VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Potvrđuje se Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Helenske Republike o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja, potpisan u Zagrebu dana 18. listopada 1996. godine, na hrvatskom, grčkom i engleskom jeziku.

Tekst Ugovora u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

Vlada Republike Hrvatske i Vlada Helenske Republike,

U daljnjem tekstu »ugovorne stranke«,

ŽELEĆI unaprijediti gospodarsku suradnju na uzajamnu dobrobit obiju država na dugoročnoj osnovi,

IMAJUĆI za cilj stvaranje povoljnih uvjeta za ulaganja ulagatelja jedne ugovorne stranke na teritoriju druge ugovorne stranke,

SVJESNE da će poticanje i zaštita ulaganja, na osnovi ovog Ugovora, stimulirati poduzetnost na tom području,

UGOVORILE SU KAKO SLIJEDI:

Za potrebe ovog Ugovora:

1. Izraz »ulaganje« odnosi se na svaki oblik imovine koju je uložio ulagatelj jedne ugovorne stranke, pod uvjetom da je ulaganje izvršeno prema zakonima i propisima druge ugovorne stranke, te poglavito, iako ne isključivo, uključuje:

a) pokretnu i nepokretnu imovinu i sva imovinska prava kao što su hipoteke, prava zadržavanja ili založna prava;

b) udjele, dionice i obvezice društava te bilo koji drugi oblik participacije u društvu;

c) potraživanja koja glase na novac ili neku drugu činidbu po ugovoru koja ima neku gospodarsku vrijednost, kao i zajmove povezane s ulaganjem;

d) intelektualna i industrijska prava vlasništva, patente, zaštitne znakove, tehničke postupke, znanje i iskustvo, ugled i bilo koja druga slična prava;

e) poslovne koncesije date po zakonu ili ugovoru, uključujući koncesije za istraživanje, kultiviranje, vađenje ili iskorištavanje prirodnih bogatstava;

f) robe koje su ugovorom o najmu stavljene na raspolaganje najmoprimcu na teritoriju jedne ugovorne stranke, u skladu sa njezinim zakonima i propisima.

Bilo kakva promjena oblika ulaganja dozvoljena prema zakonima i propisima ugovorne stranke na čijem se teritoriju ulaganje vrši, ne utječe na prirodu samog ulaganja.

2. Izraz »prihodi« odnosi se na iznose dobivene od ulaganja, a uključuje, između ostalog, dobit, kamatu, prihod od kapitala, dividende, tantijeme i honorare.

3. Izraz »ulagatelj« odnosi se, za jednu i drugu ugovornu stranku, na:

a) fizičke osobe koje imaju državljanstvo dotične ugovorne stranke u skladu sa njezinim zakonima;

b) pravne osobe osnovane u skladu sa zakonima dotične ugovorne stranke.

4. Izraz »teritorij« odnosi se glede jedne i druge ugovorne stranke, na teritorij pod njezinim suverenitetom uključujući teritorijalno more, kao i podmorje nad kojim dotična ugovorna stranka ostvaruje, u skladu s međunarodnim pravom, svoja suverena prava ili pravnu nadležnost.

1. Svaka ugovorna stranka potiče na svom teritoriju ulaganja ulagatelja druge ugovorne stranke i dopušta takva ulaganja u skladu sa svojim zakonodavstvom.

2. Svaka ugovorna stranka će u svako vrijeme odobriti poštene i pravične uvjete i punu zaštitu i sigurnost, ulaganjima ulagatelja druge ugovorne stranke, izvršenim na njenom teritoriju i prema njenim zakonima i drugim propisima. Svaka ugovorna stranka osigurat će da upravljanje, održavanje, korištenje, uživanje ili raspolaganje, na njezinom teritoriju, ulaganjima ulagatelja druge ugovorne stranke ne bude ni na koji način ometano neopravdanim ili diskriminacijskim mjerama.

3. Prihodi od ulaganja i, u slučaju ponovnog ulaganja, prihodi iz tog proizašli, uživat će istu zaštitu kao i prvotibno ulaganje.

4. Svaka ugovorna stranka poštovat će svaku drugu obvezu koju je eventulano stvorila u svezi s ulaganjima ulagatelja druge ugovorne stranke.

1. Svaka ugovorna stranka odobrit će ulaganjima ulagatelja druge ugovorne stranke na svom teritoriju, uvjete ne manje povoljne od onih koje odobrava ulaganjima vlastitih ulagatelja ili ulaganjima ulagatelja neke treće države, prema tome što je povoljnije.

2. Svaka ugovorna stranka odobrit će ulagateljima druge ugovorne stranke, kada se radi o njihovim djelatnostima u svezi s ulaganjima na njezinom teritoriju, uvjete ne manje povoljne od onih koje odobrava svojim vlastitim ulagateljima ili ulagateljima neke treće države, prema tome što je povoljnije.

3. Odredba stavka 1. i 2. ovog članka neće se tumačiti kao obveza jedne ugovorne stranke da ulagateljima druge ugovorne stranke prizna koristi od bilo kojih uvjeta, prednosti ili povlastica koji proizlaze iz:

a) njezinog pristupanja nekoj postojećoj ili budućoj carinskoj uniji, gospodarskoj uniji, iz ugovora o regionalnoj gospodarskoj integraciji ili sličnog međunarodnog ugovora, ili

b) bilo kojeg međunarodnog ugovora ili aranžmana koji se odnosi u cijelosti ili pretežito na oporezivanje.

1. Ulaganja ulagatelja jedne ugovorne stranke na teritoriju druge ugovorne stranke ne smije biti izvlašćeno, nacionalizirano ili podvrgnuto bilo kojim drugim mjerama koje su o svom učinku istovjetne s izvlašćenjem ili nacionalizacijom (u daljnjem tekstu »izvlašćenje«), osim kad je to u javnom interesu, u skladu sa zakonskim postupkom, na nediskriminacijskoj osnovi te uz isplatu promptne, odgovarajuće i efektivne naknade. Takva naknada mora odgovarati tržišnoj vrijednosti ulaganja neposredno prije poduzimanja određene mjere ili prije nego što se za istu saznalo, prema tome što je od toga ranije, mora uključivati i kamate od datuma izvlašćenja do datuma isplate po uobičajenoj komercijalnoj stopi.

2. Iznos naknade odredit će se u slobodno prenosivoj konvertibilnoj valuti, te će biti isplaćen bez odlaganja ovlaštenoj osobi bez obzira na njeno prebivalište odnosno boravište. Isplata naknade mora se obaviti »bez odlaganja«, što podrazumijeva vremensko razdoblje koje je po redovnom tijeku stvari potebno da bi se izvršio prijenos sredstava, a koje ni u kom slučaju ne smije prekoračiti rok od tri mjeseca.

3. Odredbe stavka 1. ovog članka također vrijede kad jedna ugovorna stranka izvlasti imovinu društva, koje je osnovano u skladu sa zakonima na snazi u bilo kojem dijelu njezinog vlastitog teritorija, a u kojem ulagatelji druge ugovorne stranke imaju udjela.

1. Ulagatelji jedne ugovorne stranke čija ulaganja na teritoriju druge ugovorne stranke pretrpe gubitke zbog rata ili drugog oružanog sukoba, izvanrednog stanja, građanskih nemira ili drugih sličnih događaja na teritoriju druge ugovorne stranke, imaju pravo na uvjete od strane druge ugovorne stranke, glede restitucije, odštete, naknade ili drugog namirenja, ne manje povoljne od onih koje ta druga ugovorna stranka odobrava vlastitim ulagateljima ili ulagateljima neke treće države, prema tome što je povoljnije. Rezultirajući plaćanja moraju se izvršiti bez odlaganja i moraju biti slobodno prenosiva u slobodno konvertibilnoj valuti.

2. Bez prejudiciranja stavka 1. ovog Članka, ulagatelji jedne ugovorne stranke koji, u bilo kojoj od situacija navedenih u tom stavku, pretrpe gubitke na teritoriju druge ugovorene stranke uslijed:

a) rekviriranja njihovih ulaganja ili dijela istih od strane snaga ili organa vlasti te druge stranke, ili

b) uništenja njihovih ulaganja ili dijela istih od strane snaga ili organa vlasti te druge stranke, koje nije bilo neophodno u određenoj situaciji, imat će pravo na restituciju ili naknadu, koja u jednom ili drugom slučaju mora biti promptna, odgovarajuća i efektivna.

1. Svaka ugovorna stranka jamči, kada se radi o ulaganjima ulagatelja druge ugovorne stranke, neograničeni prijenos ulaganja i prihoda od istog.

Prijenosi će se izvršiti bez odlaganja, u slobodno konvertibilnoj valuti, po tržišnom tečaju primjenljivom na datum prijenosa.

2. Prijenosi će između ostalog uključivati:

a) kapital i dodatne iznose za održavanje ili povećanje ulaganja;

b) dobit, kamate, dividende i druge tekuće prihode;

c) sredstva na ime otplate zajmova;

d) tantijeme i honorare;

e) prihode od prodaje ili likvidacije cijelog ili dijela ulaganja;

f) naknade prema člancima 4. i 5.

g) zarade državljana jedne ugovorne stranke kojima se dozvoljava rad u okviru ulaganja na teritoriju druge ugovorne stranke.

3. Ugovorne stranke obvezuju se da uvjeti izvršenja prijenosa iz stavaka 1. i 2. ovog članka ne smiju biti manje povoljni od uvjeta odobrenih za prijenose koji proizlaze iz ulaganja ulagatelja bilo koje treće države.

1. Ukoliko su ulaganja ulagatelja jedne ugovorne stranke na teritoriju druge ugovorne stranke osigurana protiv nekomercijalnih rizika u skladu sa zakonom propisanim sustavom jamstva, prijenos prava navedenog ulagatelja na osiguratelja, sukladno uvjetima takvog osiguranja bit će priznata od druge ugovorne stranke bez prejudiciranja prava ulagatelja prema članku 9. ovog Ugovora.

2. Osiguratelj ne može ostvariti nikakva druga prava osim prava koja bi mogao ostvariti navedeni ulagatelj.

3. Sporovi između jedne ugovorne stranke i osiguratelja nastojat će se riješiti u skladu s odredbama članka 9. ovog Ugovora.

1. Svaki spor između ugovornih stranaka glede tumačenja ili primjene ovog Ugovora rješavat će se, ako to bude moguće, pregovorima, diplomatskim putem.

2. Ako se spor ne može tako riješiti u roku od šest mjeseci od početka pregovora, isti će se, na zahtjev jedne od ugovornih stranaka, podnijeti na rješavanje arbitražnom sudu.

3. Arbitražni sud osnovat će se na ad hoc osnovi na sljedeći način: svaka ugovorna stranka imenovat će jednog arbitra, a ta dva arbitra izabrat će za predsjedatelja državljana neke treće države s kojom obje ugovorne stranke održavaju diplomatske odnose. Arbitri moraju biti imenovani u roku od tri mjeseca, a predsjedatelj u roku od pet mjeseci od datuma kada je jedna od ugovornih stranaka izvijestila drugu ugovornu stranku o namjeri podnošenja spora na rješavanje arbitražnom sudu.

4. Ukoliko u rokovima navedenim u stavku 3. ovog članka ne budu izvršena potrebna imenovanja, svaka ugovorna stranka može, u nedostatku nekog drugog dogovora, pozvati predsjednika Međunarodnog suda pravde da izvrši potrebna imenovanja. Ako je predsjednik Suda državljanin jedne od ugovornih stranaka ili ako je na neki drugi način spriječen u obavljanju navedene dužnosti, pozvat će se podpredsjednik ili, ako je i on državljanin jedne od ugovornih stranaka ili je na drugi način spriječen u obavljanju navedene dužnosti, onda član Suda slijedeći po rangu koji nije državljanin niti jedne ugovorne stranke, da obavi potrebna imenovanja.

5. Arbitražni sud će donositi odluke na temelju poštivanja zakona, uključujući posebno ovaj Ugovor i druge relevantne ugovore između ugovornih stranaka, kao i opće priznata pravila i načela međunarodnog prava.

6. Ukoliko ugovorne stranke ne odluče drukčije, sud će sam utvrđivati svoju proceduru. Sud će donositi odluke većinom glasova. Te će odluke biti konačne i obvezujuće za ugovorne stranke.

7. Svaka ugovorna stranka snosit će troškove arbitra kojeg je sama imenovala kao i troškove svog zastupanja. Troškove predsjedatelja kao i ostale troškove snosit će u jednakim dijelovima obje ugovorne stranke. Arbitražni sud može, međutim, u svojoj odluci zahtijevati da jedna od ugovornih stranka snosi veći dio troškova, a njegova je presuda obvezujuća za obje ugovorne stranke.

1. Sporove između ulagatelja jedne ugovorne stranke i druge ugovorne stranke glede obveza ove druge stranke po ovom Ugovoru, koje se tiču ulaganja dotičnog ulagatelja, stranke u sporu rješavat će po mogućnosti na prijateljski način.

2. Ako se spor ne može riješiti u roku od šest mjeseci od datuma kad je jedna od stranaka zatražila nagodbu pismenim zahtjevom, zainteresirani ulagatelj može podnijeti spor na rješavanje ili nadležnim sudovima ugovorne stranke na čijem je teritoriju izvršeno ulaganje ili međunarodnoj arbitraži.

Svaka ugovorna stranka ovim pristaje na podnošenje ovakvog spora međunarodnoj arbitraži.

3. Kad se spor upućuje na međunarodnu arbitražu, zainteresirani ulagatelj može podnijeti spor na rješavanje ili:

a) Međunarodnom centru za rješavanje ulagačkih sporova, osnovanom u skladu sa Konvencijom o rješavanju ulagačkih sporova između država i državljana drugih država, datoj na ratifikaciju u Washingtonu D. C. 18. ožujka 1965, radi arbitraže ili pomirenja, ili

b) ad hoc arbitražnom sudu osnovanom u skladu sa pravilnikom o arbitraži Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (U. N. C. I. T. R. A. L.).

4. Arbitražni sud će odlučiti o sporu u skladu s odredbama ovog Ugovora i primjenljivim pravima i načelima međunarodnog prava. Presude arbitražnog suda bit će konačne i obvezujuće za obje stranke u sporu. Svaka ugovorna stranka će provesti bez odlaganja svaku takvu presudu u skladu sa domaćim zakonima.

5. Tijekom arbitražnog postupka ili provedbe presude, ugovorna stranka uključena u spor neće se protiviti tome da ulagatelj druge ugovorne stranke primi naknade po ugovoru o osiguranju na ime cjelokupne ili dijela štete.

Ako odredbe zakona jedne od ugovornih stranaka ili obveze po međunarodnom pravu koje sada postoje ili se naknadno stvore između ugovornih stranaka dodatno uz ovaj Ugovor, sadrže propis, bilo opći ili posebni, kojim se daje pravo ulaganjima ulagatelja druge ugovorne stranke na uvjete povoljnije od onih koje osigurava ovaj Ugovor, taj će propis, u mjeri u kojoj je povoljniji, prevladati nad ovim Ugovorom.

1. Predstavnici ugovornih stranaka konzultirat će se po potrebi o svakom pitanju koji se tiče provedbe ovog Ugovora. Te će se konzultacije održati na prijedlog jedne od ugovornih stranaka na mjestu i u vrijeme za koje se dogovore diplomatskim putevima.

2. Na zahtjev jedne ugovorne stranke, ugovorne stranke će izmijeniti informacije o zakonima, propisima, odlukama, administrativnoj praksi, postupku ili politici, koje utječu na ulaganja na koja se odnosi ovaj Ugovor.

Ovaj ugovor će se primjenjivati i na ulaganju ulagatelja jedne ugovorne stranke na teritoriju druge ugovorne stranke, izvršena u skladu sa njezinim zakonodavstvom, prije ili poslije stupanja na snagu ovog Ugovora. To se, međutim, neće primjenjivati na sporove koji su nastali prije njegovog stupanja na snagu ili sporove koji se direktno odnose na događaje koji su se pojavili prije njegovog stupanja na snagu.

1. Ovaj Ugovor stupa na snagu trideset dana nakon zadnjeg datuma na koji su ugovorne stranke razmijenile pismene obavijesti kojima izvješćuju jedna drugu da je završen postupak koji u tu svrhu propisuje njihovo zakonodavstvo. Ugovor će ostati na snazi kroz razdoblje od deset godina od tog datuma.

2. Ukoliko niti jedna od ugovornih stranaka ne pošalje obavijest o otkazu najmanje godinu dana prije dana prestanka njegovog važenja, ovaj će se Ugovor prešutno produžiti na daljnje desetogodišnje razdoblje, pri čemu svaka ugovorna stranka pridržava pravo otkazivanja Ugovora temeljem pismene obavijesti najkasnije godinu dana prije datuma isteka tekućeg razdoblja njegove valjanosti.

3. Što se tiče ulaganja izvršenih prije prestanka važenja ovog Ugovora, prethodni će članci ostati na snazi još deset godina od tog datuma.

Sačinjeno u dva izvornika, u Zagrebu dana 18. listopada 1996., na hrvatskom, grčkom i engleskom jeziku, pri čemu su svi tekstovi jednako valjani.

U slučaju neslaganja, engleski tekst će se smatrati mjerodavnim.

ZA VLADU                                                                                                     ZA VLADU

REPUBLIKE HRVATSKE                                                                             HELENSKE REPUBLIKE

dr. Mate Granić, v.r.                                                                                      Theodoros Pangalos, v. r.

Za izvršenje ove Uredbe nadležno je Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske.

Ova Uredba stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 404-02/94-01/20
Urbroj: 5030114-97-1
Zagreb, 10. travnja 1997.

Predsjednik
mr. Zlatko Mateša, v. r.