ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I REPUBLIKE MAKEDONIJE O SOCIJALNOM OSIGURANJU

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Makedonije o socijalnom osiguranju, koji je donio zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 19. rujna 1997.

Broj: 081-97-1522/1
Zagreb, 29. rujna 1997.

Potvrđuje se Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Makedonije o socijalnom osiguranju, potpisan u Skopju 9. svibnja 1997., u izvorniku na hrvatskom i makedonskom jeziku.

Tekst Ugovora na hrvatskom jeziku glasi:

(1) U ovom ugovoru znače izrazi:

1. »Hrvatska«

- Republiku Hrvatsku;

»Makedonija«

- Republiku Makedoniju;

2. »državljanin«

- u odnosu na Hrvatsku, hrvatskog državljanina;

- u odnosu na Makedoniju, makedonskog državljanina;

3. »pravni propisi«

- postojeće ili buduće zakone i druge pravne propise ugovornih stranaka koji se odnose na vrste i grane socijalnog osiguranja iz članka 2. ovoga ugovora;

4. »mjerodavno tijelo«

- u odnosu na Hrvatsku:

Ministarstvo rada i socijalne skrbi i Ministarstvo zdravstva;

- u odnosu na Makedoniju:

Ministarstvo za rad i socijalnu politiku i Ministarstvo za zdravstvo;

5. nositelj

- ustanova ili tijelo mjerodavno za provedbu pravnih propisa iz članka 2. stavka 1. ovoga ugovora;

6. »mjerodavni nositelj«

- nositelj koji je obvezan pružati davanja, prema pravnim propisima iz članka 2. ovoga ugovora;

7. »tijela za vezu«

- koja će mjerodavna tijela zadužiti za održavanje izravne međusobne veze i posredovanja između provedbe ovoga ugovora;

8. »zaposlenik«

- zaposlenu osobu ili osobu samostalnog zanimanja kao i svaku izjednačenu osobu samostalnog zanimanja kao i svaku izjednačenu osobu osiguranu na osnovi vlastite djelatnosti, prema pravnim propisima iz članka 2. ovoga ugovora;

9. »osiguranik«

- osobu osiguranu prema pravnim propisima iz članka 2. ovoga ugovora;

10. »član obitelji«

- osobu određenu ili priznatu kao takvu prema pravnim propisima koji se primjenjuju;

11. »prebivalište«

- stalno mjesto stanovanja;

12. »privremeni boravak«

- boravak na području jedne ugovorne stranke osobe koja ima prebivalište na području druge ugovorne stranke;

13. »razdoblja osiguranja«

- razdoblja plaćanja doprinosa (staž osiguranja), zaposlenja ili profesionalne djelatnosti kao i sva druga razdoblja koja su određena ili priznata kao razdoblja osiguranja, prema pravnim propisima u kojima su navršena, kao i sva izjednačena razdoblja priznata prema pravnim propisima u kojima su navršena;

14. »davanje u naravi«

- zdravstvenu zaštitu i sva druga nenovčana davanja koja se sastoje u davanju dobara iz članka 2. ovoga ugovora;

15. »hitno potrebno davanje«

- slučajeve kada se pružanje davanja ne može odgoditi, a da život i zdravlje osobe ne bude ozbiljno ugroženo;

16. »davanje u novcu«

- mirovine i sva druga novčana davanja, uključujući sve njihove dijelove, te sve povišice, dodatke, izravnanja i doplatke kao i sva kapitalna plaćanja i naknade prema pravnim propisima iz članka 2. ovoga ugovora;

17. »davanja za djecu«

u Hrvatskoj

- doplatak za djecu;

u Makedoniji

- doplatak na djecu;

18. »djeca«

- osobe za koje je, prema pravnim propisima ugovornih stranaka, predviđeno davanje za djecu.

(2) U ovom ugovoru ostali izrazi imaju ono značenje koje im pripada prema pravnim propisima iz članka 2. ovoga ugovora.

(1) Ovaj se ugovor odnosi na pravne propise:

u Hrvatskoj o:

1. zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti,

2. mirovinskom i invalidskom osiguranju,

3. osiguranju za slučaj nesreće na poslu i profesionalne bolesti,

4. osiguranju za slučaj nezaposlenosti,

5. doplatku za djecu;

u Makedoniji o:

1. zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti,

2. mirovinskom i invalidskom osiguranju,

3. osiguranju za slučaj nesreće na poslu i profesionalne bolesti,

4. osiguranju za slučaj nezaposlenosti,

5. dodatku na djecu,

(2) Ovaj se ugovor odnosi na sve pravne propise koji obuhvaćaju, mijenjaju ili dopunjavaju pravne propise navedene u stavku 1. ovoga članka.

(3) Ovaj se ugovor, također, odnosi na pravne propise jedne ugovorne stranke kojima se proširuju postojeće vrste osiguranja iz stavka 1. ovoga članka na nove kategorije zaposlenika ili kojima se utvrđuju nove grane socijalnog osiguranja, pod uvjetom da vlada, te ugovorne stranke pisano ili diplomatskim putem izvijesti o tome vladu druge ugovorne stranke, u roku od 3 mjeseca od dana službenog objavljivanja navedenih propisa. Ako vlada druge ugovorne stranke u roku od 3 mjeseca, od dana primitka obavijesti, pisano ili diplomatskim putem ne izjavi svoje protivljenje, smatra se da je suglasna s proširenjem ugovora na navedene propise prve ugovorne stranke.

(1) Ovaj se ugovor primjenjuje na hrvatske i makedonske državljane na koje su se primjenjivali ili primjenjuju pravni propisi jedne ili obiju ugovornih stranaka navedenima u članku 2. ovoga ugovora, kao i na članove njihovih obitelji ili drugih osoba, ako njihova prava potječu od prava tih osoba.

