ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I JUŽNOAFRIČKE REPUBLIKE O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA I SPREČAVANJU IZBJEGAVANJA PLAĆANJA POREZA NA DOHODAK

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Južnoafričke Republike o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprečavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 3. listopada 1997.

Broj: 081-97-1616/1
Zagreb, 10. listopada 1997.

Potvrđuje se Ugovor između Republike Hrvatske i Južnoafričke Republike o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprečavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak u izvorniku na hrvatskom i engleskom jeziku.

Tekst Ugovora između Republike Hrvatske i Južnoafričke Republike o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprečavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak, potpisan 18. studenog 1996. godine, u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

- želeći sklopiti Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprečavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak,

utvrdile su kako slijedi u nastavku:

Ovaj Ugovor primjenjuje se na osobe koje su rezidenti jedne ili obiju država ugovornica.

(1) Porezi na koje se primjenjuje ovaj Ugovor su:

a) u Republici Hrvatskoj:

(i) porez na dobit,

(ii) porez na dohodak;

(u daljnjem tekstu »hrvatski porez«); i

b) u Južnoafričkoj Republici:

(i) redoviti porez; i

(ii) pomoćni porez na društva;

(u daljnjem tekstu »južnoafrički porez«).

(2) Ovaj Ugovor primjenjuje se i na iste ili bitno slične poreze koji budu uvedeni od strane bilo koje države ugovornice nakon dana potpisivanja ovog Ugovora uz navedene poreze ili umjesto njih. Nadležna tijela država ugovornica priopćavat će jedna drugima bitne promjene u svojim poreznim zakonima.

(1) Za potrebe ovog Ugovora ako iz konteksta ne proizlazi drukčije:

a) izraz »Hrvatska«, kad se rabi u zemljopisnom smislu, znači cjelokupno područje Republike Hrvatske unutar njezinih međunarodno priznatih granica, kao i područja izvan teritorijalnog mora Republike Hrvatske na kojima Republika Hrvatska, u skladu s međunarodnim pravom i zakonima Republike Hrvatske, vrši suverena prava i jurisdikciju;

b) izraz »Južna Afrika« označava Južnoafričku Republiku i kad se rabi u zemljopisnom smislu uključuje njezino more kao i svako područje izvan teritorijalnog mora, uključujući podmorje, koje je ili može biti u budućnosti označeno, po zakonima Južne Afrike i u skladu s međunarodnim pravom, kao područje unutar kojega Južna Afrika može vršiti suverena prava ili jurisdikciju;

c) izraz »država ugovornica« i »druga država ugovornica« označuje Hrvatsku ili Južnu Afriku, ovisno o kontekstu;

d) izraz »porez« znači hrvatski porez ili južnoafrički porez, ovisno o kontekstu;

e) izraz »osoba« uključuje fizičku osobu, društvo i bilo koju drugu skupinu osoba koja se u svrhu oporezivanja smatra osobom;

f) izraz »društvo« označava svaku pravnu osobu ili osobu koja se u svrhe oporezivanja smatra pravnom osobom;

g) izraz »poduzeće države ugovornice« i »poduzeće druge države ugovornice« označavaju na odgovarajući način poduzeće kojim upravlja rezident države ugovornice ili poduzeće kojim upravlja rezident druge države ugovornice;

h) izraz »međunarodni promet« označava svaki prijevoz brodom ili zrakoplovom koji obavlja poduzeće države ugovornice, osim ako brod ili zrakoplov obavlja prijevoz samo između mjesta u drugoj državi ugovornici;

i) izraz »državljanin« označava sve fizičke osobe koje imaju državljanstvo jedne od država ugovornica i svaku pravnu osobu, partnerstvo ili udruženje koje svoj status izvode iz zakona koji vrijede u jednoj od država ugovornica;

j) izraz »nadležno tijelo« znači:

(i) u Hrvatskoj, ministra financija ili njegova ovlaštenog predstavnika,

(ii) u Južnoj Africi, povjerenika za unutrašnje prihode i njegova ovlaštenog predstavnika,

(2) U pogledu primjene odredbi ovog Ugovora u bilo kojem trenutku od strane države ugovornice, svaki izraz koji nije definiran ovim Ugovorom, osim ako kontekst ne zahtijeva drugačije, tumači se sukladno zakonima te države u svrhu poreza na koje se taj Ugovor primjenjuje, te svako značenje koje izraz ima u poreznim zakonima koji su u primjeni u toj državi, ima prednost pred značenjem koje taj isti izraz ima u drugim zakonima te države.

