ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU SPORAZUMA O SOCIJALNOM OSIGURANJU IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I REPUBLIKE SLOVENIJE

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Sporazuma o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Republike Slovenije, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 19. rujna 1997.

Broj: 081-97-1521/1
Zagreb, 29. rujna 1997.

Potvrđuje se Sporazum o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Republike Slovenije, potpisan u Ljubljani 28. travnja 1997. godine, u izvorniku na hrvatskom i slovenskom jeziku.

Tekst Sporazuma na hrvatskom jeziku glasi:

(1) U ovom sporazumu znače izrazi:

1. »Hrvatska«

Republiku Hrvatsku,

»Slovenija«

Republiku Sloveniju;

2. »područje«

za Hrvatsku, hrvatsko državno područje

za Sloveniju, slovensko državno područje;

3. »državljanin«

u odnosu na Hrvatsku

hrvatskog državljanina,

u odnosu na Sloveniju

slovenskog državljanina;

4. »pravni propisi«

zakoni i drugi propisi koji se odnose na područja socijalnog osiguranja iz članka 2. stavka 1. ovoga sporazuma;

5. »nadležno tijelo«

u odnosu na Hrvatsku

Ministarstvo rada i socijalne skrbi i Ministarstvo zdravstva,

u odnosu na Sloveniju

Ministarstvo za rad, obitelj i socijalna pitanja i Ministarstvo zdravstva;

6. »nositelj«

ustanova ili tijelo nadležno za primjenu pravnih propisa iz članka 2. stavka 1. ovoga sporazuma;

7. »nadležni nositelj«

nositelj kod kojega je osigurana osoba u trenutku podnošenja zahtjeva za davanje ili davanje u naravi ili kod kojega ima ili bi mogla imati pravo na davanje ili davanje u naravi;

8. »pomoćni nositelj«

ustanova ili tijelo države ugovornice koja pruža pomoć nadležnom nositelju u primjeni ovoga sporazuma;

9. »tijelo za vezu«

tijela koja će nadležna tijela ovlastiti za održavanje izravnih međusobnih odnosa, radi lakše provedbe ovoga sporazuma;

10. »osiguranik«

osoba osigurana, prema pravnim propisima iz članka 2. stavka 1. ovoga sporazuma;

11. »član obitelji«

osoba određena ili priznata kao takva, prema pravnim propisima iz članka 2. stavka 1. ovoga sporazuma;

12. »stalno prebivalište«

mjesto u koje se osoba naseli s namjerom da u njemu stalno živi i u kojem je prijavljena u skladu s odgovarajućim pravnim propisima;

13. »privremeni boravak«

mjesto na području jedne države ugovornice u kojem se privremeno zadržava ili boravi osoba koja ima stalno prebivalište na području druge države ugovornice;

14. »razdoblje osiguranja«

razdoblja plaćanja doprinosa ili zaposlenja ili profesionalne djelatnosti kao i sva druga razdoblja koja su utvrđena ili priznata kao razdoblja osiguranja kao i sva razdoblja posebnog staža, priznata prema pravnim propisima država ugovornica;

15. »davanje«

svako novčano davanje, prema pravnim propisima iz članka 2. stavka 1. ovoga sporazuma;

16. »davanje u naravi«

usluge koje se pružaju u okviru obveznog zdravstvenog osiguranja, prema odredbama ovoga sporazuma;

17. »hitne zdravstvene usluge«

davanja u naravi koja se ne mogu odgoditi, a da život ili zdravlje osobe ne bude ugroženo.

(2) U ovom sporazumu ostali izrazi imaju ono značenje koje utvrđuju pravni propisi država ugovornica.

(1) Ovaj se sporazum odnosi na pravne propise:

u Hrvatskoj o:

a) zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti,

b) mirovinskom i invalidskom osiguranju,

c) osiguranju za slučaj nezaposlenosti;

u Sloveniji o:

a) zdravstvenom osiguranju,

b) mirovinskom i invalidskom osiguranju,

c) osiguranju za slučaj nezaposlenosti,

d) nadoknadi plaće za vrijeme porodiljnog dopusta.

(2) Ovaj se sporazum odnosi na sve pravne propise koji ujedinjuju, mijenjaju ili dopunjuju pravne propise navedene u stavku 1. ovoga članka.

(3) Ovaj se sporazum ne odnosi na pravne propise o drugim sustavima ili o drugim novim granama socijalnog osiguranja.

Ovaj se sporazum primjenjuje na:

a) osobe za koje vrijede ili su vrijedili pravni propisi jedne ili obiju država ugovornica;

b) druge osobe, ako ostvaruju prava na osnovi osiguranja osoba navedenih pod a).

Pri primjeni pravnih propisa jedne države ugovornice, državljani druge države ugovornice izjednačeni su s državljanima prve države ugovornice ako ovim sporazumom nije drukčije određeno.

(1) Ako ovaj sporazum ne određuje drugačije mirovine i druga davanja, na koja postoji pravo prema pravnim propisima jedne države ugovornice, ne smiju se smanjivati, mijenjati, staviti u mirovanje, odzeti ili plijeniti zbog toga što korisnik prebiva na području druge države ugovornice.

(2) Državljanima druge države ugovornice, koji prebivaju u trećoj državi, isplaćuje prva država ugovornica mirovine i druga davanja pod jednakim uvjetima kao i svojim državljanima koji tamo prebivaju.

(3) Zaštitni dodatak, doplatak za pomoć i njegu, novčane naknade koje osobe primaju u svezi s invalidnošću, naknada za nezaposlenost i druga davanja koja ovise o cenzusu prihoda, ne isplaćuju se u drugu državu ugovornicu.

Ako obavljanje neke djelatnosti, koja donosi prihod ili određeno obvezno osiguranje, ima pravni učinak na određena davanja iz socijalnog osiguranja, prema pravnim propisima jedne države ugovornice, odgovarajuća djelatnost ili odgovarajuće obvezno osiguranje ima u drugoj državi ugovornici isti pravni učinak.

Za obvezno osiguranje zaposlene osobe kao i osobe koja obavlja samostalnu djelatnost vrijede pravni propisi države ugovornice, na čijem se području posao, odnosno samostalna djelatnost obavlja, ako člankom 8. i 9. ovoga sporazuma nije određeno drugačije.

(1) Ako poslodavac, sa sjedištem na području jedne države ugovornice, pošalje svojega zaposlenika na područje druge države ugovornice, tada se do kraja 24. kalendarskog mjeseca, od početka rada na području druge države ugovornice, na zaposlenika primjenjuju pravni propisi prve države ugovornice, kao da je on još uvijek zaposlen na području prve države ugovornice.

(2) Osoba koja obavlja samostalnu djelatnost na području jedne države ugovornice i ode na područje druge države ugovornice, da bi za kraće razdoblje obavljala takvu djelatnost, ostaje osigurana prema pravnim propisima prve države ugovornice, ako njezin boravak na području druge države ugovornice ne prijeđe 12 mjeseci. Ako se navedena djelatnost zbog nepredviđenih okolnosti produži preko 12 mjeseci, primjena pravnih propisa prve države ugovornice može se, uz pristanak nadležnog tijela države u kojoj se djelatnost privremeno obavlja, produžiti za još 12 mjeseci.

(3) Na putujuće osoblje poslodavca koji se bavi zračnim, cestovnim ili željezničkim prometom primjenjuju se pravni propisi države ugovornice, na čijem području se nalazi sjedište poslodavca.

(4) Na zaposlenika zaposlenoga u poslovnici ili stalnom predstavništvu poduzeća, čije se sjedište nalazi na području druge države ugovornice, primjenjuje se pravni propisi države ugovornice na čijem se području nalazi poslovnica ili stalno predstavništvo.

(5) Za posadu broda kao i druge osobe zaposlene na brodu primjenjuju se pravni propisi države ugovornice pod čijom zastavom brod plovi. Na osobe koje obavljaju poslove utovara i istovara broda, popravka ili nadzora broda, dok se on nalazi u luci druge države ugovornice, primjenjuju se pravni propisi države ugovornice u kojoj je luka.

(6) Na osobu zaposlenu u državnoj upravi ili javnoj službi, koja je izaslana iz jedne države ugovornice u drugu, primjenjuju se pravni propisi države ugovornice iz koje je izaslana.

(1) Za članove diplomatskog i/ili konzularnog predstavništva vrijede pravni propisi države šiljateljice, koja ih je poslala na rad u državu primateljicu.

(2) Stavak 1. ovoga članka vrijedi i za članove administrativnog i tehničkog osoblja kao i za članove kućnog osoblja diplomatskog i/ili konzularnog predstavništva koji nisu državljani države primateljice niti u njoj imaju stalno prebivalište.

(3) Bez obzira na odredbu stavka 2. ovoga članka, članovi administrativnog i tehničkog osoblja diplomatskog i/ili konzularnog predstavništva, koji su državljani države šiljateljice, a koji imaju stalno prebivalište u državi primateljici, mogu u roku od tri mjeseca, nakon početka zaposlenja, izabrati primjenu pravnih propisa države šiljateljice.

(4) Stavak 1. ovoga članka vrijedi i za osobe zaposlene u osobnoj službi kod diplomatskog ili konzularnog predstavnika, ako su državljani države šiljateljice i imaju u toj državi stalno prebivalište.

(5) Ako zaposlene osobe nisu državljani države šiljateljice i u toj državi nemaju stalno prebivalište, primjenjuju se pravni propisi koji vrijede u državi primateljici. Diplomat ili član diplomatskog i/ili konzularnog predstavništva koji zapošljava osobe spomenute u prethodnoj rečenici obvezan je pridržavati se pravnih propisa koji vrijede za poslodavca u državi primateljici.

(1) Na zajednički zahtjev zaposlenika i njegova poslodavca, odnosno osobe koja obavlja samostalnu djelatnost, nadležna tijela država ugovornica mogu dogovorno produžiti rokove iz članka 8. stavka 1. i 2. ovoga sporazuma te dogovoriti iznimke primjene odredaba od čl. 7. do 9. ovoga sporazuma.

(2) Ako je prema stavku 1. ovoga članka za nekog zaposlenika dogovorena primjena pravnih propisa jedne države ugovornice, premda je zaposlen na području druge države ugovornice, tada se pravni propisi primjenjuju tako kao da je zaposlen na području prve države ugovornice.

Za stjecanje, očuvanje i ponovno uspostavljanje prava iz zdravstvenog osiguranja zbrajaju se razdoblja osiguranja, koja se uzimaju u obzir prema pravnim propisima obiju država ugovornica, ako se ne odnose na isto razdoblje.

