VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU ATENSKE KONVENCIJE IZ
1974. GODINE O PRIJEVOZU PUTNIKA I NJIHOVE PRTLJAGE MOREM,
S PROTOKOLIMA IZ 1976. I 1990. GODINE

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Atenske konvencije iz 1974. godine o prijevozu putnika i njihove prtljage morem, s protokolima iz 1976. i 1990. godine, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 24. siječnja 1997.

Broj: 01-97-154/1
Zagreb, 30. siječnja 1997.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU ATENSKE KONVENCIJE IZ 1974. GODINE O PRIJEVOZU PUTNIKA I NJIHOVE PRTLJAGE MOREM, S PROTOKOLIMA IZ 1976. I 1990. GODINE

Potvrđuje se Atenska konvencija iz 1974. godine o prijevozu putnika i njihove prtljage morem potpisana u Ateni 13. prosinca 1974. godine u izvorniku na engleskom i francuskom jeziku, Protokol iz 1976. godine Atenske konvencije iz 1974. godine o prijevozu putnika i njihove prtljage morem, potpisan u Londonu 19. studenoga 1976. godine u izvorniku na engleskom i francuskom jeziku, te Protokol iz 1990. godine Atenske konvencije iz 1974. godine o prijevozu putnika i njihove prtljage morem, potpisan u Londonu 29. ožujka 1990. godine u izvorniku na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom.

Tekst Atenske konvencije iz 1974. godine o prijevozu putnika i njihove prtljage morem, tekst Protokola iz 1976. godine Atenske konvencije iz 1974. godine o prijevozu putnika i njihove prtljage morem i tekst Protokola iz 1990. godine Atenske konvencije iz 1974. godine o prijevozu putnika i njihove prtljage morem u izvorniku na engleskom i u prijevodu na hrvatski jezik glase:

DRŽAVE UGOVORNICE ove Konvencije,

PRIZNAJUĆI potrebu da se ugovorom uređuju neke odredbe koje se odnose na prijevoz putnika i njihove prtljage morem;

ODLUČILE SU sklopiti Konvenciju u tu svrhu i dogovorile se o sljedećem:

U ovoj Konvenciji ovi izrazi znače:

1. (a) "vozar" je osoba koja sklapa ugovor o prijevozu ili u čije se ime taj ugovor sklapa bilo da on sam stvarno obavlja prijevoz, bilo da ga obavlja preko stvarnog vozara;

(b) "stvarni vozar" je osoba različita od vozara, bilo da je je vlasnik broda, naručitelj ili brodar broda, koji stvarno obavlja prijevoz u cijelosti ili dio prijevoza;

2. "ugovor o prijevozu" je ugovor koji sklapa vozar ili u čije se ime taj ugovor sklapa za prijevoz putnika ili putnika i njegove prtljage morem, ovisno o slučaju;

3. "brod" je samo pomorski brod, isključujući lebdjelice;

4. "putnik" je svaka osoba koja se prevozi brodom,

(a) na temelju ugovora o prijevozu, ili

(b) s pristankom vozara, prati vozilo ili žive životinje koje se prevoze na temelju ugovora o prijevozu robe koji nije uređen ovom Konvencijom;

5. "prtljaga" je svaka stvar ili vozilo koji se prevoze na temelju ugovora o prijevozu, osim:

(a) stvari i vozila koja se prevoze na temelju brodarskog ugovora, teretnice ili drugog ugovora koji se ponajprije odnosi na prijevoz stvari, i

(b) žive životinje;

6. "ručna prtljaga" je prtljaga koju putnik ima u svojoj kabini ili koju inače drži, čuva ili nadzire. Osim što se tiče primjene stavka 8. ovoga članka i članka 8., ručna prtljaga uključuje prtljagu koju putnik ima u svome vozilu ili na vozilu;

7. "gubitak ili šteta na prtljazi" uključuje materijalnu štetu koja je nastala iz razloga što prtljaga nije predana putniku u razumnom roku nakon dolaska broda na kojemu se prtljaga prevozila ili ju je trebalo prevoziti, ali ne obuhvaća zakašnjenja prouzročena štrajkom i drugim radničkim sporovima.