(1) U ovome Ugovoru izraz »rezident države ugovornice« označava:

a) u Hrvatskoj, svaku osobu, koja prema hrvatskim zakonima, u njoj podliježe oporezivanju na temelju svoga prebivališta, boravišta, mjesta uprave ili nekoga drugog obilježja sličnoga značenja., ali ovaj izraz ne obuhvaća osobu koja u toj državi podliježe oporezivanju samo s dohotkom iz izvora u toj državi.

b) u Južnoj Africi, svaku fizičku osobu koja je uobičajeni rezident u Južnoj Africi i svaku drugu osobu koja ima stvarno mjesto uprave u Južnoj Africi.

c) u obje države, tu državu i njezino politički podređeno tijelo ili lokalnu vlast.

(2) Ako je, prema odredbama stavka 1., fizička osoba rezident obiju država ugovornica, onda se njezin status određuje na ovaj način:

a) smatra se rezidentom samo one države u kojoj ima stalno mjesto stanovanja, a ako ima stalno mjesto stanovanja u objema državama, smatrat će se da je rezident samo one države s kojom ima uže osobne i gospodarske odnose (središte životnih interesa);

b) ako se ne može odrediti u kojoj državi ima središte životnih interesa ili ako ni u jednoj državi nema stalno mjesto stanovanja, smatrat će se da je rezident samo one države u kojoj ima uobičajeno boravište;

c) ako osoba ima uobičajeno boravište u objema državama ili ga nema ni u jednoj od njih, smatrat će se da je rezident samo one države čiji je državljanin;

d) ako je osoba državljanin obiju država ili nije državljanin ni jedne od njih, nadležna tijela država ugovornica riješit će pitanje dogovorno.

(3) Kad je zbog odredaba stavka 1. neka osoba koja nije fizička osoba rezident obiju država ugovornica, tada će se smatrati da je rezident samo one države ugovornice u kojoj se nalazi njezino mjesto stvarne uprave.

(1) Za svrhe ovog Ugovora izraz »stalna poslovna jedinica« označava stalno mjesto poslovanja preko kojega se poslovanje poduzeća obavlja u cijelosti ili djelomično.

(2) Izraz »stalna poslovna jedinica« napose uključuje:

a) sjedište uprave,

b) podružnicu,

c) ured,

d) tvornicu,

e) radionicu, i

f) rudnik, naftni ili plinski izvor, kamenolom ili drugo mjesto iskorištavanja prirodnih bogatstava.

(3) Izraz »stalna poslovna jedinica« također uključuje:

a) gradilište, građevinski, instalacijski ili montažni projekt ili aktivnost nadgledanja u vezi s takvim gradilištem i projektom, ali samo ako takvo gradilište, projekt ili aktivnost traje dulje od 12 mjeseci;

b) pružanje usluga, uključujući konzultacijske usluge nekog poduzeća uz pomoć namještenika ili drugog zaposlenog osoblja angažiranog od poduzeća za tu svrhu, ali samo kad se takve aktivnosti nastavljaju (za isti ili za neki s time povezani projekt) unutar države ugovornice za razdoblje ili razdoblja koja ukupno traju dulje od 183 dana u bilo kojem 12 mjesečnom razdoblju koje počinje ili završava u dotičnoj poreznoj godini.

(4) Neovisno od prethodnih odredaba ovoga članka, pod izrazom »stalna poslovna jedinica« ne podrazumijeva se:

a) korištenje objekata isključivo za uskladištenje, izlaganje ili isporuku dobara ili robe koji pripadaju poduzeću;

b) održavanje zaliha dobara ili robe koje pripadaju poduzeću isključivo u svrhu uskladištenja, izlaganja ili isporuke;

c) održavanje zaliha dobara ili robe koje pripadaju poduzeću isključivo u svrhu prerade koje obavlja drugo poduzeće;

d) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu kupnje dobara ili robe ili za prikupljanje obavijesti za poduzeće;

e) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu obavljanja drugih djelatnosti za poduzeće koje imaju pripremno ili pomoćno značenje; i

f) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo zbog kombinacije djelatnosti spomenutih u podstavkama od a) do e) pod uvjetom da cjelokupna djelatnost stalnog mjesta poslovanja, koja je posljedica te kombinacije, ima pripremno ili pomoćno značenje.

(5) Neovisno o odredbama stavaka 1. i 2., kad osoba - koja nije zastupnik sa samostalnim statusom, na koju se odnosi stavak 6., - djeluje u ime poduzeća te ima ovlaštenje da u jednoj državi ugovornici zaključuje ugovore u ime tog poduzeća i to tamo uobičajeno čini, smatra se da to poduzeće u toj državi ima stalnu poslovnu jedinicu glede svake djelatnosti što ih ta osoba obavlja za poduzeće, osim ako su njezine djelatnosti ograničene na djelatnosti navedene u stavku 4. koje ako bi se obavljale preko stalnog mjesta poslovanja, ne bi to stalno mjesto poslovanja činile stalnom poslovnom jedinicom prema odredbama navedenog stavka.