(1) Osiguranik, zdravstveno osiguran kod nadležnog nositelja jedne države ugovornice ima pravo na hitne zdravstvene usluge za vrijeme privremenog boravka na području druge države ugovornice.

(2) U slučaju da je osigurani slučaj već nastao, osiguranik mora, prije privremene promjene boravka, pribaviti suglasnost nadležnog nositelja. Suglasnost se može uskratiti zbog zdravstvenog stanja, a može se dati i naknadno ako iz opravdanih razloga nije prethodno zatražena.

(3) Davanja u naravi iz stavka 1. i 2. ovoga članka osiguraniku pruža pomoćni nositelj na teret nadležnog nositelja. Trajanje prava određuje se, prema pravnim propisima nadležnog nositelja, a opseg, vrsta i način pružanja davanja u naravi; prema pravnim propisima pomoćnog nositelja.

(4) Za pružanje davanja u naravi veće vrijednosti (ortopedska i druga pomagala), potrebna je prethodna suglasnost nadležnog nositelja, osim ako se na odobrenje toga davanja ne može čekati, zbog pružanja hitne zdravstvene usluge.

(5) Odredbe stavka 1. do 4. ovoga članka primjenjuju se i na članove obitelji osiguranika.

(1) Osobe iz članka 8. stavka 1., 2. i 6. i iz članka 9. ovoga sporazuma davanja u naravi ostvaruju, prema pravnim propisima države ugovornice u koju su poslane na teret nadležnog nositelja.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se uz suglasnost nadležnog nositelja i na članove obitelji, koji borave s osiguranikom na području druge države ugovornice.

Članovi obitelji koji su zdravstveno osigurani kod nadležnog nositelja jedne države ugovornice imaju pravo na davanje u naravi na njegov teret na području druge države ugovornice, ako tamo imaju stalno prebivalište. Opseg, vrsta i način ostvarivanja davanja u naravi određuju se prema pravnim propisima pomoćnog nositelja, a trajanje prava i krug članova obitelji, prema pravnim propisima nadležnog nositelja.

(1) Umirovljenik koji prima mirovinu, prema pravnim propisima obiju država ugovornica, ima pravo na zdravstveno osiguranje prema pravnim propisima države ugovornice u kojoj ima stalno prebivalište.

(2) Umirovljenik koji prima mirovinu samo prema pravnim propisima jedne države ugovornice, a ima stalno prebivalište na području druge države ugovornice, ima pravo na davanja u naravi prema pravnim propisima druge države ugovornice a na teret nadležnog nositelja prve države ugovornice. U slučaju privremenog boravka na području prve države ugovornice, korisnik mirovine ima pravo na hitne zdravstvene usluge prema pravnim propisima i na teret te države ugovornice.

(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se i na članove obitelji umirovljenika pri čemu se krug članova obitelji i trajanje prava određuju prema pravnim propisima nadležnog nositelja.

Davanja u naravi u svezi s člankom 12. do 15. ovoga sporazuma osigurava pomoćni nositelj:

u Hrvatskoj - mjesno nadležni područni ured Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje,

u Sloveniji - područna jedinica Zavoda za zdravstveno osiguranje Slovenije, nadležna prema mjestu boravka.

(1) Troškove davanja u naravi, prema odredbama ovoga sporazuma, nadoknađuje nadležni nositelj u stvarnoj svoti.

(2) Nadležni nositelji mogu dogovoriti drugačiji način međusobnog nadoknađivanja troškova.

(3) Nadležni nositelj isplaćuje davanja prema svojim pravnim propisima i na svoj teret, osim u slučajevima kada se troškovi nadoknađuju u paušalnim svotama.

(1) Osobe koje odu iz jedne države ugovornice u drugu državu ugovornicu imaju pravo na nadoknadu plaće za vrijeme porodiljnog dopusta, prema pravnim propisima države ugovornice u kojoj su bile zaposlene u trenutku stjecanja tog prava, ako ispunjavaju uvjete koje za stjecanje tog prava propisuje ta država ugovornica.

(2) Ako je za stjecanje prava na nadoknadu plaće za vrijeme porodiljnog dopusta, prema pravnim propisima države ugovornice koja osigurava to pravo, uvjet prethodno razdoblje zaposlenja, zbrajaju se prema potrebi razdoblja zaposlenja u obje države ugovornice.

(3) U slučajevima kada visina nadoknade plaće, za vrijeme porodiljnog dopusta, ovisi o visini prethodne plaće korisnika, a korisnik je ispunio propisano razdoblje zaposlenja prema stavku 2. ovoga članka, kao prethodna plaća uzima se u obzir samo plaća koju je korisnik stekao u državi ugovornici, koja osigurava pravo na nadoknadu plaće za vrijeme porodiljnog dopusta i to tako da se plaća ostvarena u toj državi uzima kao plaća ostvarena u cjelokupnom propisanom razdoblju.

Ako osoba ispunjava uvjete za stjecanje prava na davanje u svezi sa zaštitom majčinstva, prema pravnim propisima obiju država ugovornica, pravo na to davanje priznaje se samo prema pravnim propisima države ugovornice u kojoj osoba ima stalno prebivalište.

Ako osoba sa stalnim prebivalištem u jednoj od država ugovornica, na temelju važećeg ugovora o zaposlenju, radi stupanja na posao putuje u drugu državu ugovornicu bez prekida, najkraćim putem i na putu u mjesto zaposlenja doživi nesreću, troškove davanja u naravi i davanje snosi nositelj te druge države ugovornice, u skladu s pravnim propisima o osiguranju za slučaj nesreće na poslu. To vrijedi i za nesreću koju zaposleni doživi pri povratku u državu stalnog prebivališta, neposredno nakon proteka ugovora o zaposlenju na temelju kojega je bio zaposlen u drugoj državi ugovornici.

(1) Ako je u slučaju profesionalne bolesti potrebno uzeti u obzir pravne propise obiju država ugovornica, davanje će se priznati samo prema pravnim propisima one države ugovornice na čijem je području osiguranik posljednji put obavljao djelatnost koja je uzrokovala profesionalnu bolest i ako osiguranik, prema tim pravnim propisima, ispunjava uvjete.

(2) Ako je osiguranik u jednoj državi ugovornici već stekao pravo na davanje zbog profesionalne bolesti, nadležni nositelj te države ugovornice je obvezan pružiti davanje i u slučaju pogoršanja bolesti. Ako je međutim, osiguranik, nakon ostvarivanja prava na davanje u prvoj državi ugovornici, obavljao posao u drugoj državi ugovornici, koji sadrži isti rizik za profesionalnu bolest za koju je već ostvario davanje, nositelj druge države ugovornice je obvezan osigurati daljnje istovrsno davanje.

1) Ako je osiguranik ostvario razdoblja osiguranja, prema pravnim propisima obiju država ugovornica, ta se razdoblja zbrajaju pri stjecanju, održavanju ili ponovnom priznanju prava na davanja, ako se ne odnose na isto razdoblje. U kojem opsegu i na koji način se razdoblje osiguranja uzima u obzir određuju pravni propisi one države ugovornice u kojoj je osiguranik ostvario to razdoblje osiguranja.

(2) Ako primjenom stavka 1. ovoga članka nisu ispunjeni uvjeti za priznanje prava na davanje, za državljane država ugovornica nadležni nositelj uzima u obzir i razdoblja osiguranja ostvarena u trećim državama s kojima obje države ugovornice imaju sporazume o socijalnom osiguranju ili socijalnoj sigurnosti, a koji predviđaju zbrajanje razdoblja osiguranja.

(3) Razdoblje osiguranja ostvareno u drugoj državi ugovornici uzima se u obzir samo u stvarnom trajanju.

(4) Ako prema pravnim propisima jedne države ugovornice postoji pravo na davanje bez zbrajanja razdoblja osiguranja, nadležni nositelj te države ugovornice priznat će odgovarajuće davanje samo na osnovi razdoblja osiguranja koje uzima u obzir prema svojim pravnim propisima.

Ako razdoblje osiguranja koje se uzima u obzir, prema pravnim propisima jedne države ugovornice, ne dosegne ukupno 12 mjeseci, tada se prema tim pravnim propisima ne priznaje nikakvo davanje. To ne vrijedi ako prema tim pravnim propisima postoji pravo na davanje samo na temelju tog razdoblja osiguranja. Navedeno razdoblje osiguranja obvezan je uzeti u obzir nositelj druge države ugovornice pri stjecanju, održavanju ili ponovnom priznavanju prava na davanje i pri njegovom izračunavanju tako kao da je to razdoblje osiguranja ostvareno prema njegovim pravnim propisima.

Ako je pravo na davanje, prema pravnim propisima jedne države ugovornice, uvjetovano činjenicom da su određena razdoblja osiguranja navršena u određenom razdoblju, te ako ti pravni propisi predviđaju da se to razdoblje produžava na osnovi određenih činjeničnih stanja ili razdoblja osiguranja, za produženje će se uzeti u obzir i razdoblja osiguranja navršena prema pravnim propisima druge države ugovornice ili, usporediva činjenična stanja u drugoj državi ugovornici. Usporediva činjenična stanja jesu razdoblja primanja invalidske ili starosne mirovine, davanja za slučaj bolesti, nezaposlenosti ili nesreće na poslu prema pravnim propisima druge države ugovornice.

(1) Ako osiguranik ili član njegove obitelji ispunjava uvjete za davanje, uzimajući u obzir samo članak 22. stavak 1. i 2. ovoga sporazuma, pravo na davanje utvrđuje se na sljedeći način:

a) nositelj svake države ugovornice treba, prema svojim pravnim propisima, utvrditi da li zbrajanjem razdoblja osiguranja, kao što je određeno u članku 22. ovoga sporazuma, određena osoba prema tim pravnim propisima, ispunjava uvjete za priznavanje prava na davanje;

b) ako postoji pravo na davanje, svaki nositelj koji dolazi u obzir treba najprije izračunati teorijsku svotu davanja koju bi trebao isplaćivati ako bi prema vlastitim pravnim propisima morao uzeti u obzir cjelokupno razdoblje osiguranja navršeno prema pravnim propisima obiju država ugovornica. Ako svota davanja ne ovisi o dužini razdoblja osiguranja, uzima se kao teorijska svota;

c) na osnovi te svote nositelj treba utvrditi svotu koju je dužan isplaćivati razmjerno dužini razdoblja osiguranja navršenog prema svojim pravnim propisima i ukupnog razdoblja osiguranja;

d) ako je u provedbi slova c) ukupno razdoblje osiguranja, koje se uzima u obzir u članku 22. stavku 1. i 2. ovoga sporazuma, duže od najdužega mogućega razdoblja osiguranja, koje je, prema pravnim propisima jedne države ugovornice, određeno za utvrđivanje visine davanja, djelomična svota davanja izračunava se razmjerno razdoblju osiguranja navršenog prema pravnim propisima te države ugovornice i njezinog najdužega mogućeg razdoblja osiguranja.

