Zakoni i propisi - Pravni savjeti 2 11.2.1997 Zakon o potvrđivanju Međunarodne konvencije o pripravnosti, akciji i suradnji za slučaj onečišćenja uljem, iz 1990. godine
     
   

Internet i poslovne usluge za poduzetnike


Izrada web stranice za tvrtke, obrtnike i udruge

Tvrtka Poslovni forum d.o.o. već dugi niz godina izrađuje i razvija vlastite CMS sustave.
Naši CMS sustavi omogućuju tvrtkama, obrtnicima, udrugama i građanima kvalitetne web stranice.

Link za opširnije informacije o izradi web stranica

 
 
     


Link na pregled svih poslovnih i internet usluga



Neslužbeni pregled iz Narodnih novina:

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU MEĐUNARODNE KONVENCIJE O PRIPRAVNOSTI, AKCIJI I SURADNJI ZA SLUČAJ ONEČIŠĆENJA ULJEM, IZ 1990. GODINE

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Međunarodne konvencije o pripravnosti, akciji i suradnji za slučaj onečišćenja uljem, iz 1990. godine, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 24. siječnja 1997.

Broj: 01-97-151/1
Zagreb, 30. siječnja 1997.

Predsjednik
Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r.


Prema Ustavu Republike Hrvatske, a uzimajući u obzir jedno od glavnih načela prava ignorantia iuris nocet (s latinskog nepoznavanje prava šteti - nitko se ne može ispričavati da nije znao da nešto zakonom nije bilo zabranjeno ili regulirano), prije nego što stupe na snagu zakoni i svi drugi propisi državnih tijela obvezno se objavljuju u Narodnim novinama. Osim zakona i drugih akata Hrvatskog sabora, u Narodnim novinama objavljuju se uredbe i drugi akti Vlade Republike Hrvatske, pravilnici, naredbe, napuci koje donose nadležni ministri, presude Ustavnog suda Republike, imenovanja i razrješenja državnih dužnosnika, veleposlanika, te i svi drugi akti državnih institucija. Također u posebnom dijelu (Narodne novine - Međunarodni ugovori) objavljuju se međunarodni ugovori koje je sklopila Republika Hrvatska. U narodnim novinama nalazi se i oglasnik javne nabave.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU MEĐUNARODNE KONVENCIJE O PRIPRAVNOSTI, AKCIJI I SURADNJI ZA SLUČAJ ONEČIŠĆENJA ULJEM, IZ 1990. GODINE

Članak 1.

Potvrđuje se Međunarodna konvencija o pripravnosti, akciji i suradnji za slučaj onečišćenja uljem, iz 1990. godine, potpisana u Londonu 30. studenoga 1990. godine u izvorniku na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Konvencije u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

MEĐUNARODNA KONVENCIJA O PRIPRAVNOSTI, AKCIJI I SURADNJI ZA SLUČAJ ONEČIŠĆENJA ULJEM, IZ 1990. GODINE

STRANKE OVE KONVENCIJE,

SVJESNE potrebe očuvanja čovjekova okoliša općenito, a osobito morskoga okoliša,

PRIZNAVAJUĆI ozbiljnu prijetnju morskome okolišu zbog nezgoda onečišćenja uljem s brodova, pučinskih jedinica, morskih luka i postrojenja za rukovanje uljem,

SVJESNE važnosti koju imaju mjere opreza i prevencija da bi se, prije svega, izbjeglo onečišćenje uljem, te potrebe dosljednog pridržavanja postojećih međunarodnih instrumenata, koji se odnose na sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja morskoga okoliša, posebice Međunarodne konvencije o sigurnosti ljudskog života na moru iz 1974. godine s izmjenama, te Međunarodne konvencije o sprečavanju onečišćenja s brodova iz 1973, dopunjene odnosnim Protokolom iz 1978. godine, s izmjenama, kao i brzog unapređenja standarda za gradnju, rukovanje i održavanje brodova, koji prevoze ulje te pučinskih jedinica,

SVJESNE TAKOĐER da je, u slučaju nezgode onečišćenja uljem, trenutačna i djelotvorna akcija bitna za suzbijanje štete, koja iz takvog događaja može proizaći,

NAGLAŠAVAJUĆI važnost djelotvorne pripreme za suprotstavljanje nezgodama onečišćenja uljem i važne uloge, koju u tom pogledu imaju naftna i brodarska privreda,

PRIZNAJUĆI NADALJE važnost uzajamnog pomaganja i međunarodne suradnje u predmetima, koji uključuju razmjenu informacija glede sposobnosti država da odgovore na nezgode onečišćenja naftom, pripremanje planova za slučaj nužde, razmjenu izvješća o značajnijim nezgodama, koje mogu štetiti morskome okolišu ili obali, te uz njih vezanim interesima država, kao i znanstveno-istraživačke i razvojne programe na polju mjera za borbu protiv onečišćenja morskoga okoliša uljem,

UZIMAJUĆI U OBZIR načelo "uzročnik onečišćenja plaća" kao opće načelo međunarodnog prava o zaštiti okoliša,

UZIMAJUĆI TAKOĐER U OBZIR važnost međunarodnih instrumenata o odgovornosti i naknadi štete od onečišćenja uljem, uključujući Međunarodnu konvenciju o građanskoj odgovornosti za štetu od onečišćenja uljem, iz 1969. godine (CLC Konvencija), kao i Međunarodnu konvenciju o osnivanju međunarodnog fonda za naknadu štete od onečišćenja uljem, iz 1971. godine (Konvencija o Fondu), te nužnost skorog stupanja na snagu protokola tih dviju konvencija iz 1984. godine,

UZIMAJUĆI NADALJE U OBZIR važnost dvostranih i višestranih sporazuma i dogovora, uključujući i regijske konvencije i sporazume,

DRŽEĆI NA UMU odgovarajuće odredbe Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, osobito njezina dijela XII,

SVJESNE potrebe promicanja međunarodne suradnje i unapređenja postojećih snaga na nacionalnoj, regijskoj i svjetskoj razini glede pripravnosti i mjera za slučaj onečišćenja uljem, a vodeći računa o posebnim potrebama zemalja u razvoju i osobito malih otočnih zemalja,

SMATRAJUĆI da se ovi ciljevi mogu najbolje postići zaključivanjem Međunarodne konvencije o pripravnosti, akciji i suradnji za slučaj onečišćenja uljem,

SUGLASILE SU SE o sljedećem:

Članak 1.

Opće odredbe

(1) Stranke preuzimaju, da će pojedinačno ili u zajednici, poduzimati sve prikladne mjere u skladu s odredbama ove Konvencije i njezina Dodatka, kako bi se pripremile i djelovale u slučaju nezgode onečišćenja uljem.

(2) Dodatak ove Konvencije predstavlja njezin sastavni dio i pozivanje na ovu Konvenciju znači istovremeno pozivanje na Dodatak.

(3) Ova se Konvencija neće primjenjivati na ratne brodove, pomoćne ratne brodove ili druge brodove u vlasništvu ili pod upravom neke države i na one koji se trenutačno upotrebljavaju u državnoj nekomercijalnoj službi. Međutim, svaka će stranka, primjenom odgovarajućih mjera, ne ometajući njihovu djelatnost niti umanjujući operativnu sposobnost takvih svojih brodova, osigurati da se oni ponašaju u skladu s ovom Konvencijom koliko je to razborito i moguće.

