Zakoni i propisi - Pravni savjeti 11 11.7.1997. Uredba o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Države Kuwait o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja
     
   

Internet i poslovne usluge za poduzetnike


Izrada web stranice za tvrtke, obrtnike i udruge

Tvrtka Poslovni forum d.o.o. već dugi niz godina izrađuje i razvija vlastite CMS sustave.
Naši CMS sustavi omogućuju tvrtkama, obrtnicima, udrugama i građanima kvalitetne web stranice.

Link za opširnije informacije o izradi web stranica

 
 
     


Link na pregled svih poslovnih i internet usluga



Neslužbeni pregled iz Narodnih novina:

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 42. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (»Narodne novine«, broj 28/96), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 26. lipnja 1997. godine donijela

UREDBU

O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I DRŽAVE KUWAIT O POTICANJU I UZAJAMNOJ ZAŠTITI ULAGANJA

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor između Republike Hrvatske i Države Kuwait o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja, potpisan u Kuwaitu dana 8. ožujka 1997. godine, na hrvatskom, arapskom i engleskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR

IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I DRŽAVE KUWAIT O POTICANJU I UZAJAMNOJ ZAŠTITI ULAGANJA

Republika Hrvatska i Država Kuwait, (u daljnjem tekstu »države ugovornice«),

želeći stvoriti povoljne uvjete za razvoj međusobne gospodarske suradnje, a osobito za ulaganja ulagatelja jedne države ugovornice na teritoriju druge države ugovornice;

uviđajući da će poticanje i uzajamna zaštita takvih ulaganja potaknuti poslovnu inicijativu i povećati blagostanje u obje države ugovornice,

ugovorile su kako slijedi:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ovog Ugovora i ukoliko kontekst drugačije ne zahtijeva:

1. Izraz »ulaganje« odnosi se na svaki oblik imovine, u vlasništvu ili pod izravnom ili neizravnom kontrolom ulagatelja jedne države ugovornice uložene na teritoriju druge države ugovornice u skladu sa zakonima i propisima te države ugovornice. Ovaj izraz uključuje poglavito, iako ne isključivo:

(a) materijalnu, nematerijalnu, pokretnu i nepokretnu imovinu i sva druga imovinska prava kao što su zakupi, hipoteke, prava zadržaja, založno pravo i pravo uživanja, te slična prava;

(b) društvo ili poslovno poduzeće, ili udjele, dionice ili druge oblike sudjelovanja kapitala, te obveznice, zadužnice i druge oblike kamata na dugove u društvu ili poslovnom poduzeću, te druge dugove i zajmove, te vrijednosnice izdane od strane bilo kojeg ulagatelja države ugovornice, kao i povrate zadržane u svrhu ponovnog ulaganja;

(c) potraživanja koja glase na novac i bilo koju drugu imovinu ili činidbu u skladu s ugovorom koja ima gospodarsku vrijednost, a povezana je s ulaganjem;

(d) prava intelektualnog i industrijskog vlasništva uključujući između ostalog autorska prava, zaštitne znakove, patente, industrijski dizajn i tehnološke postupke, znanje i iskustvo, poslovne tajne, trgovačka imena i ugled;

(e) bilo koja prava dodijeljena zakonom, ugovorom ili temeljem bilo koje licence i dozvole dodijeljene u skladu sa zakonom, uključujući prava na traženje, ispitivanje, vađenje ili iskorištavanje prirodnih izvora, te prava na proizvodnju, upotrebu i prodaju proizvoda, kao i prava na obavljanje drugih gospodarskih i komercijalnih djelatnosti i usluga.

Bilo kakva promjena oblika ulaganja i ponovnog ulaganja imovine ne utječe na prirodu samog ulaganja.

2. Izraz »ulagatelj« znači:

(a) u odnosu na jednu državu ugovornicu

(1) fizičku osobu koja posjeduje državljanstvo te države ugovornice u skladu s njezinim važećim zakonodavstvom,

i

(2) vladu te države ugovornice i bilo koju pravnu osobu ili drugi subjekt pravno osnovan u skladu sa zakonima i propisima te države ugovornice, kao što su institucije, razvojni fondovi, upravni organi, fondacije, ustanove, agencije, poduzeća, zadruge, partnerstva, korporacije, društva, firme, organizacije i poslovna udruženja ili slične pravne subjekte, bez obzira da li je njihova odgovornost ograničena ili neograničena; te bilo koji pravni subjekt osnovan izvan pravne nadležnosti jedne države ugovornice kao pravna osoba u kojoj ta država ugovornica ili neki njezin državljanin ili subjekt osnovan na području njezine pravne nadležnosti ima pretežiti udjel.

(b) u odnosu na »treću državu«, fizičku osobu, pravni subjekt ili drugu organizaciju koja ispunjava mutatis mutandis, uvjete navedene u pod-odlomku (a) za jednu državu ugovornicu.