(2) Hrvatski nositelj neće primijeniti odredbu stavka 1. slova b) do d) ovoga članka ako bi za osiguranika bilo povoljnije utvrđivanje visine davanja samo na osnovi hrvatskih razdoblja osiguranja.

(3) Svaka država ugovornica pri primjeni stavka 1. slova b) ovoga članka, za izračun osnovice za određivanje mirovine, uzima u obzir samo razdoblja osiguranja navršena na vlastitom području.

Razdoblje osiguranja ostvareno u obveznom osiguranju, prema pravnim propisima jedne države ugovornice, uzima se u obzir pri ostvarivanju prava na novčanu naknadu u slučaju nezaposlenosti, prema pravnim propisima druge države ugovornice, ako je nezaposlena osoba u državi ugovornici u kojoj ostvaruje naknadu u posljednjih 12 mjeseci prije podnošenja zahtjeva za naknadu bila u radnom odnosu, te je bila obvezno osigurana za slučaj nezaposlenosti najmanje 9 mjeseci, bez povrede propisa o zapošljavanju stranaca.

(1) Nadležna će tijela Administrativnim sporazumom urediti način provedbe ovoga sporazuma.

(2) Administrativnim sporazumom iz stavka 1. ovoga članka nadležna će tijela odrediti tijela za vezu radi lakše provedbe ovoga sporazuma, osobito zbog uspostave jednostavnijeg i bržeg povezivanja nositelja obiju država ugovornica.

(3) Nadležna tijela država ugovornica obavještavat će se:

a) o svim poduzetim mjerama za provedbu ovoga sporazuma,

b) o svim promjenama svijih pravnih propisa u svezi s primjenom ovoga sporazuma, u roku od 60 dana, nakon njihovog stupanja na snagu.

(4) Pri primjeni ovoga sporazuma nadležna tijela i nositelji država ugovornica međusobno se pomažu i postupaju tako kao da se radi o primjeni njihovih vlastitih pravnih propisa. Ta je službena pomoć besplatna.

(5) Nadležna tijela i nositelji država ugovornica mogu, radi primjene ovoga sporazuma, međusobno izravno stupiti u vezu, a mogu stupiti u vezu i s osobama koje sudjeluju u postupku ili s njihovim opunomoćenicima.

(6) Nadležna tijela i nositelji jedne države ugovornice, ne smiju odbiti podnesene zahtjeve i druge podneske ili dopise samo radi toga jer su napisani na službenom jeziku druge države ugovornice.

(7) Liječničke preglede, koji se obavljaju pri provedbi pravnih propisa jedne države ugovornice, a odnose se na osobe koje borave na području druge države ugovornice, obavit će, na traženje nadležnog nositelja i na njegov teret, nositelj u mjestu boravka osobe. Troškovi se ne naknađuju ako se liječnički pregledi obavljaju u interesu nositelja obiju država ugovornica.

(8) Za sudsku pravnu pomoć primjenjuju se odredbe sporazuma između država ugovornica koji vrijedi za pružanje pravne pomoći u građanskopravnim stvarima.

(1) Ako su, prema pravnim propisima jedne države ugovornice, pisani podnesci ili isprave koje treba priložiti radi primjene tih pravnih propisa djelomično ili u cijelosti oslobođeni od pristojbi, uključujući konzularne i upravne pristojbe, to oslobađanje vrijedi i za odgovarajuće pisane podneske i isprave koje treba priložiti radi primjene ovoga sporazuma ili pravnih propisa druge države ugovornice iz članka 2. stavka 1. ovoga sporazuma.

(2) Za isprave koje treba priložiti radi primjene ovoga sporazuma ili pravnih propisa jedne države ugovornice iz članka 2. stavka 1. ovoga sporazuma nositeljima druge države ugovornice nije potrebna ovjera ili neka slična formalnost.

(1) Zahtjevi, izjave ili pravna sredstva, koja se primjenom ovoga sporazuma ili pravnih propisa jedne države ugovornice podnose nadležnom tijelu, nositelju ili nekoj drugoj nadležnoj službi jedne države ugovornice, smatraju se zahtjevima, izjavama ili pravnim sredstvima podnesenim nadležnom tijelu, nositelju ili drugoj nadležnoj službi druge države ugovornice.

(2) Zahtjev za davanje, podnesen prema pravnim propisima jedne države ugovornice, smatra se također i zahtjevom za odgovarajuće davanje, prema pravnim propisima druge države ugovornice, koje dolazi u obzir primjenom ovoga sporazuma. To ne vrijedi ako podnositelj zahtjeva izričito zahtijeva da se odgodi utvrđivanje prava na davanje zbog starosti, prema pravnim propisima druge države ugovornice.

(3) Zahtjevi, izjave ili pravna sredstva, koja se primjenom pravnih propisa jedne države ugovornice trebaju podnijeti u određenom roku nadležnom tijelu, nositelju ili drugoj nadležnoj službi te države ugovornice, mogu se u tom istom roku podnijeti odgovarajućem nadležnom tijelu, nositelju ili drugoj nadležnoj službi druge države ugovornice.

(4) U slučajevima iz stavka 1. do 3. ovoga članka navedene službe odmah prosljeđuju zahtjeve, izjave ili pravna sredstva izravno ili putem tijela za vezu država ugovornica odgovarajućem nadležnom tijelu, nositelju ili drugoj nadležnoj službi.

(1) Nadležni nositelj isplaćuje davanja s oslobađajućim učinkom, u valuti koja vrijedi u njegovoj državi. Pri preračunavanju davanja u valutu druge države ugovornice mjerodavan je onaj tečaj koji je vrijedio na dan kada je nositelj davanje doznačio isplatnom tijelu u svojoj državi radi isplate korisniku u drugu državu ugovornicu.

(2) Ako je potrebno da jedan nositelj plaća nositelju druge države ugovornice, plaćanje se obavlja u valuti druge države ugovornice.

(3) Doznake se, na temelju ovoga sporazuma, šalju u skladu sa sporazumom o platnom prometu koji vrijedi između država ugovornica u trenutku slanja doznake.

(1) Ovršne odluke sudova, kao i odluke drugih tijela ili nositelja jedne države ugovornice te dokazi o neplaćanju doprinosa (isprave) ili drugih potraživanja iz socijalnog osiguranja, kao i zahtjev za vraćanje neopravdano primljenog davanja, priznaju se i u drugoj državi ugovornici.

(2) Priznavanje se može odbiti jedino ako se protivi pravnom poretku one države ugovornice u kojoj bi se odluka ili isprava trebala priznati.

(3) Na osnovi ovršnih odluka i isprava, priznatih prema stavku 1. ovoga članka, provodi se ovrha u drugoj državi ugovornici. Ovršni se postupak provodi prema pravnim propisima koji vrijede za ovrhu donijetih odgovarajućih odluka i isprava u onoj državi ugovornici na čijem se području provodi ovrha. Primjerak odluke ili isprave mora sadržavati potvrdu o njezinoj ovršnosti (klauzula o ovršnosti).

(1) Ako je nositelj jedne države ugovornice isplaćivao akontaciju davanja za određeno razdoblje tada će, na njegov zahtjev, nositelj druge države ugovornice zadržati isplatu zaostatka odgovarajućeg davanja koje se odnosi na to isto razdoblje i za koji postoji pravo, prema pravnim propisima druge države ugovornice. Ako je nositelj jedne države ugovornice isplaćivao korisniku veće davanje nego što mu pripada za razdoblje za koje je nositelj druge države ugovornice naknadno priznao odgovorajuće davanje, tada se razlika između isplaćenog i pripadajućeg davanja smatra akontacijom u smislu prethodne rečenice.

(2) Ako je nositelj socijalne pomoći jedne države ugovornice odobrio socijalnu pomoć za razdoblje za koje je naknadno, prema pravnim propisima druge države ugovornice, priznato pravo na davanje, nadležni nositelj te države ugovornice zadržava, na zahtjev, a u korist nositelja socijalne pomoći, zaostatke koji se odnose na isto razdoblje, do visine isplaćene socijalne pomoći, kao da se radi o isplaćenoj socijalnoj pomoći nositelja te druge države ugovornice.

Ako pravo na naknadu štete u pogledu istovrsnih davanja za isti štetni događaj imaju nositelj jedne druge države ugovornice, nositelj jedne države ugovornice, na prijedlog nositelja druge države govornice, ostvaruje i njegovo pravo na naknadu štete. Treća osoba može potraživanja obaju nositelja podmiriti na način da ih podmiri jednom ili drugom nositelju s oslobađajućim učinkom. Nositelji su obvezni razmjerno se namiriti, prema davanjima koja isplaćuju.

(1) Sporove između država ugovornica pri tumačenju i primjeni ovoga sporazuma, nadležna tijela rješavaju dogovorno.

(2) Ako se spor na taj način ne može riješiti tada se, na zahtjev jedne od država ugovornica predmet spora iznosi pred arbitražni sud.

(3) Arbitražni se sud saziva od slučaja do slučaja, pri čemu svaka država ugovornica imenuje jednog člana, a oba člana sporazumno biraju državljanina neke treće države kao predsjednika, kojega imenuju vlade obiju država ugovornica. Članovi se imenuju u roku od dva mjeseca, a predsjednik u roku od tri mjeseca nakon što jedna država ugovornica obavijesti drugu da želi iznijeti spor pred arbitražni sud.

(4) Ako se rokovi navedeni u stavku 3. ne ispune tada u nedostatku drugog dogovora svaka država ugovornica može zamoliti predsjednika Europskog suda za ljudska prava da obavi potrebna imenovanja. Ako je predsjednik Europskog suda za ljudska prava državljanin jedne od država ugovornica ili je iz nekog drugog razloga spriječen, imenovanje će obaviti potpredsjednik. Ako je i potpredsjednik državljanin jedne od država ugovornica ili je i on spriječen, imenovanje obavlja sljedeći član suda po položaju koji nije državljanin niti jedne od država ugovornica.

(5) Arbitražni sud odlučuje većinom glasova, na osnovi sporazuma koji postoje između država ugovornica i na osnovi međunarodnog općeg prava. Njegove su odluke obvezujuće. Svaka država ugovornica snosi troškove svoga člana kao i troškove zastupanja u postupku pred arbitražnim sudom. Troškove za predsjednika i ostale troškove snose države ugovornice u jednakim dijelovima. Arbitražni sud može urediti plaćanje troškova i na neki drugi način. U svemu ostalom arbitražni sud sam uređuje svoj postupak.