Članak 2.

Definicije

U smislu ove Konvencije:

(1) "Ulje" označuje naftu u bilo kojem obliku uključujući sirovu naftu, gorivo, kaljužu, uljni otpad i derivate.

(2) "Nezgoda onečišćenja uljem" označuje događaj ili slijed događaja istoga podrijetla, koji rezultira ili bi mogao rezultirati izljevom ulja, što ugrožava ili bi mogao ugroziti morski okoliš, obalu i uz njih vezane interese jedne ili više država, te koji zahtijeva akciju u nuždi ili drugo neposredno djelovanje.

(3) "Brod" označuje plovilo bilo koje vrste, koje posluje u morskome okolišu, uključujući brodove s podvodnim krilima, vozila na zračnom jastuku, ronilice i plutajuće objekte svih vrsta.

(4) "Pučinska jedinica" označuje svaki učvršćeni ili plutajući pučinski uređaj ili napravu, koji su uposleni na istraživanju, iskorištavanju ili proizvodnji plina ili ulja, odnosno ukrcavanju ili iskrcavanju ulja.

(5) "Morske luke i uređaji za rukovanje uljem" označuju one uređaje koji predstavljaju opasnost od nezgode onečišćenja uljem i uključuju, među ostalim, morske luke, uljne terminale, cjevovode i druge uređaje za rukovanje uljem.

(6) "Organizacija" označuje Međunarodnu pomorsku organizaciju.

(7) "Glavni tajnik" označuje glavnog tajnika Organizacije.

Članak 3.

Planovi za akciju u nuždi kod onečišćenja uljem

(1) (a) Svaka stranka dužna je zahtijevati da brodovi ovlašteni isticati njezinu zastavu posjeduju brodski plan za akciju u nuždi u slučaju onečišćenja uljem, usklađen sa zahtjevima i odredbama koje je Organizacija propisala u tu svrhu.

(b) Brod, od kojega se zahtijeva da posjeduje plan za akciju u nuždi kod onečišćenja uljem, u skladu sa stavkom (a), dok se nalazi u luci ili na pučinskom terminalu pod vlašću neke stranke, bit će podvrgnut nadzoru ovlaštenih službenika te stranke, u skladu s postupcima utvrđenim u postojećim međunarodnim sporazumima ili u njezinim nacionalnim propisima.

(2) Svaka stranka dužna je zahtijevati da poduzetnici pučinskih jedinica pod njezinom vlašću posjeduju planove za akciju u nuždi kod onečišćenja uljem, koji imaju biti usklađeni s nacionalnim sustavom uspostavljenim u skladu s člankom 6. i ovjerovljenim na način kako propisuje nadležna državna vlast.

(3) Svaka je stranka dužna zahtijevati od uprava ili poduzetnika odgovornih za morske luke i uređaje za rukovanje naftom pod njezinom vlašću, za koje to smatra potrebnim, da posjeduje planove za akciju u nuždi pri onečišćenju uljem ili slična rješenja, koja su usklađena s nacionalnim sustavom uspostavljenim u skladu s člankom 6. i ovjerovljenim na način kako propisuje nadležna državna vlast.

Članak 4.

Postupak izvješćivanja o onečišćenju uljem

(1) Svaka je stranka dužna:

(a) zahtijevati od zapovjednika ili drugih osoba odgovornih za brodove pod svojom zastavom i od osoba odgovornih za pučinske jedinice pod njihovom vlašću, da bez odgode izvijeste o svakom događaju na svojem brodu ili na pučinskoj jedinici pri kojemu je došlo do izljeva ili do mogućnosti izljeva ulja, i to:

(i) ako je riječ o brodu, najbližu obalnu državu;

(ii) ako je riječ o pučinskoj jedinici, obalnu državu čijoj vlasti je takva jedinica podvrgnuta;

(b) zahtijevati od zapovjednika ili drugih osoba odgovornih za brodove pod svojom zastavom i od osoba odgovornih za pučinske jedinice pod njihovom vlašću da bez odgode izvijeste o svakom zapaženom događaju na moru, pri kojemu je došlo do izljeva ulja ili prisutnost ulja, i to:

(i) ako je riječ o brodu, najbližu obalnu državu;

(ii) ako je riječ o pučinskoj jedinici, obalnu državu čijoj vlasti je takva jedinica podvrgnuta;

(c) zahtijevati od osoba odgovornih za morske luke i uređaje za rukovanje uljem pod svojom vlašću da bez odgode izvijeste nadležnu državnu vlast o svakom događaju pri kojemu je došlo do izljeva, do mogućnosti izljeva, odnosno do prisutnosti ulja;

(d) narediti svojim nadzornim pomorskim brodovima ili letjelicama i drugim odgovarajućim službama ili službenicima da bez odgode izvijeste o svakom zapaženom događaju na moru ili u morskoj luci odnosno na uređajima za rukovanje uljem, o izljevu ili prisutnosti ulja i to nadležnu nacionalnu vlast ili, prema okolnostima, najbližu obalnu državu;

(e) zahtijevati od pilota civilnih letjelica da bez odgode izvijeste obalnu državu o svakom zapaženom događaju na moru pri kojemu je došlo do izljeva ili prisutnosti ulja.

(2) Izvješća iz stavka (1)(a)(i) imaju se sastaviti u skladu sa zahtjevima koje je utvrdila Organizacija i zasnovati na uputama i općim načelima koje je Organizacija usvojila. Izvješća iz stavka (1), točaka (a)(ii), (b), (c) i (d) imaju se sastaviti u skladu s uputama i općim načelima koje je Organizacija usvojila, koliko je to moguće.

Članak 5.

Postupak po prijemu izvješća o onečišćenju uljem

(1) Kada stranka primi izvješće prema odredbama članka 4. ili obavijesti o onečišćenju iz drugih izvora, ona će:

(a) istražiti događaj kako bi utvrdila je li riječ o nezgodi onečišćenja uljem;

(b) istražiti prirodu, opseg i moguće posljedice nezgode onečišćenja uljem; te

(c) tada bez odgode izvijestiti sve države čiji su interesi pogođeni ili bi mogli biti pogođeni takvom nezgodom onečišćenja uljem, zajedno s

(i) podrobnostima o svojim nalazima i svim mjerama koje je poduzela ili ih namjerava poduzeti u svezi s nezgodom, te

(ii) daljnjim potrebnim obavijestima, sve dok se akcije poduzete u svezi s nezgodom ne okončaju ili dok takve države ne odluče o zajedničkim mjerama.

(2) Kada ozbiljnost nezgode onečišćenja uljem to zahtijeva, stranka će uputiti Organizaciji izravno ili, kada je to prikladno, putem odgovarajućih regijskih organizacija ili dogovora, obavijesti na koje se odnosi stavak (1)(b) i (c).

(3) Kada ozbiljnost nezgode onečišćenja uljem to zahtijeva, drugim državama, koje su pogođene njome, nalaže se da izvijeste Organizaciju izravno ili, kada je to prikladno, putem odgovarajućih regionalnih organizacija ili dogovora, o svojim nahođenjima glede opsega opasnosti za njihove interese i o svakoj akciji koju su poduzele ili namjeravaju poduzeti.

(4) Pri razmjeni informacija i priopćenja s drugim državama i s Organizacijom, stranke će u mogućoj mjeri koristiti sustav izvješćivanja o onečišćenju uljem kojega je razvila Organizacija.