(6) Ne smatra se da poduzeće ima stalnu poslovnu jedinicu u jednoj državi ugovornici samo zato što svoje poslovanje u toj državi obavlja preko posrednika, generalnog komisijskog zastupnika ili drugog predstavnika sa stamostalnim statusom ako te osobe rade u okviru svoje redovite poslovne djelatnosti.

(7) Činjenica da društvo koje je rezident države ugovornice kontrolira ili je pod kontrolom društva što je rezident druge države ugovornice ili koje obavlja poslovanje u toj drugoj državi (preko stalne poslovne jedinice ili na drugi način) sama po sebi ne znači da jedno društvo može postati stalna poslovna jedinica drugoga društva.

(1) Dohodak koji rezident jedne države ugovornice stekne od nekretnina (uključujući dohodak od poljoprivrede ili šumarstva), smještenih u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u drugoj državi ugovornici.

(2) Izraz »nekretnina« ima značenje prema zakonu države ugovornice u kojoj se nalazi imovina. Taj izraz u svakome slučaju uključuje imovinu što pripada uz nekretninu, stoku i opremu koje se koriste u poljoprivredi i šumarstvu, prava na koja se primjenjuju odredbe općeg zakona o zemljišnom vlasništvu, služnosti nekretnine te prava na isplate u promjenljivom ili stalnom iznosu kao naknade za iskorištavanje ili pravo na iskorištavanje rudnih nalazišta, izvora i drugih prirodnih bogatstava. Brodovi i zrakoplovi ne smatraju se nekretninama.

(3) Odredbe stavka 1. primjenjuju se na dohodak koji se ostvaruje od izravnog korištenja, iznajmljivanja ili drugog načina korištenja nekretnine.

(4) Odredbe stavaka 1. i 3. primjenjuju se i na dohodak od nekretnina poduzeća i na dohodak od nekretnina koje se koriste u obavljanju samostalnoga rada.

(1) Dobit od poslovanja poduzeća jedne države ugovornice oporezuje se samo u toj državi, osim ako poduzeće posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi. Ako poduzeće posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice, poslovna dobit poduzeća može se oporezivati u toj drugoj državi, ali samo onoliko dobiti koliko se može pripisati toj stalnoj poslovnoj jedinici.

(2) U skladu s odredbama stavka 3. ovoga članka, ako poduzeće države ugovornice posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi, onda se u svakoj državi ugovornici toj stalnoj poslovnoj jedinici pripisuje dobit koju bi mogla ostvariti da je bila odvojena u posebno poduzeće koje se bavi istim ili sličnim poslovanjem pod istim ili sličnim uvjetima te da je poslovala potpuno samostalno s poduzećem čija je stalna poslovna jedinica.

(3) Pri utvrđivanju dobiti stalne poslovne jedinice, kao odbici priznaju se rashodi što su učinjeni za potrebe stalne poslovne jedinice, uključujući izvršne i opće administrativne rashode bilo da su učinjeni u državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili drugdje.

(4) Ako je u državi ugovornici uobičajeno utvrđivati dobit od poslovanja koju treba pripisati nekoj stalnoj poslovnoj jedinici, na temelju raspodjele ukupne dobiti poduzeća na njene različite dijelove, stavak 2. nikako ne sprečava tu državu ugovornicu da takvom uobičajenom raspodjelom odredi dobit koja se oporezuje. Prihvaćeni način raspodjele mora biti takav da rezultat bude u skladu s načelima sadržanim u ovomu članku.

(5) Stalnoj poslovnoj jedinici ne pripisuje se dobit ako ta stalna poslovna jedinica samo kupuje dobra ili robu za poduzeće.

(6) U svrhe iz prethodnih stavaka dobit koju treba pripisati stalnoj poslovnoj jedinici određuje se na isti način svake godine, osim ako ne postoji opravdan i dovoljan razlog da se postupi drukčije.

(7) Ako dobit uključuje i dijelove dohotka koji su na poseban način uređeni u drugim člancima ovog Ugovora, odredbe ovog članka ne utječu na odredbe tih članaka.

(1) Dobit poduzeća države ugovornice od korištenja brodova ili zrakoplova u međunarodnom prometu, oporezuje se samo toj državi.

(2) Za potrebe ovog članka, dobit od korištenja brodova ili zrakoplova u međunarodnom prometu uključuje:

a) dobit ostvarenu od iznajmljivanja brodova ili zrakoplova bez posade u međunarodnom prometu,

b) dobit ostvarenu od upotrebe i iznajmljivanja kontejnera,

ako takva dobit proizlazi iz dobiti na koju se primjenjuju odredbe stavka 1.