(1) Ovim se sporazumom ne zasniva nikakvo pravo na isplatu davanja za razdoblje prije njegova stupanja na snagu.

(2) Za utvrđivanje prava na davanje prema ovom sporazumu, uzimaju se u obzir i razdoblja osiguranja koja su, prema pravnim propisima država ugovornica, ostvarena prije stupanja na snagu ovog sporazuma.

(3) Izuzetno od odredbe članka 22. stavka 3. ovog sporazuma, razdoblja osiguranja ostvarena, prema pravnim propisima obiju država ugovornica koji su vrijedili u vrijeme dok su obje države ugovornice primjenjivale pravne propise bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, uzimaju se u obzir u trajanju kako su priznata prema tim pravnim propisima.

(4) Bez obzira na stavak 1. ovog članka ovaj sporazum vrijedi i za osigurane slučajeve koji su nastali prije njegova stupanja na snagu.

(5) Davanja koja pripadaju tek na temelju ovoga sporazuma utvrđuju se na zahtjev korisnika. Ako se zahtjev podnese u roku od dvije godine nakon stupanja na snagu ovoga sporazuma, tada se davanja priznaju od dana stupanja na snagu ovoga sporazuma, a ako se zahtjev podnese nakon toga roka, davanja se priznaju od dana koji je određen, prema pravnim propisima svake države ugovornice.

Davanja koja je nadležni nositelj jedne države ugovornice priznao prema pravnim propisima bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije do 8. listopada 1991., uračunavanjem razdoblja osiguranja navršenih prema pravnim propisima druge države ugovornice, ostaju obveza nadležnog nositelja države ugovornice koji je ta davanja priznao.

(1) Mirovine koje je nadležni nositelj jedne države ugovornice priznao u razdoblju od 8. listopada 1991. do stupanja na snagu ovoga sporazuma, uračunavanjem razdoblja osiguranja navršenih prema pravnim propisima druge države ugovornice, po službenoj će se dužnosti odrediti prema odredbama ovoga sporazuma. U tim slučajevima, za dan podnošenja zahtjeva prema pravnim propisima druge države ugovornice uzima se dan kada je nadležni nositelj prve države ugovornice pokrenuo postupak. Mirovine se određuju prema pravnim propisima obiju država ugovornica od prvog dana sljedećeg mjeseca nakon mjeseca u kojem je nadležni nositelj koji je prvi priznao pravo na mirovinu, pokrenuo postupak za ponovno određivanje mirovine.

(2) Ako u primjeni stavka 1. ovoga članka zbrojene mirovine određene prema pravnim propisima obiju država ugovornica budu niže od prije priznate mirovine koja bi se na dan ponovnog određivanja isplaćivala prema pravnim propisima jedne države ugovornice, nadležni nositelj te države ugovornice, isplaćivat će korisniku i razliku između svoje prije priznate mirovine i zbrojenih mirovina određenih prema pravnim propisima obiju država ugovornica na sljedeći način:

a) korisniku, koji je već ostvario mirovinu prema pravnim propisima jedne države ugovornice i koji na dan ponovnog određivanja mirovine ima stalno prebivalište u toj državi ugovornici, nadležni će nositelj mirovinu i nadalje isplaćivati u svoti koja bi mu pripadala prema pravnim propisima te države ugovornice. U tom će slučaju nadležni nositelj druge države ugovornice mirovinu isplaćivati izravno nadležnom nositelju prve države ugovornice;

b) korisniku, koji je mirovinu već ostvario u jednoj državi ugovornici, a koji na dan ponovnog određivanja mirovine ima stalno prebivalište u drugoj državi ugovornici, ili u nekoj trećoj državi, nadležni će nositelj prve države ugovornice isplaćivati mirovinu nanovo određenu prema svojim pravnim propisima i razliku između zadnje isplaćene svote prije priznate mirovine i ukupno zbrojenih mirovina određenih prema pravnim propisima obiju država ugovornica. Razliku iz prethodne rečenice nadležni će nositelj prve države ugovornice isplaćivati sve dok zbrojene mirovine određene prema pravnim propisima obiju država ugovornica ne dosegnu visinu prije isplaćivane mirovine. U tom će slučaju nadležni nositelj druge države ugovornice mirovinu isplaćivati izravno korisniku, te će o svakoj promjeni visine mirovine obavještavati nadležnog nositelja prve države ugovornice.

(3) Mirovine koje je nadležni nositelj jedne države ugovornice priznao u razdoblju od 8 listopada 1991. do stupanja na snagu ovog sporazuma na osnovi razdoblja osiguranja kraćeg od 12 mjeseci navršenog prema pravnim propisima te države ugovornice i uzimajući u obzir razdoblja osiguranja ostvarena isključivo prema pravnim propisima druge države ugovornice, ponovno će se odrediti primjenom članka 23. ovoga sporazuma i stavka 1. ovoga članka u dijelu koji se odnosi na pokretanje postupka i dan priznanja prava.

Odredbe Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o vojnim mirovinama od 20. srpnja 1992. godine, primjenjuju se i nakon stupanja na snagu ovog sporazuma, osim odredaba koje se odnose na doplatak za djecu.

(1) Države ugovornice međusobno će se u pisanom obliku i diplomatskim putem obavijestiti o provedbi odgovarajućih postupaka prema unutarnjim pravnim propisima obiju država ugovornica potrebnih za stupanje na snagu ovoga sporazuma.

(2) Ovaj sporazum stupa na snagu prvoga dana mjeseca koji slijedi mjesecu u kojem je primljena posljednja obavijest iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Ovaj se sporazum sklapa na neodređeno vrijeme. Svaka država ugovornica može ga u pisanom obliku, diplomatskim putem otkazati uz otkazni rok od šest mjeseci. Otkaz stupa na snagu istekom tekuće kalendarske godine.

(4) U slučaju otkaza ovoga sporazuma i nadalje vrijede njegove odredbe za stečena prava i to bez obzira na ograničavajuće odredbe, koje bi sustavi, koji dolaze u obzir, predviđali za slučaj boravka korisnika u inozemstvu.

(5) U slučaju otkazivanja ovoga sporazuma započeti postupci za ostvarivanje prava završit će se prema odredbama ovoga sporazuma.

Radi potvrđivanja navedenog, opunomoćenici su potpisali ovaj sporazum.

Sastavljeno u Ljubljani dne 28. travnja 1997. u dva izvornika, svaki na hrvatskom i slovenskom jeziku pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna.

Za Republiku Hrvatsku Za Republiku Sloveniju

dr. Mate Granić, v. r.

ministar vanjskih poslova ministar vanjskih poslova

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 504-02/93-01/01
Zagreb, 19. rujna 1997.

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Makedonije o socijalnom osiguranju, koji je donio zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 19. rujna 1997.

Broj: 081-97-1522/1
Zagreb, 29. rujna 1997.

Potvrđuje se Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Makedonije o socijalnom osiguranju, potpisan u Skopju 9. svibnja 1997., u izvorniku na hrvatskom i makedonskom jeziku.

Tekst Ugovora na hrvatskom jeziku glasi:

(1) U ovom ugovoru znače izrazi:

1. »Hrvatska«

- Republiku Hrvatsku;

»Makedonija«

- Republiku Makedoniju;

2. »državljanin«

- u odnosu na Hrvatsku, hrvatskog državljanina;

- u odnosu na Makedoniju, makedonskog državljanina;

3. »pravni propisi«

- postojeće ili buduće zakone i druge pravne propise ugovornih stranaka koji se odnose na vrste i grane socijalnog osiguranja iz članka 2. ovoga ugovora;

4. »mjerodavno tijelo«

- u odnosu na Hrvatsku:

Ministarstvo rada i socijalne skrbi i Ministarstvo zdravstva;

- u odnosu na Makedoniju:

Ministarstvo za rad i socijalnu politiku i Ministarstvo za zdravstvo;

5. nositelj

- ustanova ili tijelo mjerodavno za provedbu pravnih propisa iz članka 2. stavka 1. ovoga ugovora;

6. »mjerodavni nositelj«

- nositelj koji je obvezan pružati davanja, prema pravnim propisima iz članka 2. ovoga ugovora;

7. »tijela za vezu«

- koja će mjerodavna tijela zadužiti za održavanje izravne međusobne veze i posredovanja između provedbe ovoga ugovora;

8. »zaposlenik«

- zaposlenu osobu ili osobu samostalnog zanimanja kao i svaku izjednačenu osobu samostalnog zanimanja kao i svaku izjednačenu osobu osiguranu na osnovi vlastite djelatnosti, prema pravnim propisima iz članka 2. ovoga ugovora;

9. »osiguranik«

- osobu osiguranu prema pravnim propisima iz članka 2. ovoga ugovora;

10. »član obitelji«

- osobu određenu ili priznatu kao takvu prema pravnim propisima koji se primjenjuju;

11. »prebivalište«

- stalno mjesto stanovanja;

12. »privremeni boravak«

- boravak na području jedne ugovorne stranke osobe koja ima prebivalište na području druge ugovorne stranke;

13. »razdoblja osiguranja«

- razdoblja plaćanja doprinosa (staž osiguranja), zaposlenja ili profesionalne djelatnosti kao i sva druga razdoblja koja su određena ili priznata kao razdoblja osiguranja, prema pravnim propisima u kojima su navršena, kao i sva izjednačena razdoblja priznata prema pravnim propisima u kojima su navršena;

14. »davanje u naravi«

- zdravstvenu zaštitu i sva druga nenovčana davanja koja se sastoje u davanju dobara iz članka 2. ovoga ugovora;

15. »hitno potrebno davanje«

- slučajeve kada se pružanje davanja ne može odgoditi, a da život i zdravlje osobe ne bude ozbiljno ugroženo;

16. »davanje u novcu«

- mirovine i sva druga novčana davanja, uključujući sve njihove dijelove, te sve povišice, dodatke, izravnanja i doplatke kao i sva kapitalna plaćanja i naknade prema pravnim propisima iz članka 2. ovoga ugovora;

17. »davanja za djecu«

u Hrvatskoj

- doplatak za djecu;

u Makedoniji

- doplatak na djecu;

18. »djeca«

- osobe za koje je, prema pravnim propisima ugovornih stranaka, predviđeno davanje za djecu.

(2) U ovom ugovoru ostali izrazi imaju ono značenje koje im pripada prema pravnim propisima iz članka 2. ovoga ugovora.