8. "prijevoz" obuhvaća razdoblje:

(a) glede putnika i njegove ručne prtljage, vrijeme za koje se putnik i /ili njegova ručna prtljaga nalazi na brodu ili vrijeme ukrcavanja ili iskrcavanja, te vrijeme za koje se putnik i njegova ručna prtljaga prevoze vodenim putem od obale do broda ili obratno, ako je cijena takvog prijevoza uračunata u cijenu putne karte ili ako vozar stavi putniku na raspolaganje brod koji se koristi za takav sporedni prijevoz. Međutim, što se tiče putnika, prijevoz ne obuhvaća vrijeme u kojemu se putnik nalazi u lučkoj postaji ili na gatu ili na bilo kojem drugom lučkom uređaju;

(b) također i glede ručne prtljage vrijeme za koje je putnik u lučkoj postaji ili na gatu ili na bilo kojem drugom lučkom uređaju ako je vozar ili njegov službenik ili punomoćnik primio tu prtljagu i nije je predao putniku;

(c) glede ostale prtljage koja nije ručna prtljaga, vrijeme za koje je vozar ili njegov službenik ili punomoćnik primio tu prtljagu na obali ili na brodu do trenutka kada ju je vozar ili njegov službenik ili punomoćnik predao;

9. "međunarodni prijevoz" je svaki prijevoz u kojemu se, prema ugovoru o prijevozu, mjesto polaska i mjesto odredišta nalaze u dvije različite države, ili u samo jednoj državi ako se, prema ugovoru o prijevozu ili redu plovidbe, usputna luka nalazi u drugoj državi;

10. "Organizacija" je Međuvladina pomorska savjetodavna organizacija.

1. Ova se Konvencija primjenjuje na svaki međunarodni prijevoz:

(a) ako brod vije zastavu ili je upisan u državi ugovornici ove Konvencije, ili

(b) je sklopljen ugovor o prijevozu u državi ugovornici ove Konvencije, ili

(c) ako je mjesto polaska ili odredišta, prema ugovoru o prijevozu, u državi ugovornici ove Konvencije.

2. Bez obzira na stavak 1. ovoga članka, ova se Konvencija ne primjenjuje ako je prijevoz, prema nekoj drugoj međunarodnoj konvenciji koja se odnosi na prijevoz putnika ili prtljage drugim načinom prijevoza, podvrgnut režimu građanske odgovornosti prema odredbama te konvencije, ako bi se ove odredbe obvezno primjenjivale na prijevoz morem.

1. Vozar odgovara za pretrpljenu štetu zbog smrti ili tjelesne ozljede putnika i za gubitak ili oštećenje prtljage ako se događaj koji je prouzročio tako pretrpljenu štetu dogodio za vrijeme prijevoza zbog krivnje ili propusta vozara ili njegovih službenika ili punomoćnika koji rade u granicama svoje službe.

2. Tužitelj je dužan dokazati da je događaj koji je prouzročio gubitak ili oštećenje nastao za vrijeme prijevoza te opseg gubitka ili oštećenja.

3. Krivnja ili nemarnost vozara ili njegovih službenika ili punomoćnika koji rade u granicama svoje službe pretpostavljaju se, dok se ne dokaže suprotno, ako su smrt ili tjelesna ozljeda putnika ili gubitak ili oštećenje ručne prtljage nastali pri brodolomu, sudaru, nasukanju, eksploziji ili požaru ili zbog mane broda. Što se tiče gubitka ili oštećenja druge prtljage, takva krivnja ili nemarnost se pretpostavljaju dok se ne dokaže suprotno, bez obzira na narav događaja koji je prouzročio gubitak ili oštećenje. U svim drugim slučajevima tužitelj je dužan dokazati krivnju ili nemarnost.

1. Ako se obavljanje prijevoza ili dijela prijevoza povjeri stvarnom vozaru, vozar u svakom slučaju ostaje odgovoran za cjelokupan prijevoz prema odredbama ove Konvencije. Osim toga, stvarni vozar podliježe odredbama ove Konvencije ali je i ovlašten na njih se pozivati za dio prijevoza koji obavlja.

2. Vozar, glede prijevoza koji obavlja stvarni vozar, odgovara za djela i propuste stvarnog vozara i njegovih službenika i punomoćnika koji rade u granicama svoje službe.

3. Svaki poseban sporazum na osnovi kojega vozar preuzima obveze koje ova Konvencija ne nameće ili se odriče prava koja predviđa ova Konvencija tiče se stvarnog vozara samo ako se on izričito i pisano suglasi.