(2) Ovaj se ugovor primjenjuje i na izbjeglice u smislu Konvencije o pravnom položaju izbjeglica od 28. srpnja 1951. i Protokola od 31. siječnja 1967. kao i na osobe bez državljanstva u smislu Konvencije o pravnom položaju osoba bez državljanstva od 28. rujna 1954. ako su se na njih promjenjivali ili se primjenjuju pravni propisi jedne ili obiju ugovornih stranaka i ako je njihovo prebivalište na području jedne od ugovornih stranaka, kao i na članove njihovih obitelji.

Hrvatski i makedonski državljani, kao i članovi njihovih obitelji, izjednačeni su u pravima i obvezama prema pravnim propisima iz članka 2. ovoga ugovora, ako ovim ugovorom nije određeno drugačije.

(1) Osobama koje imaju pravo na davanja u novcu, osim davanja za slučaj nezaposlenosti, prema pravnim propisima ugovornih stranaka iz članka 2. ovoga ugovora, isplaćivat će se ta davanja u cijelosti, bez ikakvog ograničenja, dok prebivaju na području jedne od ugovornih stranaka.

(2) Državljanima druge ugovorne stranke, koji prebivaju u trećoj državi, davanja u novcu, prema pravnim propisima iz članka 2. ovoga ugovora, isplaćivat će prva ugovorna stranka pod istim uvjetima kao i svojim državljanima koji tamo prebivaju.

(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka ne odnose se na davanja u novcu koja se koriste u svezi s invalidnošću s preostalom radnom sposobnošću, najnižu svotu mirovine i na mirovinska davanja čije je stjecanje prava ovisno o visini toga davanja ili prihoda korisnika. Prava s toga naslova koriste se isključivo na području one ugovorne stranke prema čijim su pravnim propisima stečena.

(1) Radi pristupa dobrovoljnom osiguranju, predviđenim pravnim propisima jedne ugovorne stranke, razdoblja osiguranja i s njima izjednačena razdoblja, navršena prema pravnim propisima te ugovorne stranke, zbrajaju se, ako je potrebno, s razdobljima osiguranja i izjednačenim razdobljima navršenim prema pravnim propisima druge ugovorne stranke, pod uvjetom da se ne poklapaju.

(2) Odredba iz stavka 1. ovoga članka ne daje pravo na istodobno obvezatno osiguranje prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke i dobrovoljno osiguranje prema pravnim propisima druge ugovorne stranke, osim u slučajevima kada je takva mogućnost dopuštena pravnim propisima te ugovorne stranke.

(3) Ako je pravnim propisima jedne ugovorne stranke, radi pristupa produženom osiguranju ustanovljen uvjet prethodnog staža osiguranja, taj se uvjet smatra ispunjenim ako je potrebni staž osiguranja navršen u odgovarajućoj vrsti osiguranja prema pravnim propisima druge ugovorne stranke.

(1) Ako je prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke, stjecanje, održanje ili ponovno uspostavljanje prava na davanja, bilo da se radi o davanjima u novcu ili o davanjima u naravi, uvjetovano navršenjem razdoblja osiguranja, zaposlenja ili boravka ili osiguraničkog ili nekog drugog sličnog svojstva u trenutku osiguranog slučaja ili nekih drugih činjenica, mjerodavni nositelj uzima u obzir, ako je to potrebno, razdoblja osiguranja, zaposlenja ili boravka, osiguraničkog ili nekog drugog sličnog svojstva, kao i druge činjenice, ostvarene na temelju pravnih propisa druge ugovorne stranke kao da su ta razdoblja, osiguraničko ili neko drugo slično svojstvo i druge činjenice, ostvarene na temelju pravnih propisa prve ugovorne stranke.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka u svezi sa zbrajanjem razdoblja osiguranja navršenih u objema ugovornim strankama, odnosi se na razdoblja osiguranja koja se ne poklapaju.

(3) Razdoblja osiguranja iz stavka 1. ovoga članka uzimaju se u obzir u stvarnom trajanju, utvrđenom prema pravnim propisima ugovornih stranaka u kojima su navršena.

Osim odredaba koje se nalaze u članku 9. i 10. ovoga ugovora, zaposlenici na koje se primjenjuju odredbe ovoga ugovora osigurani su prema pravnim propisima ugovorne stranke u kojoj obavljaju svoju djelatnost. Ovo vrijedi za posloprimca i onda kada se sjedište poslodavca nalazi na području druge ugovorne stranke.

(1) Osoba zaposlena kod poslodavca sa sjedištem na području jedne ugovorne stranke, koja obavlja poslove na području druge ugovorne stranke u ograničenom vremenskom razdoblju, ostaje osiguranik prve ugovorne stranke, ako obavljanje njene djelatnosti na području druge ugovorne stranke vremenski ne potraje duže od 24 mjeseca. Ako se obavljanje takve djelatnosti mora produžiti za razdoblje duže od predviđena 24 mjeseca, primjena pravnih propisa ugovorne stranke u kojoj poslodavac ima sjedište, moći će se iznimno, na zajednički zahtjev posloprimca i poslodavca, produžiti za još 24 mjeseca, uz pristanak mjerodavnog tijela ugovorne stranke u kojoj se djelatnost obavlja.

(2) Osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost na području jedne ugovorne stranke i odu na područje druge ugovorne stranke da bi za kraće vrijeme obavljale samostalnu djelatnost, ostaju osigurane prema pravnim propisima prve ugovorne stranke, ako njihov boravak na području druge ugovorne stranke ne prijeđe dvanaest mjeseci. Ako bi se navedena djelatnost produžila, iz nepredviđenih razloga, preko dvanaest mjeseci, primjena pravnih propisa prve ugovorne stranke može se produžiti za još dvanaest mjeseci na zahtjev osobe koja obavlja samostalnu djelatnost, uz pristanak mjerodavnog tijela ugovorne stranke na čijem se području djelatnost privremeno obavlja.

(3) Na osobe koje putuju u službi poduzeća koja se bave zračnim, cestovnim ili željezničkim prometom, primjenjuju se isključivo pravni propisi ugovorne stranke na čijem je području sjedište poduzeća.