(1) Ovaj se ugovor odnosi na pravne propise:

u Hrvatskoj o:

1. zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti,

2. mirovinskom i invalidskom osiguranju,

3. osiguranju za slučaj nesreće na poslu i profesionalne bolesti,

4. osiguranju za slučaj nezaposlenosti,

5. doplatku za djecu;

u Makedoniji o:

1. zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti,

2. mirovinskom i invalidskom osiguranju,

3. osiguranju za slučaj nesreće na poslu i profesionalne bolesti,

4. osiguranju za slučaj nezaposlenosti,

5. dodatku na djecu,

(2) Ovaj se ugovor odnosi na sve pravne propise koji obuhvaćaju, mijenjaju ili dopunjavaju pravne propise navedene u stavku 1. ovoga članka.

(3) Ovaj se ugovor, također, odnosi na pravne propise jedne ugovorne stranke kojima se proširuju postojeće vrste osiguranja iz stavka 1. ovoga članka na nove kategorije zaposlenika ili kojima se utvrđuju nove grane socijalnog osiguranja, pod uvjetom da vlada, te ugovorne stranke pisano ili diplomatskim putem izvijesti o tome vladu druge ugovorne stranke, u roku od 3 mjeseca od dana službenog objavljivanja navedenih propisa. Ako vlada druge ugovorne stranke u roku od 3 mjeseca, od dana primitka obavijesti, pisano ili diplomatskim putem ne izjavi svoje protivljenje, smatra se da je suglasna s proširenjem ugovora na navedene propise prve ugovorne stranke.

(1) Ovaj se ugovor primjenjuje na hrvatske i makedonske državljane na koje su se primjenjivali ili primjenjuju pravni propisi jedne ili obiju ugovornih stranaka navedenima u članku 2. ovoga ugovora, kao i na članove njihovih obitelji ili drugih osoba, ako njihova prava potječu od prava tih osoba.

(2) Ovaj se ugovor primjenjuje i na izbjeglice u smislu Konvencije o pravnom položaju izbjeglica od 28. srpnja 1951. i Protokola od 31. siječnja 1967. kao i na osobe bez državljanstva u smislu Konvencije o pravnom položaju osoba bez državljanstva od 28. rujna 1954. ako su se na njih promjenjivali ili se primjenjuju pravni propisi jedne ili obiju ugovornih stranaka i ako je njihovo prebivalište na području jedne od ugovornih stranaka, kao i na članove njihovih obitelji.

Hrvatski i makedonski državljani, kao i članovi njihovih obitelji, izjednačeni su u pravima i obvezama prema pravnim propisima iz članka 2. ovoga ugovora, ako ovim ugovorom nije određeno drugačije.

(1) Osobama koje imaju pravo na davanja u novcu, osim davanja za slučaj nezaposlenosti, prema pravnim propisima ugovornih stranaka iz članka 2. ovoga ugovora, isplaćivat će se ta davanja u cijelosti, bez ikakvog ograničenja, dok prebivaju na području jedne od ugovornih stranaka.

(2) Državljanima druge ugovorne stranke, koji prebivaju u trećoj državi, davanja u novcu, prema pravnim propisima iz članka 2. ovoga ugovora, isplaćivat će prva ugovorna stranka pod istim uvjetima kao i svojim državljanima koji tamo prebivaju.

(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka ne odnose se na davanja u novcu koja se koriste u svezi s invalidnošću s preostalom radnom sposobnošću, najnižu svotu mirovine i na mirovinska davanja čije je stjecanje prava ovisno o visini toga davanja ili prihoda korisnika. Prava s toga naslova koriste se isključivo na području one ugovorne stranke prema čijim su pravnim propisima stečena.

(1) Radi pristupa dobrovoljnom osiguranju, predviđenim pravnim propisima jedne ugovorne stranke, razdoblja osiguranja i s njima izjednačena razdoblja, navršena prema pravnim propisima te ugovorne stranke, zbrajaju se, ako je potrebno, s razdobljima osiguranja i izjednačenim razdobljima navršenim prema pravnim propisima druge ugovorne stranke, pod uvjetom da se ne poklapaju.

(2) Odredba iz stavka 1. ovoga članka ne daje pravo na istodobno obvezatno osiguranje prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke i dobrovoljno osiguranje prema pravnim propisima druge ugovorne stranke, osim u slučajevima kada je takva mogućnost dopuštena pravnim propisima te ugovorne stranke.

(3) Ako je pravnim propisima jedne ugovorne stranke, radi pristupa produženom osiguranju ustanovljen uvjet prethodnog staža osiguranja, taj se uvjet smatra ispunjenim ako je potrebni staž osiguranja navršen u odgovarajućoj vrsti osiguranja prema pravnim propisima druge ugovorne stranke.

(1) Ako je prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke, stjecanje, održanje ili ponovno uspostavljanje prava na davanja, bilo da se radi o davanjima u novcu ili o davanjima u naravi, uvjetovano navršenjem razdoblja osiguranja, zaposlenja ili boravka ili osiguraničkog ili nekog drugog sličnog svojstva u trenutku osiguranog slučaja ili nekih drugih činjenica, mjerodavni nositelj uzima u obzir, ako je to potrebno, razdoblja osiguranja, zaposlenja ili boravka, osiguraničkog ili nekog drugog sličnog svojstva, kao i druge činjenice, ostvarene na temelju pravnih propisa druge ugovorne stranke kao da su ta razdoblja, osiguraničko ili neko drugo slično svojstvo i druge činjenice, ostvarene na temelju pravnih propisa prve ugovorne stranke.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka u svezi sa zbrajanjem razdoblja osiguranja navršenih u objema ugovornim strankama, odnosi se na razdoblja osiguranja koja se ne poklapaju.

(3) Razdoblja osiguranja iz stavka 1. ovoga članka uzimaju se u obzir u stvarnom trajanju, utvrđenom prema pravnim propisima ugovornih stranaka u kojima su navršena.

Osim odredaba koje se nalaze u članku 9. i 10. ovoga ugovora, zaposlenici na koje se primjenjuju odredbe ovoga ugovora osigurani su prema pravnim propisima ugovorne stranke u kojoj obavljaju svoju djelatnost. Ovo vrijedi za posloprimca i onda kada se sjedište poslodavca nalazi na području druge ugovorne stranke.

(1) Osoba zaposlena kod poslodavca sa sjedištem na području jedne ugovorne stranke, koja obavlja poslove na području druge ugovorne stranke u ograničenom vremenskom razdoblju, ostaje osiguranik prve ugovorne stranke, ako obavljanje njene djelatnosti na području druge ugovorne stranke vremenski ne potraje duže od 24 mjeseca. Ako se obavljanje takve djelatnosti mora produžiti za razdoblje duže od predviđena 24 mjeseca, primjena pravnih propisa ugovorne stranke u kojoj poslodavac ima sjedište, moći će se iznimno, na zajednički zahtjev posloprimca i poslodavca, produžiti za još 24 mjeseca, uz pristanak mjerodavnog tijela ugovorne stranke u kojoj se djelatnost obavlja.

(2) Osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost na području jedne ugovorne stranke i odu na područje druge ugovorne stranke da bi za kraće vrijeme obavljale samostalnu djelatnost, ostaju osigurane prema pravnim propisima prve ugovorne stranke, ako njihov boravak na području druge ugovorne stranke ne prijeđe dvanaest mjeseci. Ako bi se navedena djelatnost produžila, iz nepredviđenih razloga, preko dvanaest mjeseci, primjena pravnih propisa prve ugovorne stranke može se produžiti za još dvanaest mjeseci na zahtjev osobe koja obavlja samostalnu djelatnost, uz pristanak mjerodavnog tijela ugovorne stranke na čijem se području djelatnost privremeno obavlja.

(3) Na osobe koje putuju u službi poduzeća koja se bave zračnim, cestovnim ili željezničkim prometom, primjenjuju se isključivo pravni propisi ugovorne stranke na čijem je području sjedište poduzeća.

(4) Osobe zaposlene u poduzeću na području telekomunikacija, prijevoza putnika i robe u željezničkom, cestovnom i zračnom prometu i u drugim sličnim područjima i imaju sjedište na području jedne ugovorne stranke, a koje su zaposlene na području druge ugovorne stranke u podružnici ili stalnom zastupništvu, ostaju pod primjenom pravnih propisa ugovorne stranke na čijem je području sjedište poduzeća.

(5) Za članove posade broda, koji nosi zastavu jedne od ugovornih stranaka, primjenjuju se pravni propisi ugovorne stranke čiju zastavu brod nosi.

(6) Osobe zaposlene u državnim i javnim službama, službeni predstavnici i s njima izjednačene osobe jedne ugovorne stranke, koje se zbog obavljanja svoje djelatnosti upućuju na područje druge ugovorne stranke, zajedno s članovima svoje obitelji, ostaju osiguranici ugovorne stranke koja ih šalje.

(1) Članovi diplomatskih i/ili konzularnih predstavništava oslobođeni su, s obzirom na svoju službu za državu iz koje dolaze, od primjene pravnih propisa, koji vrijede u državi dolaska, s iznimkom stavka 4. ovoga članka.

(2) 1. Izuzeće od primjene propisa predviđenog stavkom 1. ovoga članka vrijedi i za članove administrativnog osoblja diplomatskog i/ili konzularnog predstavništva, kao i za članove kućnog osoblja diplomatskog i/ili konzularnog predstavništva, koji nisu državljani države dolaska niti u njoj stalno prebivaju.

2. Iznimno od odredbe točke 1. ovoga stavka, članovi administrativnog osoblja diplomatskog i/ili konzularnog predstavništva, koji su državljani države odakle dolaze, a koji stalno prebivaju u državi dolaska, mogu u roku od 3 mjeseca, nakon stupanja na snagu ovoga ugovora, odnosno, nakon početka zaposlenja, izabrati primjenu pravnih propisa države iz koje su poslani.

(3) Izuzeće od primjene odredbe iz stavka 1. ovoga članka, vrijedi i za zaposlenike u osobnoj službi kod nekog od članova diplomatskog i/ili konzularnog predstavništva, ako:

1. nisu državljani države dolaska niti su u njoj stalno nastanjeni, a

2. obuhvaćeni su pravnim propisima koji vrijede u državi iz koje su došli ili u nekoj trećoj državi.

(4) Zapošljava li neki član diplomatskog i/ili konzularnog predstavništva osobe na koje se ne primjenjuje izuzeće od odredbe stavka 3. ovoga članka, dužan je pridržavati se pravnih propisa koji vrijede za poslodavca u državi dolaska.

Mjerodavna tijela dviju ugovornih stranaka mogu dogovorno, za neke zaposlenike, odnosno neke kategorije zaposlenika, utvrditi iznimke od primjene odredaba članka 9. i 10. ovoga ugovora.

(1) Osiguranici iz članka 9. i 10. ovoga ugovora koji ispunjavaju uvjete predviđene pravnim propisima ugovorne stranke, mjerodavne za pružanje davanja, uzimajući u obzir, ako je to potrebno, odredbe članka 7. ovoga ugovora za vrijeme njihova boravka na području druge ugovorne stranke, mogu koristiti:

- davanja u naravi koja pruža, na teret mjerodavnog nositelja, i uz njegovo odobrenje, nositelj mjesta prebivališta ili boravka, prema pravnim propisima koje on primjenjuje,

- davanja u novcu koja izravno osigurava mjerodavni nositelj na osnovi pravnih propisa koje on primjenjuje.

(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka primjenjuju se u pogledu davanja u naravi i na članove obitelji osiguranika.

(3) Davanja za koja su, prema stavku 1. i 2. ovoga članka, potrebna odobrenja mjerodavnog nositelja, utvrdit će se provedbenim sporazumom.

(1) Osiguranici koji, uzimajući u obzir, ako je to potrebno, članak 7. ovoga ugovora, ispunjavaju uvjete predviđene pravnim propisima mjerodavne ugovorne stranke stječu prava na davanja na području druge ugovorne stranke:

1. za vrijeme privremenog boravka, ako njihovo zdravstveno stanje zahtijeva hitna davanja;

2. kada ih mjerodavni nositelj, na osnovi pravnih propisa koje on primjenjuje, uputi na područje druge ugovorne stranke radi obavljanja određenog posla.

(2) Osiguranici iz točke 1. i 2. stavka 1. ovoga članka koriste:

- davanja u naravi koja pruža nositelj mjesta boravka na osnovi pravnih propisa koje on primjenjuje, a na teret mjerodavnog nositelja,

- davanja u novcu izravno od mjerodavnog nositelja na osnovi pravnih propisa koje on primjenjuje.

(3) Trajanje pružanja davanja iz stavka 1. i 2. ovoga članka određuje mjerodavni nositelj.

(4) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se, u pogledu davanja u naravi i na članove obitelji osiguranika.

(1) Korisnik mirovine iz mirovinskog i invalidskog osiguranja obiju ugovornih stranaka, ima pravo na davanja u naravi za sebe i za članove svoje obitelji, na teret nositelja one ugovorne stranke na čijem području ima prebivalište.

(2) Korisnik mirovine, određene prema pravnim propisima samo jedne ugovorne stranke, koji ima prebivalište na području druge ugovorne stranke, kao i članovi njegove obitelji koji tamo imaju prebivalište, imaju pravo na teret mjerodavnog nositelja, koristiti davanja u naravi koja pruža nositelj ugovorne stranke prebivališta prema pravnim propisima koje on primjenjuje.

(1) Članovi obitelji osiguranika, odnosno korisnika mirovine koji imaju prebivalište na području druge ugovorne stranke, koriste davanja u naravi koja pruža nositelj mjesta prebivališta, prema pravnim propisima koje on primjenjuje, a na teret mjerodavnog nositelja.

(2) Uvjeti za stjecanje prava, krug članova obitelji i trajanja prava, utvrđuju se prema pravnim propisima koji vrijede za mjerodavnog nositelja.

(1) Za odobrenje proteza, većih aparata i drugih davanja u naravi veće vrijednosti, potrebno je prethodno odobrenje mjerodavnog nositelja, osim u hitnim slučajevima.

(2) Provedbenim sporazumom će se utvrditi koja davanja spadaju u davanja veće vrijednosti.

(1) Davanja koja je nositelj jedne ugovorne stranke pružio na teret mjerodavnog nositelja druge ugovorne stranke, na osnovi odredaba ovog poglavlja, nadoknađuju se na osnovi stvarnih troškova.

(2) Tijela za vezu mogu, izuzetno od stavka 1. ovoga članka, umjesto obračuna stvarnih troškova ugovoriti paušalnu naknadu troškova za pojedine kategorije osiguranika.

(1) Ako prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke stjecanje, održavanje ili ponovno priznanje prava na davanje ovisi o navršenom razdoblju osiguranja, preuzetom stažu ili drugim činjenicama, mjerodavni nositelj te ugovorne stranke, primjenjujući članak 7. ovoga ugovora uzima u obzir, ako je to potrebno, razdoblja osiguranja, preuzete staževe i druge činjenice navršene prema pravnim propisima druge ugovorne stranke, kao da su ta razdoblja, preuzeti staževi i druge činjenice navršene, odnosno nastale prema pravnim propisima koje on primjenjuje.

(2) Ako, i pored primjene stavka 1. ovoga članka, osoba ne ispunjava uvjete za stjecanje prava na davanje, mjerodavni će nositelj uzeti u obzir i razdoblja osiguranja koja je ta osoba navršila u nekoj trećoj državi s kojom su obje ugovorne stranke vezane odvojenim ugovorima o socijalnom osiguranju u kojima se predviđa zbrajanje razdoblja osiguranja, a koja se odnose i na tu osobu. Ako je samo jedna ugovorna stranka sklopila ugovor s trećom državom, tada će nositelj te ugovorne stranke uzeti u obzir razdoblja osiguranja koja je dotična osoba ostvarila u trećoj državi, ako se ugovor s tom trećom državom odnosi i na tu osobu.

(3) Ako prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke priznanje prava na određena davanja ovisi o navršenom razdoblju osiguranja u nekom zvanju za koje postoji poseban sustav ili u nekoj određenoj struci ili na nekom određenom poslu, tada se za odobravanje tih davanja razdoblja osiguranja, navršena prema pravnim propisima druge ugovorne stranke, uzimaju u obzir samo onda ako su navršena u odgovarajućem sustavu, ili ako takav sustav ne postoji u istoj struci ili na istom poslu. Ako zbroj tih razdoblja osiguranja ne omogućava stjecanje prava na davanja u posebnom sustavu, uračunata će se razdoblja uzeti u obzir za stjecanje prava na davanja u općem sustavu osiguranja.

Ako su ispunjeni uvjeti predviđeni prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke za stjecanje prava na davanja, bez potrebe zbrajanja razdoblja osiguranja, prema članku 7. i 18. ovoga ugovora, mjerodavni nositelj te ugovorne stranke odobrava svotu davanja obračunatu isključivo na osnovi razdoblja osiguranja navršenih u sklopu pravnih propisa koje on primjenjuje. Ova odredba primjenjuje se i u slučaju kada osiguranik, prema pravnim propisima druge ugovorne stranke, ima pravo na davanje prema članku 7. i 18. ovoga ugovora, obračunata u smislu članka 20. ovoga ugovora.

Postoji li, prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke, pravo na davanje samo uz primjenu članka 7. i 18. ovoga ugovora, mjerodavni nositelj te ugovorne stranke je obvezan odrediti davanje isključivo na osnovi razdoblja osiguranja navršenih prema vlastitim pravnim propisima. Davanje se određuju na sljedeći način:

1. - najprije se utvrđuje teoretska svota davanja na koju bi osiguranik imao pravo kada bi sva zbrojena razdoblja osiguranja bila navršena unutar vlastitih pravnih propisa;

2. - zatim se utvrđuje stvarna svota davanja na koju osiguranik ima pravo, tako da teoretsku svotu pod točkom 1. ovoga članka svodi na odnos između razdoblja osiguranja navršenih u smislu pravnih propisa koje on primjenjuje i ukupno zbrojenih razdoblja osiguranja prema članku 7. i 18. ovoga ugovora;

3. - ako je ukupno trajanje razdoblja osiguranja, zbrojenih prema članku 7. ili 18. ovoga ugovora, duže od najvećeg trajanja razdoblja propisanog pravnim propisima jedne ugovorne stranke, mjerodavni nositelj za izračunavanje najveće svote davanja prema točki 1. i 2. ovoga članka uzima u obzir to najduže trajanje, umjesto ukupno zbrojenih razdoblja;

4. - ako se radi o davanjima čija svota ne ovisi o trajanju navršenih razdoblja osiguranja, ta se svota smatra teoretskom svotom koja bi pripadala prema tim pravnim propisima.

Ako pravni propisi jedne ugovorne stranke predviđaju izračunavanje mirovine prema plaći ili zaradi, odnosno, prema uplaćenim doprinosima, mjerodavni nositelj te ugovorne stranke uzima u obzir isključivo primljenu plaću ili zaradu, odnosno uplaćene doprinose, prema pravnim propisima koje on primjenjuje.

Bez obzira na odredbe iz članka 7. i 18. ovoga ugovora ako ukupno trajanje razdoblja osiguranja, navršeno u smislu pravnih propisa jedne ugovorne stranke, ne ispunjava bar 12 mjeseci i ako, uzimajući u obzir samo ta razdoblja, ne proizlazi nikakvo pravo na davanja u smislu navedenih pravnih propisa, nositelj ove ugovorne stranke nije dužan pružiti davanja za ta razdoblja. Ova će razdoblja osiguranja uzeti u obzir mjerodavni nositelj druge ugovorne stranke kako zbog stjecanja prava na davanja u smislu pravnih propisa te ugovorne stranke, tako i za njihovo obračunavanje, kao da je to razdoblje navršeno prema njezinim pravnim propisima.

(1) Ako, uzimajući u obzir odredbe čl. 7., 18. i 19. ovoga ugovora nisu istodobno ispunjeni uvjeti za stjecanje prava prema pravnim propisima obiju ugovornih stranaka, pravo na davanje određuje svaka ugovorna stranka posebno u vrijeme kada su ispunjeni uvjeti prema njezinim pravnim propisima.

(2) Kasnije stečeno davanje, prema pravnim propisima druge ugovorne stranke, nema utjecaja na prije utvrđeno davanje, prema pravnim propisima prve ugovorne stranke.

(1) Ako je svota ukupno ostvarenih mirovina, prema pravnim propisima obiju ugovornih stranaka, primjenom čl. 7., 18. i 20. ovoga ugovora, niža od zajamčenoga najnižega mirovinskog primanja, utvrđenog prema pravnim propisima ugovorne stranke u kojoj je prebivalište korisnika, razliku između ukupno ostvarenih mirovina i toga zajamčenoga najnižeg mirovinskog primanja snosi mjerodavni nositelj ugovorne stranke u kojoj je prebivalište korisnika u skladu s pravnim propisima koje on primjenjuje.

(2) Pravni propisi jedne ugovorne stranke, prema kojima na stjecanje, korištenje ili visinu davanja utječe korištenje drugih redovitih vlastitih prihoda ili prihoda članova obitelji, primjenjuju se i tada kada se ti drugi prihodi ostvaruju na području druge ugovorne stranke.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka mirovina ostvarena u jednoj ugovornoj stranci nema utjecaja na visinu mirovine koja se u drugoj ugovornoj stranci određuje u slučaju stjecanja prava na dvije ili više mirovina, od kojih se određuje najpovoljnija mirovina, prema pravnim propisima te ugovorne stranke.

Ako pravni propisi jedne ugovorne stranke uvjetuju ostvarenje prava na davanja s time da osiguranik podliježe tim propisima u trenutku nastanka osiguranog slučaja, ovaj se uvjet smatra ispunjenim ako u tom trenutku osiguranik podliježe ili je podlijegao pravnim propisima druge ugovorne stranke ili ako osiguranik u njoj već ostvaruje pravo na davanje, prema pravnim propisima iz članka 2. ovoga ugovora.

Ako prema pravnim propisima obiju ugovornih stranaka postoji pravo na davanje po osnovi istog tjelesnog oštećenja, primjenom članka 18. ovoga ugovora, davanje se ostvaruje samo u ugovornoj stranci u kojoj je osiguranik bio posljednji put osiguran.

Osiguranik koji pretrpi nesreću na poslu ili oboli od profesionalne bolesti za vrijeme trajanja osiguranja, ostvaruje davanja u naravi, prema pravnim propisima one ugovorne stranke u kojoj je osiguran, primjenom odredaba poglavlja 1. ovoga ugovora.

Ako osiguranik koji ima prebivalište u drugoj ugovornoj stranci, zatraži davanje ili obnavljanje aparata za protezu ili drugih pomagala, nositelj mjesta boravka može udovoljiti zahtjevu za navedena davanja samo uz prethodno odobrenje mjerodavnog nositelja, osim u hitnim slučajevima. Mjerodavni nositelj naknađuje odgovarajuće troškove za koje je dao suglasnost nositelju koji je pružio davanja, na osnovi stvarnih troškova.

(1) Ako postoji pravo na naknadu zbog profesionalne bolesti, koja se naknađuju prema pravnim propisima obiju ugovornih stranaka, naknada se ostvaruje na teret mjerodavnog nositelja ugovorne stranke na čijem je području posljednji put obavljana djelatnost koja je utjecala na nastanak te profesionalne bolesti.

(2) Ako je osiguranik, prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke već ostvario davanje na temelju profesionalne bolesti, nositelj te ugovorne stranke je obvezan pružiti davanje i u slučaju pogoršanja bolesti. Ako je, međutim, osiguranik nakon pružanja prava na davanje, prema pravnim propisima prve ugovorne stranke, bio u drugoj ugovornoj stranci zaposlen na poslovima koji sadrže isti posebni rizik za koji je ostvareno davanje i ako je došlo do pogoršanja bolesti, davanje za to pogoršanje obveza je nositelja druge ugovorne stranke, s time da nositelj prve ugovorne stranke također ostaje obvezan pružati prije odobreno davanje. U navedenom slučaju nositelj druge ugovorne stranke odobrava davanje u visini razlike između davanja koje bi pripadalo nakon pogoršanja i davanja koje bi pripadalo prema njegovim pravnim propisima prije pogoršanja, da je bolest bila nastupila prema tim pravnim propisima.

Ako pravni propisi jedne ugovorne stranke propisuju da se za procjenu stupnja nesposobnosti ili tjelesnog oštećenja uzimaju u obzir prijašnje nesreće na poslu i profesionalne bolesti, uzet će u obzir i nesreće na poslu i profesionalne bolesti, koje su prije nastale, prema pravnim propisima druge ugovorne stranke.

Ako na putovanju, poduzetom radi posla, nastane nesreća na području druge ugovorne stranke, smatra se kao da je nesreća nastala na području prve ugovorne stranke.

Na zahtjev mjerodavnog nositelja, a uz njegovo prethodno odobrenje i na zahtjev osiguranika, nositelj mjesta novog prebivališta ili boravka obavlja liječničke preglede radi utvrđivanja radne nesposobnosti ili tjelesnog oštećenja. Taj nositelj šalje mjerodavnom nositelju podrobno izvješće o anatomskom i funkcionalnom stanju osiguranika. Troškove tog pregleda naknađuje mjerodavni nositelj nositelju koji je obavio preglede, na osnovi stvarnih troškova.

Ako zaposlenik ima pravo na davanja za nesreću na poslu ili profesionalnu bolest, prema pravnim propisima jedne ugovorne strane, za štetu uzrokovanu od strane treće osobe na području druge ugovorne stranke, i ako na osnovi pravnih propisa te ugovorne stranke zaposlenik može zahtijevati naknadu štete od strane treće osobe, mjerodavni nositelj te druge ugovorne stranke pružit će nositelju prve ugovorne stranke pravnu pomoć, u skladu sa svojim pravnim propisima.

O svakoj nesreći na poslu koja se dogodi državljaninu jedne ugovorne stranke zaposlenom na području druge ugovorne stranke, a uzrokovala je ili bi mogla uzrokovati smrt zaposlenika, odnosno njegovu trajnu nesposobnost za rad, mjerodavni će nositelj, bez odlaganja, izvijestiti diplomatsko i/ili konzularno predstavništvo prve ugovorne stranke čiji je državljanin unesrećen.

(1) Radi stjecanja prava na davanje, razdoblja zaposlenja koja podliježu obvezi plaćanja doprinosa, navršena prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke, uzimaju se u obzir prema pravnim propisima druge ugovorne stranke, ako je nezaposlena osoba u onoj ugovornoj stranci u kojoj ostvaruje pravo na takvo davanje u posljednjih 12 mjeseci, prije podnošenja zahtjeva, bila zaposlena, plaćajući doprinose za osiguranje za slučaj nezaposlenosti, ukupno najmanje 6 mjeseci bez povrede propisa o zapošljavanju stranaca.

(2) Uvjet minimalnog razdoblja zapošljavanja od 6 mjeseci, utvrđen u stavku 1. ovoga članka, ne vrijedi za one nezaposlene osobe, čije je zaposlenje bilo predviđeno na duži rok, ali je završeno bez njihove krivnje, prije navršenih 6 mjeseci.

(3) trajanje primanja naknade smanjuje se za ono razdoblje za koje je nezaposlena osoba u drugoj ugovornoj stranci, unutar posljednjih 12 mjeseci, prije dana podnošenja zahtjeva, već primala novčanu naknadu zbog nezaposlenosti.

Ako su, prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke, za stjecanje i korištenje prava na davanja za djecu, utvrđeni i posebni uvjeti, mjerodavni nositelj uzima u obzir i odredbe članka 7. i 24. stavka 2. ovoga ugovora

Zaposlenik, nezaposlena osoba, korisnik mirovine i druge osobe koje imaju pravo na davanja za djecu, prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke, imaju pravo na to davanje kada djeca imaju prebivalište na području druge ugovorne stranke.

(1) Ako su, uzimajući u obzir ovaj ugovor, ispunjeni uvjeti za priznanje prava na doplatak za djecu, za neko dijete prema pravnim propisima obiju ugovornih stranaka, tada se doplatak za to dijete priznaje isključivo prema pravnim propisima one ugovorne stranke u kojoj dijete ima prebivalište.

(2) Ako neka osoba, uzimajući u obzir ovaj ugovor, ispunjava tijekom jednog kalendarskog mjeseca uvjete za ostvarivanje prava na davanja za djecu, najprije prema propisima jedne, a zatim druge ugovorne stranke, tada davanja za djecu za taj mjesec pruža ona ugovorna stranaka prema čijim pravnim propisima je pravo postojalo na početku mjeseca.

(3) Ako, korisnik mirovine ne ispunjava uvjete za ostvarivanje prava na davanje za djecu, prema pravnim propisima ugovorne stranke u kojoj dijete ima prebivalište, to će davanje priznati mjerodavni nositelj druge ugovorne stranke, prema svojim pravnim propisima.

(1) Način primjene ovoga ugovora utvrdit će mjerodavna tijela (članak 1. stavak 1. točka 4.), posebnim sporazumom koji će stupiti na snagu istodobno kada i ovaj ugovor.

(2) Sporazumom iz stavka 1. ovoga članka mjerodavna tijela ustanovljuju tijela za vezu, radi lakše primjene ugovora osobito zbog uspostave jednostavnog i brzog povezivanja nositelja.

(1) Mjerodavna tijela će se međusobno izvještavati o:

1. svim poduzetim mjerama radi primjene ovoga ugovora;

2. praktičnim teškoćama pri primjeni odredaba ovoga ugovora;

3. svim izmjenama pravnih propisa koje se odnose na primjenu ovoga ugovora.

(2) Mjerodavna tijela, nositelji i tijela za vezu dviju ugovornih stranaka, obvezuju se na uzajamnu besplatnu pomoć i suradnju pri primjeni ovoga ugovora. Ako su potrebna dokazna sredstva iz druge ugovorne stranke, mogu se koristiti i posredovanja diplomatskih i/ili konzularnih predstavništava dotične ugovorne stranke.

(3) Liječničke preglede osoba koje imaju prebivalište ili boravak na području druge ugovorne stranke obavlja nositelj mjesta prebivališta ili boravka na zahtjev i na teret mjerodavnog nositelja. Troškovi liječničkih pregleda se ne naknađuju ako su obavljeni u interesu nositelja obiju ugovornih stranaka.

Diplomatska i/ili konzularna predstavništva ugovornih stranaka mogu se izravno, obraćati mjerodavnim tijelima, nositeljima i tijelima za vezu druge ugovorne stranke radi pribavljanja obavijesti i zaštite interesa državljana svoje države, a mogu ih i zastupati bez posebne punomoći.

(1) Oslobađanje ili smanjenje pristojbi za ovjeru, predviđeno pravnim propisima jedne ugovorne stranke, za ostvarivanje prava iz članka 2. ovoga ugovora, prema pravnim propisima te ugovorne stranke, vrijedi i za ostvarivanje prava iz istog članka, prema pravnim propisima druge ugovorne stranke.

(2) Isprave, dokumente i pisane podneske bilo koje vrste, koje je potrebno priložiti radi primjene ovoga ugovora, nije potrebno ovjeravati.

(3) Dokazi o izvornosti potvrda ili dokumenata, koje izdaju mjerodavna tijela, mjerodavni nositelji i tijela za vezu, jedne ugovorne stranke, smatraju se važećim za mjerodavna tijela, mjerodavne nositelje i tijela za vezu druge ugovorne stranke.

(1) Izvršne odluke sudova, kao i izvršna rješenja, te dokazi o neplaćanju doprinosa i drugih potraživanja iz socijalnog osiguranja (isprave) nositelja ili mjerodavnih tijela jedne ugovorne stranke, kao i zahtjev za vraćanje neopravdano primljenih davanja, priznaju se i u drugoj ugovornoj stranci.

(2) Priznavanje se može odbiti jedino ako se protivi javnom poretku one ugovorne stranke, u kojoj bi se odluka ili isprava trebala priznati.

(3) Izvršne odluke i isprave priznate prema stavku 1. ovoga članka, izvršavaju se u drugoj ugovornoj stranci. Izvršni se postupak provodi prema pravnim propisima, koji vrijede za izvršenje donijetih odgovarajućih odluka i isprava u onoj ugovornoj stranci na čijem se području provodi izvršenje. Primjerak odluke ili isprave mora sadržavati potvrdu o njezinoj izvršnosti (klauzula o izvršenju).

(4) Uzajamna pomoć nositelja pri primjeni stavka 1. do 3. ovoga članka ne uključuje zastupanje u sudskom postupku.

(1) Ako osoba koja prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke prima davanje zbog neke štete koja je nastala na području druge ugovorne stranke, ima prema njezinim pravnim propisima pravo na naknadu štete od treće osobe, tada pravo na naknadu štete prelazi na nositelja prve ugovorne stranke, prema pravnim propisima koji za njega vrijede.

(2) Ako pravo na naknadu štete zbog istovrsnih davanja iz istog slučaja štete pripada nositelju jedne i druge ugovorne stranke, nositelj prve ugovorne stranke, na zahtjev nositelja druge ugovorne stranke, podnosi za njega isti takav zahtjev za naknadu štete. Treća osoba može ovo pravo, koje prema stavku 1. ovoga članka prelazi na oba nositelja, namiriti uplatom jednom ili drugom nositelju. U internom odnosu nositelji su se obvezni razmjerno namiriti, prema davanjima koja isplaćuju.

(1) Zahtjevi, izjave i žalbe podnijete radi primjene ovoga ugovora mjerodavnim tijelima, mjerodavnim nositeljima i tijelima za vezu, jedne ugovorne stranke, smatraju se zahtjevima, izjavama ili žalbama podnijetim odgovarajućim državnim tijelima, mjerodavnim nositeljima ili tijelima za vezu druge ugovorne stranke.

(2) Zahtjevi, izjave i žalbe koje prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke treba podnijeti u određenom roku, a koji su u istom roku podnijeti mjerodavnim tijelima, tijelima za vezu ili nositeljima druge ugovorne stranke ovlaštenima za primanje takvih podnesaka smatraju se podnijetim u propisanom roku.

(3) Zahtjev za davanje podnijet mjerodavnom nositelju jedne ugovorne stranke, vrijedi istodobno i kao zahtjev podnijet za odgovarajuće davanje mjerodavnom nositelju druge ugovorne stranke.

(4) Zahtjevi, izjave i žalbe podnijete u mjerodavnim tijelima, tijelima za vezu i nositeljima jedne ugovorne stranke, prema stavku 1. do 3. ovoga članka, šalju se bez odlaganja mjerodavnim tijelima, tijelima za vezu i nositeljima druge ugovorne stranke na način utvrđen provedbenim sporazumom.

(1) Mjerodavna tijela, nositelji i tijela za vezu, dviju ugovornih stranaka radi primjene ovoga ugovora, uspostavljaju izravne međusobne odnose s osobama koje sudjeluju u postupku ili s njihovim opunomoćenicima.

(2) Pri primjeni ovoga ugovora ravnopravno se upotrebljava hrvatski i makedonski jezik.

(1) Nositelji, mjerodavni za pružanje davanja, prema odredbama ovoga ugovora, utvrđuju i isplaćuju korisnicima novčana davanja u valuti koja vrijedi u njihovoj državi.

(2) Na temelju ovoga ugovora, šalju se doznake korisnicima u drugu državu u rokovima koje utvrđuju tijela za vezu, a koji omogućavaju redovitu mjesečnu isplatu davanja, u skladu sa sporazumom o plaćanju koji vrijedi između ugovornih stranaka, u trenutku slanja doznake.

(3) Naknade između nositelja, predviđene ovim ugovorom, isplaćuju se u drugu državu, u skladu sa sporazumom o plaćanju koji vrijedi između ugovornih stranaka.

Ako je nositelj jedne ugovorne stranke isplatio mirovinu u većoj svoti od one koja korisniku pripada, taj nositelj može od mjerodavnog nositelja druge ugovorne stranke zatražiti zadržavanje više isplaćene svote od eventualne svote zaostatka koju taj nositelj treba isplatiti korisniku. Ovako obustavljena svota isplaćuje se izravno nositelju koji je to tražio.

(1) Sporove između nositelja, pri primjeni i tumačenju ovoga ugovora, rješavanju mjerodavna tijela dogovorno.

(2) Ako se spor na taj način ne može riješiti, tada se on, na zahtjev jedne ugovorne stranke, predaje mirovnom (arbitražnom) sudu, koji se sastavlja na sljedeći način:

1. Vlada svake ugovorne stranke imenuje mirovnog suca, u roku od mjesec dana nakon primitka zahtjeva za mirovnu (arbitražnu) odluku. Oba ovako imenovana mirovna suca izabiru, u roku od dva mjeseca, nakon što je vlada ugovorne stranke koja je posljednja imenovala svojega mirovnog suca to objavila, jednog državljana treće države, kao trećega mirovnog suca.

2. Ako jedna ugovorna stranka u utvrđenom roku ne imenuje mirovnog suca, druga ugovorna stranka može zamoliti predsjednika Međunarodnog suda da ga on imenuje. Jednako tako treba, na zahtjev jedne ugovorne stranke postupiti, ako se oba mirovna suca ne mogu složiti u svezi s izborom trećega mirovnog suca.

3. U slučaju da predsjednik Međunarodnog suda ima državljanstvo jedne od ugovornih stranaka, tada dužnosti koje mu daje ovaj članak prelaze na dopredsjednika suda ili na najvišeg po položaju suca toga suda, na kojega se ova okolnost ne odnosi.

(3) Mirovni (arbitražni) sud odlučuje većinom glasova i njegove odluke su obvezujuće. Svaka ugovorna stranka snosi troškove za mirovnog suca kojega je imenovala. Ostale troškove podjednako snose ugovorne stranke. Mirovni (arbitražni) sud sam uređuje svoj postupak.

(1) Ovim se ugovorom ne zasniva nikakvo pravo na isplatu davanja za razdoblje prije njegovog stupanja na snagu.

(2) Za utvrđivanje prava na davanje, prema ovom ugovoru, uzimaju se u obzir i ona razdoblja osiguranja koja su, prema pravnim propisima ugovornih stranaka, ostvarena prije stupanja na snagu ovoga ugovora.

(3) Razdoblja osiguranja navršena u drugim državama, koja je bivša SFRJ preuzela međunarodnim ugovorima s tim državama, priznaje na svoj teret nositelj osiguranja one ugovorne stranke čiji je osiguranik državljanin.

Ako se radi o osobi koja nije državljanin ni jedne od ugovornih stranaka, a nije ni državljanin jedne od država s područja bivše SFRJ, navedena razdoblja padaju na teret nositelja one ugovorne stranke čiji je (republički) državljanin ta osoba bila na dan preuzimanja obveza, prema međunarodnom ugovoru.

(4) Bez obzira na stavak 1. ovoga članka, ovaj ugovor vrijedi i za osigurane slučajeve koji su nastali prije njegovog stupanja na snagu.

(5) Davanja u novcu koja pripadaju tek na temelju ovoga ugovora utvrđuju se na zahtjev zainteresirane osobe. Ako se zahtjev podnese u roku od dvije godine, nakon stupanja na snagu ovoga ugovora, tada se davanja u novcu priznaju od stupanja na snagu ovoga ugovora, a ako se zahtjev podnese nakon toga roka, ta se davanja priznaju od dana koji prema svojim pravnim propisima odredi svaka ugovorna stranka.

(6) Davanja u novcu koja su utvrđena poslije 8. listopada 1991., a prije stupanja na snagu ovoga ugovora, prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke, uračunavanjem razdoblja osiguranja ostvarenog prema pravnim propisima druge ugovorne stranke, ponovno će se odrediti prema odredbama ovoga ugovora. Dan kada je nositelj jedne ugovorne stranke započeo postupak vrijedi kao dan podnošenja zahtjeva prema pravnim propisima druge ugovorne stranke. Iznimno od stavka 5. ovoga članka, tako određena davanja u novcu pripadaju od prvoga dana idućeg mjeseca, od dana podnošenja zahtjeva.

U slučajevima kada je nositelj jedne ugovorne stranke pri izračunavanju svojeg davanja u novcu uzeo u obzir razdoblja osiguranja navršena u drugoj ugovornoj stranci nakon 8. listopada 1991. a prije stupanja na snagu ovoga ugovora, nositelj druge ugovorne stranke nadoknadit će nositelju prve ugovorne stranke razliku isplaćenog davanja u novcu za to razdoblje od dana kada je taj nositelj priznao pravo do dana od kojeg korisniku pripada to preračunato davanje prema odredbama ovoga ugovora.

(7) Ako bi ukupna novoodređena davanja u novcu, prema stavku 6. ovoga članka bila manja od svote prijašnjeg davanja u novcu, nositelj koji je to davanje isplaćivao isplaćuje korisniku razliku između novoodređenog i prije utvrđenog davanja. Nositelj koji je isplaćivao prije utvrđeno davanje u novcu, pri usklađivanju tog davanja prema svojim pravnim propisima, usklađuje jednom godišnje novoodređeno i prije utvrđeno davanje i ponovno utvrđuje razliku između tih dvaju davanja koju treba isplatiti korisniku.

(8) Na davanja u novcu, ostvarena prije stupanja na snagu ovoga ugovora, primjenjivat će se odredbe članka 14. stavak 2. i članka 47. ovoga ugovora.

(1) Ovaj ugovor stupit će na snagu prvoga dana mjeseca koji slijedi mjesecu u kojem je primljena posljednja pisana obavijest diplomatskim putem da su ispunjeni svi uvjeti predviđeni nacionalnim pravnim propisima za stupanje na snagu ovoga ugovora.

(2) Ovaj se ugovor sklapa na neodređeno vrijeme. Svaka ugovorna stranka može diplomatski putem pisano otkazati ugovor s posljednjim danom kalendarske godine, pridržavajući otkaznog roka od šest mjeseci.

(3) U slučaju otkaza ovoga ugovora i dalje vrijede njegove odredbe za stečena prava, i to bez obzira na ograničavajuće odredbe, za slučaj boravka korisnika prava u inozemstvu.

Sastavljeno u Skopju dana 9. svibnja 1997. u dva izvorni na hrvatskom i makedonskom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako vrijedna.

ZA REPUBLIKU ZA REPUBLIKU
HRVATSKU MAKEDONIJU

Joso Škara, v. r.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 504-02/94-01/02
Zagreb, 19. rujna 1997.