4. Kada i u opsegu u kojem oba, vozar i stvarni vozar odgovaraju, njihova je odgovornost solidarna.

5. Nijedna odredba ovoga članka neće utjecati na bilo koje regresno pravo između vozara i stvarnog vozara.

Vozar ne odgovara za gubitak ili oštećenje novca, vrijednosnih papira, zlata, srebrnih predmeta, dragulja, nakita, umjetničkih predmeta i drugih dragocjenosti osim ako su te dragocjenosti pohranjene kod vozara za ugovoreno čuvanje, u kojem slučaju vozar odgovara najviše do granice predviđene u stavku 3. članka 8., osim ako nije ugovorena viša granica prema stavku 1. članka 10.

Ako vozar dokaže da su smrt ili tjelesna ozljeda putnika ili gubitak ili oštećenje njegove prtljage u cijelosti ili djelomično prouzročeni krivnjom ili propustom putnika, nadležni sud može u cijelosti ili dijelom osloboditi vozara odgovornosti prema odredbama mjerodavnog prava za taj sud.

1. Odgovornost vozara za smrt ili tjelesnu ozljedu putnika neće ni u kojem slučaju prijeći 700.000 franaka po putovanju. Ako se u skladu s pravom nadležnoga suda u konkretnom slučaju naknada štete dosuđuje u obliku rente, odgovarajuća kaptalizirana vrijednost rente ne može prijeći navedeno ograničenje.

2. Bez obzira na stavak 1. ovoga članka, domaće pravo države ugovornice ove Konvencije može utvrditi, ako se radi o vozarima koji su državljani te države, višu svotu ograničenja odgovornosti per capita.

1. Odgovornost vozara za gubitak ili oštećenje ručne prtljage neće ni u kojem slučaju prijeći 12.500 franaka po putniku i putovanju.

2. Odgovornost vozara za gubitak ili oštećenje vozila, uključujući prtljagu koja se prevozi u vozilu ili na njemu, neće ni u kojem slučaju prijeći 50.000 franaka po vozilu i putovanju.

3. Odgovornost vozara za gubitak ili oštećenje druge prtljage, a ne one koja se spominje u stavcima 1. i 2. ovoga članka, neće ni u kojem slučaju prijeći 18.000 franaka po putniku i putovanju.

4. Vozar i putnik mogu ugovoriti da vozar odgovara tek nakon odbitka franšize koja ne prelazi 1.750 franaka u slučaju štete na vozilu i ne prelazi 200 franaka po putniku u slučaju gubitka ili štete na drugoj prtljazi, a takva će se svota odbiti od gubitka ili oštećenja.

1. Franak koji se spominje u ovoj Konvenciji smatra se da se odnosi na jedinicu koja se sastoji od 65,5 miligrama zlata finoće devetsto tisućnina.

2. Iznosi koji se spominju u člancima 7. i 8. preračunavaju se u domaću valutu država nadležnog suda u konkretnom sporu na osnovi službene vrijednosti te valute, pozivom na jedinicu kako je određena u stavku 1. ovoga članka, na dan presude ili na dan sporazumno određen od stranaka. Ako ne postoji takva službena vrijednost, nadležno tijelo odnosne države određuje što se smatra službenom vrijednosti za svrhu ove Konvencije.

1. Vozar i putnik mogu izričito i pisano ugovoriti veću granicu odgovornosti od granice propisane u člancima 7. i 8.

2. Kamate i troškovi postupka nisu uključeni u granice odgovornosti propisane u člancima 7. i 8.

Ako se podnese tužba prema službeniku ili punomoćniku vozara ili stvarnog vozara zbog štete koju uređuje ova Konvencija, taj službenik ili punomoćnik, ako dokaže da je radio u granicama svoje službe, ima pravo koristiti se pravima i ograničenjima odgovornosti na koja se vozar ili stvarni vozar može pozvati prema ovoj Konvenciji.

1. Kada se ostvare uvjeti za ograničenje odgovornosti propisane u člancima 7. i 8., te granice vrijede na ukupni iznos koji se može naknaditi u okviru svih tužbi zbog smrti ili tjelesne ozljede svakog putnika ili zbog gubitka ili oštećenja njegove prtljage.

2. U slučaju prijevoza koji je obavio stvarni vozar, ukupna svota koja se može naknaditi od vozara i stvarnog vozara i njihovih službenika i punomoćnika koji rade u okviru svoje službe ne može prijeći najvišu svotu što bi se mogla dosuditi prema vozaru ili stvarnom vozaru na osnovi ove Konvencije, s time da nijedna od tih osoba ne odgovara za svotu koja prekoračuje granicu koja se na nju može primijeniti.