Članak 6.

Nacionalni i regijski sustavi pripravnosti i akcije

(1) Svaka stranka dužna je uspostaviti nacionalni sustav za brzu i djelotvornu akciju u slučaju nezgoda onečišćenja uljem. Takav sustav mora uključivati najmanje:

(a) naznaku:

(i) nadležnog nacionalnog tijela ili vlasti odgovornih za pripravnost i akciju u slučaju onečišćenja uljem;

(ii) nacionalnog operativnog centra ili centara veze, koji će biti odgovorni za primanje i prijenos izvješća o onečišćenju uljem, kao što je predviđeno u članku 4.; te

(iii) tijelo koje je ovlašteno u ime države zahtijevati pomoć ili odlučivati o pružanju pomoći kada se ona zatraži;

(b) nacionalni plan o pripravnosti i mjerama za akciju u nuždi, koji uključuje organizacijsku vezu između različitih javnih ili privatnih tijela, koja u njoj sudjeluju, vodeći računa o uputama što ih je utvrdila Organizacija.

(2) Uz to, svaka stranka u okviru svojih mogućnosti, pojedinačno ili putem dvostrane ili višestrane suradnje, te, kada je moguće, u suradnji s naftnom i brodarskom privredom, lučkim vlastima i ostalim odgovarajućim naslovima, dužna je utvrditi:

(a) najmanje količine unaprijed pripremljene opreme za suzbijanje uljnih mrlja, usklađene s postojećim opasnostima, kao i programe za njihovu upotrebu;

(b) program vježbi organizacija za akciju u slučaju onečišćenja uljem i uvježbavanja odgovarajućeg osoblja;

(c) podroban plan i mogućnosti veze u akciji povodom nezgode onečišćenja uljem. Takve mogućnosti veze moraju biti stalno dostupne;

(d) ustrojstvo ili raspored za usklađivanje akcije u slučaju nezgode onečišćenja uljem, uz mogućnost mobilizacije svih nužnih sredstava, prema prilikama.

(3) Svaka se stranka mora pobrinuti da se tekuće informacije, izravno ili putem odgovarajućih regijskih organizacija ili dogovora, dostavljaju Organizaciji glede:

(a) razmještaja, sredstava veze i, prema prilikama, područja odgovornosti tijela i vlasti o kojima je riječ u stavku (1)(a);

(b) obavijesti o opremi za akciju kod onečišćenja, o stručnosti u zahvatima vezanim uz akcije kod onečišćenja uljem i spašavanje na moru, koji se mogu pružiti drugim državama na njihov zahtjev; te

(c) svojih nacionalnih planova za akciju u nuždi.

Članak 7.

Međunarodna suradnja u mjerama protiv onečišćenja

(1) Na zahtjev svake stranke koja je ugrožena ili bi mogla biti ugrožena, a kada ozbiljnost takve nezgode to zahtijeva, stranke su suglasne da će prema svojim mogućnostima i raspoloživim sredstvima surađivati i pružati savjetodavne usluge, tehničku i materijalnu potporu, kako bi se ostvarila akcija u slučaju nezgode onečišćenja uljem. Podmirenje troškova takve pomoći temelji se na odredbama sadržanim u Dodatku ove Konvencije.

(2) Stranka, koja je zatražila pomoć, može se obratiti Organizaciji da joj pomogne u pronalaženju izvora sredstava za privremeno podmirenje troškova iz stavka (1).

(3) U skladu s odgovarajućim međunarodnim sporazumima, svaka će stranka poduzeti potrebne pravne i upravne mjere kako bi olakšala:

(a) pristup i korištenje odnosno odlazak sa svog područja brodova, letjelica i drugih prijevoznih sredstava uključenih u akciju povodom nezgode onečišćenja uljem, ili prijevoz osoblja, tereta, sredstava i opreme upotrijebljenih povodom takve nezgode; te

(b) brzi pristup, prijelaz i napuštanje svoga područja za osoblje, terete, sredstva i opremu iz točke (a).

Članak 8.

Istraživanje i razvoj

(1) Stranke su suglasne surađivati izravno ili, prema prilikama, putem Organizacije ili odgovarajućih regijskih organizacija ili dogovora u promicanju i razmjeni rezultata istraživačkih i razvojnih programa glede unapređenja vještine u pripravnosti i akcijama kod onečišćenja uljem, uključujući tehnologiju i tehnike nadzora, zadržavanja, prikupljanja, raspršivanja, čišćenja i drugih postupaka u cilju smanjenja ili ublaženja učinaka onečišćenja uljem, te otklanjanja posljedica.

(2) U tom cilju stranke se obvezuju da izravno ili, prema prilikama, putem Organizacije ili odgovarajućih regijskih organizacija ili dogovora, utvrde potrebne veze između svojih istraživačkih ustanova.

(3) Stranke su suglasne surađivati izravno, putem Organizacije ili odgovarajućih regijskih organizacija ili dogovora u redovitom održavanju međunarodnih savjetovanja o odgovarajućim temama, uključujući tehnološka unapređenja sredstava i opreme za borbu protiv onečišćenja uljem.

(4) Stranke su suglasne poticati, putem Organizacije ili drugih nadležnih međunarodnih tijela, razvitak standarda za sredstva i tehnologiju, koji se primjenjuju u borbi protiv onečišćenja uljem.

Članak 9.

Tehnička suradnja

(1) Stranke se obvezuju da će glede pripravnosti i djelovanja u slučaju onečišćenja uljem izravno ili, prema prilikama, putem Organizacije ili drugih međunarodnih tijela, pružiti potporu onim stankama koje zatraže tehničku pomoć:

(a) u obučavanju osoblja;

(b) u pribavljanju odgovarajuće tehnologije, opreme i sredstava;

(c) u omogućavanju drugih mjera i dogovora u svrhu pripremanja i izvođenja akcije u slučaju nezgode onečišćenja uljem; te

(d) u poticanju zajedničkih istraživačkih i razvojnih programa.

(2) Stranke se obvezuju da će, shodno svojim nacionalnim zakonima, propisima i politici, aktivno surađivati u prijenosu tehnologije na polju pripravnosti i provođenja akcija za slučaj onečišćenja uljem.

Članak 10.

Promicanje dvostrane i višestrane suradnje
na polju pripravnosti i provođenja akcija

Stranke su dužne težiti zaključivanju dvostranih i višestranih sporazuma na polju pripravnosti i provođenja akcija u slučaju onečišćenja uljem. Primjerci takvih sporazuma moraju se proslijediti Organizaciji koja će ih, na zahtjev, stavljati na uvid strankama.

Članak 11.

Odnos prema drugim konvencijama i međunarodnim sporazumima

Ništa u ovoj Konvenciji ne smije se tumačiti na način koji bi mijenjao prava i dužnosti neke stranke iz bilo koje druge konvencije ili međunarodnog sporazuma.

Članak 12.

Organizacijske odredbe

(1) Organizaciji se povjerava, podložno njezinoj suglasnosti kao i dostupnosti odgovarajućih sredstava, obavljanje sljedećih dužnosti i poslova:

(a) služba izvješćivanja:

(i) prijem, sređivanje i, na zahtjev, odašiljanje obavijesti dobijenih od stranaka (vidjeti npr. članak 5. stavke (2) i (3), članak 6. stavak (3) te članak 10. kao i odgovarajućih obavijesti iz bilo kojeg drugog izvora; te

(ii) pružanje pomoći u pronalaženju izvora za privremeno podmirenje troškova (vidjeti npr. članak 7. stavak (2));

(b) obučavanje i uvježbavanje:

(i) unapređenje obrazovnih djelatnosti na polju pripravnosti i provođenja akcije za slučaj onečišćenja uljem (vidjeti npr. članak 9.); te

(ii) održavanje međunarodnih savjetovanja (vidjeti npr. članak 8. stavak (3));

(c) tehničke usluge:

(i) promicanje suradnje na istraživačkom i razvojnom polju (vidjeti npr. članak 8. stavke (1), (2) i (4), te članak 9. stavak (1) točku (d));

(ii) pružanje savjeta državama pri uspostavljanju nacionalnih i regijskih snaga za akciju; te

(iii) proučavanje obavijesti primljenih od stranaka (vidjeti npr. članak 5. stavke (2) i (3), članak 6. stavak (3) te članak 8. stavak (1)) i odgovarajućih obavijesti primljenih iz drugih izvora, te pružanje savjeta ili obavijesti državama;

(d) tehnička pomoć:

(i) olakšavanje pružanja tehničke pomoći državama pri uspostavljanju nacionalnih ili regijskih snaga za akciju; te

(ii) olakšavanje pružanja tehničke pomoći i savjeta na zahtjev stranaka suočenih s ozbiljnim nezgodama onečišćenja uljem.

(2) Ostvarujući djelatnosti nabrojene u ovom članku, Organizacija će nastojati, pojedinačno ili putem regijskih dogovora, ojačati sposobnost država da se pripreme i suprotstave nezgodama onečišćenja uljem, oslanjajući se na iskustva država, regijske sporazume i organizacijsko ustrojstvo, te pridajući posebnu pažnju potrebama zemalja u razvoju.

(3) Odrebe ovoga članka primjenjivat će se u skladu s programom kojega razvija i prati Organizacija.

Članak 13.

Procjena Konvencije

Stranke će u sklopu Organizacije ocjenjivati djelotvornost Konvencije u svjetlu ostvarenja njezinih ciljeva, posebice u odnosu na načela suradnje i pomoći na kojima počiva.

Članak14.

Izmjene

(1) Ova se Konvencija može mijenjati putem jednog od postupaka utvrđenih u narednim stavcima.

(2) Izmjene na osnovi razmatranja Organizacije:

(a) Svaka izmjena Konvencije koju predloži neka stranka podnijet će se Organizaciji, a Glavni tajnik uputit će je svim strankama najmanje šest mjeseci prije razmatranja takvog prijedloga.

(b) Svaka izmjena predložena i upućena na ovaj način bit će podnijeta na razmatranje Odboru za zaštitu morskoga okoliša.

(c) Stranke Konvencije, bez obzira na to jesu li članice Organizacije, ovlaštene su sudjelovati u postupku pred Odborom za zaštitu morskoga okoliša.

(d) Izmjene se usvajaju većinom glasova od dvije trećine članica Konvencije, koje su nazočne i koje glasuju.

(e) Ako se usvoje u skladu s odredbama točke (d), Glavni tajnik priopćit će izmjene svim strankama Konvencije radi prihvaćanja.

(f) (i) Izmjena nekog članka Dodatka Konvencije smatrat će se usvojenom onoga dana kada je usvoje dvije trećine članica.

(ii) Izmjena priloga smatrat će se prihvaćenom po isteku razdoblja kojega utvrdi Odbor za zaštitu morskoga okoliša u trenutku njezinog usvajanja, a to razdoblje ne smije biti kraće od deset mjeseci, osim ako unutar toga razdoblja najmanje jedna trećina uputi prigovor Glavnom tajniku.

(g) (i) Izmjena nekog članka ili Dodatka Konvencije, prihvaćena u skladu s točkom (f)(i), stupit će na snagu šest mjeseci poslije dana kada se smatrala prihvaćenom, i to u odnosu na one stranke koje su obavijestile Glavnog tajnika da su je prihvatile.

(ii) Izmjena priloga, prihvaćena u skladu s točkom (f)(ii), stupit će na snagu šest mjeseci poslije dana kada se smatrala prihvaćenom, i to u odnosu na sve stranke, osim onih koje su joj prije toga dana prigovorile. Svaka stranka može u svakom trenutku opozvati ranije priopćeni prigovor, na način da Glavnom tajniku podnese obavijest o tome.

(3) Izmjene putem Konferencije:

(a) Na osnovi zahtjeva neke stranke, podržanog od najmanje jedne trećine stranaka, Glavni tajnik će sazvati Konferenciju stranaka u Konvenciji radi razmatranja izmjena Konvencije.

(b) Izmjenu usvojenu na takvoj Konferenciji većinom od dvije trećine glasova stranaka, koje su bile nazočne i glasovale, Glavni tajnik uputit će svim strankama kako bi je one mogle prihvatiti.

(c) Ako Konferencija ne odluči drukčije, smatrat će se da je izmjena prihvaćena i stupit će na snagu u skladu s postupkom utvrđenim u stavku (2) točkama (f) i (g).

(4) Usvajanje i stupanje na snagu neke izmjene koja predstavlja dopunu Dodatka ili priloga podvrgnuto je istom postupku kao i izmjena Dodatka.

(5) Stranke koje ne prihvate izmjenu nekog članka ili Dodatka pema odredbama stavka (2) točke (f)(i) ili neku izmjenu koja predstavlja dopunu Dodatka ili priloga prema stavku (4) ili koje su priopćile svoj prigovor na kakvu izmjenu priloga prema stavku (2) točki (f)(ii), neće se smatrati strankama jedino glede primjene takva proširenja. Takav će tretman prestati ako se podnese obavijest o prihvaćanju prema stavku (2) točki (f)(i) ili obavijesti o povlačenju prigovora prema stavku (2) točki (g)(ii).

(6) Glavni će tajnik obavijestiti sve stranke o svakoj izmjeni koja stupi na snagu prema ovom članku, zajedno s naznakom datuma kada izmjena stupa na snagu.

(7) Svako priopćenje o prihvatu, prigovoru ili povlačenju prigovora na neku izmjenu u smislu ovoga članka mora se pisano priopćiti Glavnom tajniku, koji je tada dužan o tome izvijestiti sve stranke uz naznaku dana njegova primitka.

(8) Prilozi uz ovu Konvenciju smiju sadržavati samo odredbe tehničke naravi.

Članak 15.

Potpisivanje, potvrđivanje, prihvaćanje, odobrenje i pristupanje

(1) Ova će Konvencija biti otvorena za potpisivanje u sjedištu Organizacije od 3. studenoga 1990. do 29. studenoga 1991. godine, a poslije toga bit će otvorena za pristupanje. Svaka država može postati strankom ove Konvencije:

(a) potpisivanjem bez rezerve glede potvrđivanja, prihvaćanja ili odobrenja; ili

(b) potpisivanjem koje je podložno potvrđivanju, prihvaćanju ili odobrenju, popraćenim potvrđivanjem, prihvaćanjem ili odobrenjem; ili

(c) pristupanjem.

(2) Potvrđivanje, prihvaćanje, odobrenje ili pristupanje obavit će se polaganjem isprava s takvim učinkom kod Glavnog tajnika.

Članak 16.