(3) Odredba stavaka 1. primjenjuje se na dobit od udjela u nekom poslu, zajedničkom poslovanju ili u nekoj međunarodnoj poslovnoj agenciji

(1) Ako

a) poduzeće države ugovornice sudjeluje izravno ili neizravno u upravi, kontroli ili kapitalu poduzeća druge države ugovornice ili

b) iste osobe sudjeluju izravno ili neizravno u upravi, kontroli ili kapitalu poduzeća države ugovornice i poduzeća druge države ugovornice,

i ako su u oba slučaja između ta dva poduzeća u njihovim trgovačkim i financijskim odnosima određeni ili nametnuti uvjeti različiti od onih koji bi bili određeni između samostalnih poduzeća, dobit koja bi bez tih uvjeta nastala za jedno od poduzeća, ali zbog tih uvjeta nije nastala, može se uključiti u dobit tog poduzeća i prema tomu oporezivati.

(2) Ako država ugovornica u dobit poduzeća te države uključi - i prema tomu oporezuje - dobit, na koju je poduzeće druge države ugovornice već bilo oporezivano u toj drugoj državi i ako se pri tako uključenoj dobiti radi o takvoj dobiti kakvu bi poduzeće prvospomenute države ostvarilo da su uvjeti dogovoreni između tih dvaju poduzeća bili isti uvjeti o kakvima bi se međusobno dogovorila samostalna poduzeća, tada će ta druga država na odgovarajući način prilagoditi iznos poreza koji je u njoj razrezan na tu dobit. Pri toj prilagodbi, valja uzeti u obzir druge odredbe ovog Ugovora, a ako bude potrebno, nadležna tijela država ugovornica međusobno će se savjetovati.

(1) Dividende koje društvo rezident države ugovornice plaća rezidentu druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

(2) Međutim, takve dividende mogu se oporezivati i u državi ugovornici čiji je rezident društvo što plaća dividende, i to prema zakonima te države, ali ako je stvarni korisnik dividendi rezident druge države ugovornice, tada tako razrezan porez ne smije biti veći od:

a) 5% od bruto-iznosa dividendi kad je stvarni korisnik društvo koje posjeduje najmanje 25% kapitala u društvu koje plaća dividende;

b) 10% od bruto iznosa dividendi u svim drugim slučajevima.

Nadležna tijela država ugovornica uređuju zajedničkim dogovorom kako se treba provoditi odredbe o tim ograničenjima.

Odredbe ovoga stavka ne utječu na oporezivanje dobiti društva iz koje se plaćaju dividende.

(3) Izraz »dividenda« upotrijebljen u ovomu članku označava dohodak od dionica ili drugih prava što sudjeluju u dobiti (koja nisu potraživanja duga), te dohodak od drugih prava u društvu koji podliježe istomu poreznomu postupku kao i dohodak od dionica prema zakonima države čiji je rezident društvo koje vrši raspodjelu.

(4) Odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se ako stvarni korisnik dividendi, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici čiji je rezident društvo koje isplaćuje dividende preko stalne poslovne jedinice što se nalazi u toj državi ili u toj drugoj državi obavlja samostalni rad iz stalnog sjedišta u toj državi, a pravo na osnovi kojega se dividende plaćaju povezano je sa stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju, prema potrebi, primjenjuju odredbe članka 7. ili članka 14.

(5) Ako društvo koje je rezident države ugovornice ostvaruje dobit ili dohodak iz druge države ugovornice, ta druga država ne može razrezati nikakav porez na dividende koje plaća to društvo, osim ako su te dividende plaćene rezidentu te druge države ili ako je posjed dionica zbog kojih se dividende plaćaju stvarno povezan sa stalnom poslovnom jedinicom ili sa stalnim sjedištem u toj drugoj državi niti može oporezivati neraspodijeljenu dobit društva, pa čak ni onda ako se plaćene dividende ili neraspodijeljena dobit u cijelosti ili djelomično sastoje od dobiti ili dohotka nastalog u toj drugoj državi.

(1) Kamate nastale u državi ugovornici, a isplaćene rezidentu druge države ugovornice, oporezuje se samo u toj drugoj državi, pod uvjetom da je taj rezident stvarni korisnik kamate.

(2) Izraz »kamate«, kako se rabi u ovomu članku, označava dohodak od potraživanja duga svake vrste, bilo da su ili da nisu osigurana zalogom i bilo da nose ili da ne nose pravo udjela u dobiti dužnika, a napose u dohotku od državnih vrijednosnih papira i od obveznica i zadužnica, uključujući premije i nagrade u svezi s tim vrijednosnim papirima, obveznicama i zadužnicama. Zatezne kamate zbog zakašnjela plaćanja ne smatraju se kamatama u smislu ovoga članka.

(3) Odredbe stavka 1., ne primjenjuju se ako stvarni korisnik kamata, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici, u kojoj su te kamate nastale, putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi ili u toj drugoj državi obavlja samostalni rad iz stalnog sjedišta u njoj, a potraživanje na koje se plaćaju kamate stvarno je povezano s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju, prema potrebi, primjenjuju odredbe članka 7. ili članka 14.