3. U svakom slučaju kad se službenik ili punomoćnik vozara ili stvarnog vozara može pozvati prema članku 11. ove Konvencije na ograničenje odgovornosti propisano u člancima 7. i 8., ukupna svota koja se može naknaditi od vozara ili stvarnog vozara, prema slučaju, i od službenika ili punomoćnika, neće prijeći to ograničenje.

1. Vozar nema pravo na povlasticu ograničenja odgovornosti koje je propisano u člancima 7. i 8. i stavku 1. članka 10. ako se dokaže da je šteta nastala zbog radnje ili propusta koji je vozar učinio u namjeri da prouzroči takvu štetu, ili bezobzirno i sa znanjem da bi takva šteta vjerojatno mogla nastupiti.

2. Službenik ili punomoćnik vozara ili stvarnog vozara nema pravo na povlasticu tog ograničenja ako se dokaže da je šteta nastala od radnje ili propusta koji je taj službenik ili punomoćnik učinio u namjeri da prouzroči štetu, ili bezobzirno i sa znanjem da bi takva šteta vjerojatno mogla nastupiti.

Tužba za štete zbog smrti ili tjelesne ozljede putnika, ili za gubitak ili oštećenje prtljage ne može se podnijeti protiv vozara ili stvarnog vozara na drugi način nego u skladu s odredbama ove Konvencije.

1. Putnik je dužan uputiti pisani prigovor vozaru ili njegovu punomoćniku:

(a) u slučaju vidljive štete na prtljazi:

(i) kada je u pitanju ručna prtljaga, prije ili u trenutku iskrcaja putnika;

(ii) kada je u pitanju ostala prtljaga, prije ili u trenutku njezina izdavanja;

(b) u slučaju štete na prtljazi koja nije vidljiva, ili u slučaju gubitka prtljage, u roku od 15 dana od dana iskrcaja ili izdavanja ili od dana kada je prtljaga trebala biti izdana.

2. Ako putnik ne postupi prema odredbama ovoga članka, pretpostavlja se, dok se ne dokaže suprotno, da je prtljagu primio neoštećenu.

3. Pisani prigovor nije potreban ako je stanje prtljage utvrđeno u nazočnosti obiju stranaka u trenutku njezina preuzimanja.

1. Svaka tužba za štetu zbog smrti ili tjelesne ozljede putnika ili zbog gubitka ili oštećenja prtljage zastarijeva nakon proteka dviju godina.

2. Vrijeme zastare računa se na sljedeći način:

(a) u slučaju tjelesne ozljede, od dana iskrcaja putnika;

(b) u slučaju smrti putnika koja je nastala u tijeku prijevoza, od dana kada se putnik trebao iskrcati, a u slučaju tjelesne ozljede koja se dogodila u tijeku prijevoza zbog koje je nastupila smrt putnika nakon njegova iskrcaja, od dana smrti, uz uvjet da ovo razdoblje ne prelazi tri godine od dana iskrcaja;

(c) u slučaju gubitka ili oštećenja prtljage, od dana iskrcaja ili od dana kada se iskrcaj trebao obaviti, ovisno o tome što je kasnije.

3. Pravo nadležnosti suda pred kojim se vodi spor uređuje razloge obustave i prekida zastarnih rokova, ali ni u kojem slučaju ne može se tužba po ovoj Konvenciji podnijeti po isteku roka od tri godine računajući od dana iskrcaja putnika ili od dana kada se iskrcaj trebao obaviti, ovisno o tome što je kasnije.

4. Bez obzira na stavke 1., 2. i 3. ovoga članka, zastarni rok se može produljiti izjavom vozara ili dogovorom stranaka pošto je nastalo potraživanje. Izjave ili ugovor moraju biti pisani.

1. Svaka se tužba koja se podnosi na osnovi ove Konvencije, po izboru tužitelja, podnosi pred jednim od sudova koji se niže navode, ako se taj sud nalazi u državi ugovornici ove Konvencije:

(a) sud mjesta stalnog boravišta ili glavnog poslovnog sjedišta tuženoga, ili

(b) sud mjesta odlaska ili sud mjesta odredišta prema ugovoru o prijevozu, ili

(c) sud države prebivališta ili stalnog boravišta tužitelja, ako tuženi ima poslovno sjedište i podvrgnut je sudbenosti te države, ili

(d) sud države gdje je sklopljen ugovor o prijevozu, ako tuženi ima poslovno sjedište i podvrgnut je sudbenosti te države.

