ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju 42. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (»Narodne novine«, broj 28/96), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 2. listopada 1997. godine donijela

UREDBU

O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE REPUBLIKE INDONEZIJE O GOSPODARSKOJ I TEHNIČKOJ SURADNJI

Potvrđuje se Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Indonezije o gospodarskoj i tehničkoj suradnji, potpisan u Jakarti, 27. veljače 1997. godine, na hrvatskom, indonezijskom i engleskom jeziku.

Tekst Ugovora u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

Vlada Republike Hrvatske i Vlada Republike Indonezije dalje u tekstu »ugovorne stranke«;

želeći proširiti i unaprijediti obostrane odnose i suradnju na trajnoj i dugoročnoj osnovi;

uvjerene u potrebu trajne i uspješne suradnje u interesu obje države;

potvrđujući njihove interese u jačanju obostrane suradnje između dviju država; i

vođene željom za jačanjem postojećih prijateljskih odnosa i za napređenjem širenja gospodarske i tehničke suradnje između dviju država na načelu jednakosti, obostrane koristi i punog uvažavanja suvereniteta;

sporazumjele su se kako slijedi:

Sukladno svojim zakonima i propisima, ugovorne stranke nastojat će poduzeti sve potrebne mjere za poticanje i razvitak gospodarske i tehničke suradnje u okviru ovog Ugovora, između dviju država.

Gospodarska i tehnička suradnja iz ovog Ugovora može se razvijati u onim područjima, koja će biti određena međusobnim dogovorom.

Gospodarska i tehnička suradnja provodit će se prema mogućnostima i zahtjevima ugovornih stranaka kao i sukladno rokovima i uvjetima o kojima će se ugovorne stranke naknadno dogovoriti. Detaljnije odredbe koje se odnose na oblike i načine kao i uvjete suradnje u dogovorenim područjima, odredit će se zasebnim provedbenim ugovorima.

1. Ugovorne stranke poduzet će sve potrebne mjere za poticanje tehničke suradnje između njih putem razmjene znanstvenih i tehnoloških podataka i stručnjaka, tehničara i nastavnika, kao i poticanje svih oblika tehničke suradnje između specijaliziranih ustanova obje ugovorne stranke.

2. Ugovorne stranke su suglasne da će svako intelektualno vlasništvo koje proiziđe iz primjene ovog Ugovora biti njihovo zajedničko vlasništvo.

a) Svakoj će ugovornoj stranci biti dozvoljeno da koristi takvo intelektualno vlasništvo u svrhu održavanja, prilagodbe i poboljšanja tog vlasništva;

b) U slučaju da bilo koja od ugovornih stranki i/ili institucija u ime te ugovorne stranke koristi intelektualno vlasništvo za komercijalne svrhe, druga ugovorna stranka ima pravo na razumni i odgovarajući dio dobitka.

3. Ugovorne stranke jamče jedna drugoj da prava intelektualnog vlasništva, koja jedna ugovorna stranka donese na teritorij druge ugovorne stranke u cilju primjene bilo kojeg sporazuma ili aktivnosti što se predviđaju u primjeni ovog Ugovora, ne proizlaze iz bilo kakve povrede legitimnih prava treće stranke.

4. Za bilo kakav zahtjev treće strane glede vlasništva i zakonitosti korištenja bilo kojeg intelektualnog vlasništva koje je bilo koja od ugovornih stranki donijela u cilju primjene bilo kojeg projekta ili aktivnosti što se predviđaju u primjeni ovog Ugovora, bit će isključivo odgovorna ona ugovorna stranka koja donese takvo intelektualno vlasništvo.

Ugovorne stranke suglasne su da se osnuje Zajedničko povjerenstvo koje će ispitivati primjenu ovog Ugovora, razmotriti moguća pitanja koja nastanu primjenom ovog Ugovora, te davati savjete potrebne za postizanje njena cilja.

Ovo Zajedničko povjerenstvo sastajat će se kad se na osnovu međusobnog dogovora isto bude smatralo potrebnim, naizmjenično u Hrvatskoj i Indoneziji. Ovo Zajedničko povjerenstvo osnovat će, kada se za to ukaže potreba, radne grupe i imenovat će stručnjake i savjetnike koji će sudjelovati na njegovim sastancima.

Svi nesporazumi između ugovornih stranaka glede tumačenja i/ili primjene ovog Ugovora riješit će se prijateljski kroz konzultacije ili pregovore.

Obje ugovorne stranke mogu pismenim putem zatražiti izmjenu ili dopunu bilo kojeg dijela ovog Ugovora. Bilo koja izmjena i dopuna oko koje su se suglasile ugovorne stranke, stupa na snagu danom kojeg će zajednički odrediti ugovorne stranke.

Ovaj Ugovor stupa na snagu danom primitka zadnje obavijesti diplomatskim putem, kojom su ugovorne stranke izvijestile jedna drugu da su ispunjeni zakonodavni zahtjevi potrebni za važenje ovog Ugovora.

Ovaj Ugovor ostaje na snazi pet (5) godina od dana stupanja na snagu i automatski se produžuje za svako naredno jednogodišnje razdoblje (1) osim ako bilo koja od ugovornih stranki ne raskine Ugovor davanjem obavijesti u prismenom obliku najmanje šest (6) mjeseci prije njegova isteka.

Raskid ovog Ugovora ne utječe na valjanost i trajanje bilo kojeg dogovora ili ugovora, nastalog u okviru ovog Ugovora, sve do ispunjenja tih dogovora ili ugovora.

Potvrđujući gore navedene odredbe Ugovora, potpisnici ovlašteni od svojih vlada, potpisali su ovaj Ugovor.

Sastavljeno u Jakarti, dana 27. veljače 1997. godine, u dva izvornika, na hrvatskom, indonezijskom i engleskom jeziku, pri čemu se sva tri teksta smatraju jednako vjerodostojnim. U slučaju nesuglasica u tumačenju, mjerodavan je engleski tekst Ugovora.

ZA VLADU REPUBLIKE ZA VLADU REPUBLIKE
HRVATSKE INDONEZIJE

Davor Štern, v. r.

Za izvršenje ove Uredbe nadležni su Ministarstvo znanosti i tehnologije i Ministarstvo gospodarstva.

Ova Uredba stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 303-03/95-01/08
Urbroj: 5030114-97-2
Zagreb: 2. listopada 1997.