3. Izraz »posjedovati« ili »kontrolirati« u svom značenju uključuju vlasništvo ili kontrolu koji se vrši putem podružnica ili pridruženih jedinica, gdje god se one nalazile.

4. Izraz »povrati« odnosi se na iznose koji potječu od ulaganja, bez obzira na oblik u kojem su isplaćeni, a uključuju poglavito, iako ne isključivo, profite, kamate, dobitke od kapitala, dividende, tantijeme, honorare za menadžersku, tehničku i drugu pomoć, te plaćanja u naturi, kao što su u obliku roba ili usluga.

5. Izraz »teritorij« odnosi se na teritorij države ugovornice priznat međunarodnim pravom, uključujući bilo koje područje izvan teritorijalnog mora koje u skladu s međunarodnim pravom, jest ili može biti označeno po zakonima države ugovornice kao područje nad kojim ta država ugovornica može primjenjivati svoja suverena prava ili jurisdikciju.

6. Izraz »povezane djelatnosti« znači djelatnosti povezane s nekim ulaganjem, a uključuju između ostalog, djelatnosti kao što su:

(a) osnivanje, kontrolu i održavanje podružnica, agencija, ureda ili drugih pomoćnih sredstava za vođenje poslova;

(b) organizacija poduzeća, pribavljanje poduzeća ili udjela u poduzećima ili u njihovoj imovini, upravljanje, kontrola, održavanje, upotreba, uživanje i proširenje, te prodaja, likvidacija, raspuštanje ili drugi vid raspolaganja osnovanim ili stečenim poduzećima;

(c) sklapanje, realizacija i provedba ugovora koji se tiču ulaganja.

(d) pribavljanje, vlasništvo, upotreba i raspolaganje svim zakonskim sredstvima vlasništvom svake vrste, uključujući intelektualno vlasništvo, kao i zaštitu istog;

(e) posuđivanje sredstava od lokalnih financijskih ustanova, kao i kupnja, prodaja i izdavanje dionica i drugih vrijednosnih papira na lokalnom financijskom tržištu, te kupnju strane valute u svrhu funkcioniranja ulaganja.

7. Izraz »slobodno konvertibilna valuta« znači bilo koju valutu koju odredi Međunarodni monetarni fond, s vremena na vrijeme, kao slobodno upotrebljivu valutu u skladu s člancima Ugovora o Međunarodnom monetarnom fondu i svim eventualnim izmjenama i dopunama istog.

8. Izraz »bez odlaganja« znači razdoblje koje je obično potrebno za provedbu potrebnih formalnosti oko prijenosa plaćanja. To razdoblje počinje na dan kad je podnesen zahtjev za prijenos i ne bi ni u kom slučaju trebalo biti duže od jednog mjeseca.

Članak 2.

Poticanje ulaganja

1. Svaka država ugovornica će na svojem teritoriju i u skladu sa svojim važećim zakonima i propisima poticati i odobravati ulaganja i s njima povezane djelatnosti ulagatelja druge države ugovornice.

2. Svaka država ugovornica će na svojem teritoriju nastojati poduzimati i provoditi potrebne mjere koje se odnose na davanje odgovarajućih olakšica, stimulacija i drugih oblika poticanja ulaganja i s njima povezanih djelatnosti ulagatelja druge države ugovornice.

3. Ulagatelji jedne države ugovornice imaju pravo podnijeti zahtjev nadležnim tijelima u drugoj državi ugovornici za dodjelu odgovarajućih olakšica, inicijative i drugih oblika poticanja, a ti organi vlasti pružat će takvim ulagateljima svu pomoć, suglasnosti, odobrenja, dozvole i ovlaštenja u mjeri i pod uvjetima utvrđenim zakonima i propisima te države ugovornice.

4. Države ugovornice mogu se međusobno konzultirati na bilo koji način koji smatraju prikladnim, kako bi potakle i olakšale ulaganja na svojim teritorijima.

5. Ulagatelji jedne ili druge države ugovornice imat će pravo angažirati vrhunsko menadžersko i tehničko osoblje po svom izboru, bez obzira na državljanstvo, a svaka država ugovornica će u svezi s tim staviti na raspolaganje sva potrebna sredstva u mjeri u kojoj to dozvoljavaju zakoni i propisi svake od njih. Svaka će država ugovornica, prema svojim zakonima i propisima koji se tiču ulaska, boravka i rada neke fizičke osobe, ispitati i u dobroj vjeri razmotriti zahtjeve ulagatelja druge države ugovornice i ključnog osoblja zaposlenog kod tih ulagatelja, uključujući članove obitelji, da uđu, napuste ili privremeno borave na njezinom teritoriju, radi obavljanja djelatnosti povezanih s osnivanjem ili upravljanjem, održavanjem, upotrebom, uživanjem ili raspolaganjem ulaganjem.