2. Nakon nastanka događaja koji je prouzročio štetu, stranke se mogu dogovoriti da se zahtjev za naknadu štete može podvrći bilo kojoj sudbenosti ili arbitraži.

Svaka ugovorna odredba koja se sklopi prije nego što nastane događaj koji je prouzročio smrt ili tjelesnu ozljedu putnika ili gubitak ili oštećenje prtljage, sa svrhom da oslobodi vozara od odgovornosti prema putniku ili da odredi nižu granicu odgovornosti od one koja je utvrđena u ovoj Konvenciji, osim što je predviđeno u stavku 4. članka 8., te svaka takva odredba sklopljena sa svrhom da prebacuje teret dokaza koji leži na vozaru, ili s učinkom da ograniči pravo izbora koje je uređeno u stavku 1. članka 17., ništava je i bez učinka, ali ništavost takve odredbe ne čini nevaljalim ugovor o prijevozu koji ostaje podvrgnut odredbama ove Konvencije.

Ova Konvencija ne mijenja prava i obveze vozara, stvarnog vozara i njihovih službenika ili punomoćnika, koje su predviđene u međunarodnoj konvenciji o ograničenju odgovornosti vlasnika pomorskih brodova.

Nema odgovornosti na osnovi ove Konvencije za štetu prouzročenu nuklearnim događajem:

(a) ako poduzetnik nuklearnog postrojenja odgovara za takvu štetu ili na osnovi Pariške konvencije od 29. srpnja 1960. godine o odgovornosti trećoj osobi na polju nuklearne energije kako je dopunjena Dodatnim protokolom od 28. siječnja 1964. godine, ili Bečke konvencije od 21. svibnja 1963. godine o građanskoj odgovornosti za nuklearnu štetu,

(b) ako poduzetnik nuklearnog postrojenja odgovara za takvu štetu na osnovi domaćeg prava koje uređuje odgovornost za takvu štetu, ako je takvo pravo u svakom pogledu isto toliko povoljno za osobe koje mogu pretrpjeti štetu kao Pariška ili Bečka konvencije.

Ova se Konvencija primjenjuje na trgovački prijevoz koji je poduzet od države ili tijela vlasti na osnovi ugovora o prijevozu u smislu članka 1.

1. Svaka stranka može u trenutku potpisivanja, potvrđivanja, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja ovoj Konvenciji pisano izjaviti da ova Konvencija ne proizvodi učinak kada su putnik i vozar podanici ili državljani te stranke.

2. Svaka izjava koja se učini prema stavku 1. ovoga članka može se povući u svakom trenutku pisanom obavijesti glavnom tajniku Organizacije.

1. Ova je Konvencija otvorena za potpisivanje u sjedištu Organizacije do 31. prosinca 1975. godine, a kasnije ostaje otvorena za pristupanje.

2. Države mogu postati stranke ove Konvencije

(a) potpisivanjem bez rezerve što se tiče potvrđivanja, prihvaćanja ili odobrenja;

(b) potpisivanjem uz rezervu potvrđivanja, prihvaćanja ili odobrenja koje slijedi potvrđivanjem, prihvaćanjem ili odobrenjem, ili

(c) pristupanjem.

3. Potvrđivanje, prihvaćanje, odobrenje ili pristupanje obavlja se polaganjem pravovaljane isprave glavnom tajniku Organizacije.

1. Ova Konvencija stupa na snagu devedesetoga dana nakon dana kada ju je deset država potpisalo bez rezerve što se tiče potvrđivanja, prihvaćanja ili odobrenja ili su položile valjanu ispravu potvrđivanja, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja.

2. Za svaku državu koja kasnije potpiše ovu Konvenciju bez rezerve što se tiče potvrđivanja, prihvaćanja ili odobrenja, ili položi svoju ispravu o potvrđivanju, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju Konvenciji stupa na snagu devedesetoga dana nakon dana takvog potpisivanja ili polaganja.

1. Ovu Konvenciju može otkazati jedna stranka u svakom trenutku nakon dana kada je Konvencija stupila na snagu za tu stranku.

2. Otkazivanje se obavlja polaganjem isprave glavnom tajniku Organizacije koji obavještava sve druge stranke o primitku isprave otkazivanja i o danu njezina polaganja.

3. Otkazivanje proizvodi učinak jednu godinu nakon polaganja isprave o otkazivanju, ili nakon duljeg roka koji se može predvidjeti u ispravi.

