredu države imenovanja, nakon odbijanja možebitnih dugova.

Članak 25.

Dostave akata i zamolnice

1. Konzularni dužnosnik ima pravo dostavljati sudske ili vansudske akte ili izvršavati zamolnice u skladu s međunarodnim sporazumima na snazi i zakonima i propisima države primateljice.

2. Konzularni dužnosnik ima pravo dostavljati državljanima države imenovanja sudske ili vansudske akte na način koji nije u suprotnosti sa zakonima i propisima države primateljice i bez korištenja bilo kakvih sredstava prisile.

Članak 26.

Konzularne funkcije u odnosu na brodove

1. Konzularni dužnosnik ima pravo pružiti pomoć brodovima države imenovanja u teritorijalnim i unutrašnjim vodama države primateljice, kao i zapovjedniku i članovima posada brodova.

2. Konzularni dužnosnik ima pravo:

(1) stupiti na brod, saslušati zapovjednika broda i svakog člana posade kao i dobiti obavijest o radu broda, plovidbi i njegovom teretu;

(2) ispitati svaku nezgodu koja se dogodila na brodu u tijeku plovidbe, ne utječući na prava tijela države primateljice;

(3) rješavati ne utječući na prava tijela države primateljice sve sporove između zapovjednika i članova posade uključujući i sporove koji proizlaze iz ugovora o zapošljavanju;

(4) poduzimati sve potrebne mjere radi osiguranja zaštite zdravlja zapovjednika i članova posade kao i repatrijacije ovih osoba;

(5) primati izjave koje se odnose na plovidbu broda, pregledavati i ovjeravati brodske knjige, izdavati i produžavati brodske i druge isprave;

(6) poduzimati sve druge mjere na brodu u svrhu primjene zakonodavstva države imenovanja, a koje nisu protivne zakonima i propisima države primateljice.

3. Zapovjednik broda i članovi posade mogu neposredno komunicirati s konzularnim dužnosnikom uz poštivanje zakona i propisa države primateljice.

Članak 27.

Odnos tijela države primateljice prema brodu

1. Ako sud ili drugo nadležno tijelo države primateljice namjerava poduzeti prisilne mjere ili pokrenuti istragu na brodu države imenovanja, dužan je pravovremeno obavijestiti konzularni ured, kako bi konzularni dužnosnik ili njegov predstavnik mogao biti nazočan izvršenju tih mjera. Ako je zbog hitnosti nemoguće dati pravovremenu obavijest, nadležno tijelo će naknadno o tome obavijestiti konzularni ured i na zahtjev konzularnog dužnosnika dati potpunu obavijest o poduzetim mjerama.

2. Odredbe stavka 1. ovog članka primjenjuju se i kad zapovjednik ili član posade broda treba biti saslušan na kopnu od strane nadležnog tijela države primateljice.

3. Odredbe stavka 1. i 2. ovog članka ne primjenjuju se na uobičajenu carinsku, zdravstvenu kontrolu i kontrolu putovnica, kao ni u slučaju spašavanja ljudskog života u vodi ili sprečavanju zagađivanja voda.

4. Sud ili drugo nadležno tijelo države primateljice ne može se miješati u unutrašnje stvari broda države imenovanja u bilo kojoj stvari, osim na zahtjev ili uz pristanak zapovjednika broda ili u svrhu održavanja javnog reda i mira.

Članak 28.

Plovidbene nezgode na moru i unutrašnjoj plovidbi

1. Ako brod koji plovi pod zastavom države imenovanja pretrpi plovidbenu nezgodu u teritorijalnim ili unutrašnjim vodama države primateljice tako da ne može nastaviti plovidbu nadležno tijelo države primateljice, odmah izvješćuje o tome konzularni ured kao i o mjerama koje su poduzete za spašavanje ljudi, tereta i ostale imovine na brodu.

2. Konzularni dužnosnik ima pravo poduzimati mjere za pružanje pomoći brodu, članovima posade i putnicima na brodu koji je pretrpio plovidbenu nezgodu i u tom smislu može zatražiti pomoć tijela države primateljice.