(4) Ako je, zbog posebnog odnosa između isplatitelja i stvarnog korisnika ili između njih oboje i neke druge osobe, iznos kamata, uzimajući u obzir potraživanje za koje se one plaćaju, veći od iznosa koji bi bio ugovoren između isplatitelja i stvarnog korisnika da nema takva odnosa, odredbe ovog članka primjenjuju se samo na zadnje spomenuti iznos. U takvu se slučaju više plaćeni iznos oporezuje prema zakonima svake države ugovornice, uzimajući u obzir druge odredbe ovog Ugovora.

(1) Autorske naknade nastale u državi ugovornici i isplaćene rezidentu druge države ugovornice, mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

(2) Međutim, takve autorske naknade mogu se također oporezivati u državi ugovornici u kojoj su nastale, i to prema zakonima te države, ali ako je primatelj autorske naknade stvarni korisnik, s time da porez ne smije biti veći od 5% od bruto iznosa autorske naknade.

(3) Izraz »autorske naknade«, koji se rabi u ovomu članku, označava sva plaćanja primljena kao naknade za korištenje ili za pravo korištenja bilo kojeg autorskog prava na književno, umjetničko ili znanstveno djelo (uključujući kinematografske filmove i filmove, vrpce ili druga sredstva za emitiranje na radiju ili televiziji), svakog patenta, zaštitnog znaka, nacrta ili modela, plana, tajne formule ili postupka, ili za obavijesti koje se odnose na industrijsko, trgovačko ili znanstveno iskustvo.

(4) Odredbe stavka 1. i 2. ne primjenjuju se ako stvarni korisnik autorske naknade, koja je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici u kojoj nastaju autorske naknade putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi ili u toj drugoj državi obavlja samostalni rad iz stalnog sjedišta koje se u njoj nalazi, a prava i vlasništva zbog kojih su plaćena autorska prava stvarno su povezani s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju, prema potrebi, primjenjuju odredbe članka 7. ili članka 14.

(5) Smatra se da autorske naknade nastaju u državi ugovornici, kad je isplatitelj sama ta država, njezin politički podređen dio, njezino lokalno tijelo ili rezident te države ugovornice. Međutim, ako osoba koja plaća autorske naknade, bilo da je rezident države ugovornice ili nije, u državi ugovornici ima stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište, s kojim su prava i vlasništva zbog kojih su plaćene autorske naknade stvarno povezani i takve naknade snosi ta stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište, tada se smatra da takve naknade nastaju u državi ugovornici u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište.

(6) Ako je, zbog posebnog odnosa između isplatitelja i stvarnog korisnika ili između njih oboje i neke druge osobe, iznos autorskih naknada, uzimajući u obzir korištenje, pravo ili obavijesti za koje su one plaćene, veći od iznosa koji bi bio ugovoren između isplatitelja i stvarnog korisnika da nema takva odnosa, odredbe ovoga članka primjenjuju se samo na potonji iznos. U takvu je slučaju više plaćeni iznos oporeziv prema zakonima svake države ugovornice, uzimajući u obzir druge odredbe ovog Ugovora.

(1) Dobit koju rezident države ugovornice ostvari od otuđenja nekretnina navedenih u članku 6., a koje se nalaze u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

(2) Dobit od otuđenja pokretne imovine koja čini dio poslovne imovine stalne poslovne jedinice koju poduzeće države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici ili pokretne imovine koja pripada stalnom sjedištu rezidenta države ugovornice u drugoj državi ugovornici za svrhe obavljanja samostalnog rada, uključujući dobit od otuđenja takve stalne poslovne jedinice (same ili zajedno sa cijelim poduzećem) ili takvog stalnog sjedišta, može se oporezivati u toj drugoj državi.

(3) Dobit poduzeća države ugovornice od otuđenja brodova ili zrakoplova koji se koriste u međunarodnom prometu ili od pokretne imovine što služi za korištenje tih brodova i zrakoplova, oporezuje se samo u toj državi.

(4) Dobit od otuđenja imovine na koju se ne odnose stavci 1., 2. i 3. oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj je otuđitelj rezident.

(1) Dohodak koji ostvari fizička osoba koja je rezident države ugovornice od profesionalnih djelatnosti ili drugih samostalnih djelatnosti oporezuje se samo u toj državi, osim ako u drugoj državi ugovornici ima stalno sjedište koje joj redovito stoji na raspolaganju za obavljanje njezinih djelatnosti. Ako ima takvo stalno sjedište, dohodak se može oporezivati u toj drugoj državi, ali samo onaj dio koji se može pripisati tome stalnom sjedištu. Za potrebe ove odredbe, kad fizička osoba koja je rezident države ugovornice boravi u drugoj državi ugovornici za razdoblje ili razdoblja koja ukupno traju dulje od 183 dana u bilo kojem 12 mjesečnom razdoblju koje počinje ili završava u dotičnoj poreznoj godini, smatra se da ima stalno sjedište koje mu redovito stoji na raspolaganju u toj drugoj državi i dohodak ostvaren od njegovih djelatnosti obavljenih u toj drugoj državi pripisuje se tom stalnom sjedištu.

(2) Izraz »profesionalne djelatnosti« uključuje napose samostalne znanstvene, književne, umjetničke, obrazovne ili nastavne djelatnosti te samostalne djelatnosti liječnika, pravnika, inženjera, arhitekata, zubara i knjigovođa.

(1) U skladu s odredbama članaka 16., 18. i 19. plaće i slična primanja, koja rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada, oporezuju se samo u toj državi, osim kada se radi o nesamostalnom radu u drugoj državi ugovornici. Ako se radi o takvom nesamostalnom radu, primanje koje se od toga ostvaruje može se oporezivati u toj drugoj državi.

(2) Neovisno o odredbama stavka 1., primanje koje rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada u drugoj državi ugovornici oporezuje se samo u prvospomenutoj državi:

a) ako primatelj boravi u drugoj državi u razdoblju ili razdobljima koja ukupno ne traju duže od 183 dana u bilo kojem 12 mjesečnom razdoblju koje počinje ili završava u dotičnoj poreznoj godini, i

b) ako primanje isplati poslodavac koji nije rezident druge države ili se ona isplate u njegovo ime, i

c) ako primanje ne tereti stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište koja poslodavac ima u toj drugoj državi.

(3) Neovisno o prethodnim odredbama ovoga članka, primanja ostvarena od nesamostalnog rada na brodu ili zrakoplovu što se koriste u međunarodnom prometu od strane poduzeća države ugovornice mogu se oporezivati u toj državi.

Naknade direktora i druga slična plaćanja što ih ostvari rezident države ugovornice za rad u svojstvu člana upravnog odbora ili bilo kojeg sličnog tijela društva koje je rezident druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

(1) Neovisno o odredbama članaka 7., 14. i 15., dohodak koji ostvari rezident države ugovornice kao izvođač, primjerice kao kazališni, filmski, radijski ili televizijski umjetnik ili muzičar ili kao športaš od svoje osobne djelatnosti u drugoj državi ugovornici, mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

(2) Ako dohodak od osobne djelatnosti u svojstvu izvođača ili športaša ne pripada izvođaču ili športašu, već nekoj drugoj osobi, taj se dohodak neovisno o odredbama članaka 7., 14. i 15. može oporezivati u državi ugovornici u kojoj izvođač ili športaš obavlja svoju djelatnost.

(1) Prema odredbama stavka 2. članka 19., mirovine i druga slična primanja i anuiteti nastali u državi ugovornici i plaćeni rezidentu druge države ugovornice, mogu se oporezivati u prvospomenutoj državi.

(2) Izraz »anuitet« znači određeni iznos koji se plaća na periodičnoj osnovi u određeno vrijeme, za života ili za određeno vremensko razdoblje uz obvezu izvršenja plaćanja, u zamjenu za odgovarajuću i punu novčanu naknadu.

(1) a) Plaće i druga slična primanja, osim mirovine, koje država ugovornica ili njen politički podređen dio ili njeno lokalno tijelo isplati nekoj fizičkoj osobi za usluge učinjene toj državi ili njenom politički podređenom dijelu ili njenom lokalnom tijelu oporezuju se samo u toj državi.

b) Takve se plaće i druga slična primanja, međutim, oporezuju samo u drugoj državi ugovornici ako se te usluge obavljaju u toj državi i ako je fizička osoba rezident te države koji:

(i) je državljanin te države, ili

(ii) nije postao rezident te države samo zbog obavljanja tih usluga.

(2) a) Mirovine koje plaća država ugovornica ili njen politički podređen dio ili njezino lokalno tijelo ili što se iz fondova te države ili njezinog politički podređenog dijela ili njezinog lokalnog tijela plaćaju nekoj fizičkoj osobi za usluge učinjene toj državi ili njenom lokalnom tijelu oporezuju se samo u toj državi.

b) Te mirovine, međutim, oporezuju se samo u drugoj državi ugovornici ako je fizička osoba rezident i državljanin te države.

(3) Odredbe članaka 15., 16., 17. i 18. primjenjuju se na plaće i druga slična primanja i mirovine koje se odnose na usluge pružene u svezi s poslom što ga vodi država ugovornica ili njezin politički podređen dio ili njezino lokalno tijelo.

Student, naučnik ili pripravnik, koji boravi u državi ugovornici isključivo u svrhu svog obrazovanja ili pripravljanja i koji jest ili je bio neposredno prije toga rezident druge države ugovornice, bit će izuzet od poreza u prvospomenutoj državi na plaćanja koja prima iz izvora izvan te prvospomenute države u svrhu svog uzdržavanja, obrazovanja ili pripravljanja.

(1) Dijelovi dohotka rezidenta države ugovornice, bez obzira gdje su nastali, koji nisu navedeni u prethodnim člancima ovog Ugovora, oporezuju se samo u toj državi.

(2) Odredbe stavka 1. ne primjenjuju se na dohodak, osim na dohodak od nekretnina definiran u stavku 2. članka 6. ako primatelj takvoga dohotka, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta koje se u njoj nalazi, a pravo ili imovina na temelju kojih se dohodak isplaćuje stvarno su povezani s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U takvom slučaju, prema potrebi, primjenjivat će se odredbe članka 7. ili članka 14.

Dvostruko oporezivanje uklonit će se kako slijedi:

a) U Hrvatskoj, kad rezident Hrvatske ostvari dohodak koji se u skladu s odredbama ovog Ugovora, može oporezivati u Južnoj Africi, Hrvatska će odobriti kao odbitak od poreza na dohodak tog rezidenta, iznos koji je jednak porezu na dohodak plaćenom u Južnoj Africi. Takav odbitak, međutim, ne smije biti veći od onoga dijela hrvatskog poreza koji je utvrđen prije odbitka, a koji se može pripisati dohotku koji je oporeziv u Južnoj Africi.

b) U Južnoj Africi, hrvatski porez plaćen od rezidenta Južne Afrike u odnosu na dohodak oporeziv u Hrvatskoj, u skladu s odredbama ovog Ugovora, odbit će se od poreznog duga u skladu s južnoafričkim poreznim zakonom. Takav odbitak, međutim, ne smije prijeći iznos ukupne južnoafričke porezne obveze, s obzirom da se oporezuje ukupan dohodak.

(1) Državljani države ugovornice u drugoj državi ugovornici ne podliježu nikakvu oporezivanju ili s tim povezanim obvezama koje su drukčije ili predstavljaju veći teret od oporezivanja i s time povezanim obvezama kojima podliježu ili mogu podlijegati državljani druge države u istim okolnostima, napose s obzirom na boravište. Neovisno o odredbama članka 1., ova se odredba primjenjuje i na osobe koje nisu rezidenti jedne ili obiju država ugovornica.

(2) Stalna poslovna jedinica, koju poduzeće države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici, ne smije biti u toj drugoj državi oporezivana nepovoljnije nego što se oporezuju poduzeća te druge države koje obavljaju iste djelatnosti.

(3) Ova se odredba ne može tumačiti tako da obvezuje državu ugovornicu da rezidentima druge države ugovornice, zbog građanskog statusa ili obiteljskih obveza, odobrava osobne odbitke, olakšice i sniženja pri oporezivanju koje odobrava vlastitim rezidentima.

(4) Osim kad se primjenjuju odredbe stavka 1. članka 9., stavka 4. članka 11. ili stavka 6. članka 12., kamate, autorske naknade i druge isplate koje poduzeće države ugovornice plaća rezidentu druge države ugovornice, u svrhe utvrđivanja oporezive dobiti takva poduzeća, odbijaju se pod istim uvjetima kao da su bile plaćene rezidentu prvospomenute države.

(5) Poduzeća države ugovornice, čija je imovina u cijelosti ili djelomično u vlasništvu ili pod izravnom ili neizravnom kontrolom jednog ili više rezidenata druge države ugovornice, u prvospomenutoj državi ne podliježu nikakvu oporezivanju ili s tim povezanim obvezama koje su drukčije ili predstavljaju veći teret od oporezivanja i s time povezanim obvezama kojima podliježu ili mogu podlijegati slična poduzeća prvospomenute države.

(6) Odredbe ovoga članka vrijede, neovisno o članku 2., za poreze bilo koje vrste i naziva, koji su predmet ovog ugovora.

(1) Ako jedna osoba drži da postupci jedne ili obiju država ugovornica kao posljedicu imaju ili će imati oporezivanje koje nije u skladu s odredbama ovog Ugovora, ona može, neovisno o pravnom lijeku predviđenom u domaćem zakonodavstvu tih država, podnijeti zahtjev nadležnom tijelu države ugovornice čiji je rezident ili, ako je njezin slučaj obuhvaćen stavkom 1. članka 23., tijelu države ugovornice čiji je državljanin. Slučaj se mora prijaviti u roku od tri godine od prve obavijesti o postupku koji je doveo do oporezivanja koje nije u skladu s odredbama ovog Ugovora.

(2) Ako nadležno tijelo bude držalo da je prigovor opravdan i ako ga samostalno ne bude moglo riješiti na zadovoljavajući način, nastojat će to učiniti u dogovoru s nadležnim tijelom druge države ugovornice, radi izbjegavanja oporezivanja koje nije u skladu s ovim Ugovorom. Postignuti dogovor provest će se u domaćem zakonodavstvu država ugovornica, bez obzira na vremenska ograničenja.

(3) Nadležna tijela država ugovornica nastojat će zajedničkim dogovorom riješiti sve teškoće ili dvojbe koje se pojave pri tumačenju ili primjeni ovog Ugovora. Ta se tijela mogu dogovarati i o uklanjanju dvostrukog oporezivanja u slučajevima koji nisu predviđeni ovim Ugovorom.

(4) Nadležna tijela država ugovornica mogu izravno međusobno izmjenjivati mišljenja radi postizanja dogovora u smislu prethodnih stavaka. Ako radi postizanja dogovora treba obaviti usmenu razmjenu mišljenja, to se može učiniti putem zajedničke komisije sastavljene od zastupnika nadležnih tijela država ugovornica.

(1) Nadležna tijela država ugovornica razmjenjuju obavijesti potrebne za provedbu odredaba ovog Ugovora ili domaćih zakona država ugovornica, koji se odnose na poreze obuhvaćene ovim Ugovorom ako je oporezivanje, prema tim zakonima, u skladu s ovim Ugovorom. Razmjena obavijesti nije ograničena člankom 1. Svaka obavijest koju primi država ugovornica smatrat će se tajnom kao i obavijesti dobivene prema domaćem zakonu te države te se mogu priopćiti samo osobama ili tijelima (uključujući sudove i upravna tijela) koje se bave određivanjem ili ubiranjem, izvršenjem ili gonjenjem ili rješavanjem žalbi glede poreza obuhvaćenih ovim Ugovorom. Spomenute osobe ili tijela koristit će se ovim obavijestima samo u navedene svrhe. One mogu otkrivati te obavijesti u javnom sudskom postupku ili u sudskoj odluci.

(2) Odredbe stavka 1. ne mogu se ni u kojem slučaju tumačiti kao da državi ugovornici nameću obvezu da:

a) poduzima upravne mjere suprotne zakonima ili upravnoj praksi te ili druge države ugovornice;

b) daje obavijesti koje se ne mogu dobiti prema zakonima ili uobičajenom upravnom postupku te ili druge države ugovornice;

c) daje obavijesti koje bi otkrile neku trgovačku, poslovnu, industrijsku, komercijalnu ili profesionalnu tajnu ili trgovački postupak ili obavijest čije bi priopćenje bilo suprotno javnom poretku.

Odredbe ovog Ugovora ne utječu na porezne povlastice članova diplomatskih misija ili konzularnih postaja predviđenih općim pravilima međunarodnog prava ili odredbama posebnih ugovora.

(1) Svaka država ugovornica izvještava drugu državu ugovornicu o završetku neophodne zakonske procedure za stupanje na snagu ovog Ugovora. Ugovor stupa na snagu sa datumom zadnje obavijesti.

(2) Odredbe ovog Ugovora primjenjuju se:

a) na poreze zadržane na izvoru, na plaćene ili zadužene iznose sa 1. siječnja koji slijedi datum stupanja na snagu ovog Ugovora; i

b) na ostale poreze, u poreznim godinama koje počinju sa 1. siječnja koji slijedi datum stupanja na snagu ovog Ugovora.

(1) Ovaj Ugovor ostaje na snazi neograničeno vrijeme, ali svaka od država ugovornica može 30. lipnja ili prije 30. lipnja svake kalendarske godine nakon isteka razdoblja od pet godina od dana njegova stupanja na snagu, diplomatskim putem dostaviti drugoj državi ugovornici pismenu obavijesti o otkazu Ugovora.

(2) U tom slučaju ovaj Ugovor prestaje se primjenjivati:

a) na poreze zadržane na izvoru, plaćene ili zadužene iznose po isteku kalendarske godine u kojoj je takva obavijest dostavljena; i

b) na ostale poreze, u poreznim godinama koje počinju po isteku kalendarske godine u kojoj je takva obavijest dostavljena.

U potvrdu tome su pravomoćno za to ovlašteni potpisali ovaj Ugovor.

Sastavljeno u Pretoriji dana 18. studenoga 1996. u dva izvornika, i to na hrvatskom i engleskom jeziku; pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna.

ZA REPUBLIKU ZA JUŽNOAFRIČKU

HRVATSKU REPUBLIKU

dr. Mate Granić, v. r.

potpredsjednik Vlade Republike ministar vanjskih poslova

Hrvatske i ministar vanjskih poslova Južnoafričke Republike

Za provedbu ovoga Zakona nadležno je Ministarstvo financija Republike Hrvatske.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 410-01/93-03/04
Zagreb, 3. listopada 1997.