Stupanje na snagu

(1) Ova će Konvencija stupiti na snagu dvanaest mjeseci nakon onoga dana kada ju je najmanje petnaest država potpisalo bez rezerve glede potvrđivanja, prihvaćanja ili odobrenja ili položilo potrebne isprave o potvrđivanju, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju u skladu s odredbama članka 15.

(2) Glede država koje su položile isprave o potvrđivanju, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju Konvenciji nakon što su ispunjeni uvjeti za njezino stupanje na snagu, ali prije nego što je stupila na snagu, njihovo potvrđivanje, prihvaćanje, odobrenje ili pristupanje djelovat će od dana stupanja Konvencije na snagu ili tri mjeseca poslije polaganja takve isprave, ovisno o tome što kasnije nastupi.

(3) Glede država koje su položile isprave o potvrđivanju, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju nakon dana kada je Konvencija stupila na snagu, ova će Konvencija postati obveznom tri mjeseca poslije polaganja takve isprave.

(4) Nakon dana od kojega se smatra da je neka izmjena ove Konvencije bila prihvaćena prema članku 14., svaka položena isprava o potvrđivanju, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju odnosit će se na ovu Konvenciju uključujući izmjene.

Članak 17.

Otkazivanje

(1) Svaka stranka može u bilo kojem trenutku otkazati ovu Konvenciju, ali po isteku pet godina od dana kada je ova Konvencija stupila na snagu u odnosu na tu stranku.

(2) Otkazivanje se mora obaviti pismenom obavijesti Glavnom tajniku.

(3) Otkazivanje će steći učinak dvanaest mjeseci nakon što je Glavni tajnik primio obavijest o otkazivanju ili po isteku nekog dužeg razdoblja ako se naznači u takvoj obavijesti.

Članak 18.

Depozitar

(1) Ova će se Konvencija pohraniti kod Glavnog tajnika.

(2) Glavni tajnik će:

(a) Izvijestiti sve države koje su potpisale ovu Konvenciju ili joj pristupile o:

(i) svakom novom potpisivanju ili pohranjivanju isprave o potvrđivanju, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju, zajedno s naznakom datuma o tome;

(ii) danu stupanja ove Konvencije na snagu; te

(iii) podnošenju svake isprave o otkazivanju ove Konvencije, zajedno s naznakom datuma kada je primljena i datuma od kada otkazivanje djeluje;

(b) otposlati ovjerovljene vjerodostojne primjerke ove Konvencije vladama svih država koje su ovu Konvenciju potpisale ili joj pristupile.

(3) Čim ova Konvencija stupi na snagu, jedan ovjerovljeni vjerodostojni primjerak njezina teksta depozitar će uputiti Glavnom tajniku Ujedinjenih naroda radi registracije i objavljivanja u skladu s člankom 102. Povelje Ujedinjenih naroda.

Članak 19.

Jezici

Ova se Konvencija zasniva na pojedinačnim izvornicima na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom jeziku, od kojih je svaki tekst jednako vjerodostojan.

U POTVRDU OVOGA nižepotpisani, na osnovi urednih ovlaštenja svojih vlada za to, potpisali su ovu Konvenciju.

SASTAVLJENO u Londonu tridestoga studenoga tisućudevetstodevedesete.

DODATAK

NAKNADA TROŠKOVA PRUŽANJA POMOĆI

(1) (a) S izuzetkom slučaja kada se na dvostranoj ili višestranoj osnovi postigne sporazum o podmirenju troškova kojima bi stranke mogle biti izložene pri poduzimanju akcija u slučaju nezgoda onečišćenja uljem i to prije nego što takva nezgoda nastupi, stranke će snositi troškove takvih svojih akcija prema odredbama točaka (i) i (ii).

(i) Ako jedna stranka poduzme kakvu akciju na izričit zahtjev druge stranke, stranka koja je to zahtijevala dužna je naknaditi troškove akcije stranki koja je pružila pomoć. Stranka koja je uputila zahtjev za pomoć može taj zahtjev poništiti u svakom trenutku, ali u tom slučaju dužna je podmiriti troškove koje je stranka koja pruža pomoć već uložila ili im je bila izložena.

(ii) Ako neka stranka poduzme kakvu akciju na vlastiti poticaj, sama će snositi troškove svoje akcije.

(b) Načela sadržana u točki (a) primjenjivat će se ako se zainteresirane stranke u svakom pojedinačnom slučaju ne dogovore drukčije.

(2) Ukoliko nije ugovoreno drukčije, troškovi stranke koja je djelovala na zahtjev druge stanke, pravedno će se izračunati na osnovi prava i tekuće prakse glede naknade takvih troškova kod one stranke koja pomoć pruža.

(3) Stranka koja zahtijeva pomoć i stranka koja je pruža će, prema prilikama, surađivati na razrješenju zahtjeva za naknadu troškova. One su pritom dužne posvetiti potrebnu pažnju postojećim pravnim režimima. Kada neka okončana akcija ne omogućuje punu naknadu troškova nastalih pri pružanju pomoći, stranka koja je zahtijevala pomoć može zatražiti od stranke koja je pomoć pružila da se odrekne naknade troškova koji premašuju ostvarenu naknadu, ili da smanji troškove koji su bili obračunati u skladu s odredbama točke (2). Ona može također zahtijevati odgađanje naknade takvih troškova. Razmatrajući takav zahtjev, stranka koja je pomoć pružila mora uzeti u obzir potrebe zemalja u razvoju.

  1. Odredbe ove Konvencije ne treba tumačiti u smislu prejudiciranja prava stranaka na naknadu od trećih za troškove akcija u vezi s onečišćenjem ili s opasnošću od onečišćenja po nacionalnim ili međunarodnim propisima, koji se imaju primijeniti. Posebna se pažnja ima pridati Međunarodnoj konvenciji o građanskoj odgovornosti za štetu od onečišćenja uljem, iz 1969. godine i Međunarodnoj konvenciji o osnivanju Međunarodnog fonda za naknadu štete od onečišćenja uljem, iz 1971. godine, odnosno kasnijim izmjenama tih konvencija.

INTERNATIONAL CONVENTION ON OIL POLLUTION PREPAREDNESS,
RESPONSE AND CO-OPERATION, 1990

THE PARTIES TO THE PRESENT CONVENTION,

CONSCIOUS of the need to preserve the human environment in general and the marine environment in particular,

RECOGNIZING the serious threat posed to the marine environment by oil pollution incidents involving ships, offshore units, sea ports and oil handling facilities,

MINDFUL of the importance of precautionary measures and prevention in avoiding oil pollution in the first instance, and the need for strict application of existing international instruments dealing with maritime safety and marine pollution prevention, particularly the International Convention for the Safety of Life at Sea, 1974, as amended, and the International Convention for the Prevention of Pollution from Ships, 1973, as modified by the Protocol of 1978 relating thereto, as amended, and also the speedy development of enhanced standards for the design, operation and maintenance of ships carrying oil, and of offshore units,

MINDFUL ALSO that, in the event of an oil pollution incident, prompt and effective action is essential in order to minimize the damage which may result from such an incident,

EMPHASIZING the importance of effective preparation for combating oil pollution incidents and the important role which the oil and shipping industries have in this regard,

RECOGNIZING FURTHER the importance of mutual assistance and international co-operation relating to matters including the exchange of information respecting the capabilities of States to respond to oil pollution incidents, the preparation of oil pollution contingency plans, the exchange of reports of incidents of significance which may affect the marine environment or the coastline and related interests of States, and research and development respecting means of combating oil pollution in the marine environment,

TAKING ACCOUNT of the "polluter pays" principle as a general principle of international environmental law,

TAKING ACCOUNT ALSO of the importance of international instruments on liability and compensation for oil pollution damage, including the 1969 International Convention on Civil Liability for Oil Pollution Damage (CLC); and the 1971 International Convention on the Establishment of an International Fund for Compensation for Oil Pollution Damage (FUND); and the compelling need for early entry into force of the 1984 Protocols to the CLC and FUND Conventions,

TAKING ACCOUNT FURTHER of the importance of bilateral and multilateral agreements and arrangements including regional conventions and agreements,

BEARING IN MIND the relevant provisions of the United Nations Convention on the Law of the Sea, in particular of its part XII,

BEING AWARE of the need to promote international co-operation and to enhance existing national, regional and global capabilities concerning oil pollution preparedness and response, taking into account the special needs of the developing countries and particularly small island States,

CONSIDERING that these objectives may best be achieved by the conclusion of an International Convention on Oil Pollution Preparedness, Response and Co-operation,

HAVE AGREED as follows:

Article 1

General provisions

(1) Parties undertake, individually or jointly, to take all appropriate measures in accordance with the provisions of this Convention and the Annex thereto to prepare for and respond to an oil pollution incident.

(2) The Annex to this Convention shall constitute an integral part of the Convention and a reference to this Convention constitutes at the same time a reference to the Annex.

(3) This Convention shall not apply to any warship, naval auxiliary or other ship owned or operated by a State and used, for the time being, only on government non-commercial service. However, each Party shall ensure by the adoption of appropriate measures not impairing the operations or operational capabilities of such ships owned or operated by it, that such ships act in a manner consistent, so far as is reasonable and practicable, with this Convention.

Article 2

Definitions

For the purposes of this Convention:

(1) "Oil" means petroleum in any form including crude oil, fuel oil, sludge, oil refuse and refined products.

(2) "Oil pollution incident" means an occurrence or series of occurrences having the same origin, which results or may result in a discharge of oil and which poses or may pose a threat to the marine environment, or to the coastline or related interests of one or more States, and which requires emergency action or other immediate response.

(3) "Ship" means a vessel of any type whatsoever operating in the marine environment and includes hydrofoil boats, air-cushion vehicles, submersibles, and floating craft of any type.

(4) "Offshore unit" means any fixed or floating offshore installation or structure engaged in gas or oil exploration, exploitation or production activities, or loading or unloading of oil.

(5) "Sea ports and oil handling facilities" means those facilities which present a risk of an oil pollution incident and includes, inter alia, sea ports, oil terminals, pipelines and other oil handling facilities.

(6) "Organization" means the International Maritime Organization.

(7) "Secretary General" means the Secretary-General of the Organization.

Article 3

Oil pollution emergency plans

(1) (a) Each Party shall require that ships entitled to fly its flag have on board a shipboard oil pollution emergency plan as required by and in accordance with the provisions adopted by the Organization for this purpose.

(b) A ship required to have on board an oil pollution emergency plan in accordance with subparagraph (a) is subject, while in a port or at an offshore terminal under the jurisdiction of a Party, to inspection by officers duly authorized by that Party, in accordance with the practices provided for in existing international agreements or its national legislation.

(2) Each Party shall require that operators of offshore units under its jurisdiction have oil pollution emergency plans, which are co-ordinated with the national system established in accordance with article 6 and approved in accordance with procedures established by the competent national authority.

(3) Each Party shall require that authorities or operators in charge of such sea ports and oil handling facilities under its jurisdiction as it deems appropriate have oil pollution emergency plans or similar arrangements which are co-ordinated with the national system established in accordance with article 6 and approved in accordance with procedures established by the competent national authority.

Article 4

Oil pollution reporting procedures

(1) Each Party shall:

(a) require masters or other persons having charge of ships flying its flag and persons having charge of offshore units under its jurisdiction to report without delay any event on their ship or offshore unit involving a discharge or probable discharge of oil:

(i) in the case of a ship, to the nearest coastal State;

(ii) in the case of an offshore unit, to the coastal State to whose jurisdiction the unit is subject;

(b) require masters or other persons having charge of ships flying its flag and persons having charge of offshore units under its jurisdiction to report without delay any observed event at sea involving a discharge of oil or the presence of oil:

(i) in the case of a ship, to the nearest coastal State;

(ii) in the case of an offshore unit, to the coastal State to whose jurisdiction the unit is subject;

(c) require persons having charge of sea ports and oil handling facilities under its jurisdiction to report without delay any event involving a discharge or probable discharge of oil or the presence of oil to the competent national authority;

(d) instruct its maritime inspection vessels or aircraft and other appropriate services or officials to report without delay any observed event at sea or at a sea port or oil handling facility involving a discharge of oil or the presence of oil to the competent national authority or, as the case may be, to the nearest coastal State;

(e) request the pilots of civil aircraft to report without delay any observed event at sea involving a discharge of oil or the presence of oil to the nearest coastal State.

(2) Reports under paragraph (1)(a)(i) shall be made in accordance with the requirements developed by the Organization and based on the guidelines and general principles adopted by the Organization. Reports under paragraph (1)(a)(ii), (b), (c) and (d) shall be made in accordance with the guidelines and general principles adopted by the Organization to the extent applicable.

Article 5

Action on receiving an oil pollution report

(1) Whenever a Party receives a report referred to in article 4 or pollution information provided by other sources, it shall:

(a) assess the event to determine whether it is an oil pollution incident;

(b) assess the nature, extent and possible consequences of the oil pollution incident; and

(c) then, without delay, inform all States whose interests are affected or likely to be affected by such oil pollution incident, together with

(i) details of its assessments and any action it has taken, or intends to take, to deal with the incident, and

(ii) further information as appropriate, until the action taken to respond to the incident has been concluded or until joint action has been decided by such States.

(2) When the severity of such oil pollution incident so justifies, the Party should provide the Organization directly or, as appropriate, through the relevant regional organizations or arrangements with the information referred to in paragraph (1)(b) and (c).

(3) When the severity of such oil pollution incident so justifies, other States affected by it are urged to inform the Organization directly or, as appropriate, through the relevant regional organizations or arrangements of their assessment of the extent of the threat to their interests and any action taken or intended.

(4) Parties should use, in so far as practicable, the oil pollution reporting system developed by the Organization when exchanging information and communicating with other States and with the Organization.

Article 6

National and regional systems for preparedness and response

(1) Each party shall establish a national system for responding promptly and effectively to oil pollution incidents. This system shall include as a minimum:

(a) the designation of:

(i) the competent national authority or authorities with responsibility for oil pollution preparedness and response;

(ii) the national operational contact point or points, which shall be responsible for the receipt and transmission of oil pollution reports as referred to in article 4; and

(iii) an authority which is entitled to act on behalf of the State to request assistance or to decide to render the assistance requested;

(b) a national contingency plan for preparedness and response which includes the organizational relationship of the various bodies involved, whether public or private, taking into account guidelines developed by the Organization.

(2) In addition, each Party, within its capabilities either individually or through bilateral or multilateral co-operation and, as appropriate, in co-operation with the oil and shipping industries, port authorities and other relevant entities, shall establish:

(a) a minimum level of pre-positioned oil spill combating equipment, commensurate with the risk involved, and programmes for its use;

(b) a programme of exercises for oil pollution response organizations and training of relevant personnel;

(c) detailed plans and communication capabilities for responding to an oil pollution incident. Such capabilities should be continuously available; and

(d) a mechanism or arrangement to co-ordinate the response to an oil pollution incident with, if appropriate, the capabilities to mobilize the necessary resources.

(3) Each Party shall ensure that current information is provided to the Organization, directly or through the relevant regional organization or arrangements, concerning;

(a) the location, telecommunication data and, if applicable, areas of responsibility of authorities and entities referred to in paragraph (1)(a);

(b) information concerning pollution response equipment and expertise in disciplines related to oil pollution response and marine salvage which may be made available to other States, upon request; and

(c) its national contingency plan.

Article 7

International co-operation in pollution response

(1) Parties agree that, subject to their capabilities and the availability of relevant resources, they will co-operate and provide advisory services, technical support and equipment for the purpose of responding to an oil pollution incident, when the severity of such incident so justifies, upon the request of any Party affected or likely to be affected. The financing of the costs for such assistance shall be based on the provisions set out in the Annex to this Convention.

(2) A Party which has requested assistance may ask the Organization to assist in identifying sources of provisional financing of the costs referred to in paragraph (1).

(3) In accordance with applicable international agreements, each Party shall take necessary legal or administrative measures to facilitate:

(a) the arrival and utilization in and departure from its territory of ships, aircraft and other modes of transport engaged in responding to an oil pollution incident or transporting personnel, cargoes, materials and equipment required to deal with such an incident; and

(b) the expeditious movement into, through, and out of its territory of personnel, cargoes, materials and equipment referred to in subparagraph (a).

Article 8

Research and development

(1) Parties agree to co-operate directly or, as appropriate, through the Organization or relevant regional organizations or arrangements in the promotion and exchange of results of research and development programmes relating to the enhancement of the state-of-the-art of oil pollution preparedness and response, including technologies and techniques for surveillance, containment, recovery, dispersion, clean-up and otherwise minimizing or mitigating the effects of oil pollution, and for restoration.

(2) To this end, Parties undertake to establish directly or, as appropriate, through the Organization or relevant regional organizations or arrangements, the necessary links between Partiesž research institutions.

(3) Parties agree to co-operate directly or through the Organization or relevant regional organizations or arrangements to promote, as appropriate, the holding on a regular basis of international symposia on relevant subjects, including technological advances in oil pollution combating techniques and equipment.

(4) Parties agree to encourage, through the Organization or other competent international organizations, the development of standards for compatible oil pollution combating techniques and equipment.

Article 9

Technical co-operation

(1) Parties undertake directly or through the Organization and other international bodies, as appropriate, in respect of oil pollution preparedness and response, to provide support for those Parties which request technical assistance:

(a) to train personnel;

(b) to ensure the availability of relevant technology, equipment and facilities;

(c) to facilitate other measures and arrangements to prepare for and respond to oil pollution incidents; and

(d) to initiate joint research an development programmes.

(2) Parties undertake to co-operate actively, subject to their national laws, regulations and policies, in the transfer of technology in respect of oil pollution preparedness and response.

Article 10

Promotion of bilateral and multilateral co-operation
in preparedness and response

Parties shall endeavour to conclude bilateral or multilateral agreements for oil pollution preparedness and response. Copies of such agreements shall be communicated to the Organization which should make them available on request to Parties.

Article 11

Relation to other conventions and international agreements

Nothing in this Convention shall be construed as altering the rights or obligations of any Party under any other convention or international agreement.

Article 12

Institutional agreements

(1) Parties designate the Organization, subject to its agreement and the availability of adequate resources to sustain the activity, to perform the following functions and activities:

(a) information services:

(i) to receive, collate and disseminate on request the information provided by Parties (see, for example, articles 5(2) and (3), 6(3) and 10) and relevant information provided by other sources; and

(ii) to provide assistance in identifying sources of provisional financing of costs (see, for example, article 7(2));

(b) education and training:

(i) to promote training in the field of oil pollution preparedness and response (see, for example, article 9); and

(ii) to promote the holding of international symposia (see, for example, article 8(3));

(c) technical services:

(i) to facilitate co-operation in research and development (see, for example, articles 8(1), (2) and (4) and 9(1)(d));

(ii) to provide advice to States establishing national or regional response capabilities; and

(iii) to analyse the information provided by Parties (see, for example, articles 5(2) and (3), 6(3) and 8(1) and relevant information provided by other sources and provide advice or information to States;

(d) technical assistance:

(i) to facilitate the provision of technical assistance to States establishing national or regional response capabilities; and

(ii) to facilitate the provision of technical assistance and advice, upon the request of States faced with major oil pollution incidents.

(2) In carrying out the activities specified in this article, the Organization shall endeavour to strengthen the ability of States individually or through regional arrangements to prepare for and combat oil pollution incidents, drawing upon the experience of States, regional agreements and industry arrangements and paying particular attention to the needs of developing countries.

(3) The provisions of this article shall be implemented in accordance with a programme developed and kept under review by the Organization.

Article 13

Evaluation of the Convention

Parties shall evaluate within the Organization the effectiveness of the Convention in the light of its objectives, particularly with respect to the principles underlying co-operation and assistance.

Article 14

Amendments

(1) This Convention may be amended by one of the procedures specified in the following paragraphs.

(2) Amendment after consideration by the Organization:

(a) Any amendment proposed by a Party to the Convention shall be submitted to the Organization and circulated by the Secretary-General to all Members of the Organization and all Parties at least six months prior to its consideration.

(b) Any amendment proposed and circulated as above shall be submitted to the Marine Environment Protection Committee of the Organization for consideration.

(c) Parties to the Convention, whether or not Members of the Organization, shall be entitled to participate in the proceedings of the Marine Environment Protection Committee.

(d) Amendments shall be adopted by a two-thirds majority of only the Parties to the Convention present and voting.

(e) If adopted in accordance with subparagraph (d), amendments shall be communicated by the Secretary-General to all Parties to the Convention for acceptance.

(f) (i) An amendment to an article or the Annex of the Convention shall be deemed to have been accepted on the date on which it is accepted by two thirds of the Parties.

(ii) An amendment to an appendix shall be deemed to have been accepted at the end of a period to be determined by the Marine Environment Protection Committee at the time of its adoption, which period shall not be less than ten months, unless within that period an objection is communicated to the Secretary-General by not less than one third of the Parties.

(g) (i) An amendment to an article or the Annex of the Convention accepted in conformity with subparagraph (f)(i) shall enter into force six months after the date on which it is deemed to have been accepted with respect to the Parties which have notified the Secretary-General that they have accepted it.

(ii) An amendment to an appendix accepted in conformity with subparagraph (f)(ii) shall enter into force six months after the date on which it is deemed to have been accepted with respect to all Parties with the exception of those which, before that date, have objected to it. A Party may at any time withdraw a previously communicated objection by submitting a notification to that effect to the Secretary-General.

(3) Amendment by a Conference:

(a) Upon the request of a Party, concurred with by at least one third of the Parties, the Secretary-General shall convene a Conference of Parties to the Convention to consider amendments to the Convention.

(b) An amendment adopted by such a Conference by a two-thirds majority of those Parties present and voting shall be communicated by the Secretary-General to all Parties for their acceptance.

(c) Unless the Conference decides otherwise, the amendment shall be deemed to have been accepted and shall enter into force in accordance with the procedures specified in paragraph (2)(f) and (g).

(4) The adoption and entry into force of an amendment constituting an addition of an Annex or an appendix shall be subject to the procedure applicable to an amendment to the Annex.

(5) Any Party which has not accepted an amendment to an article or the Annex under paragraph (2)(f)(i) or an amendment constituting an addition of an Annex or an appendix under paragraph (4) or has communicated an objection to an amendment to an appendix under paragraph (2)(f)(ii) shall be treated as a non-Party only for the purpose of the application of such amendment. Such treatment shall terminate upon the submission of a notification of acceptance under paragraph (2)(f)(i) or withdrawal of the objection under paragraph (2)(g)(ii).

(6) The Secretary-General shall inform all Parties of any amendment which enters into force under this article, together with the date on which the amendment enters into force.

(7) Any notification of acceptance of, objection to, or withdrawal of objection to, an amendment under this article shall be communicated in writing to the Secretary-General who shall inform Parties of such notification and the date of its receipt.

(8) An appendix to the Convention shall contain only provisions of a technical nature.

Article 15

Signature, ratification, acceptance, approval and accession

(1) This Convention shall remain open for signature at the Headquarters of the Organization from 30 November 1990 until 29 November 1991 and shall thereafter remain open for accession. Any State may become Party to this Convention by:

(a) signature without reservation as to ratification, acceptance or approval; or

(b) signature subject to ratification, acceptance or approval, followed by ratification, acceptance or approval; or

(c) accession.

(2) Ratification, acceptance, approval or accession shall be effected by the deposit of an instrument to that effect with the Secretary-General.

Article 16

Entry into force

(1) This Convention shall enter into force twelve months after the date on which not less than fifteen States have either singed it without reservation as to ratification, acceptance or approval or have deposited the requisite instruments of ratification, acceptance, approval or accession in accordance with article 15.

(2) For States which have deposited an instrument of ratification, acceptance, approval or accession in respect of this Convention after the requirements for entry into force thereof have been met but prior to the date of entry into force, the ratification, acceptance, approval or accession shall take effect on the date of entry into force of this Convention or three months after the date of deposit of the instrument, whichever is the later date.

(3) For States which have deposited an instrument of ratification, acceptance, approval or accession after the date on which this Convention entered into force, this Convention shall become effective three months after the date of deposit of the instrument.

(4) After the date on which an amendment to this Convention is deemed to have been accepted under article 14, any instrument of ratification, acceptance, approval or accession deposited shall apply to this Convention as amended.

Article 17

Denunciation

(1) This Convention may be denounced by any Party at any time after the expiry of five years from the date on which this Convention enters into force for that Party.

(2) Denunciation shall be effected by notification in writing to the Secretary-General.

(3) A denunciation shall take effect twelve months after receipt of the notification of denunciation by the Secretary-General or after the expiry of any longer period which may be indicated in the notification.

Article 18

Depositary

(1) This Convention shall be deposited with the Secretary-General.

(2) The Secretary-General shall:

(a) inform all States which have signed this Convention or acceded thereto of:

(i) each new signature or deposit of an instrument of ratification, acceptance, approval or accession, together with the date thereof;

(ii) the date of entry into force of this Convention; and

(iii) the deposit of any instrument of denunciation of this Convention together with the date on which it was received and the date on which the denunciation takes effect;

(b) transmit certified true copies of this Convention to the Governments of all States which have signed this Convention or acceded thereto.

(3) As soon as this Convention enters into force, a certified true copy thereof shall be transmitted by the depositary to the Secretary-General of the United Nations for registration and publication in accordance with Article 102 of the Charter of the United Nations.

Article 19

Languages

This Convention is established in a single original in the Arabic, Chinese, English, French, Russian and Spanish languages, each text being equally authentic.

IN WITNESS WHEREOF the undersigned, being duly authorized by their respective Governments for that purpose, have signed this Convention.

DONE AT London this thirtieth day of November one thousand nine hundred and ninety.

ANNEX

REIMBURSEMENT OF COSTS OF
ASSISTANCE

(1) (a) Unless an agreement concerning the financial arrangements governing actions of Parties to deal with oil pollution incidents has been concluded on a bilateral or multilateral basis prior to the oil pollution incident, Parties shall bear the costs of their respective actions in dealing with pollution in accordance with subparagraph (i) or subparagraph (ii).

(i) If the action was taken by one Party at the express request of another Party, the requesting Party shall reimburse to the assisting Party the cost of its action. The requesting Party may cancel its request at any time, but in that case it shall bear the costs already incurred or committed by the assisting Party.

(ii) If the action was taken by a Party on its own initiative, this Party shall bear the costs of its action.

(b) The principles laid down in subparagraph (a) shall apply unless the Parties concerned otherwise agree in any individual case.

(2) Unless otherwise agreed, the costs of action taken by a Party at the request of another Party shall be fairly calculated according to the law and current practice of the assisting Party concerning the reimbursement of such costs.

(3) The Party requesting assistance and the assisting Party shall, where appropriate, co-operate in concluding any action in response to a compensation claim. To that end, they shall give due consideration to existing legal regimes. Where the action thus concluded does not permit full compensation for expenses incurred in the assistance operation, the Party requesting assistance may ask the assisting Party to waive reimbursement of the expenses exceeding the sums compensated or to reduce the costs which have been calculated in accordance with paragraph (2). It may also request a postponement of the reimbursement of such costs. In considering such a request, assisting Parties shall give due consideration to the needs of the developing countries.

(4) The provisions of this Convention shall not be interpreted as in any way prejudicing the rights of Parties to recover from third Parties the costs of actions to deal with pollution or the threat of pollution under other applicable provisions and rules of national and international law. Special attention shall be paid to the 1969 International Convention on Civil Liability for Oil Pollution Damage and the 1971 International Convention on the Establishment of an International Fund for Compensation for Oil Pollution Damage or any subsequent amendment to those Conventions.

Članak 3.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama".

Klasa: 018-05/96-01/15
Zagreb, 24. siječnja 1997.

ZASTUPNIČKI DOM

SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
Zastupničkog doma Sabora
akademik Vlatko Pavletić, v. r.


Prema Ustavu Republike Hrvatske, a uzimajući u obzir jedno od glavnih načela prava ignorantia iuris nocet (s latinskog nepoznavanje prava šteti - nitko se ne može ispričavati da nije znao da nešto zakonom nije bilo zabranjeno ili regulirano), prije nego što stupe na snagu zakoni i svi drugi propisi državnih tijela obvezno se objavljuju u Narodnim novinama. Osim zakona i drugih akata Hrvatskog sabora, u Narodnim novinama objavljuju se uredbe i drugi akti Vlade Republike Hrvatske, pravilnici, naredbe, napuci koje donose nadležni ministri, presude Ustavnog suda Republike, imenovanja i razrješenja državnih dužnosnika, veleposlanika, te i svi drugi akti državnih institucija. Također u posebnom dijelu (Narodne novine - Međunarodni ugovori) objavljuju se međunarodni ugovori koje je sklopila Republika Hrvatska. U narodnim novinama nalazi se i oglasnik javne nabave.