3. Konzularni dužnosnik može, bez posebne ovlasti poduzeti u ime vlasnika broda države imenovanja mjere za zaštitu broda koji je pretrpio plovidbenu nezgodu ili imovine koja je ispala iz broda, ako vlasnik broda države imenovanja ili njegov predstavnik nisu u mogućnosti to učiniti.

4. Odredbe stavka 3. ovog članka primjenjuju se i na predmete pronađene na obali ili u blizini obale države primateljice koji predstavljaju dio tereta u vlasništvu države imenovanja ili njezinog državljanina koji se nalazio na brodu države primateljice ili treće države, a koji je pretrpio plovidbenu nezgodu.

5. Brod koji je pretrpio plovidbenu nezgodu, njegov teret, oprema, rezerve, predmeti i imovina na području države primateljice ne podliježu carini, osim ako se ne uvoze za korištenje u toj državi.

Članak 29.

Konzularne funkcije u odnosu na zrakoplove

Odredbe ove konvencije koje se odnose na brodove države imenovanja, na odgovarajući način će se primjenjivati i na zrakoplove države imenovanja.

Članak 30.

Komunikacija s tijelima države primateljice

U obavljanju svojih funkcija konzularni dužnosnik može se obraćati nadležnim lokalnim tijelima na svom konzularnom području kao i središnjim tijelima države primateljice, u skladu s unutrašnjim zakonodavstvom i praksom države primateljice.

Članak 31.

Druge funkcije konzularnog dužnosnika

Konzularni dužnosnik ima pravo obavljati i sve druge funkcije koje mu država imenovanja povjeri, a koje zakoni i propisi države primateljice ne zabranjuju ili kojima se država primateljica ne protivi ili koje su utvrđene međunarodnim sporazumima na snazi između države imenovanja i države primateljice.

GLAVA IV.
OLAKŠICE, PRIVILEGIJE I IMUNITETI

Članak 32.

Olakšice koje se daju konzularnom uredu radi obavljanja njegove djelatnosti

Država primateljica pruža konzularnom uredu potrebne olakšice za obavljanje njegovih funkcija.

Članak 33.

Uporaba državne zastave i grba

1. Država imenovanja ima pravo na zgradu konzularnog ureda postaviti državni grb i ploču s nazivom konzularnog ureda na jeziku države imenovanja i službenom jeziku države primateljice.

2. Zastava države imenovanja može se istaknuti na zgradi konzularnog ureda, rezidenciji šefa konzularnog ureda i na njegovom prijevoznom sredstvu kad se ono koristi za službene potrebe.

Članak 34.

Prostorije

1. Država primateljica dužna je omogućiti državi imenovanja da na njezinom području, u skladu s njezinim zakonima i propisima, stekne potrebne prostorije za konzularni ured, bilo pomoći da dođe do prostorija na neki drugi način.

2. Država primateljica je također dužna, ako je potrebno, pomoći konzularnom uredu u osiguranju smještaja za svoje članove.

Članak 35.

Nepovredivost konzularnih prostorija

1. Konzularne prostorije su nepovredive, u skladu s odredbama ovog članka.

2. Tijelima države primateljice nije dopušteno ući u onaj dio konzularnih prostorija kojima se konzularni ured isključivo koristi za potrebe svog rada, osim uz pristanak šefa konzularnog ureda, osobe koju on odredi, ili šefa diplomatske misije države imenovanja. Međutim, u slučaju požara ili druge nesreće koja zahtjeva hitne mjere, pristanak šefa konzularnog ureda može se pretpostaviti.

3. Uz rezervu odredbe stavka 2. ovoga članka, država primateljica dužna je poduzimati sve potrebne mjere kako bi spriječila da konzularne prostorije budu nasilno zaposjednute ili oštećene, te narušen mir ili povrijeđeno dostojanstvo konzularnog ureda.

4. Konzularne prostorije, namještaj u njima i imovina konzularnog ureda, kao i njegova prijevozna sredstva, ne mogu biti predmetom nikakve rekvizicije u svrhe obrane ili javnog interesa. U slučaju da je za te svrhe potrebna eksproprijacija, poduzet će se sve potrebne mjere kako bi se izbjeglo ometanje obavljanja konzularnih funkcija, a državi imenovanja će se isplatiti brza, odgovarajuća i efektivna naknada.

Članak 36.

Nepovredivost konzularnog arhiva i dokumentacije

Konzularni arhiv i dokumenti su nepovredivi u svako doba i ma gdje se nalazili.

Članak 37.

Sloboda kretanja

Uz rezervu zakona i propisa koji se odnose na područje u koje je pristup zabranjen ili ograničen iz razloga nacionalne sigurnosti, država primateljica osigurava članovima konzularnog ureda slobodu putovanja i kretanja na svom području.

Članak 38.

Sloboda komunikacije

1. Država primateljica dozvoljava i štiti slobodu komunikacije konzularnog ureda za sve službene svrhe kao i komunikaciju s vladom, diplomatskim misijama i konzularnim uredima države imenovanja, ma gdje se oni nalazili. U tu svrhu konzularni ured može koristiti sva sredstva javnog priopćavanja, diplomatske ili konzularne kurire, šifrirane i kodirane poruke, diplomatsku i konzularnu valizu, a samo uz pristanak države primateljice može postaviti i koristiti otpremnu radio-stanicu.

2. Službena prepiska konzularnog ureda je nepovrediva.

3. Konzularna valiza ne smije se niti otvoriti niti zadržati. Međutim, ako nadležna tijela države primateljice imaju ozbiljne razloge vjerovati da valiza sadrži druge predmete osim dopisivanja, dokumenata i predmeta iz stavka 4. ovog članka, ona mogu tražiti da valizu u njihovoj nazočnosti otvori ovlašteni predstavnik države imenovanja. Ako ovlašteni predstavnik države imenovanja odbije taj zahtjev, valiza se vraća u mjesto iz kojeg je upućena.

4. Vreće koje čine konzularnu valizu moraju nositi vanjske vidljive i karkateristične oznake svog svojstva i mogu sadržavati samo službeno dopisivanje i dokumente ili predmete namijenjene isključivo službenoj upotrebi.

5. Konzularni kurir ne može biti državljanin države primateljice ni osoba koja ima prebivalište u toj državi. On mora imati službenu ispravu kojom se potvrđuje njegovo svojstvo i označava broj paketa koji čine konzularnu valizu.

6. Država primateljica štiti i pomaže konzularnog kurira u obavljanju njegovih funkcija i on uživa nepovredivost svoje osobe i ne može biti uhićen ili podvrgnut bilo kakvoj mjeri ograničenja ili lišenja slobode.

7. Konzularna valiza se može povjeriti zapovjedniku broda ili zrakoplova države imenovanja koji mora imati službeni dokument u kojem je naznačen broj paketa koji čine konzularnu valizu. Članovi konzularnog ureda mogu slobodno i neposredno preuzimati ili predavati konzularnu valizu zapovjedniku broda ili zrakoplova.

Članak 39.

Konzularne pristojbe i davanja

1. Konzularni ured može naplaćivati na području države primateljice davanja i pristojbe koje su za konzularne radnje predviđene zakonodavstvom države imenovanja.

2. Iznosi naplaćeni od pristojbi i davanja oslobođeni su svih poreza i pristojbi u državi primateljici.

Članak 40.

Zaštita konzularnog dužnosnika

Država primateljica će postupati prema konzularnom dužnosniku države imenovanja s dužnim poštovanjem i poduzet će odgovarajuće mjere da bi se spriječila svaka povreda njegove osobnosti, slobode i dostojanstva.

Članak 41.

Nepovredivost osobnosti konzularnog dužnosnika

1. Konzularni dužnosnik ne može biti zadržan, uhićen ili podvrgnut drugim mjerama ograničenja slobode, osim u slučaju teškog krivičnog djela predviđenog zakonodavstvom države primateljice i to samo temeljem odluke nadležnog suda ili kada se radi o izvršenju pravomoćne sudske odluke.

2. Ako sud ili drugo tijelo države primateljice namjerava odrediti pritvor ili pokrenuti krivični postupak protiv konzularnog dužnosnika, dužan je o tome obavijestiti šefa konzularnog ureda, a ako se ta mjera primjenjuje protiv njega diplomatsku misiju države imenovanja.

3. Obavijest iz stavka 2. ovog članka daje se, ako je moguće, prije početka radnje kako bi šef konzularnog ureda ili drugi konzularni dužnosnik bio nazočan postupku, a ako šef konzularnog ureda ili drugi konzularni dužnosnik nije bio nazočan, nadležno tijelo države primateljice dužno je dati potpunu obavijest o provedenom postupku.

4. Ako se pokrene krivični postupak protiv konzularnog dužnosnika, on je dužan pojaviti se pred nadležnim tijelom, ali se postupak mora voditi s dužnim poštovanjem prema konzularnom dužnosniku, uvažavajući njegov službeni položaj, osim u slučaju predviđenom u stavku 1. ovog članka i na način kako bi se što je moguće manje ometalo obavljanje konzularnih funkcija.

Članak 42.

Obavijest o gonjenju ili lišavanju slobode službenika ili člana poslužnog osoblja konzularnog ureda

U slučaju pokretanja krivičnog postupka protiv konzularnog službenika ili člana poslužnog osoblja, odnosno njihovog lišavanja slobode, nadležno tijelo države primateljice dužno je o tome u najkraćem roku obavijestiti šefa konzularnog ureda.

Članak 43.

Sudski imunitet

1. Konzularni dužnosnik i konzularni službenik ne podliježu nadležnosti sudskih i upravnih tijela države primateljice za djela učinjena u obavljanju konzularnih funkcija.

2. Odredbe stavka 1. ovog članka ne primjenjuju se u slučaju građanske tužbe:

(1) podnesene u svezi s ugovorom koji je konzularni dužnosnik ili konzularni službenik zaključio, ali ne izričito ili prešutno kao punomoćnik države imenovanja, ili

(2) koju je podnijela treća osoba za štetu nastalu prometnom nesrećom koja je u državi primateljici prouzrokovana vozilom, brodom ili zrakoplovom.

Članak 44.

Obveza svjedočenja

1. Član konzularnog ureda može biti pozvan svjedočiti u sudskom ili upravnom postupku.

2. Ako konzularni dužnosnik odbije svjedočiti, ne može se protiv njega primijeniti nikakva prisilna mjera ni neka druga sankcija.

3. Konzularni službenik, odnosno član poslužnog osoblja ne može odbiti svjedočiti, osim u slučajevima navedenim u stavku 5. ovog članka.

4. Tijeko koje poziva na svjedočenje izbjegavat će ometanje konzularnog dužnosnika u obavljanju njegove funkcije. To tijelo može primiti svjedočenje konzularnog dužnosnika u konzularnom uredu, njegovom stanu ili prihvatiti njegovu pisanu izjavu kad god je to moguće. On isto tako ima pravo odbiti svjedočenje kao vještak o zakonodavstvu države imenovanja.

5. Član konzularnog ureda nije dužan svjedočiti o činjenicama koje se odnose na obavljanje njegovih funkcija niti pokazivati korespodenciju i službene dokumente koji se na isto odnose.

Članak 45.

Oslobađanje od osobnih davanja i obveza

Član konzularnog ureda i članovi njegove obitelji oslobođeni su u državi primateljici od svih osobnih davanja, svake javne službe ili vojnih tereta kao što su rekvizicija, kontribucija i vojni smještaji.

Članak 46.

Oslobađanje od obveze prijavljivanja stranaca i dozvola boravka

Član konzularnog ureda i članovi njegove obitelji koji žive u njegovom domaćinstvu oslobođeni su obveze predviđene zakonodavstvom države primateljice u pogledu prijavljivanja stranaca i dozvole boravka.

Članak 47.

Fiskalno oslobođenje

1. Konzularne prostorije i rezidencija šefa konzularnog ureda čiji je vlasnik ili zakupac država imenovanja ili koja druga osoba koja nastupa u ime te države, oslobođeni su svih poreza i pristojbi bilo kakve vrste, državnih, regionalnih ili općinskih, ako se ne radi o pristojbama koje se naplaćuju kao nagrada za učinjene usluge.

2. Fiskalno oslobođenje predviđeno u stavku 1. ovog članka ne primjenjuje se na takve poreze i takse ako, prema zakonodavstvu države primateljice padaju na teret osobe koja je suugovarač države imenovanja ili osobe koja postupa u ime te države.

3. Konzularni dužnosnik ili konzularni službenik kao i članovi njihovih obitelji oslobođeni su svih poreza i pristojbi, osobnih ili stvarnih, državnih, regionalnih i općinskih, osim:

(1) posrednih poreza koji su po svojoj prirodi obično sadržani u cijeni robe ili usluga;

(2) poreza i pristojbi na privatnu nepokretnu imovinu koja se nalazi na području države primateljice, uz rezervu odredaba stavka 1. ovog članka;

(3) nasljednih ili prijenosnih pristojbi koje naplaćuje država primateljica uz rezervu odredbi članka 50. točke (2) ove konvencije;

(4) poreza i pristojbi na dohodak, uključujući i dohodak od kapitala, koji potječu iz države primateljice, i poreza na kapital uložen u trgovačka ili financijska društva u državi primateljici;

(5) poreza i pristojbi koji se naplaćuju kao naknada za posebne usluge;

(6) pristojbi za registraciju, sudskih ili bilježničkih pristojbi, pristojbi na hipoteku i biljega, uz rezervu odredbi stavka 1. ovog članka.

4. Član poslužnog osoblja oslobođen je poreza i pristojbi na zaradu koju prima za svoje usluge pod uvjetom da nije državljanin države primateljice ili trajno nastanjen u državi primateljici.

5. Član konzularnog ureda koji zapošljava osobe čije zarade nisu oslobođene poreza na dohodak u državi primateljici dužan je poštovati obveze kojima zakonodavstvo te države podvrgava poslodavce glede plaćanja poreza na dohodak.

Članak 48.

Oslobođenje od carine i carinskog pregleda

1. Država primateljica će, u skladu sa svojim zakonima i propisima, dopustiti unošenje i izuzeti od svih carina, pristojbi i drugih srodnih davanja, osim troškova uskladištenja, prijevoza i troškova za slične usluge:

(1) predmete namijenjene službenim potrebama konzularnog ureda;

(2) predmete namijenjene osobnoj upotrebi konzularnog dužnosnika i članova njegove obitelji koji žive u njegovom domaćinstvu, uključujući i predmete namjenjene njegovom smještaju. Potrošni predmeti ne smiju prelaziti količine potrebne za njihovu neposrednu upotrebu od strane odnosnih osoba.

2. Konzularni službenik uživa privilegije i oslobođenja predviđena u stavku 1. ovog članka u pogledu predmeta uvezenih prilikom svog prvog smještaja.

3. Osobna prtljaga konzularnog dužnosnika ili članova njegove obitelji koji žive u njegovom domaćinstvu, izuzeta je od pregleda. Ona može biti pregledana samo ukoliko postoji osnovana sumnja da ista sadrži predmete koji nisu navedeni u točci (2) stavka 1. ovog članka, ili predmete čiji je izvoz ili uvoz zabranjen zakonima i propisima države primateljice ili su podložni njezinim zakonima i propisima o karanteni. U takvom slučaju pregled se može obaviti samo u nazočnosti dotičnog konzularnog dužnosnika ili člana njegove obitelji.

Članak 49.

Privilegije i imuniteti drugih osoba

1. Konzularni službenik i član poslužnog osoblja, državljanin države imenovanja s trajnim nastanjenjem u državi primateljici ili državljanin države primateljice, ne uživaju druge privilegije i imunitete, osim onih predviđenih u stavku 5. članka 44. ove konvencije.

2. Član obitelji člana konzularnog ureda koristi privilegije i imunitete koje su priznate članu konzularnog ureda čiji je on član obitelji, ako nije državljanin države primateljice ili nema prebivalište u toj državi.

Članak 50.

Nasljeđivanje člana konzularnog ureda ili člana njegove obitelji

U slučaju smrti člana konzularnog ureda ili člana njegove obitelji država primateljica je dužna:

(1) dozvoliti iznošenje pokretne imovine umrlog, osim one koja je stečena u državi primateljici i koju je u času njegove smrti bilo zabranjeno izvoziti;

(2) nenaplaćivati državne, regionalne ili općinske nasljedne i prijenosne pristojbe na pokretnu imovinu koja se nalazi u državi primateljici samo zato što se pokojnik nalazio u toj državi kao član konzularnog ureda ili član obitelji nekog člana konzularnog ureda.

Članak 51.

Početak i kraj konzularnih imuniteta i privilegija

1. Svaki član konzularnog ureda ima pravo na privilegije i imunitete predviđene ovom konvencijom od trenutka kada uđe na područje države primateljice radi stupanja na dužnost ili, ako se već nalazi na tom području, od trenutka kada preuzme dužnost u konzularnom uredu.

2. Članovi obitelji člana konzularnog ureda koji žive u njegovom domaćinstvu, kao i članovi njegove privatne posluge, uživaju privilegije i imunitete predviđene ovom konvencijom počevši od jednog od sljedećih datuma: dana od kada taj član konzularnog ureda uživa privilegije i imunitete u smislu stavka 1. ovog članka, dana njihovog ulaska na područje države primateljice, ili dana kada su postali članovi te obitelji ili privatne posluge.

3. Kada funkcije člana konzularnog ureda prestanu, prestaju i njegovi privilegiji i imuniteti, kao i privilegiji i imuniteti članova njegove obitelji ili članova njegove privatne posluge, i to, u pravilu, od jednog od između sljedećih datuma: u trenutku kada odnosna osoba napusti područje države primateljice, ili u trenutku isteka razumnog roka koji je u tu svrhu odobren. Do toga trenutka privilegiji i imuniteti vrijede čak i u slučaju oružanog sukoba. Privilegiji i imuniteti osoba spomenutih u stavku 2. ovog članka prestaju u trenutku kada one prestanu biti članovi zajedničkog domaćinstva nekog člana konzularnog ureda ili kada prestane njihova služba kod nekog člana konzularnog ureda. Međutim, ako takve osobe namjeravaju napustiti državu primateljicu u razumnom roku, njihovi privilegiji i imuniteti vrijede do trenutka njihova odlaska.

4. Međutim, imunitet od sudbenosti važi i dalje, bez vremenskog ograničenja, glede djela što ih je neki konzularni dužnosnik ili konzularni službenik počinio u obavljanju svojih funkcija.

5. U slučaju smrti člana konzularnog ureda, članovi njegove obitelji koji žive u njegovom domaćinstvu i dalje uživaju privilegije i imunitete koji im pripadaju, do jednog od sljedećih datuma: dana kada napuste područje države primateljice ili dana istjeka razumnog roka koji im je u tu svrhu odobren.

Članak 52.

Odricanje od privilegija i imuniteta

1. Država imenovanja se u pogledu nekog člana konzularnog ureda može odreći privilegija i imuniteta predviđenih u člancima 41, 43. i 44. ove konvencije.

2. Odricanje uvijek mora biti izričito i treba biti pisano priopćeno državi primateljici.

3. Ako konzularni dužnosnik ili konzularni službenik pokrene postupak u stvarima u kojima bi on uživao sudski imunitet temeljem članka 43. ove konvencije, više se ne može pozivati na imunitet od sudbenosti u svezi bilo kojeg protuzahtjeva neposredno vezanog za glavni zahtjev.

4. Odricanje od imuniteta u pogledu građanske tužbe ili zahtjeva u upravnom postupku ne znači i odricanje od imuniteta u pogledu mjera izvršenje presude, za što je potrebno posebno odricanje.

Članak 53.

Osiguranje od štete nanijete trećoj osobi

Prijevozna sredstva kojima se služi konzularni ured kao i prijevozna sredstva koja pripadaju članu konzularnog ureda i članovima njegove obitelji podliježu obvezi osiguranja protiv štete počinjene trećim osobama ako je to predviđeno zakonodavstvom države primateljice.

Članak 54.

Poštovanje zakona i propisa države primateljice

1. Ne utječući na svoje privilegije i imunitete, sve osobe koje prema odredbama ove konvencije uživaju privilegije i imunitete, dužne su poštovati zakone i propise države primateljice. One su se, također, dužne suzdržavati od miješanja u unutrašnje stvari te države.

2. Konzularne prostorije ne smiju se koristiti za svrhe nespojive s obavljanjem konzularnih funkcija.

GLAVA V.
ZAKLJUČNE ODREDBE

Članak 55.

Potvrđivanje i stupanje na snagu

1. Ova konvencija podliježe potvrđivanju i stupa na snagu tridesetog dana od dana razmjene isprava o potvrđivanju.

2. Ova konvencija sklapa se na neodređeno vrijeme te ostaje na snazi do isteka šest mjeseci od dana kada jedna od ugovornih stranaka pisano, diplomatskim putem, obavijesti drugu ugovornu stranku o svojoj namjeri otkazivanja Konvencije.

Sastavljeno u Zagrebu dana 27. svibnja 1997. u dva izvornika, na hrvatskom i srpskom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna.

ZA REPUBLIKU ZA SAVEZNU REPUBLIKU

HRVATSKU JUGOSLAVIJU

dr. Mate Granić, v. r.


Prema Ustavu Republike Hrvatske, a uzimajući u obzir jedno od glavnih načela prava ignorantia iuris nocet (s latinskog nepoznavanje prava šteti - nitko se ne može ispričavati da nije znao da nešto zakonom nije bilo zabranjeno ili regulirano), prije nego što stupe na snagu zakoni i svi drugi propisi državnih tijela obvezno se objavljuju u Narodnim novinama. Osim zakona i drugih akata Hrvatskog sabora, u Narodnim novinama objavljuju se uredbe i drugi akti Vlade Republike Hrvatske, pravilnici, naredbe, napuci koje donose nadležni ministri, presude Ustavnog suda Republike, imenovanja i razrješenja državnih dužnosnika, veleposlanika, te i svi drugi akti državnih institucija. Također u posebnom dijelu (Narodne novine - Međunarodni ugovori) objavljuju se međunarodni ugovori koje je sklopila Republika Hrvatska. U narodnim novinama nalazi se i oglasnik javne nabave.
Milan Milutinović, v. r.
Prema Ustavu Republike Hrvatske, a uzimajući u obzir jedno od glavnih načela prava ignorantia iuris nocet (s latinskog nepoznavanje prava šteti - nitko se ne može ispričavati da nije znao da nešto zakonom nije bilo zabranjeno ili regulirano), prije nego što stupe na snagu zakoni i svi drugi propisi državnih tijela obvezno se objavljuju u Narodnim novinama. Osim zakona i drugih akata Hrvatskog sabora, u Narodnim novinama objavljuju se uredbe i drugi akti Vlade Republike Hrvatske, pravilnici, naredbe, napuci koje donose nadležni ministri, presude Ustavnog suda Republike, imenovanja i razrješenja državnih dužnosnika, veleposlanika, te i svi drugi akti državnih institucija. Također u posebnom dijelu (Narodne novine - Međunarodni ugovori) objavljuju se međunarodni ugovori koje je sklopila Republika Hrvatska. U narodnim novinama nalazi se i oglasnik javne nabave.

potpredsjednik Vlade savezni ministar vanjskih

Republike Hrvatske i poslova Savezne Republike

ministar vanjskih Jugoslavije

poslova

Članak 3.

Za izvršenje ovoga Zakona nadležno je Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske.

Članak 4.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 018-05/97-01/01
Zagreb, 3. listopada 1997.

ZASTUPNIČKI DOM
SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
Zastupničkog doma Sabora
akademik Vlatko Pavletić, v. r.


Prema Ustavu Republike Hrvatske, a uzimajući u obzir jedno od glavnih načela prava ignorantia iuris nocet (s latinskog nepoznavanje prava šteti - nitko se ne može ispričavati da nije znao da nešto zakonom nije bilo zabranjeno ili regulirano), prije nego što stupe na snagu zakoni i svi drugi propisi državnih tijela obvezno se objavljuju u Narodnim novinama. Osim zakona i drugih akata Hrvatskog sabora, u Narodnim novinama objavljuju se uredbe i drugi akti Vlade Republike Hrvatske, pravilnici, naredbe, napuci koje donose nadležni ministri, presude Ustavnog suda Republike, imenovanja i razrješenja državnih dužnosnika, veleposlanika, te i svi drugi akti državnih institucija. Također u posebnom dijelu (Narodne novine - Međunarodni ugovori) objavljuju se međunarodni ugovori koje je sklopila Republika Hrvatska. U narodnim novinama nalazi se i oglasnik javne nabave.