1. Organizacija može sazvati konferenciju radi izmjene ili dopune ove Konvencije.

2. Organizacija saziva konferenciju stranaka ugovornica ove Konvencije za njezinu izmjenu ili dopunu na zahtjev od najmanje jedne trećine stranaka ugovornica.

3. Svaka država koja postane stranka ove Konvencije nakon stupanja na snagu izmjena koje je prihvatila konferencija sazvana prema ovome članku vezana je Konvencijom kako je izmijenjena.

1. Ova Konvencija se pohranjuje kod glavnog tajnika Organizacije.

2. Glavni tajnik Organizacije će:

(a) obavijestiti sve države koje su potpisale ovu Konvenciju ili su joj pristupile:

(i) o svakom novom potpisu i svakom polaganju isprave, zajedno s njihovim datumom;

(ii) o datumu stupanja na snagu ove Konvencije;

(iii) o svakom otkazu ove Konvencije i o datumu njegova učinka;

(b) predati ovjerovljene prijepise ove Konvencije svim državama potpisnicama i svim državama koje su pristupile ovoj Konvenciji.

3. Nakon stupanja na snagu ove Konvencije, glavni tajnik Organizacije predat će ovjerovljeni prijepis Tajništvu Ujedinjenih naroda radi upisa i objavljivanja u skladu sa člankom 102. Povelje Ujedinjenih naroda.

Ova Konvencija sastavljena je u jednom izvorniku na engleskom i francuskom jeziku, a oba teksta su jednako vjerodostojna. Glavni tajnik Organizacije pripremit će službene prijevode na ruski i španjolski jezik i pohraniti ih s potpisanim izvornikom.

U OVJERU GORNJEGA niže potpisani, koji su bili valjano ovlašteni, potpisali su ovu Konvenciju.

SASTAVLJENO U ATENI, trinaestoga dana prosinca tisućudevetstotina sedamdesetčetvrte godine.

STRANKE OVOGA PROTOKOLA,

KAO STRANKE Atenske konvencije o prijevozu putnika i njihove prtljage morem, koja je sklopljena u Ateni 13. prosinca 1974. godine,

DOGOVORILE SU SE o sljedećem:

Za svrhu ovoga Protokola

1. "Konvencija" označuje Atensku konvenciju iz 1974. godine o prijevozu putnika i njihove prtljage morem.

2. "Organizacija" ima isti smisao kao u Konvenciji.

3. "Glavni tajnik" označuje glavnog tajnika Organizacije.

(1) Stavak 1. članka 7. Konvencije zamjenjuje se sljedećim tekstom:

1. Odgovornost vozara u slučaju smrti ili tjelesne ozljede putnika neće ni u kojem slučaju prijeći 46.666 obračunskih jedinica po putovanju. Ako se u skladu s pravom nadležnoga suda naknada štete dosuđuje u obliku rente, odgovarajuća kapitalizirana vrijednost rente ne može prijeći ovo ograničenje.

(2) Članak 8. Konvencije zamjenjuje se sljedećim tekstom:

1. Odgovornost vozara za gubitak ili oštećenje ručne prtljage neće ni u kojem slučaju prijeći 833 obračunskih jedinica po putniku i putovanju.

2. Odgovornost vozara za gubitak ili oštećenje vozila, uključujući prtljagu koja se prevozi u vozilu ili na njemu, neće ni u kojem slučaju prijeći 3.333 obračunske jedinice po vozilu i putovanju.

3. Odgovornost vozara za gubitak ili oštećenje druge prtljage, a ne one koja se spominje u stavcima 1. i 2. ovoga članka, neće ni u kojem slučaju prijeći 1.200 obračunskih jedinica po putniku i putovanju.

4. Vozar i putnik mogu ugovoriti da vozar odgovara tek nakon odbitka franšize koja ne prelazi 117 obračunskih jedinica u slučaju štete na vozilu i ne prelazi 13 obračunskih jedinica po putniku u slučaju gubitka ili oštećenja na drugoj prtljazi, a takva će se svota odbiti od gubitka ili oštećenja.

(3) Članak 9. Konvencije i njegov naslov mijenjaju se kako slijedi:

1. Obračunska jedinica koja se spominje u ovoj Konvenciji je Posebno pravo vučenja kako ga je definirao Međunarodni monetarni fond. Iznosi navedeni u člancima 7. i 8. preračunavaju se u domaću valutu države nadležnoga suda u konkretnom sporu na osnovi vrijednosti te valute na dan presude ili na dan sporazumno određen od stranaka. