VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 42. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (»Narodne novine«, broj 28/96), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 18. rujna 1997. godine donijela

UREDBU

O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I REPUBLIKE TURSKE O POTICANJU I UZAJAMNOJ ZAŠTITI ULAGANJA

Potvrđuje se Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Turske o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja, potpisan u Zagrebu, 12. veljače 1996. godine, na hrvatskom, turskom i engleskom jeziku.

Tekst Ugovora u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

Republika Hrvatska i Republika Turska (u daljnjem tekstu: ugovorne stranke)

želeći poticati veću međusobnu gospodarsku suradnju, osobito glede ulaganja ulagatelja jedne ugovorne stranke na teritoriju druge ugovorne stranke;

priznajući da će ulaganja po uvjetima ovog Ugovora poticati protok kapitala i tehnologije te gospodarski razvitak obiju ugovornih stranki;

slažući se da su pravični i ravnopravni uvjeti poželjni kako bi se održao postojan sustav ulaganja i najdjelotvornija uporaba gospodarskih bogatstava, i

odlučivši zaključiti ugovor o promociji i uzajamnoj zaštiti ulaganja;

UGOVORILE SU KAKO SLIJEDI:

Za potrebe ovog Ugovora:

1. Izraz »ulagatelj« odnosi se na:

a) državljane ugovornih stranki prema njihovom zakonu,

b) korporacije, poduzeća i poslovna udruženja koja su udružena ili ustanovljena po punovažnim zakonima jedne od ugovornih stranki i koja imaju sjedište i obavljaju stvarnu poslovnu aktivnost na teritoriju te ugovorne stranke.

2. Izraz »ulaganje«, u skladu sa zakonima i propisima ugovorne stranke primateljice, odnosi se poimence, ali ne isključivo, na sljedeću imovinu:

a) dionice, udjeli ili bilo koji drugi oblik sudjelovanja u društvima;

b) nanovo uložene isplate, potraživanja koja glase na novac ili druge činidbe koje imaju gospodarsku vrijednost;

c) pokretnine i nekretnine, kao i bilo koja druga stvarna prava kao što su hipoteke, založna prava, jamstva i druga slična prava;

d) autorska prava, prava industrijskog i intelektualnog vlasništva kao što su patenti, licence, industrijski dizajn, tehnološki postupci, kao i zaštitna imena, ugled (goodwill), znanje (know-how) i druga slična prava;

e) poslove prava dobivena po zakonu ili ugovoru, uključujući i dozvole za istraživanje, kultiviranje, izvlačenje ili iskorištavanje prirodnih bogatstava na teritoriju obiju ugovornih stranki koji je definiran u daljnjem tekstu.

3. Izraz »isplate« odnosi se na svote novca koje proizlaze iz ulaganja, uključujući poimence, ali ne i isključivo, profite, kamate i dividende.

4. Izraz »teritorij« odnosi se u pogledu obje ugovorne stranke na teritorij, teritorijalno more, kao i na morska područja na kojima ta ugovorna stranka ima ovlasti ili suverena prava istraživanja, vađenja, čuvanja i korištenja prirodnih izvora u skladu s međunarodnim pravom.

1. Svaka ugovorna stranka će na svom teritoriju i prema svojim zakonima i drugim propisima poticati ulaganja ulagatelja druge ugovorne stranke i odobriti takva ulaganja i s njima vezane djelatnosti pod uvjetima koji neće biti manje povoljni od uvjeta ponuđenih ulagateljima iz treće zemlje.

2. Kada ugovorna stranka dopusti ulaganje na svom teritoriju, u skladu sa svojim zakonima i drugim propisima, izdat će potrebna odobrenja u vezi s takvim ulaganjem, uz potporu licencnim sporazumima te ugovorima o tehničkoj, trgovačkoj ili administrativnoj suradnji.

3. Svaka ugovorna stranka će već uspostavljenim ulaganjima ponuditi uvjete koji neće biti manje povoljni od onih koji su u sličnim okolnostima ponuđeni ulaganjima domaćih ili ulagatelja iz treće zemlje, koji god su od tih uvjeta povoljniji.

4. Glede zakona i propisa ugovornih stranki, koji uređuju ulazak, boravak i zapošljavanje stranaca:

a) državljanima jedne od ugovornih stranki će se dopustiti ulazak i boravak na teritoriju druge ugovorne stranke u svrhu ustanovljivanja, razvoja, upravljanja ili savjetovanja tijekom izvođenja ulaganja kojem su oni, ili ulagatelj iz prve ugovorne stranke koji ih zapošljava, povjerili, ili su u tijeku povjeravanja, značajnu vrijednost kapitala ili drugih sredstava;

b) društvima koja su zakonski ustanovljena u skladu s primjenjivim zakonima i drugim propisima jedne ugovorne stranke, i koja su ulaganja ulagatelja iz druge ugovorne stranke, bit će dopušteno da angažiraju rukovoditeljsko i tehničko osoblje po svojem izboru, bez obzira na državljanstvo osoblja.

5. Odredbe ovog članka neće se odnositi na sljedeće ugovore kojima su pristupile jedna ili druga ugovorna stranka:

a) ugovore koji se odnose na bilo koju postojeću ili buduću carinsku uniju, slobodnu trgovinsku zonu, regionalne gospodarske organizacije ili slične međunarodne ugovore;

b) ugovore koji se pretežno ili u potpunosti odnose na porezni sustav.

1. Ulaganja se neće eksproprirati, nacionalizirati te izravno ili neizravno potpasti pod mjere koje imaju sličan učinak, osim ako se to čini u javnom interesu, na nediskriminatorski način, i uz plaćanje pravovremene i odgovarajuće naknade, a sve prema zakonskom postupku i općim načelima uvjeta navedenim u članku 2. ovog Ugovora.

2. Takva naknada mora biti jednaka tržišnoj vrijednosti koju je eksproprirano ulaganje imalo prije no što je eksproprijacija izvršena ili obavljena. Naknada mora biti plaćena bez odlaganja i biti potpuno prenosiva kako je navedeno u stavku 2. članak 4.

3. Ulagatelji obiju ugovornih stranki čija ulaganja trpe štetu na teritoriju druge ugovorne stranke radi rata, ustanka, građanskih nereda ili drugih sličnih događaja imaju pravo dobiti od te druge ugovorne stranke iste uvjete koji su ponuđeni domaćim ulagateljima ili ulagateljima iz treće zemlje, koje god od toga bude povoljnije, a u svezi s mjerama koje ta ugovorna stranka usvoji glede takvih šteta.

1. Svaka ugovorna stranka će u dobroj vjeri dopustiti sve prijenose koji se odnose na ulaganje, iz svojeg teritorija, slobodno i bez neprimjerenog odlaganja. Takvi prijenosi uključuju:

a) isplate;

b) prihode od prodaje ili likvidacije cijelog ili bilo kojeg dijela ulaganja;

c) naknade navedene u članku 3. ovog Ugovora;

d) povrat novca i isplate kamata na zajmove koji su povezani s ulaganjima;

e) plaće, dnevnice i druge nagrade koje se isplaćuju državljanima jedne ugovorne stranke koji su na teritoriju druge ugovorne stranke dobili odgovarajuće radne dozvole u svezi s ulaganjem;

f) plaćanja koja proističu iz spora o ulaganju.

2. Prijenosi će se obavljati u konvertibilnoj valuti kojom je ulaganje obavljeno ili u nekoj drugoj konvertibilnoj valuti po tečaju koji vrijedi na dan prijenosa, osim ako se ulagatelj i ugovorna stranka primateljica ne dogovore drugačije.

1. Ako je ulaganje ulagatelja iz jedne ugovorne stranke osigurano od nekomercijalnih rizika unutar zakonom uspostavljenog sustava, druga ugovorna stranka će priznati svaki prijenos prava (subrogaciju) osiguravatelja koji proističe iz dogovora o osiguranju.

2. Osiguravatelj neće biti ovlašten uživati nikakva druga prava osim onih koje je ovlašten uživati ulagatelj.

3. Sporovi između ugovorne stranke i osiguravatelja će se rješavati u skladu s odredbama članka 7. ovog Ugovora.

Ovaj Ugovor neće staviti izvan snage (derogirati):

a) zakone i propise, upravne običaje ili postupke, ili upravne ili sudske odluke obiju ugovornih stranki;

b) međunarodne pravne obveze, ili

c) obveze koje preuzmu obje ugovorne stranke, uključujući i one sadržane u Ugovoru o ulaganju ili odobrenju za ulaganje, koje ulaganju ili s njime vezanim djelatnostima osiguravaju uvjete koji su povoljniji od uvjeta utvrđenih ovim Ugovorom u sličnim okolnostima.

1. U slučaju spora između jedne ugovorne stranke i ulagatelja druge ugovorne stranke koji je vezan uz ulaganje, ulagatelj je dužan o tome pismeno obavijestiti, navodeći detaljne podatke, ugovornu stranku primateljicu. Ulagatelj i ugovorna stranka će se truditi koliko god je to moguće da se spor riješi razgovorima i pregovorima u dobroj vjeri.

2. Ukoliko spor ne može biti riješen na miran način u roku od šest (6) mjeseci od dana pismene obavijesti iz stavka 1. ovog članka, rješavanje spora bit će povjereno prema izboru ulagatelja:

a) Međunarodnom centru za rješavanje sporova oko ulaganja (The International Centre for Settlement of Investment Disputes - ICSID) ustanovljenom Konvencijom o rješavanju sporova kod ulaganja između država i državljana drugih država;

b) ad hoc arbitražnom sudu ustanovljenom po Arbitražnim pravilima Komisije za međunarodno trgovinsko pravo Ujedinjenih naroda (UNCITRAL);

c) arbitražnom sudu Međunarodne trgovačke komore u Parizu (The Pariz International Chamber of Commerce).

u slučaju da je ulagatelj poveo spor pred sudom ugovorne stranke koja je stranka u sporu, a konačna odluka nije donesena u roku od jedne (1) godine.

3. Arbitražna odluka donijet će se na temelju:

- odredaba ovog Ugovora;

- nacionalnog prava ugovorne stranke na čijem je teritoriju ulaganje izvršeno, uključujući i pravila o sukobu zakona;

- pravilima i općeprihvaćenim načelima međunarodnog prava.

4. Odluka arbitražnog suda konačna je i obvezujuća za obje stranke u sporu. Svaka ugovorna stranka dužna je izvršiti odluku arbitražnog suda u skladu s propisima domaćeg prava.

1. U slučaju bilo kakvog spora koji se odnosi na tumačenje i primjenu ovog Ugovora, ugovorne će stranke tražiti brzo i pravično rješenje u duhu suradnje i u dobroj vjeri. U tom smislu, ugovorne stranke se slažu stupiti u izravne i smislene pregovore kako bi iznašle takva rješenja. Ukoliko se ugovorne stranke ne sporazume u roku od šest (6) mjeseci od početka spora kroz prethodno određeni postupak, o sporu će na zahtjev jedne od ugovorenih stranki odlučiti arbitražni sud od tri člana.

2. U roku od dva (2) mjeseca od podnošenja zahtjeva, ugovorne stranke će imenovati svaka svojeg arbitra. Ova dva arbitra će imenovati trećega za predsjedavajućega, koji mora biti državljanin treće zemlje. Ukoliko jedna ugovorna stranka ne imenuje svog arbitra unutar navedenog roka, druga ugovorna stranka može tražiti da predsjednik Međunarodnog suda pravde izvrši imenovanje.

3. Ukoliko se imenovani arbitri ne mogu složiti oko izbora predsjedavajućeg u roku od dva (2) mjeseca od njihovog imenovanja, imenovat će ga na zahtjev jedne od ugovornih stranki predsjednik Međunarodnog suda pravde.

4. Ukoliko je u slučajevima navedenim u stavcima 2. i 3. ovog članka predsjednik Međunarodnog suda pravde spriječen u vršenju svoje funkcije, ili je pak državljanin jedne od ugovorenih stranki, predsjedavajućeg će imenovati potpredsjednik, a ako je i potpredsjednik spriječen u vršenju svoje funkcije ili je državljanin jedne od ugovornih stranki imenovanje će obaviti najstariji sudac Suda koji nije državljanin niti jedne ugovorne stranke.

5. Arbitražni sud će unutar tri (3) mjeseca od izbora predsjedavajućeg odrediti pravila postupka sukladna odredbama ovog Ugovora. Ukoliko pravila postupka ne budu donijeta u roku, arbitražni sud će zatražiti da predsjednik Međunarodnog suda pravde odredi pravila postupka, uzimajući u obzir opće prihvaćena pravila međunarodnog arbitražnog postupka.

6. Ukoliko se ne odluči drukčije, svije prijedlozi u sporu će se podnijeti i sva saslušanja završiti u roku od osam (8) mjeseci od imenovanja trećeg arbitra, a arbitražni sud će donijeti svoju odluku unutar dva (2) mjeseca od podnošenja zadnjeg prijedloga ili od zaključivanja saslušanja, koje god od toga bude kasnije. Arbitražni sud donosi svoju odluku, koja je konačna i obvezujuća za obje ugovorne stranke, većinom glasova.

7. Troškove predsjedavajućeg i drugih arbitara, kao i ostale troškove postupka podjednako će snositi obje ugovorne stranke. Arbitražni sud, pak, ima diskreciono pravo odrediti jednoj od ugovornih stranki podmirenje većeg dijela troškova.

8. Spor neće biti podvrgnut međunarodnom arbitražnom sudu sukladno odredbama ovog članka ukoliko je isti spor pred nekim drugim međunarodnim arbitražnim sudom sukladno članku 7. i postupak je još u tijeku. Ta činjenica ni na koji način neće smetati poduzimanju izravnih i smislenih pregovora između dvije ugovorne stranke.

Na zahtjev jedne ugovorne stranke druga ugovorna stranka odmah će pristupiti pregovorima o tumačenju i primjeni ovog Ugovora. Na zahtjev jedne ugovorne stranke druga je ugovorna stranka dužna pružiti potrebne informacije o zakonima, propisima, odlukama, administrativnoj praksi, postupku ili politici čija primjena utječe na ulaganja na koja se odnosi ovaj Ugovor.

1. Ovaj Ugovor stupa na snagu danom zadnje obavijesti diplomatskim putem jedne ugovorne stranke drugoj o ispunjenju svojim zakonodavstvom predviđenih uvjeta za stupanje na snagu ovog Ugovora. Ovaj će Ugovor ostati na snazi u razdoblju od deset (10) godina i nastavit će biti na snazi ukoliko ne bude raskinut u skladu sa stavkom 2. ovog članka. Ugovor će se primjenjivati na ulaganja koja su postojala u vrijeme stupanja na snagu ovog Ugovora, kao i na ulaganja obavljena ili stečena nakon toga.

2. Bilo koja ugovorna stranka ima pravo raskinuti ovaj Ugovor na kraju prvog razdoblja od deset godina ili u bilo koje vrijeme nakon toga, slanjem pismene obavijesti drugoj ugovornoj stranki godinu dana prije no što raskid stupi na snagu.

3. Na ovaj se Ugovor mogu pridodati amandmani u obliku pismenog dogovora obiju ugovornih stranki. Amandman stupa na snagu onog trenutka kada se ugovorne stranke međusobno obavijeste da su stvorile sve potrebne interne uvjete za stupanje na snagu takvog amandmana.

4. Glede ulaganja obavljenih ili stečenih prije dana isteka ovog Ugovora na koja se ovaj Ugovor primjenjuje, odredbe svih drugih članaka ovog Ugovora će nastaviti vrijediti u daljnjem razdoblju od deset (10) godina od dana isteka Ugovora.

Ovaj Ugovor potpisale su za to ovlaštene osobe.

Sačinjeno u Zagrebu dana 12. veljače 1996. godine u dva izvornika, na hrvatskom, turskom i engleskom jeziku, pri čemu su svi tekstovi jednako vjerodostojni.

U slučaju neslaganja mjerodavan je engleski tekst Ugovora.

ZA REPUBLIKU HRVATSKU ZA REPUBLIKU TURSKU

Hidajet Bišćević, v. r.

pomoćnik ministra vanjskih veleposlanik Republike

poslova Republike Hrvatske Turske u Zagrebu

Za izvršenje ove Uredbe nadležno je Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske.

Ova Uredba stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 404-02/93-01/06
Urbroj: 5030114-97-1
Zagreb, 18. rujna 1997.