ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA O SOCIJALNOM OSIGURANJU IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I REPUBLIKE AUSTRIJE

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Republike Austrije, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 19. rujna 1997.

Broj: 081-97-1520/1
Zagreb, 29. rujna 1997.

Potvrđuje se Ugovor o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Republike Austrije, potpisan u Zagrebu 16. siječnja 1997. u izvorniku na hrvatskom i njemačkom jeziku.

Tekst Ugovora na hrvatskom jeziku glasi:

u želji za uređivanjem međusobnih odnosa na području socijalnog osiguranja dogovorile su se sklopiti sljedeći Ugovor:

(1) U ovom ugovoru znače izrazi:

1. »Hrvatska«

Republiku Hrvatsku

»Austrija«

Republiku Austriju;

2. »pravni propisi«

zakone, uredbe, statute i ostale opće pravne akte koji se odnose na grane socijalnog osiguranja navedene u članku 2. stavku 1.;

3. »nadležno tijelo«

savezne ministre ili ministarstva kojima je povjerena primjena pravnih propisa navedenih u članku 2. stavku 1;

4. nositelj«

ustanovu ili tijelo zaduženo za provedbu pravnih propisa navedenih u članku 2. stavku 1. ili dijela tih propisa;

5. »nadležni nositelj«

nositelja kod kojega je osoba osigurana u času podnošenja zahtjeva za davanja, ili kod kojega ima pravo na davanje ili bi ga imala da boravi na području države ugovornice u kojoj je bila posljednji put osigurana;

6. »prebivalište«

mjesto stalnog boravka;

7. »boravak«

privremeni boravak;

8. »član obitelji«

člana obitelji prema pravnim propisima države ugovornice u kojoj nositelj, na čiji će se teret isplaćivati davanja, ima svoje sjedište;

9. »razdoblja osiguranja«

razdoblja uplaćenih doprinosa, razdoblja zaposlenja i izjednačena razdoblja, koja se prema pravnim propisima obiju država ugovornica takvima smatraju;

10. »novčano davanje«, »renta« ili »mirovina«

novčano davanje, rentu ili mirovinu uključujući sve njihove dijelove iz javnih sredstava, sve doplatke, svote povećanja i dodatke kao i kapitalne otpremine;

(2) U ovom ugovoru ostali izrazi imaju značenje koje im pripada prema pravnim propisima obiju država ugovornica.

(1) Ovaj se ugovor odnosi:

1. na hrvatske pravne propise o:

a) zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti,

b) mirovinskom i invalidskom osiguranju,

c) osiguranju za slučaj nezaposlenosti;

2. na austrijske pravne propise o:

a) zdravstvenom osiguranju,

b) osiguranju za slučaj nesreće na poslu,

c) mirovinskom osiguranju s izuzetkom posebnog osiguranja za bilježništvo,

d) davanju za nezaposlenost.

(2) Ovaj ugovor odnosi se i na sve pravne propise koji obuhvaćaju, mijenjaju ili dopunjavaju pravne propise navedene u stavku 1.

Ovaj ugovor vrijedi:

a) za osobe za koje vrijede ili su vrijedili pravni propisi jedne ili obiju država ugovornica;

b) za druge osobe, ukoliko njihova prava potječu od osoba navedenih pod a).

(1) Ne određuje li ovaj ugovor drukčije, u primjeni pravnih propisa jedne države ugovornice njeni su državljani izjednačeni s državljanima druge države ugovornice.

(2) Stavak 1. ne dira u:

a) pravne propise obiju država ugovornica o sudjelovanju osiguranika i poslodavaca u tijelima nositelja i saveza, kao i u donošenju sudskih odluka s područja socijalnog osiguranja;

b) odredbe o reguliranju tereta osiguranja u međudržavnim ugovorima država ugovornica s trećim državama;

c) pravne propise obiju država ugovornica o osiguranju osoba zaposlenih u službenim predstavništvima jedne od država ugovornica u trećim državama ili pri članovima takvih predstavništava.