6. Kad god se ukaže potreba za prijevozom roba ili osoba povezanih s nekim ulaganjem, svaka država ugovornica će u mjeri u kojoj joj to dozvoljavaju relevantni zakoni i propisi dozvoliti da prijevoz obave poduzeća druge državne ugovornice.

Članak 3.

Zaštita ulaganja

1. Ulaganja i s njim povezane djelatnosti ulagatelja jedne države ugovornice uživat će punu zaštitu i sigurnost na teritoriju druge države ugovornice na način koji je u skladu s međunarodnim pravom i odredbama ovog Ugovora. Ni jedna država ugovornica neće ni na koji način ometati proizvoljnim ili diskriminacijskim mjerama upravljanje, održavanje, upotrebu, uživanje, raspolaganje i bilo koju drugu djelatnost povezanu s ulaganjem.

2. Svaka država ugovornica učinit će dostupnim javnosti sve zakone, propise, upravne odredbe i postupke koji se tiču ili izravno pogađaju ulaganja ulagatelja druge države ugovornice na njezinom teritoriju.

3. Svaka država ugovornica poštovat će svaku eventualnu obvezu ili obećanje koje je dala u svezi s ulaganjima ulagatelja druge države ugovornice na njezinom teritoriju.

4. Jednom osnovana, ulaganja neće podlijegati u državi ugovornici domaćinu, dodatnim zahtjevima koji bi mogli otežati ili ograničiti njihovo širenje ili održavanje ili nepovoljno djelovati ili biti štetnima po njihovo održanje, osim ako se smatra da su takvi zahtjevi od vitalnog interesa za održavanje javnog reda ili javnog zdravlja i u skladu su s primjenjivim međunarodnim standardima.

5. Svaka država ugovornica prihvaća da, u cilju održavanja povoljnog okruženja za ulaganja na svojem teritoriju ulagatelja druge države ugovornice, osigura učinkovite načine traženja i ostvarenja prava koja se tiču ulaganja. Svaka država ugovornica će osigurati ulagateljima druge države ugovornice pravo na pristup svojim sudovima, upravnim sudovima i agencijama, te svim drugim tijelima koja vrše sudbenu vlast, kao i pravo da angažiraju osobe po svojem izboru, a koje inače ispunjavaju uvjete u skladu s primjenjivim zakonima i propisima, radi traženja i provedbe prava u svezi s njihovim ulaganjima.

6. U slučaju likvidacije ulaganja, na prihode od likvidacije primjenjivat će se isti vidovi zaštite i postupanja kao i na prvobitno ulaganje, uključujući one priznate temeljem članka 6. ovog Ugovora.

7. Ulaganja ulagatelja jedne države ugovornice ne smiju se u zemlji domaćinu podvrgnuti rekviziciji, sekvestraciji, konfiskaciji ili drugim sličnim mjerama osim u skladu s odgovarajućim zakonskim postupkom i općim pravilima međunarodnog zakona i drugih relevantnih odredaba ovog Ugovora.

Članak 4.

Postupak prema ulaganjima

1. Svaka država ugovornica obvezna je osigurati u svakom trenutku pravičan i nepristran postupak prema ulaganjima i pripadnim djelatnostima ulagatelja druge države ugovornice na svojem teritoriju. Taj postupak ne smije biti manje povoljan od onog što ga pruža u sličnim situacijama ulaganjima i pripadnim djelatnostima vlastitih ulagatelja ili ulagatelja bilo koje treće države, već prema tome što je najpovoljnije.

2. Svaka država ugovornica primjenjivat će prema ulagateljima druge države ugovornice, glede naknade, prijenosa, prinosa, uprave, održavanja, upotrebe, uživanja, pribavljanja ili raspolaganja njihovim ulaganjima i drugim pripadnim djelatnostima, postupak ne manje povoljan od onoga što ga pruža vlastitim ulagateljima ili ulagateljima bilo koje treće države, već prema tome što je najpovoljnije.

3. Međutim, odredbe ovog članka neće se tumačiti na način da obvezuju državu ugovornicu da proširi na ulagatelje druge države ugovornice koristi od bilo kojeg postupka, preferencije ili privilegije stečenih temeljem:

(a) bilo koje carinske unije, gospodarske unije, zone slobodne trgovine, monetarne unije ili drugog oblika regionalnog gospodarskog dogovora ili drugog sličnog međunarodnog ugovora, kojeg je jedna od država ugovornica stranka ili će to postati; ili

(b) bilo kakvog međunarodnog ili regionalnog ugovora ili drugog sličnog dogovora ili bilo kojeg zakonodavstva, koji se u cijelosti ili pretežito odnose na oporezivanje.

4. Ni jedna država ugovornica ne smije nametati ulagatelju druge države ugovornice privremene mjere, koje zahtijevaju ili ograničavaju kupovinu materijala, energije, goriva ili sredstava za proizvodnju, prijevoz ili rad bilo koje vrste ili ograničavaju plasman proizvoda unutar ili izvan teritorija države domaćina, ili bilo kakve druge mjere koje imaju diskriminacijski učinak prema ulaganjima ulagatelja druge države ugovornice u korist ulaganja njezinih vlastitih ulagatelja, osim ako se smatra da su takve mjere od vitalnog interesa za održavanja javnog reda ili javnog zdravlja i u skladu s primjenjivim međunarodnim standardima.

Članak 5.

Naknade štete ili gubitka

1. Kad ulaganja ulagatelja jedne države ugovornice pretrpe štetu ili gubitak zbog rata ili drugog oružanog sukoba, izvanrednog stanja u državi, pobune, javnih nereda, ustanka, nemira ili drugih sličnih događaja na teritoriju druge države ugovornice, prema njima mora potonja država ugovornica primijeniti postupak, glede restitucije, odštete, naknade ili druge nagodbe, ne manje povoljan od onog što ga ta druga država ugovornica primjenjuje prema vlastitim ulagateljima ili ulagateljima neke treće države, već prema tome što je najpovoljnije.

2. Ne prejudicirajući odlomak 1, ulagateljima jedne države ugovornice koji zbog bilo kojeg od događaja navedenih u tom odlomku, pretrpe štetu ili gubitak na teritoriju druge države ugovornice i imaju za posljedicu:

(a) oduzimanje njihove imovine ili njezinog dijela od strane njezinih oružanih snaga ili vlasti; ili

(b) uništavanje njihove imovine ili njezinog dijela od strane njezinih oružanih snaga ili organa vlasti, koje nije učinjeno tijekom borbenog djelovanja i koje nije zahtijevala data situacija,

bit će odobrena promptna, adekvatna i učinkovita naknada za štetu ili gubitak koja je nastala tijekom razdoblja oduzimanja ili kao posljedica uništenja njihove imovine. Rezultirajuća plaćanja izvršit će se u konvertibilnoj valuti i bit će slobodno prenosiva bez odlaganja.

Članak 6.

Izvlaštenje

1. (a) Ulaganja ulagatelja jedne države ugovornice na teritoriju druge države ugovornice neće se nacionalizirati, eksproprirati, otuđiti ili podvrgnuti izravnim ili neizravnim mjerama koje imaju učinak jednak nacionalizaciji, izvlaštenju ili otuđenju (u daljnjem tekstu pod zajedničkim nazivom »izvlaštenje«) od strane druge države ugovornice, osim u javne svrhe zbog unutarnjih potreba te države ugovornice, i uz promptnu, adekvatnu i učinkovitu naknadu i pod uvjetom da su te mjere poduzete na nediskriminacijskoj osnovi i po važećem zakonskom postupku opće primjene.

(b) Takva naknada mora odgovarati stvarnoj vrijednosti ulaganja i mora se odrediti i izračunati u skladu s međunarodno priznatim načelima vrednovanja temeljem pravične tržišne vrijednosti oduzetog ulaganja u vrijeme neposredno prije izvlaštenja ili prije nego što je predstojeće izvlaštenje postalo javno poznato, već prema tome što je ranije (u daljnjem tekstu »dan vrednovanja«). Takva naknada će se obračunati u slobodno konvertibilnoj valuti po izvoru ulagatelja, na osnovi prevladavajućeg tržišnog tečaja za tu valutu na dan vrednovanja, te će uključivati kamatu po prevladavajućoj komercijalnoj tržišnoj stopi, ali ni u kojem slučaju po manjoj od prevladavajuće LIBOR-kamatne stope ili njenog ekvivalenta, od datuma izvlaštenja do datuma plaćanja.

Kad se gore spomenuta pravična tržišna vrijednost ne može smjesta utvrditi, naknada će se odrediti na ravnopravnim načelima uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike i okolnosti, kao što je uloženi kapital, priroda i trajanje ulaganja, nova vrijednost, aprecijacija, tekući povrati, diskontirana vrijednost novčanog toka, knjigovodstvena vrijednost i ugled. Konačno utvrđeni iznos naknade mora se smjesta isplatiti ulagatelju u konvertibilnoj valuti i mora se dozvoliti njegov slobodni prijenos bez odlaganja.

2. Ne prejudicirajući njegova prava po članku 9. ovog Ugovora, pogođeni ulagatelj imat će pravo na promptnu reviziju, po zakonu države ugovornice koja vrši izvlaštenje, od strane sudbenog ili drugog nadležnog i neovisnog organa vlasti te države ugovornice, svojeg slučaja, uključujući vrednovanja ulaganja i plaćanja naknade za isto, u svjetlu načela iznijetih u odlomku 1.

3. Da bi se izbjegla sumnja, izvlaštenje mora uključivati situacije kad jedna država ugovornica oduzima imovinu nekog društva ili poduzeća koje je osnovano ili konstituirano prema važećim zakonima na njezinom vlastitom teritoriju, a u kojem ulagatelj druge države ugovornice ima ulaganje, uključujući i kroz posjedovanje udjela, dionica, zadužnica, te drugih prava ili interesa.

4. Izraz »izvlaštenje« odnosi se i na intervencije ili upravne mjere jedne države ugovornice kao što su zamrzavanje ili blokiranje ulaganja, razrez proizvoljnih ili prekomjernih poreza na ulaganje, prisilne prodaje cijelog ili dijela ulaganja, ili druge slične mjere, koje imaju de facto učinak konfiskacije ili izvlaštenja po tome što njihov učinak rezultira stvarnim oduzimanjem imovine ulagatelja, kontrole ili bitne koristi od ulaganja ili može rezultirati gubitkom ili štetom po gospodarsku vrijednost ulaganja.

5. Potraživanje naknade u skladu s načelima i odredbama ovog članka postoji i onda kad je, uslijed intervencije jedne države ugovornice u svakom poduzeću u koje je ulagatelj druge države ugovornice izvršio ulaganje, to ulaganje bitno umanjeno.

Članak 7.

Prijenos plaćanja koja se odnose na ulaganje

1. Svaka država ugovornica jamčit će ulagateljima druge države ugovornice slobodan prijenos plaćanja koja se odnose na ulaganja u i sa svoga teritorija, uključujući prijenos:

(a) početnog kapitala i svakog dodatnog kapitala za održavanje, upravljanje i razvoj ulaganja;

(b) povrata;

(c) plaćanja po ugovoru, uključujući amortizaciju glavnice i plaćanja naraslih kamata u skladu s ugovorom o zajmu;

(d) tantijema i naknada za prava navedena u članku 1. odlomak 1 (d);

(e) prihoda od prodaje ili likvidacije cijelog ili dijela ulaganja;

(f) zarada i drugih isplata osoblju angažiranom iz inozemstva u svezi s ulaganjem;

(g) plaćanja naknade u uskladu s člankom 5. i 6.;

(h) plaćanja navedena u članku 8.; te

(i) plaćanja koja proizlaze iz nagodbe u sporu.

2. Prijenosi plaćanja po odlomku 1. moraju se izvršiti bez odlaganja ili ograničenja u slobodno konvertibilnoj valuti osim u slučaju plaćanja u naturi. U slučaju kašnjenja u izvršavanju traženih prijenosa, pogođeni ulagatelj imat će pravo na kamatu za razdoblje takvog kašnjenja.

3. Prijenosi će se vršiti po prevladavajućem tržišnom tečaju na datum prijenosa za valutu koja se namjerava prenijeti. Ukoliko ne postoji tržište deviza, primjenjivat će se najnoviji tečaj koji vrijedi za ulaganja prema unutra ili devizni tečaj određen u skladu s propisiima Međunarodnog monetarnog fonda ili prema najnovijem tečaju za konverziju valuta u specijalna prava vučenja ili u američke dolare, već prema tome što je najpovoljnije za ulagatelja.

Članak 8.

Subrogacija

1. Ako jedna država ugovornica, od nje imenovana agencija ili društvo ili neko drugo poduzeće osnovano ili konstituirano u toj državi ugovornici (»osiguravajuća stranka«), izvrši plaćanje po osnovu odštete ili garancije koju je dala za ulaganje na teritoriju druge države ugovornice (»država domaćin«), ili na drugi način stekne dio ili sva prava i potraživanja u svezi s takvim ulaganjem kao rezultat potpunog ili djelomičnog neplateža ulagatelja, država domaćin će priznati:

(a) prijenos na osiguravajuću stranku, temeljem zakona, dijela ili svih prava i potraživanja koja proizlaze iz takvog ulaganja; i

(b) da osiguravajuća stranka ima pravo primijeniti ta prava i ostvariti potraživanja i da će preuzeti sve obveze u svezi s ulaganjem temeljem subrogacije, u istom opsegu kao i prethodnik po naslovu ili prvobitni ulagatelj.

2. Osiguravajuća stranka ima pravo u svim okolnostima na:

(a) isti postupak kad se radi o stečenim pravima i potraživanjima te preuzetim obvezama temeljem prijenosa iz gornjeg odlomka 1., i

(b) sva plaćanja primljena u skladu s tim pravima i potraživanjima,

kao što prvobitni ulagatelj ima pravo primiti temeljem ovog Ugovora, a koja se odnose na predmetno ulaganje.

3. Ne prejudicirajući članak 7., sva plaćanja koja osiguravajuća stranka primi u nekonvertibilnoj valuti temeljem stečenih prava i potraživanja bit će slobodno dostupna osiguravajućoj stranki u svrhu podmirenja troškova nastalih na teritoriju države domaćina.

Članak 9.

Rješavanje sporova između države ugovornice i ulagatelja

1. Sporovi između jedne države ugovornice i ulagatelja druge države ugovornice u svezi s nekim ulaganjem druge države ugovornice na teritoriju prve, rješavat će se po mogućnosti na prijateljski način.

2. Ukoliko se takav spor ne može riješiti u roku od šest mjeseci od datuma kad je jedna ili druga stranka u sporu zatražila prijateljsku nagodbu, spor se može dati na rješavanje, prema izboru ulagatelja, ili;

(a) u skladu s primjenjivim, ranije dogovorenim postupkom rješavanja sporova; ili

(b) međunarodnoj arbitraži u skladu sa sljedećim odlomcima ovog članka.

3. U slučaju da ulagatelj izabere podnošenje spora na rješavanje međunarodnoj arbitraži, ulagatelj će nadalje dati svoj pisani pristanak da spor bude podnesen:

(a) (1) Međunarodnom centru za rješavanje ulagačkih sporova (»Centar«), osnovanom u skladu s Konvencijom o rješavanju ulagačkih sporova između država i državljana drugih država, otvorenoj za potpisivanje 18. ožujka 1965. (»Washingtonska konvencija«), pod uvjetom da su obje države ugovornice stranke Washingtonske konvencije; ili

(2) Centru, prema pravilima Dodatnog tijela za upravljanje postupkom od Tajništva centra (»Pravila o dodatnim mogućnostima«) ukoliko je država ugovornica ulagatelja ili država ugovornica u sporu, ali ne obje, stranka Washingtonske konvencije;

(b) arbitražnom sudu osnovanom u skladu s Pravilnikom o arbitraži Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovinsko pravo (UNCITRAL), uz eventualne modifikacije tog Pravilnika od strane stranaka u sporu (s tim da organ koji vrši imenovanja, a naveden je u njima bude glavni tajnik Centra), ili

(c) arbitražnom sudu osnovanom u skladu s arbitražnim pravilima bilo koje arbitražne ustanove o kojoj se uzajamno dogovore stranke u sporu.

4. Ulagatelj, bez obzira da li je podnio spor obveznoj arbitraži prema odlomku 3, može zatražiti privremenu odgodu sudskog naloga, koja ne uključujuće plaćanje odštete, pred sudskim ili upravnim tijelom države ugovornice koja je stranka u sporu, prije pokretanja arbitražnog postupka ili tijekom postupka, radi zaštite svojih prava i interesa.

5. Svaka država ugovornica ovim daje svoj bezuvjetni pristanak na podnošenje investicijskog spora na rješavanje od strane obvezujuće arbitraže u skladu s izborom ulagatelja prema odlomku 3 (a) i (b) ili uzajamnom dogovoru dviju stranaka u sporu prema odlomku 3 (c).

6. (a) Pristanak iz odlomka 5., zajedno s pristankom datim prema odlomku 3., zadovoljit će zahtjev za pisanim pristankom stranaka u sporu u smislu poglavlja III. Washingtonske konvencije, Pravilima o dodatnim mogućnostima, članka II. Konvencije UN o priznavanju i provedbi stranih arbitražnih presuda, sastavljene u New Yorku 10. lipnja 1958. (»Njujorška konvencija«), te članka 1. Pravilnika o arbitraži UNCITRAL-a.

(b) Svaka arbitraža po ovom članku vodit će se, u skladu s uzajamnim dogovorom dviju stranaka, u državi koja je stranka Njujorške konvencije. Tužbe podnesene arbitraži u skladu s njom smatrat će se da proizlaze iz komercijalnog odnosa ili transakcije u smislu članka 1. Njujorške konvencije.

(c) Ni jedna država ugovornica neće pružiti diplomatsku zaštitu ili podići međunarodnu tužbu u svezi s bilo kakvim sporom podnesenim arbitraži, osim ako druga država ugovornica ne postupi u skladu s odlukom donesenom u takvom sporu.

Međutim, diplomatska zaštita u smislu odlomka (c) ne uključuje neformalnu diplomatsku razmjenu mišljenja jedino u cilju što lakšeg rješavanja spora.

7. Arbitražni sud osnovan po ovom članku odlučivat će o predmetu spora u skladu s pravnim propisima o kojima su se dogovorile obje stranke u sporu. Ako takav dogovor ne postoji, na spor će se primjenjivati pravo države ugovornice koja je stranka u sporu, uključujući i propis za slučaj sukoba prava, i oni propisi međunarodnog prava koji su primjenjivi.

8. Ulagatelj koji nije fizička osoba koja ima državljanstvo države ugovornice u sporu na dan svog pisanog pristanka iz odlomka (6) i koji, prije nastanka spora između njega i te države ugovornice, je kontroliran od ulagatelja druge države ugovornice, će sa ciljem podnošenja spora prema odlomku 3 (a) (1) ovog članka biti tretiran u smislu članka 25 (2) (b) Washingtonske konvencije kao »državljanin druge države ugovornice« i u smislu članka 1 (6) Pravila o dodatnim mogućnostima biti tretiran kao »državljanin druge države«.

9. Arbitražne odluke, koje mogu uključivati presudu o interesu, bit će konačne i obvezujuće za stranke u sporu. Svaka država ugovornica izvršit će bez odlaganja svaku takvu presudu i osigurati efikasnu provedbu takvih presuda na svojem teritoriju.

10. U bilo kojem postupku, sudbenom, arbitražnom ili sličnom, ili u provedbi bilo koje odluke ili presude, koji se tiču ulagačkog spora između jedne države ugovornice i ulagatelja druge države ugovornice, države ugovornice neće u svoju obranu pribjeći svom suverenom imunitetu. Svako protu-potraživanje ili pravo na kompenzaciju ne može se temeljiti na činjenici da je dotični ulagatelj primio ili će primiti, u skladu s ugovorom o osiguranju, odštetu ili drugu naknadu za svu ili dio navodne štete od bilo koje treće stranke, bilo javne ili privatne, uključujuću tu drugu državu ugovornicu i njezine organe, agencije ili instrumente.

Članak 10.

Rješavanje sporova između država ugovornica

1. Države ugovornice nastojat će, prema mogućnostima, riješiti svaki spor koji se tiče tumačenja ili primjene ovog Ugovora putem konzultacija ili drugih diplomatskih kanala.

2. Ako se spor ne može riješiti u roku od šest mjeseci od datuma kad je jedna od država ugovornica zatražila rješavanje konzultacijama ili drugim diplomatskim kanalima, i ako se države ugovornice drukčije ne dogovore u pisanom obliku, svaka država ugovornica može pisanom obavijesti drugoj državi ugovornici, podnijeti spor jednom ad hoc arbitražnom sudu u skladu sa sljedećim odredbama ovog članka.

3. Arbitražni sud se osniva kako slijedi: svaka država ugovornica imenovat će jednog člana, a ta dva člana će se dogovoriti o izboru državljana neke treće države za predsjedavajućeg arbitražnog suda kojeg će imenovati dvije države ugovornice. Članovi će biti imenovani u roku od dva mjeseca, a predsjedavajući u roku od četiri mjeseca od datuma kad je jedna od država ugovornica obavijestila drugu državu ugovornicu o tome da namjerava podnijeti spor na rješavanje arbitražnom sudu.

4. Ako rokovi navedeni u gornjem odlomku 3. ne budu poštivani, svaka država ugovornica može, u nedostatku nekog drugog dogovora,pozvati predsjednika Međunarodnog suda da izvrši potrebna imenovanja. Ako je predsjednik Međunarodnog suda državljanin jedne od država ugovornica ili ako je na drugi način spriječen u obavljanju navedene funkcije, pozvat će se potpredsjednik Međunarodnog suda da obavi potrebna imenovanja. Ako je potpredsjednik Međunarodnog suda državljanin jedne od država ugovornica ili ako je i on spriječen u obavljanju navedene funkcije, član Međunarodnog suda slijedeći po rangu, koji nije državljanin ni jedne države ugovornice, bit će pozvan da izvrši potrebna imenovanja.

5. Arbitražni sud donosi svoje odluke većinom glasova. Takva Odluka se donosi u skladu s međunarodnim zakonima, te je konačna i obvezujuća za obje države ugovornice. Svaka država ugovornica snosi troškove za člana kojeg je imenovala, kao i troškove svog zastupanja u arbitražnom postupku. Troškove predsjedavajućeg , kao i sve druge troškove, snose obje države ugovornice u jednakim dijelovima. Ipak, arbitražni sud može, po svom nahođenju odrediti da veći dio ili ukupne troškove snosi jedna od država ugovornica. Po svim ostalim pitanjima, arbitražni sud će odrediti svoj vlastiti postupak.

Članak 11.

Odnosi između država ugovornica

Odredbe ovog Ugovora primjenjivat će se bez obzira da li postoje diplomatski ili konzularni odnosi između država ugovornica.

Članak 12.

Očuvanje prava

Ako zakonodavstvo jedne od država ugovornica ili obveze po međunarodnom pravu koje sada postoje ili će biti naknadno uspostavljene između država ugovornica pored ovog Ugovora, sadrže propis, bilo opći ili posebni, koji ulaganjima ili s njima povezanim djelatnostima ulagatelja druge države ugovornice daje pravo na postupak povoljniji od onog koji je osiguran ovim Ugovorom, taj propis će prevladati nad ovim Ugovorom u mjeri u kojoj je povoljniji.

Članak 13.

Primjena

Ovaj Ugovor odnosi se na sva ulaganja, bilo postojeća ili ostvarena nakon datuma njegovog stupanja na snagu, ulagatelja jedne države ugovornice na teritoriju druge države ugovornice, ali se neće primjenjivati na ulagačke sporove koji su mogli nastati prije njegovog stupanja na snagu.

Članak 14.

