VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Potvrđuje se Ugovor između Republike Hrvatske i Švicarske Konfederacije o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja, potpisan u Bernu dana 30. listopada 1996. godine, na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku.

Tekst Ugovora u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

Vlada Republike Hrvatske i Federalno Vijeće Švicarske

u želji za pojačanjem gospodarske suradnje na obostranu korist obje države,

nastojeći stvoriti i održati povoljne uvjete ulaganja za ulagatelje jedne od Ugovornih stranaka na teritoriju druge Ugovorne stranke,

svjesni potrebe za poticanjem i zaštitom stranih ulaganja u svrhu unapređivanja gospodarskog napretka obje države,

ugovorile su kako slijedi:

Za potrebe ovog Ugovora:

(1) »Ulagatelj« se u slučaju bilo koje od Ugovornih stranaka odnosi na:

(a) fizičke osobe koje se prema zakonima odnosne Ugovorne stranke smatraju njenim državljanima;

(b) pravne osobe, uključujući društva, korporacije, poslovna udruženja i druge organizacije, koje su osnovane ili na neki drugi način uredno organizirane u skladu sa zakonima te Ugovorne stranke i imaju svoje sjedište, te su razvile stvarne gospodarske djelatnosti na teritoriju iste Ugovorne stranke;

(c) pravne osobe, koje nisu osnovane u skladu sa zakonom Ugovorne stranke, a koje djelatno kontroliraju fizičke osobe definirane pod (a) ili pravne osobe definirane pod (b).

(2) »Ulaganje« obuhvaća svaki oblik imovine, osobito:

(a) pokretnu i nepokretnu imovinu, kao i sveukupna stvarna prava poput prava služnosti, hipoteka, prava zadržaja, založnih prava i usus fructus;

(b) dionice, udjele ili bilo koji drugi oblik sudjelovanja u društvima;

(c) potraživanja u novcu ili bilo kojoj činidbi koja ima gospodarsku vrijednost;

(d) autorska prava, industrijsko pravo vlasništva (kao što su patenti, modeli za praktičnu primjenu i upotrebu, industrijski dizajn ili modeli, zaštitni znakovi proizvoda ili usluga, trgovačka imena, oznake podrijetla), »know-how« i ugled:

(e) koncesije regulirane javnim pravom, uključujući koncesije za istraživanje, vađenje i iskorištavanje prirodnih dobara, kao i druga prava koja proizlaze iz zakona, ugovora ili odluke vlasti u skladu sa zakonom.

(3) »Povrati« znače prihode ostvarene ulaganjem, te osobito obuhvaćaju dobit, kamatu, dobitke od kapitala, dividende, tan- tem voditi spor koji je upućen na Centar, osim u slučaju da:

(a) glavni tajnik Centra, komisija za nagodbu ili arbitražni sud odluči da spor nije u pravnoj nadležnosti Centra, ili

(b) se druga Ugovorna stranka ne pridržava i ne pokorava arbitražnoj odluci.

(1) Sporovi između Ugovornih stranaka u svezi s tumačenjem ili primjenom odredbi ovog Ugovora rješavaju se diplomatskim putem.

(2) Ako Ugovorne stranke u roku od šest mjeseci od nastanka spora ne mogu između sebe postići dogovor, spor se na zahtjev bilo koje od Ugovornih stranaka predaje arbitražnom sudu koji se sastoji od tri člana. Svaka Ugovorna stranka imenuje po jednog arbitra, a ta dva arbitra potom imenuju predsjednika koji je državljanin treće države.

(3) Ako jedna od Ugovornih stranaka ne imenuje svog arbitra, te se ne odazove ni pozivu druge Ugovorne stranke da to učini u roku od dva mjeseca, njenog će arbitra na zahtjev druge Ugovorne stranke izabrati predsjednik Međunarodnog suda.

(4) Ako se oba arbitra ne usuglase oko izbora predsjednika u roku od dva mjeseca od njihovog imenovanja, njega će na zahtjev jedne od Ugovornih stranaka imenovati predsjednik Međunarodnog suda.

(5) Ukoliko je u slučajevima iz stavaka 3. i 4. ovoga članka predsjednik Međunarodnog suda spriječen da izvrši spomenutu funkciju, ili ako je on državljanin jedne od Ugovornih stranaka, imenovanje će izvršiti dopredsjednik suda, a ukoliko je i on spriječen ili je državljanin jedne od Ugovornih stranaka, predsjednika će imenovati najviši slijedeći sudac po rangu Međunarodnog suda koji nije državljanin niti jedne od Ugovornih stranaka.

(6) Podložno drugim odredbama Ugovornih stranaka, arbitražni sud sam utvrđuje svoj postupak.

(7) Odluke arbitražnog suda konačne su i obvezuju svaku od Ugovornih stranaka.

(1) Ako odredbe zakonodavstva bilo koje od Ugovornih stranaka ili odredbe međunarodnog prava daju ulaganjima ulagatelja druge Ugovorne stranke pravo na tretman koji je povoljniji od onoga osiguranog ovim Ugovorom, takve odredbe imaju prednost pred ovim Ugovorom u mjeri u kojoj su povoljnije.

(2) Svaka Ugovorna stranka pridržavat će se svake obveze koju je preuzela glede ulaganja na svom teritoriju od strane ulagatelja druge Ugovorne stranke.

(1) Ovaj Ugovor stupa na snagu onog dana kad obje Vlade pisanim putem priopće jedna drugoj da su ispunjeni svi zakonski uvjeti za stupanje na snagu međunarodnih ugovora, te ostaje obvezujućim za razdoblje od 10 godina. Ukoliko se ovaj Ugovor ne otkaže putem pisane obavijesti šest mjeseci prije isteka toga roka, isti se smatra obnovljenim uz iste uvjete za naredno razdoblje od dvije godine, i tako dalje.

(2) U slučaju službene pisane obavijesti o otkazivanju ovog Ugovora, odredbe članaka 1. do 10. ostaju na snazi slijedećih 10 godina za ulaganja izvršena prije primitka službene obavijesti.

Sastavljen u Bernu, dana 30. listopada 1996. godine u dva primjerka, svaki na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku, pri čemu su svi tekstovi jednako vjerodostojni. U slučaju bilo kakvog nesuglasja u tumačenju, mjerodavan je engleski tekst.

ZA VLADU ZA FEDERANO

REPUBLIKE HRVATSKE VIJEĆE ŠVICARSKE

mr. Zlatko Mateša, v. r.

Predsjednik Vlade Predsjednik Federalnog Vijeća

Republike Hrvatske Švicarske Konfederacije

Za izvršenje ove Uredbe nadležno je Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske.

Ova Uredba stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 404-02/94-01/10
Urbroj: 5030114-97-1
Zagreb, 10. travnja 1997.