(3) Stavak 1. vrijedi glede austrijskih pravnih propisa o uzimanju u obzir razdoblja ratne službe ili s njima izjednačenih razdoblja samo za one hrvatske državljane koji su neposredno prije 13. ožujka 1938. imali austrijsko državljanstvo.

(1) Ne određuje li ovaj ugovor drukčije, mirovine, rente i druga novčana davanja s izuzetkom davanja za nezaposlenost, na koja postoji pravo prema pravnim propisima jedne države ugovornice, ne smiju se smanjivati, mijenjati, stavljati u mirovanje, oduzeti ili plijeniti zato što korisnik prebiva na području druge države ugovornice.

(2) Stavak 1. ne vrijedi za:

a) zaštitni dodatak prema hrvatskim pravnim propisima;

b) zaštitni mirovinski dodatak prema austrijskim pravnim propisima.

(1) Ne određuju li članci 7. i 8. drukčije, obveza osiguranja osobe koja obavlja neku djelatnost utvrđuje se prema pravnim propisima države ugovornice na čijem se području obavlja dotična djelatnost. Za obavljanje nesamostalne djelatnosti to vrijedi i onda ako je prebivalište zaposlenika ili sjedište poslodavca na području druge države ugovornice.

(2) Za službenike i s njima izjednačene osobe vrijede pravni propisi države ugovornice u čijoj su upravi zaposleni.

(1) Ako poduzeće sa sjedištem na području jedne države ugovornice pošalje zaposlenika na područje druge države ugovornice, do kraja 24. kalendarskog mjeseca nakon odlaska zaposlenika primjenjuju se i dalje pravni propisi prve države ugovornice, kao da je on još uvijek zaposlen na njenom području.

(2) Ako je zaposlenik nekog zrakoplovnog poduzeća sa sjedištem na području jedne države ugovornice s tog područja poslan na područje druge države ugovornice i dalje će se primjenjivati pravni propisi prve države ugovornice, kao da je on još uvijek zaposlen na njenom području.

(3) Posada pomorskog broda kao i druge osobe koje nisu samo privremeno zaposlene na pomorskom brodu, podliježu pravnim propisima države ugovornice pod čijom zastavom brod plovi.

(1) Za članove diplomatskih i konzularnih predstavništava, te za privatno kućno osoblje u službi članova tih predstavništava, koji su izaslani na područje druge države ugovornice vrijede pravni propisi države ugovornice koja ih šalje.

(2) Za zaposlenike iz stavka 1. koji nisu izaslani vrijede pravni propisi države ugovornice na čijem su području zaposleni. Ako su oni državljani druge države ugovornice mogu u roku od tri mjeseca nakon početka zaposlenja odabrati primjenu pravnih propisa druge dražve ugovornice.

(1) Na zajednički zahtjev zaposlenika i njegovog poslodavca nadležna tijela obiju država ugovornica mogu sporazumno dogovoriti iznimke od članka 6. do 8., pri čemu treba uzeti u obzir vrstu i okolnosti zaposlenja.

(2) Vrijede li za nekog zaposlenika iz stavka 1. pravni propisi jedne države ugovornice, premda je zaposlen na području druge države ugovornice, ti će se pravni propisi primjenjivati kao da se zaposlenje obavlja na području prve države ugovornice.

Ako je osoba navršila razdoblja osiguranja prema pravnim propisima obiju država ugovornica, ona se zbrajaju za stjecanje prava na davanja i za trajanje tih davanja, ukoliko se ne odnose na isto razdoblje.

(1) Osoba koja ispunjava uvjete za stjecanje prava na davanja prema pravnim propisima jedne države ugovornice, a

a) prebiva na području druge države ugovornice ili

b) njeno stanje za vrijeme boravka na području druge države ugovornice zahtijeva neodgodivo pružanje davanja, a dotična osoba nije otišla u drugu državu ugovornicu radi liječenja, ili je

c) od nadležnog nositelja dobila ili dobije odobrenje za odlazak na područje druge države ugovornice radi liječenja koje zahtijeva njeno stanje,

ima pravo na davanja u naravi na teret nadležnog nositelja od nositelja u prebivalištu ili mjestu boravka prema pravnim propisima koji za tog nositelja vrijede, kao da je ta osoba kod njega osigurana.

(2) U slučaju iz stavka 1. odobrenje proteza, većih pomagala i drugih davanja u naravi veće vrijednosti ovisi o suglasnosti nadležnog nositelja. Suglasnost nije potrebna ako se pružanje davanja ne može odgoditi, a da se ozbiljno ne ugrozi život ili zdravlje dotične osobe, ili ako se sukladno članku 15. stavku 2. troškovi nadoknađuju u paušalnim svotama.

(3) Prethodni stavci jednako se primjenjuju na članove obitelji.

(4) Stavak 1. slova b) i c) vrijede u Austriji za liječenje kod liječnika, stomatologa i zubara u privatnoj praksi samo za:

a) osobe koje borave u Austriji radi zaposlenja i članove njihovih obitelji koje ih prate;

b) osobe koje dolaze u posjet obitelji koja prebiva u Austriji;

c) osobe koje borave u Austriji iz drugih razloga, a pruženo im je ambulantno liječenje na račun područne bolesničke blagajne koja dolazi u obzir prema njihovom mjestu boravka.

(1) U slučajevima iz članka 11. nadležni nositelj pruža novčana davanja prema pravnim propisima koji za njega vrijede.

(2) Ovisi li prema pravnim propisima jedne države ugovornice visina novčanih davanja o broju članova obitelji, nadležni nositelj uzima u obzir i one članove obitelji koji prebivaju na području druge države ugovornice.

(1) Na korisnike mirovina iz mirovinskog osiguranja država ugovornica primjenjuju se pravni propisi o zdravstvenom osiguranju umirovljenika one države ugovornice na čijem području oni prebivaju. Pritom se u slučaju priznavanja mirovine samo prema pravnim propisima druge države ugovornice, ta mirovina smatra mirovinom prve države ugovornice.

(2) Stavak 1. jednako vrijedi za podnositelje zahtjeva za mirovinu.

U slučajevima iz članka 11. stavka 1. i članka 13. stavka 1. druga rečenica davanja odobrava:

u Hrvatskoj

mjesno nadležni područni ured Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje,

u Austriji

područna bolesnička blagajna koja dolazi u obzir za dotičnu osobu prema mjestu boravka ili prebivalištu.

(1) Nadležni nositelj nadoknađuje nositelju koji je pružio davanja u naravi utrošene svote prema članku 11. i članku 13. stavku 1. druge rečenice, s izuzetkom administrativnih troškova.

(2) Nadležna tijela mogu, radi administrativnog pojednostavljenja, ugovoriti da se za sve slučajeve ili određene skupine slučajeva, umjesto pojedinačnog obračuna troškova, primjenjuju paušalne isplate.

(3) U slučajevima iz članka 13. stavka 1. druga rečenica, troškovi za korisnike prava iz austrijskog mirovinskog osiguranja nadoknađuju se iz doprinosa za zdravstveno osiguranje umirovljenika koji se uplaćuju u Glavni savez austrijskih nositelja socijalnog osiguranja.

(1) Osoba koja zbog nesreće na poslu ili profesionalne bolesti ima pravo na davanja u naravi prema pravnim propisima jedne države ugovornice, a boravi ili prebiva na području druge države ugovornice, ima pravo na davanja u naravi na teret nadležnog nositelja od nositelja u mjestu boravka ili prebivalištu prema pravnim propisima koji za tog nositelja vrijede, kao da je dotična osoba osigurana kod njega. Jednako vrijedi članak 11. stavak 2.

(2) U slučajevima iz stavka 1. davanja u naravi odobrava:

u Hrvatskoj

mjesno nadležni područni ured Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje,

u Austriji

područna bolesnička blagajna koja dolazi u obzir prema mjestu boravka ili prebivalištu korisnika, odnosno nositelj osiguranja za nesreće na poslu.

(3) Za nadoknađivanje troškova iz stavka 1. jednako vrijedi članak 15.