Stupanje na snagu

Svaka država ugovornica će obavijestiti drugu diplomatskim putem da su ispunjeni ustavni zahtjevi za stupanje na snagu ovog Ugovora, te će Ugovor stupiti na snagu trideseti dan nakon primitka zadnje pisane obavijesti.

Članak 15.

Trajanje i otkaz

1. Ovaj Ugovor će ostati na snazi kroz razdoblje od trideset (30) godina, a ostat će na snazi i nakon toga kroz slično razdoblje ili razdoblja, osim u slučaju da jedna od država ugovornica, godinu dana prije isteka početnog ili bilo kojeg sljedećeg razdoblja, obavijesti drugu državu ugovornicu pisanim putem o svojoj namjeri da otkaže ovaj Ugovor.

2. Glede ulaganja izvršenih prije datuma kada obavijest o prestanku ovog Ugovora postane pravovaljana, odredbe ovog Ugovora ostat će na snazi kroz razdoblje od dvadeset (20) godina od datuma prestanka ovog Ugovora.

U potvrdu gornjeg, ovlašteni predstavnici obiju država ugovornica potpisali su ovaj Ugovor.

Napisano u dva izvornika u Kuwaitu dana 29. Shawal 1417 H, što odgovara datumu 8. ožujka 1997. godine, na hrvatskom, arapskom i engleskom jeziku, pri čemu su svi tekstovi jednako pravovljani. U slučaju odstupanja, mjerodavan je engleski tekst.

Za Republiku Hrvatsku Za Državu Kuwait

Davor Štern, v. r.


Prema Ustavu Republike Hrvatske, a uzimajući u obzir jedno od glavnih načela prava ignorantia iuris nocet (s latinskog nepoznavanje prava šteti - nitko se ne može ispričavati da nije znao da nešto zakonom nije bilo zabranjeno ili regulirano), prije nego što stupe na snagu zakoni i svi drugi propisi državnih tijela obvezno se objavljuju u Narodnim novinama. Osim zakona i drugih akata Hrvatskog sabora, u Narodnim novinama objavljuju se uredbe i drugi akti Vlade Republike Hrvatske, pravilnici, naredbe, napuci koje donose nadležni ministri, presude Ustavnog suda Republike, imenovanja i razrješenja državnih dužnosnika, veleposlanika, te i svi drugi akti državnih institucija. Također u posebnom dijelu (Narodne novine - Međunarodni ugovori) objavljuju se međunarodni ugovori koje je sklopila Republika Hrvatska. U narodnim novinama nalazi se i oglasnik javne nabave.
Nasser A. Al-Roudan, v. r.
Prema Ustavu Republike Hrvatske, a uzimajući u obzir jedno od glavnih načela prava ignorantia iuris nocet (s latinskog nepoznavanje prava šteti - nitko se ne može ispričavati da nije znao da nešto zakonom nije bilo zabranjeno ili regulirano), prije nego što stupe na snagu zakoni i svi drugi propisi državnih tijela obvezno se objavljuju u Narodnim novinama. Osim zakona i drugih akata Hrvatskog sabora, u Narodnim novinama objavljuju se uredbe i drugi akti Vlade Republike Hrvatske, pravilnici, naredbe, napuci koje donose nadležni ministri, presude Ustavnog suda Republike, imenovanja i razrješenja državnih dužnosnika, veleposlanika, te i svi drugi akti državnih institucija. Također u posebnom dijelu (Narodne novine - Međunarodni ugovori) objavljuju se međunarodni ugovori koje je sklopila Republika Hrvatska. U narodnim novinama nalazi se i oglasnik javne nabave.

Ministar gospodarstva Potpredsjednik Vlade Države

Kuwait i ministar financija

Članak 3.

Za izvršenje ove Uredbe nadležno je Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske.

Članak 4.

Ova Uredba stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 404-02/94-01/19
Urbroj: 5030114-97-3
Zagreb, 26. lipnja 1997.

Predsjednik
mr. Zlatko Mateša, v. r.


Prema Ustavu Republike Hrvatske, a uzimajući u obzir jedno od glavnih načela prava ignorantia iuris nocet (s latinskog nepoznavanje prava šteti - nitko se ne može ispričavati da nije znao da nešto zakonom nije bilo zabranjeno ili regulirano), prije nego što stupe na snagu zakoni i svi drugi propisi državnih tijela obvezno se objavljuju u Narodnim novinama. Osim zakona i drugih akata Hrvatskog sabora, u Narodnim novinama objavljuju se uredbe i drugi akti Vlade Republike Hrvatske, pravilnici, naredbe, napuci koje donose nadležni ministri, presude Ustavnog suda Republike, imenovanja i razrješenja državnih dužnosnika, veleposlanika, te i svi drugi akti državnih institucija. Također u posebnom dijelu (Narodne novine - Međunarodni ugovori) objavljuju se međunarodni ugovori koje je sklopila Republika Hrvatska. U narodnim novinama nalazi se i oglasnik javne nabave.