(4) Osobe zaposlene u poduzeću na području telekomunikacija, prijevoza putnika i robe u željezničkom, cestovnom i zračnom prometu i u drugim sličnim područjima i imaju sjedište na području jedne ugovorne stranke, a koje su zaposlene na području druge ugovorne stranke u podružnici ili stalnom zastupništvu, ostaju pod primjenom pravnih propisa ugovorne stranke na čijem je području sjedište poduzeća.

(5) Za članove posade broda, koji nosi zastavu jedne od ugovornih stranaka, primjenjuju se pravni propisi ugovorne stranke čiju zastavu brod nosi.

(6) Osobe zaposlene u državnim i javnim službama, službeni predstavnici i s njima izjednačene osobe jedne ugovorne stranke, koje se zbog obavljanja svoje djelatnosti upućuju na područje druge ugovorne stranke, zajedno s članovima svoje obitelji, ostaju osiguranici ugovorne stranke koja ih šalje.

(1) Članovi diplomatskih i/ili konzularnih predstavništava oslobođeni su, s obzirom na svoju službu za državu iz koje dolaze, od primjene pravnih propisa, koji vrijede u državi dolaska, s iznimkom stavka 4. ovoga članka.

(2) 1. Izuzeće od primjene propisa predviđenog stavkom 1. ovoga članka vrijedi i za članove administrativnog osoblja diplomatskog i/ili konzularnog predstavništva, kao i za članove kućnog osoblja diplomatskog i/ili konzularnog predstavništva, koji nisu državljani države dolaska niti u njoj stalno prebivaju.

2. Iznimno od odredbe točke 1. ovoga stavka, članovi administrativnog osoblja diplomatskog i/ili konzularnog predstavništva, koji su državljani države odakle dolaze, a koji stalno prebivaju u državi dolaska, mogu u roku od 3 mjeseca, nakon stupanja na snagu ovoga ugovora, odnosno, nakon početka zaposlenja, izabrati primjenu pravnih propisa države iz koje su poslani.

(3) Izuzeće od primjene odredbe iz stavka 1. ovoga članka, vrijedi i za zaposlenike u osobnoj službi kod nekog od članova diplomatskog i/ili konzularnog predstavništva, ako:

1. nisu državljani države dolaska niti su u njoj stalno nastanjeni, a

2. obuhvaćeni su pravnim propisima koji vrijede u državi iz koje su došli ili u nekoj trećoj državi.

(4) Zapošljava li neki član diplomatskog i/ili konzularnog predstavništva osobe na koje se ne primjenjuje izuzeće od odredbe stavka 3. ovoga članka, dužan je pridržavati se pravnih propisa koji vrijede za poslodavca u državi dolaska.

Mjerodavna tijela dviju ugovornih stranaka mogu dogovorno, za neke zaposlenike, odnosno neke kategorije zaposlenika, utvrditi iznimke od primjene odredaba članka 9. i 10. ovoga ugovora.

(1) Osiguranici iz članka 9. i 10. ovoga ugovora koji ispunjavaju uvjete predviđene pravnim propisima ugovorne stranke, mjerodavne za pružanje davanja, uzimajući u obzir, ako je to potrebno, odredbe članka 7. ovoga ugovora za vrijeme njihova boravka na području druge ugovorne stranke, mogu koristiti:

- davanja u naravi koja pruža, na teret mjerodavnog nositelja, i uz njegovo odobrenje, nositelj mjesta prebivališta ili boravka, prema pravnim propisima koje on primjenjuje,

- davanja u novcu koja izravno osigurava mjerodavni nositelj na osnovi pravnih propisa koje on primjenjuje.

(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka primjenjuju se u pogledu davanja u naravi i na članove obitelji osiguranika.

(3) Davanja za koja su, prema stavku 1. i 2. ovoga članka, potrebna odobrenja mjerodavnog nositelja, utvrdit će se provedbenim sporazumom.

(1) Osiguranici koji, uzimajući u obzir, ako je to potrebno, članak 7. ovoga ugovora, ispunjavaju uvjete predviđene pravnim propisima mjerodavne ugovorne stranke stječu prava na davanja na području druge ugovorne stranke:

1. za vrijeme privremenog boravka, ako njihovo zdravstveno stanje zahtijeva hitna davanja;

2. kada ih mjerodavni nositelj, na osnovi pravnih propisa koje on primjenjuje, uputi na područje druge ugovorne stranke radi obavljanja određenog posla.

(2) Osiguranici iz točke 1. i 2. stavka 1. ovoga članka koriste:

- davanja u naravi koja pruža nositelj mjesta boravka na osnovi pravnih propisa koje on primjenjuje, a na teret mjerodavnog nositelja,

- davanja u novcu izravno od mjerodavnog nositelja na osnovi pravnih propisa koje on primjenjuje.

(3) Trajanje pružanja davanja iz stavka 1. i 2. ovoga članka određuje mjerodavni nositelj.

(4) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se, u pogledu davanja u naravi i na članove obitelji osiguranika.

(1) Korisnik mirovine iz mirovinskog i invalidskog osiguranja obiju ugovornih stranaka, ima pravo na davanja u naravi za sebe i za članove svoje obitelji, na teret nositelja one ugovorne stranke na čijem području ima prebivalište.

(2) Korisnik mirovine, određene prema pravnim propisima samo jedne ugovorne stranke, koji ima prebivalište na području druge ugovorne stranke, kao i članovi njegove obitelji koji tamo imaju prebivalište, imaju pravo na teret mjerodavnog nositelja, koristiti davanja u naravi koja pruža nositelj ugovorne stranke prebivališta prema pravnim propisima koje on primjenjuje.

(1) Članovi obitelji osiguranika, odnosno korisnika mirovine koji imaju prebivalište na području druge ugovorne stranke, koriste davanja u naravi koja pruža nositelj mjesta prebivališta, prema pravnim propisima koje on primjenjuje, a na teret mjerodavnog nositelja.

(2) Uvjeti za stjecanje prava, krug članova obitelji i trajanja prava, utvrđuju se prema pravnim propisima koji vrijede za mjerodavnog nositelja.

(1) Za odobrenje proteza, većih aparata i drugih davanja u naravi veće vrijednosti, potrebno je prethodno odobrenje mjerodavnog nositelja, osim u hitnim slučajevima.

(2) Provedbenim sporazumom će se utvrditi koja davanja spadaju u davanja veće vrijednosti.

(1) Davanja koja je nositelj jedne ugovorne stranke pružio na teret mjerodavnog nositelja druge ugovorne stranke, na osnovi odredaba ovog poglavlja, nadoknađuju se na osnovi stvarnih troškova.

(2) Tijela za vezu mogu, izuzetno od stavka 1. ovoga članka, umjesto obračuna stvarnih troškova ugovoriti paušalnu naknadu troškova za pojedine kategorije osiguranika.

(1) Ako prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke stjecanje, održavanje ili ponovno priznanje prava na davanje ovisi o navršenom razdoblju osiguranja, preuzetom stažu ili drugim činjenicama, mjerodavni nositelj te ugovorne stranke, primjenjujući članak 7. ovoga ugovora uzima u obzir, ako je to potrebno, razdoblja osiguranja, preuzete staževe i druge činjenice navršene prema pravnim propisima druge ugovorne stranke, kao da su ta razdoblja, preuzeti staževi i druge činjenice navršene, odnosno nastale prema pravnim propisima koje on primjenjuje.

(2) Ako, i pored primjene stavka 1. ovoga članka, osoba ne ispunjava uvjete za stjecanje prava na davanje, mjerodavni će nositelj uzeti u obzir i razdoblja osiguranja koja je ta osoba navršila u nekoj trećoj državi s kojom su obje ugovorne stranke vezane odvojenim ugovorima o socijalnom osiguranju u kojima se predviđa zbrajanje razdoblja osiguranja, a koja se odnose i na tu osobu. Ako je samo jedna ugovorna stranka sklopila ugovor s trećom državom, tada će nositelj te ugovorne stranke uzeti u obzir razdoblja osiguranja koja je dotična osoba ostvarila u trećoj državi, ako se ugovor s tom trećom državom odnosi i na tu osobu.

(3) Ako prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke priznanje prava na određena davanja ovisi o navršenom razdoblju osiguranja u nekom zvanju za koje postoji poseban sustav ili u nekoj određenoj struci ili na nekom određenom poslu, tada se za odobravanje tih davanja razdoblja osiguranja, navršena prema pravnim propisima druge ugovorne stranke, uzimaju u obzir samo onda ako su navršena u odgovarajućem sustavu, ili ako takav sustav ne postoji u istoj struci ili na istom poslu. Ako zbroj tih razdoblja osiguranja ne omogućava stjecanje prava na davanja u posebnom sustavu, uračunata će se razdoblja uzeti u obzir za stjecanje prava na davanja u općem sustavu osiguranja.

Ako su ispunjeni uvjeti predviđeni prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke za stjecanje prava na davanja, bez potrebe zbrajanja razdoblja osiguranja, prema članku 7. i 18. ovoga ugovora, mjerodavni nositelj te ugovorne stranke odobrava svotu davanja obračunatu isključivo na osnovi razdoblja osiguranja navršenih u sklopu pravnih propisa koje on primjenjuje. Ova odredba primjenjuje se i u slučaju kada osiguranik, prema pravnim propisima druge ugovorne stranke, ima pravo na davanje prema članku 7. i 18. ovoga ugovora, obračunata u smislu članka 20. ovoga ugovora.

Postoji li, prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke, pravo na davanje samo uz primjenu članka 7. i 18. ovoga ugovora, mjerodavni nositelj te ugovorne stranke je obvezan odrediti davanje isključivo na osnovi razdoblja osiguranja navršenih prema vlastitim pravnim propisima. Davanje se određuju na sljedeći način:

1. - najprije se utvrđuje teoretska svota davanja na koju bi osiguranik imao pravo kada bi sva zbrojena razdoblja osiguranja bila navršena unutar vlastitih pravnih propisa;

2. - zatim se utvrđuje stvarna svota davanja na koju osiguranik ima pravo, tako da teoretsku svotu pod točkom 1. ovoga članka svodi na odnos između razdoblja osiguranja navršenih u smislu pravnih propisa koje on primjenjuje i ukupno zbrojenih razdoblja osiguranja prema članku 7. i 18. ovoga ugovora;

3. - ako je ukupno trajanje razdoblja osiguranja, zbrojenih prema članku 7. ili 18. ovoga ugovora, duže od najvećeg trajanja razdoblja propisanog pravnim propisima jedne ugovorne stranke, mjerodavni nositelj za izračunavanje najveće svote davanja prema točki 1. i 2. ovoga članka uzima u obzir to najduže trajanje, umjesto ukupno zbrojenih razdoblja;

4. - ako se radi o davanjima čija svota ne ovisi o trajanju navršenih razdoblja osiguranja, ta se svota smatra teoretskom svotom koja bi pripadala prema tim pravnim propisima.

Ako pravni propisi jedne ugovorne stranke predviđaju izračunavanje mirovine prema plaći ili zaradi, odnosno, prema uplaćenim doprinosima, mjerodavni nositelj te ugovorne stranke uzima u obzir isključivo primljenu plaću ili zaradu, odnosno uplaćene doprinose, prema pravnim propisima koje on primjenjuje.

Bez obzira na odredbe iz članka 7. i 18. ovoga ugovora ako ukupno trajanje razdoblja osiguranja, navršeno u smislu pravnih propisa jedne ugovorne stranke, ne ispunjava bar 12 mjeseci i ako, uzimajući u obzir samo ta razdoblja, ne proizlazi nikakvo pravo na davanja u smislu navedenih pravnih propisa, nositelj ove ugovorne stranke nije dužan pružiti davanja za ta razdoblja. Ova će razdoblja osiguranja uzeti u obzir mjerodavni nositelj druge ugovorne stranke kako zbog stjecanja prava na davanja u smislu pravnih propisa te ugovorne stranke, tako i za njihovo obračunavanje, kao da je to razdoblje navršeno prema njezinim pravnim propisima.

(1) Ako, uzimajući u obzir odredbe čl. 7., 18. i 19. ovoga ugovora nisu istodobno ispunjeni uvjeti za stjecanje prava prema pravnim propisima obiju ugovornih stranaka, pravo na davanje određuje svaka ugovorna stranka posebno u vrijeme kada su ispunjeni uvjeti prema njezinim pravnim propisima.

(2) Kasnije stečeno davanje, prema pravnim propisima druge ugovorne stranke, nema utjecaja na prije utvrđeno davanje, prema pravnim propisima prve ugovorne stranke.

(1) Ako je svota ukupno ostvarenih mirovina, prema pravnim propisima obiju ugovornih stranaka, primjenom čl. 7., 18. i 20. ovoga ugovora, niža od zajamčenoga najnižega mirovinskog primanja, utvrđenog prema pravnim propisima ugovorne stranke u kojoj je prebivalište korisnika, razliku između ukupno ostvarenih mirovina i toga zajamčenoga najnižeg mirovinskog primanja snosi mjerodavni nositelj ugovorne stranke u kojoj je prebivalište korisnika u skladu s pravnim propisima koje on primjenjuje.

(2) Pravni propisi jedne ugovorne stranke, prema kojima na stjecanje, korištenje ili visinu davanja utječe korištenje drugih redovitih vlastitih prihoda ili prihoda članova obitelji, primjenjuju se i tada kada se ti drugi prihodi ostvaruju na području druge ugovorne stranke.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka mirovina ostvarena u jednoj ugovornoj stranci nema utjecaja na visinu mirovine koja se u drugoj ugovornoj stranci određuje u slučaju stjecanja prava na dvije ili više mirovina, od kojih se određuje najpovoljnija mirovina, prema pravnim propisima te ugovorne stranke.

Ako pravni propisi jedne ugovorne stranke uvjetuju ostvarenje prava na davanja s time da osiguranik podliježe tim propisima u trenutku nastanka osiguranog slučaja, ovaj se uvjet smatra ispunjenim ako u tom trenutku osiguranik podliježe ili je podlijegao pravnim propisima druge ugovorne stranke ili ako osiguranik u njoj već ostvaruje pravo na davanje, prema pravnim propisima iz članka 2. ovoga ugovora.

Ako prema pravnim propisima obiju ugovornih stranaka postoji pravo na davanje po osnovi istog tjelesnog oštećenja, primjenom članka 18. ovoga ugovora, davanje se ostvaruje samo u ugovornoj stranci u kojoj je osiguranik bio posljednji put osiguran.

Osiguranik koji pretrpi nesreću na poslu ili oboli od profesionalne bolesti za vrijeme trajanja osiguranja, ostvaruje davanja u naravi, prema pravnim propisima one ugovorne stranke u kojoj je osiguran, primjenom odredaba poglavlja 1. ovoga ugovora.

Ako osiguranik koji ima prebivalište u drugoj ugovornoj stranci, zatraži davanje ili obnavljanje aparata za protezu ili drugih pomagala, nositelj mjesta boravka može udovoljiti zahtjevu za navedena davanja samo uz prethodno odobrenje mjerodavnog nositelja, osim u hitnim slučajevima. Mjerodavni nositelj naknađuje odgovarajuće troškove za koje je dao suglasnost nositelju koji je pružio davanja, na osnovi stvarnih troškova.

(1) Ako postoji pravo na naknadu zbog profesionalne bolesti, koja se naknađuju prema pravnim propisima obiju ugovornih stranaka, naknada se ostvaruje na teret mjerodavnog nositelja ugovorne stranke na čijem je području posljednji put obavljana djelatnost koja je utjecala na nastanak te profesionalne bolesti.

(2) Ako je osiguranik, prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke već ostvario davanje na temelju profesionalne bolesti, nositelj te ugovorne stranke je obvezan pružiti davanje i u slučaju pogoršanja bolesti. Ako je, međutim, osiguranik nakon pružanja prava na davanje, prema pravnim propisima prve ugovorne stranke, bio u drugoj ugovornoj stranci zaposlen na poslovima koji sadrže isti posebni rizik za koji je ostvareno davanje i ako je došlo do pogoršanja bolesti, davanje za to pogoršanje obveza je nositelja druge ugovorne stranke, s time da nositelj prve ugovorne stranke također ostaje obvezan pružati prije odobreno davanje. U navedenom slučaju nositelj druge ugovorne stranke odobrava davanje u visini razlike između davanja koje bi pripadalo nakon pogoršanja i davanja koje bi pripadalo prema njegovim pravnim propisima prije pogoršanja, da je bolest bila nastupila prema tim pravnim propisima.

Ako pravni propisi jedne ugovorne stranke propisuju da se za procjenu stupnja nesposobnosti ili tjelesnog oštećenja uzimaju u obzir prijašnje nesreće na poslu i profesionalne bolesti, uzet će u obzir i nesreće na poslu i profesionalne bolesti, koje su prije nastale, prema pravnim propisima druge ugovorne stranke.

Ako na putovanju, poduzetom radi posla, nastane nesreća na području druge ugovorne stranke, smatra se kao da je nesreća nastala na području prve ugovorne stranke.

Na zahtjev mjerodavnog nositelja, a uz njegovo prethodno odobrenje i na zahtjev osiguranika, nositelj mjesta novog prebivališta ili boravka obavlja liječničke preglede radi utvrđivanja radne nesposobnosti ili tjelesnog oštećenja. Taj nositelj šalje mjerodavnom nositelju podrobno izvješće o anatomskom i funkcionalnom stanju osiguranika. Troškove tog pregleda naknađuje mjerodavni nositelj nositelju koji je obavio preglede, na osnovi stvarnih troškova.

Ako zaposlenik ima pravo na davanja za nesreću na poslu ili profesionalnu bolest, prema pravnim propisima jedne ugovorne strane, za štetu uzrokovanu od strane treće osobe na području druge ugovorne stranke, i ako na osnovi pravnih propisa te ugovorne stranke zaposlenik može zahtijevati naknadu štete od strane treće osobe, mjerodavni nositelj te druge ugovorne stranke pružit će nositelju prve ugovorne stranke pravnu pomoć, u skladu sa svojim pravnim propisima.

O svakoj nesreći na poslu koja se dogodi državljaninu jedne ugovorne stranke zaposlenom na području druge ugovorne stranke, a uzrokovala je ili bi mogla uzrokovati smrt zaposlenika, odnosno njegovu trajnu nesposobnost za rad, mjerodavni će nositelj, bez odlaganja, izvijestiti diplomatsko i/ili konzularno predstavništvo prve ugovorne stranke čiji je državljanin unesrećen.

(1) Radi stjecanja prava na davanje, razdoblja zaposlenja koja podliježu obvezi plaćanja doprinosa, navršena prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke, uzimaju se u obzir prema pravnim propisima druge ugovorne stranke, ako je nezaposlena osoba u onoj ugovornoj stranci u kojoj ostvaruje pravo na takvo davanje u posljednjih 12 mjeseci, prije podnošenja zahtjeva, bila zaposlena, plaćajući doprinose za osiguranje za slučaj nezaposlenosti, ukupno najmanje 6 mjeseci bez povrede propisa o zapošljavanju stranaca.

(2) Uvjet minimalnog razdoblja zapošljavanja od 6 mjeseci, utvrđen u stavku 1. ovoga članka, ne vrijedi za one nezaposlene osobe, čije je zaposlenje bilo predviđeno na duži rok, ali je završeno bez njihove krivnje, prije navršenih 6 mjeseci.

(3) trajanje primanja naknade smanjuje se za ono razdoblje za koje je nezaposlena osoba u drugoj ugovornoj stranci, unutar posljednjih 12 mjeseci, prije dana podnošenja zahtjeva, već primala novčanu naknadu zbog nezaposlenosti.

Ako su, prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke, za stjecanje i korištenje prava na davanja za djecu, utvrđeni i posebni uvjeti, mjerodavni nositelj uzima u obzir i odredbe članka 7. i 24. stavka 2. ovoga ugovora

Zaposlenik, nezaposlena osoba, korisnik mirovine i druge osobe koje imaju pravo na davanja za djecu, prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke, imaju pravo na to davanje kada djeca imaju prebivalište na području druge ugovorne stranke.

(1) Ako su, uzimajući u obzir ovaj ugovor, ispunjeni uvjeti za priznanje prava na doplatak za djecu, za neko dijete prema pravnim propisima obiju ugovornih stranaka, tada se doplatak za to dijete priznaje isključivo prema pravnim propisima one ugovorne stranke u kojoj dijete ima prebivalište.

(2) Ako neka osoba, uzimajući u obzir ovaj ugovor, ispunjava tijekom jednog kalendarskog mjeseca uvjete za ostvarivanje prava na davanja za djecu, najprije prema propisima jedne, a zatim druge ugovorne stranke, tada davanja za djecu za taj mjesec pruža ona ugovorna stranaka prema čijim pravnim propisima je pravo postojalo na početku mjeseca.

(3) Ako, korisnik mirovine ne ispunjava uvjete za ostvarivanje prava na davanje za djecu, prema pravnim propisima ugovorne stranke u kojoj dijete ima prebivalište, to će davanje priznati mjerodavni nositelj druge ugovorne stranke, prema svojim pravnim propisima.

(1) Način primjene ovoga ugovora utvrdit će mjerodavna tijela (članak 1. stavak 1. točka 4.), posebnim sporazumom koji će stupiti na snagu istodobno kada i ovaj ugovor.

(2) Sporazumom iz stavka 1. ovoga članka mjerodavna tijela ustanovljuju tijela za vezu, radi lakše primjene ugovora osobito zbog uspostave jednostavnog i brzog povezivanja nositelja.

(1) Mjerodavna tijela će se međusobno izvještavati o:

1. svim poduzetim mjerama radi primjene ovoga ugovora;

2. praktičnim teškoćama pri primjeni odredaba ovoga ugovora;

3. svim izmjenama pravnih propisa koje se odnose na primjenu ovoga ugovora.

(2) Mjerodavna tijela, nositelji i tijela za vezu dviju ugovornih stranaka, obvezuju se na uzajamnu besplatnu pomoć i suradnju pri primjeni ovoga ugovora. Ako su potrebna dokazna sredstva iz druge ugovorne stranke, mogu se koristiti i posredovanja diplomatskih i/ili konzularnih predstavništava dotične ugovorne stranke.

(3) Liječničke preglede osoba koje imaju prebivalište ili boravak na području druge ugovorne stranke obavlja nositelj mjesta prebivališta ili boravka na zahtjev i na teret mjerodavnog nositelja. Troškovi liječničkih pregleda se ne naknađuju ako su obavljeni u interesu nositelja obiju ugovornih stranaka.

Diplomatska i/ili konzularna predstavništva ugovornih stranaka mogu se izravno, obraćati mjerodavnim tijelima, nositeljima i tijelima za vezu druge ugovorne stranke radi pribavljanja obavijesti i zaštite interesa državljana svoje države, a mogu ih i zastupati bez posebne punomoći.

(1) Oslobađanje ili smanjenje pristojbi za ovjeru, predviđeno pravnim propisima jedne ugovorne stranke, za ostvarivanje prava iz članka 2. ovoga ugovora, prema pravnim propisima te ugovorne stranke, vrijedi i za ostvarivanje prava iz istog članka, prema pravnim propisima druge ugovorne stranke.

(2) Isprave, dokumente i pisane podneske bilo koje vrste, koje je potrebno priložiti radi primjene ovoga ugovora, nije potrebno ovjeravati.

(3) Dokazi o izvornosti potvrda ili dokumenata, koje izdaju mjerodavna tijela, mjerodavni nositelji i tijela za vezu, jedne ugovorne stranke, smatraju se važećim za mjerodavna tijela, mjerodavne nositelje i tijela za vezu druge ugovorne stranke.

(1) Izvršne odluke sudova, kao i izvršna rješenja, te dokazi o neplaćanju doprinosa i drugih potraživanja iz socijalnog osiguranja (isprave) nositelja ili mjerodavnih tijela jedne ugovorne stranke, kao i zahtjev za vraćanje neopravdano primljenih davanja, priznaju se i u drugoj ugovornoj stranci.

(2) Priznavanje se može odbiti jedino ako se protivi javnom poretku one ugovorne stranke, u kojoj bi se odluka ili isprava trebala priznati.

(3) Izvršne odluke i isprave priznate prema stavku 1. ovoga članka, izvršavaju se u drugoj ugovornoj stranci. Izvršni se postupak provodi prema pravnim propisima, koji vrijede za izvršenje donijetih odgovarajućih odluka i isprava u onoj ugovornoj stranci na čijem se području provodi izvršenje. Primjerak odluke ili isprave mora sadržavati potvrdu o njezinoj izvršnosti (klauzula o izvršenju).

(4) Uzajamna pomoć nositelja pri primjeni stavka 1. do 3. ovoga članka ne uključuje zastupanje u sudskom postupku.

(1) Ako osoba koja prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke prima davanje zbog neke štete koja je nastala na području druge ugovorne stranke, ima prema njezinim pravnim propisima pravo na naknadu štete od treće osobe, tada pravo na naknadu štete prelazi na nositelja prve ugovorne stranke, prema pravnim propisima koji za njega vrijede.

(2) Ako pravo na naknadu štete zbog istovrsnih davanja iz istog slučaja štete pripada nositelju jedne i druge ugovorne stranke, nositelj prve ugovorne stranke, na zahtjev nositelja druge ugovorne stranke, podnosi za njega isti takav zahtjev za naknadu štete. Treća osoba može ovo pravo, koje prema stavku 1. ovoga članka prelazi na oba nositelja, namiriti uplatom jednom ili drugom nositelju. U internom odnosu nositelji su se obvezni razmjerno namiriti, prema davanjima koja isplaćuju.

(1) Zahtjevi, izjave i žalbe podnijete radi primjene ovoga ugovora mjerodavnim tijelima, mjerodavnim nositeljima i tijelima za vezu, jedne ugovorne stranke, smatraju se zahtjevima, izjavama ili žalbama podnijetim odgovarajućim državnim tijelima, mjerodavnim nositeljima ili tijelima za vezu druge ugovorne stranke.

(2) Zahtjevi, izjave i žalbe koje prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke treba podnijeti u određenom roku, a koji su u istom roku podnijeti mjerodavnim tijelima, tijelima za vezu ili nositeljima druge ugovorne stranke ovlaštenima za primanje takvih podnesaka smatraju se podnijetim u propisanom roku.

(3) Zahtjev za davanje podnijet mjerodavnom nositelju jedne ugovorne stranke, vrijedi istodobno i kao zahtjev podnijet za odgovarajuće davanje mjerodavnom nositelju druge ugovorne stranke.

(4) Zahtjevi, izjave i žalbe podnijete u mjerodavnim tijelima, tijelima za vezu i nositeljima jedne ugovorne stranke, prema stavku 1. do 3. ovoga članka, šalju se bez odlaganja mjerodavnim tijelima, tijelima za vezu i nositeljima druge ugovorne stranke na način utvrđen provedbenim sporazumom.

(1) Mjerodavna tijela, nositelji i tijela za vezu, dviju ugovornih stranaka radi primjene ovoga ugovora, uspostavljaju izravne međusobne odnose s osobama koje sudjeluju u postupku ili s njihovim opunomoćenicima.

(2) Pri primjeni ovoga ugovora ravnopravno se upotrebljava hrvatski i makedonski jezik.

(1) Nositelji, mjerodavni za pružanje davanja, prema odredbama ovoga ugovora, utvrđuju i isplaćuju korisnicima novčana davanja u valuti koja vrijedi u njihovoj državi.

(2) Na temelju ovoga ugovora, šalju se doznake korisnicima u drugu državu u rokovima koje utvrđuju tijela za vezu, a koji omogućavaju redovitu mjesečnu isplatu davanja, u skladu sa sporazumom o plaćanju koji vrijedi između ugovornih stranaka, u trenutku slanja doznake.

(3) Naknade između nositelja, predviđene ovim ugovorom, isplaćuju se u drugu državu, u skladu sa sporazumom o plaćanju koji vrijedi između ugovornih stranaka.

Ako je nositelj jedne ugovorne stranke isplatio mirovinu u većoj svoti od one koja korisniku pripada, taj nositelj može od mjerodavnog nositelja druge ugovorne stranke zatražiti zadržavanje više isplaćene svote od eventualne svote zaostatka koju taj nositelj treba isplatiti korisniku. Ovako obustavljena svota isplaćuje se izravno nositelju koji je to tražio.

(1) Sporove između nositelja, pri primjeni i tumačenju ovoga ugovora, rješavanju mjerodavna tijela dogovorno.

(2) Ako se spor na taj način ne može riješiti, tada se on, na zahtjev jedne ugovorne stranke, predaje mirovnom (arbitražnom) sudu, koji se sastavlja na sljedeći način:

1. Vlada svake ugovorne stranke imenuje mirovnog suca, u roku od mjesec dana nakon primitka zahtjeva za mirovnu (arbitražnu) odluku. Oba ovako imenovana mirovna suca izabiru, u roku od dva mjeseca, nakon što je vlada ugovorne stranke koja je posljednja imenovala svojega mirovnog suca to objavila, jednog državljana treće države, kao trećega mirovnog suca.

2. Ako jedna ugovorna stranka u utvrđenom roku ne imenuje mirovnog suca, druga ugovorna stranka može zamoliti predsjednika Međunarodnog suda da ga on imenuje. Jednako tako treba, na zahtjev jedne ugovorne stranke postupiti, ako se oba mirovna suca ne mogu složiti u svezi s izborom trećega mirovnog suca.

3. U slučaju da predsjednik Međunarodnog suda ima državljanstvo jedne od ugovornih stranaka, tada dužnosti koje mu daje ovaj članak prelaze na dopredsjednika suda ili na najvišeg po položaju suca toga suda, na kojega se ova okolnost ne odnosi.

(3) Mirovni (arbitražni) sud odlučuje većinom glasova i njegove odluke su obvezujuće. Svaka ugovorna stranka snosi troškove za mirovnog suca kojega je imenovala. Ostale troškove podjednako snose ugovorne stranke. Mirovni (arbitražni) sud sam uređuje svoj postupak.

(1) Ovim se ugovorom ne zasniva nikakvo pravo na isplatu davanja za razdoblje prije njegovog stupanja na snagu.

(2) Za utvrđivanje prava na davanje, prema ovom ugovoru, uzimaju se u obzir i ona razdoblja osiguranja koja su, prema pravnim propisima ugovornih stranaka, ostvarena prije stupanja na snagu ovoga ugovora.

(3) Razdoblja osiguranja navršena u drugim državama, koja je bivša SFRJ preuzela međunarodnim ugovorima s tim državama, priznaje na svoj teret nositelj osiguranja one ugovorne stranke čiji je osiguranik državljanin.

Ako se radi o osobi koja nije državljanin ni jedne od ugovornih stranaka, a nije ni državljanin jedne od država s područja bivše SFRJ, navedena razdoblja padaju na teret nositelja one ugovorne stranke čiji je (republički) državljanin ta osoba bila na dan preuzimanja obveza, prema međunarodnom ugovoru.

(4) Bez obzira na stavak 1. ovoga članka, ovaj ugovor vrijedi i za osigurane slučajeve koji su nastali prije njegovog stupanja na snagu.

(5) Davanja u novcu koja pripadaju tek na temelju ovoga ugovora utvrđuju se na zahtjev zainteresirane osobe. Ako se zahtjev podnese u roku od dvije godine, nakon stupanja na snagu ovoga ugovora, tada se davanja u novcu priznaju od stupanja na snagu ovoga ugovora, a ako se zahtjev podnese nakon toga roka, ta se davanja priznaju od dana koji prema svojim pravnim propisima odredi svaka ugovorna stranka.

(6) Davanja u novcu koja su utvrđena poslije 8. listopada 1991., a prije stupanja na snagu ovoga ugovora, prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke, uračunavanjem razdoblja osiguranja ostvarenog prema pravnim propisima druge ugovorne stranke, ponovno će se odrediti prema odredbama ovoga ugovora. Dan kada je nositelj jedne ugovorne stranke započeo postupak vrijedi kao dan podnošenja zahtjeva prema pravnim propisima druge ugovorne stranke. Iznimno od stavka 5. ovoga članka, tako određena davanja u novcu pripadaju od prvoga dana idućeg mjeseca, od dana podnošenja zahtjeva.

U slučajevima kada je nositelj jedne ugovorne stranke pri izračunavanju svojeg davanja u novcu uzeo u obzir razdoblja osiguranja navršena u drugoj ugovornoj stranci nakon 8. listopada 1991. a prije stupanja na snagu ovoga ugovora, nositelj druge ugovorne stranke nadoknadit će nositelju prve ugovorne stranke razliku isplaćenog davanja u novcu za to razdoblje od dana kada je taj nositelj priznao pravo do dana od kojeg korisniku pripada to preračunato davanje prema odredbama ovoga ugovora.

(7) Ako bi ukupna novoodređena davanja u novcu, prema stavku 6. ovoga članka bila manja od svote prijašnjeg davanja u novcu, nositelj koji je to davanje isplaćivao isplaćuje korisniku razliku između novoodređenog i prije utvrđenog davanja. Nositelj koji je isplaćivao prije utvrđeno davanje u novcu, pri usklađivanju tog davanja prema svojim pravnim propisima, usklađuje jednom godišnje novoodređeno i prije utvrđeno davanje i ponovno utvrđuje razliku između tih dvaju davanja koju treba isplatiti korisniku.

(8) Na davanja u novcu, ostvarena prije stupanja na snagu ovoga ugovora, primjenjivat će se odredbe članka 14. stavak 2. i članka 47. ovoga ugovora.

(1) Ovaj ugovor stupit će na snagu prvoga dana mjeseca koji slijedi mjesecu u kojem je primljena posljednja pisana obavijest diplomatskim putem da su ispunjeni svi uvjeti predviđeni nacionalnim pravnim propisima za stupanje na snagu ovoga ugovora.

(2) Ovaj se ugovor sklapa na neodređeno vrijeme. Svaka ugovorna stranka može diplomatski putem pisano otkazati ugovor s posljednjim danom kalendarske godine, pridržavajući otkaznog roka od šest mjeseci.

(3) U slučaju otkaza ovoga ugovora i dalje vrijede njegove odredbe za stečena prava, i to bez obzira na ograničavajuće odredbe, za slučaj boravka korisnika prava u inozemstvu.

Sastavljeno u Skopju dana 9. svibnja 1997. u dva izvorni na hrvatskom i makedonskom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako vrijedna.

ZA REPUBLIKU ZA REPUBLIKU
HRVATSKU MAKEDONIJU

Joso Škara, v. r.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 504-02/94-01/02
Zagreb, 19. rujna 1997.