Ako osoba koja prebiva na području jedne države ugovornice i na osnovi propisanog ugovora o radu putuje u drugu državu ugovornicu radi stupanja na posao, na tom najkraćem putu bez prekida do mjesta rada doživi nesreću, naknadu za tu nesreću isplaćuje nositelj te države ugovornice, sukladno pravnim propisima o osiguranju za slučaj nesreće na poslu. To vrijedi i za nesreću koju zaposlenik doživi pri povratku u državu prebivanja neposredno nakon isteka ugovora o radu na osnovi kojega je putovao u drugu državu ugovornicu.

(1) Ovisi li odobrenje davanja za neku profesionalnu bolest prema pravnim propisima jedne države ugovornice o tome je li bolest prvi put liječnički utvrđena na području te države ugovornice, smatra se da je taj uvjet ispunjen ako je dotična bolest prvi puta utvrđena na području druge državne ugovornice.

(2) Predviđaju li pravni propisi jedne države ugovornice da se davanja za neku profesionalnu bolest odobravaju samo ako je djelatnost koja može uzrokovati tu bolest obavljana u nekom minimalnom razdoblju, nadležni nositelj te države ugovornice, ukoliko je potrebno, uzima u obzir razdoblja obavljanja takve djelatnosti tijekom kojih su vrijedili pravni propisi druge države ugovornice.

(1) Ako bi pravo na naknadu za profesionalnu bolest postojalo prema pravnim propisima obiju država ugovornica, davanja se odobravaju samo prema pravnim propisima one države ugovornice na čijem je području posljednji put obavljana djelatnost koja je mogla uzrokovati takvu profesionalnu bolest, ukoliko dotična osoba ispunjava uvjete predviđene ovim pravnim propisima.

(2) Ako je osoba koja boluje od profesionalne bolesti primala ili prima davanja na teret nositelja jedne države ugovornice i ako, nakon što je prema pravnim propisima druge države ugovornice obavljala djelatnost koja je mogla uzrokovati profesionalnu bolest, te zbog pogoršanja zatraži davanja od nositelja druge države ugovornice, tada nositelj prve države ugovornice i dalje snosi troškove davanja bez obzira na pogoršanje, prema pravnim propisima koji vrijede za njega. Nadležni nositelj druge države ugovornice odobrava davanje u visini razlike između davanja koje pripada nakon pogoršanja i davanja koje bi pripadalo prema njegovim pravnim propisima prije pogoršanja, da je bolest nastupila prema tim pravnim propisima.

(1) Ovisi li, prema pravnim propisima jedne države ugovornice, stjecanje, održanje ili ponovno priznanje prava na davanja o navršenim razdobljima osiguranja, mjerodavni nositelj te države ugovornice obvezan je, u potrebnoj mjeri uzeti u obzir razdoblja osiguranja navršena prema pravnim propisima druge države ugovornice, kao da su navršena prema pravnim propisima koje on primjenjuje.

(2) Ovisi li, prema pravnim propisima jedne države ugovornice, odobrenje određenih davanja o navršenim razdobljima osiguranja u nekom zvanju za koje postoji poseban sustav, ili u nekoj određenoj struci ili u nekom određenom zaposlenju, tada se za odobrenje tih davanja razdoblja osiguranja, navršena prema pravnim propisima druge države ugovornice, uzimaju u obzir samo onda ako su navršena u odgovarajućem sustavu, ili, ako takav ne postoji, u istoj struci ili u istom zaposlenju.

(3) Ako se, prema pravnim propisima jedne države ugovornice, razdoblje u kojem moraju biti navršena razdoblja osiguranja produžava za razdoblje primanja mirovine, tada se to razdoblje produžava i za odgovarajuće razdoblje primanja mirovine prema pravnim propisima druge države ugovornice.

(4) Ako je, prema hrvatskim pravnim propisima, uvjet za stjecanje, održanje ili ponovno priznavanje prava na davanja postojanje određenih činjeničnih stanja, isto vrijedi i za odgovarajuća činjenična stanja u Austriji.

(5) Pri provedbi stavaka 1. i 2. austrijski nositelj preračunava hrvatska razdoblja osiguranja izražena u danima u mjesece, pri čemu 30 dana odgovara jednom mjesecu; preostali dani računaju se pritom kao cijeli mjesec.

(1) Ako razdoblja osiguranja koja se uzimaju u obzir za obračun davanja, prema pravnim propisima jedne države ugovornice, ne dosižu ukupno dvanaest mjeseci i ako isključivo na osnovi th razdoblja osiguranja ne postoji pravo na davanja prema tim pravnim propisima, tada se, prema tim pravnim propisima, ne odobrava nikakvo davanje.

(2) Razdoblja osiguranja iz stavka 1. nadležni je nositelj druge države ugovornice obvezan uzeti u obzir za stjecanje, održanje i ponovno priznanje prava na davanja, te određivanje njihove visine, kao da su ta razdoblja osiguranja navršena prema pravnim propisima koje on primjenjuje.

(1) Postoji li, prema pravnim propisima jedne države ugovornice, pravo na davanje i bez primjene članka 20., nadležni nositelj te države ugovornice obvezan je odrediti davanje isključivo na osnovi razdoblja osiguranja koja se uzimaju u obzir prema tim pravnim propisima.

(2) Postoji li, prema hrvatskim pravnim propisima, pravo na davanja samo uz primjenu članka 20., nadležni hrvatski nositelj obvezan je, po mogućnosti, odrediti davanje isključivo na osnovi razdoblja osiguranja koja se uzimaju u obzir prema hrvatskim pravnim propisima. Ako određivanje davanja na način iz prethodne rečenice nije moguće, davanje se određuje kako slijedi:

1. Nadležni hrvatski nositelj najprije izračunava teoretsku svotu davanja koje bi pripadalo kad bi se sva razdoblja osiguranja, koja se uzimaju u obzir prema članku 20., uzimala u obzir isključivo prema hrvatskim pravnim propisima.

2. Na osnovi svote iz točke 1. hrvatski nositelj utvrđuje dužnu svotu u omjeru u kojem se trajanje razdoblja osiguranja koja se uzimaju u obzir prema hrvatskim pravnim propisima nalazi prema ukupnom trajanju razdoblja osiguranja koja se uzimaju u obzir prema članku 20.

(3) Postoji li, prema austrijskim pravnim propisima, pravo na davanja samo uz primjenu članka 20., nadležni austrijski nositelj obvezan je odrediti davanje isključivo na osnovi razdoblja osiguranja koja se uzimaju u obzir prema austrijskim pravnim propisima, kao i na osnovi sljedećih odredaba:

1. Davanja ili dijelovi davanja čija svota ne ovisi o dužini navršenih razdoblja osiguranja pripadaju u omjeru između razdoblja osiguranja koja se uzimaju u obzir za obračun davanja prema austrijskim pravnim propisima i 30 godina, ali najviše u visini pune svote.

2. Uzimaju li se, pri obračunu davanja za invalidnost ili za nadživjele članove obitelji, u obzir i razdoblja nakon nastanka osiguranog slučaja, ta se razdoblja uzimaju u obzir samo u omjeru u kojem se razdoblja osiguranja koja se uzimaju u obzir za obračun davanja, prema austrijskim pravnim propisima, nalaze prema dvjema trećinama broja punih kalendarskih mjeseci od navršene 16. godine života dotične osobe do nastanka osiguranog slučaja, ali najviše do punog trajanja.

3. Točka 1. ne vrijedi:

a) za davanja iz dopunskog osiguranja,

b) za davanja ili dijelove davanja koji ovise o prihodima, a služe za osiguranje minimalnih prihoda.

(1) Razdoblja osiguranja tijekom zaposlenja koje podliježe obvezi plaćanja doprinosa, navršena prema pravnim propisima jedne države ugovornice, uzimaju se u obzir za stjecanje prava na davanja u slučaju nezaposlenosti prema pravnim propisima druge države ugovornice, ukoliko je nezaposlena osoba u državi u kojoj ostvaruje pravo na takvo davanje u posljednjih dvanaest mjeseci prije podnošenja zahtjeva bila osigurana kao zaposlenik ukupno najmanje 26 tjedana bez povrede propisa o zapošljavanju stranaca.

(2) Uvjet minimalnog razdoblja zaposlenja od 26 tjedana, utvrđen u stavku 1. ne vrijedi za nezaposlene osobe čije je zaposlenje bilo predviđeno za duži rok, ali je bez njihove krivnje okončano prije isteka 26 tjedana, ili za austrijske državljane koji podnose zahtjev za davanja u Austriji.

Trajanje primanja naknade umanjuje se za razdoblje u kojem je nezaposlena osoba u drugoj državi ugovornici u posljednjih dvanaest mjeseci prije dana podnošenja zahtjeva već primala novčanu naknadu zbog nezaposlenosti.

(1) Nadležna tijela će sporazumom urediti administrativne mjere za provedbu ovog ugovora.

(2) Nadležna tijela obiju država ugovornica međusobno se obavještavaju:

a) o svim poduzetim mjerama za provedbu ovog ugovora;

b) o svim promjenama svojih pravnih propisa u svezi s primjenom ovog ugovora.

(3) Pri primjeni ovog ugovora tijela i nositelji država ugovornica obvezni su međusobno si pomagati i postupati kao da primjenjuju vlastite pravne propise. Ta je službena pomoć besplatna.

(4) Nositelji i tijela država ugovornica mogu, radi primjene ovog ugovora, izravno stupati u vezu međusobno, kao i sa zainteresiranim osobama ili njihovim opunomoćenicima.

(5) Nositelji i tijela jedne države ugovornice ne smiju odbiti podnesene zahtjeve i druge pisane podneske zato jer su napisani na službenom jeziku druge države ugovornice.

(6) Liječničke preglede, koji se obavljaju pri provedbi pravnih propisa jedne države ugovornice, a odnose se na osobe koje borave na području druge države ugovornice ili tamo prebivaju, obavit će na zahtjev nadležnog nositelja i na njegov teret nositelj u mjestu boravka ili prebivalištu. Ako se liječnički pregledi obavljaju u interesu nositelja obiju država ugovornica troškovi se ne nadoknađuju.

(7) Za sudsku pravnu pomoć vrijede odredbe koje se primjenjuju za pravnu pomoć u građanskim pravnim predmetima.

Nadležna tijela obvezna su odrediti tijela za vezu radi lakše provedbe ovog ugovora, poglavito radi uspostavljanja jednostavne i brze veze između zainteresiranih nositelja obiju strana.

(1) Svako oslobađanje ili smanjenje poreza, te pristojbi za ovjeru, sudskih ili upisnih pristojbi, predviđeno propisima jedne države ugovornice za pismene podneske ili isprave koje se prilažu u primjeni ovih pravnih propisa, odnosi se i na odgovarajuće pisane podneske i isprave koje se prilažu pri primjeni ovog ugovora ili pravnih propisa druge države ugovornice.

(2) Isprave, dokumenti i pisani podnesci bilo koje vrste koji se moraju priložiti pri primjeni ovog ugovora, ne podliježu nikakvoj ovjeri.

(1) Zahtijevi, izjave ili pravna sredstva, koja se primjenom ovog ugovora ili pravnih propisa jedne države ugovornice predaju tijelu, nositelju ili drugoj nadležnoj ustanovi jedne države ugovornice, smatraju se zahtjevima, ili pravnim sredstvima podnesenima tijelu, nositelju ili nekoj drugoj nadležnoj ustanovi druge države ugovornice.

(2) Zahtjev za davanje, podnesen prema pravnim propisima jedne države ugovornice, smatra se također zahtjevom za odgovarajuće davanje prema pravnim propisima druge države ugovornice, koje dolazi u obzir pri primjeni ovog ugovora. To ne vrijedi ako podnositelj zahtjeva izričito zahtjeva odgodu utvrđivanja stečenog prava na davanje zbog starosti prema pravnim propisima jedne države ugovornice.

(3) Zahtjevi, izjave ili pravna sredstva, koja se u primjeni pravnih propisa jedne države ugovornice trebaju u određenom roku predati tijelu, nositelju ili nekoj drugoj nadležnoj ustanovi te države ugovornice, mogu se u tom istom roku predati odgovarajućoj službi druge države ugovornice.

(4) U slučajevima iz stavka 1. do 3. dotična služba prosljeđuje te zahtjeve, izjave ili pravna sredstva, bilo izravno ili putem tijela za vezu država ugovornica, odgovarajućoj nadležnoj službi druge države ugovornice.

(1) Nositelji obvezni na pružanje davanja prema ovom ugovoru obvezni su isplaćivati novčana davanja s oslobađajućim učinkom u valuti koja vrijedi u njihovoj državi.

(2) Nadoknade predviđene ovim ugovorom isplaćuju se u valuti države ugovornice u kojoj se nalazi sjedište nositelja koji je odobrio davanja.

(3) Doznake na temelju ovog ugovora šalju se prema sporazumima koji vrijede na tom području u objema državama ugovornicama u času slanja doznake.

(1) Ovršne odluke sudova kao i ovršna rješenja, te dokazi o neplaćaju (isprave) nositelja ili tijela jedne države ugovornice o doprinosima i drugim potraživanjima iz socijalnog osiguranja priznaju se i u drugoj državi ugovornici.

(2) Priznavanje se može uskratiti jedino ako se protivi javnom poretku države ugovornice u kojoj bi se odluka ili isprava trebala priznati.

(3) Na osnovi ovršnih odluka i isprava priznatih prema stavku 1. provodi se ovrha u drugoj državi ugovornici. Ovršni se postupak provodi prema pravnim propisima koji vrijede za ovrhu donesenih odgovarajućih odluka i isprava u onoj državi na čijem se području ovrha provodi Primjerak odluke ili isprave mora sadržati potvrdu o njezinoj ovršnosti (klauzula ovršnosti).

(1) Ako je nositelj jedne države ugovornice isplaćivao predujam može se zadržati isplata zaostataka odgovarajućeg davanja, na koje postoji pravo prema pravnim propisima druge države ugovornice, za to isto razdoblje. Ako je nositelj jedne države ugovornice u razdoblju za koje nositelj druge države ugovornice treba naknadno odobriti odgovarajuće davanje, isplaćivao veće davanje nego što pripada, tada se svota koja prelazi to davanje do visine pripadajućih zaostataka smatra predujmom u smislu prve rečenice.

(2) Ako je nositelj socijalne pomoći jedne države ugovornice odobrio socijalnu pomoć za razdoblje za koje naknadno, prema pravnim propisima druge države ugovornice, nastane pravo na novčana davanja, nadležni nositelj te države ugovornice na zahtjev i u korist nositelja socijalne pomoći zadržava zaostatke koji se odnose na isto razdoblje, do visine isplaćene socijalne pomoći, kao da se radi o isplaćenoj socijalnoj pomoći nositelja te druge države ugovornice.

(1) Ako osoba kojoj, prema pravnim propisima jedne države ugovornice, pripadaju davanja zbog neke štete koja je nastala na području druge države ugovornice, ima prema njezinim pravnim propisima pravo na naknadu štete od treće osobe, pravo na naknadu štete prelazi na nositelja prve države ugovornice prema pravnim propisima koji za njega vrijede.

(2) Pripada li pravo na naknadu štete glede istovrsnih davanja iz istog slučaja štete nositelju jedne države ugovornice i nositelju druge države ugovornice, treća osoba može prava, koja prema stavku 1. prelaze na oba nositelja, s oslobađajućim učinkom namiriti uplatom jednom ili drugom nositelju. U međusobnom odnosu nositelji su se dužni namiriti razmjerno davanjima koja isplaćuju.

Sporove između dviju država ugovornica pri tumačenju i primjeni ovog ugovora trebaju, ako je to moguće, rješavati nadležna tijela država ugovornica.

(1) Na ovom se ugovoru ne temelje nikakva prava na isplatu davanja za razdoblje prije 1. siječnja 1997.

(2) Za utvrđivanje prava na davanja, prema ovom ugovoru, uzimaju se u obzir i ona razdoblja osiguranja koja su prema pravnim propisima jedne od država ugovornica navršena prije 1. siječnja 1997.

(3) Uz rezervu stavka 1., ovaj ugovor vrijedi i za osigurane slučajeve nastale prije 1. siječnja 1997, ako ranije utvrđena prava nisu već namirena kapitalnim isplatama.

(4) Davanja utvrđena prije 1. siječnja 1997. neće se nanovo utvrđivati.

(1) Nositelji u Hrvatskoj preuzimaju sva očekivana i stečena prava hrvatskih državljana koji su kao jugoslavenski državljani na dan 1. siječnja 1956. imali prebivalište na području bivše Jugoslavije, ukoliko su ta očekivana i stečena prava nastala na temelju razdoblja osiguranja navršenih u austrijskom socijalnom osiguranju (mirovinskom osiguranju ili osiguranju za slučaj nesreće na poslu) prije 1. siječnja 1956.

(2) Nositelji u Austriji preuzimaju sva očekivanja i stečena prava osoba koje su 1. siječnja 1956. bile austrijski državljani ili koje su prema austrijskim pravnim propisima s područja socijalnog osiguranja bile priznate kao folksdojčeri, pod uvjetom da dotične osobe na dan 1. siječnja 1956. nisu samo privremeno boravile na području Austrije, ukoliko su ta očekivana i stečena prava nastala na temelju razdoblja osiguranja navršenih u bivšem jugoslavenskom socijalnom osiguranju (mirovinskom ili invalidskom osiguranju) prije 1. siječnja 1956.

(3) U slučaju preuzimanja prava na davanja opći se uvjeti za odgovarajuća davanja smatraju ispunjenima. Pritom treba za obračun davanja utvrditi razdoblja osiguranja na kojima se temelje preuzeta prava na davanja. Ne dosižu li ta razdoblja mirovinski staž potreban za odgovarajuću mirovinu, za obračun davanja uzet će se u obzir razdoblja u opsegu toga mirovinskog staža.

(4) Pri uzimanju u obzir očekivanih i stečenih prava na davanja iz austrijskog mirovinskog osiguranja ili osiguranja za slučaj nesreće na poslu primjenjuju se pravni propisi austrijskog Saveznog zakona od 22. studenoga 1961. o stečenim i očekivanim pravima iz mirovinskog (rentnog) osiguranja i osiguranja za slučaj nesreće na poslu na osnovi zaposlenja u inozemstvu.

(1) Ovaj ugovor podliježe ratifikaciji. Ratifikacijske isprave razmijenit će se što je prije moguće u Beču.

(2) Ovaj ugovor stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka mjeseca u kojem su razmijenjene ratifikacijske isprave i primjenjuje se retroaktivno od 1. siječnja 1997. Ako se u razdoblju prije stupanja na snagu ovog ugovora u pogledu odobravanja davanja u naravi postupalo drukčije, tako neka i ostane.

(1) Ovaj ugovor sklapa se na neodređeno vrijeme. Svaka država ugovornica može ga diplomatskim putem pisano otkazati krajem kalendarske godine, pridržavajući se roka od tri mjeseca.

(2) U slučaju otkazivanja i dalje vrijede odredbe ovog ugovora za stečena prava.

U POTVRDU TOGA opunomoćenici su potpisali ovaj ugovor i stavili pečate.

SASTAVLJENO u Zagrebu dana 16. siječnja 1997. u dva izvornika na hrvatskom i njemačkom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna.

ZA REPUBLIKU HRVATSKU ZA REPUBLIKU AUSTRIJU

Vera Babić, v. r.

zamjenica ministra rada poslanik u Saveznom

i socijalne skrbi ministarstvu vanjskih

Republike Hrvatske poslova Republike Austrije

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 550-01/92-06
Zagreb, 19. rujna 1997.

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim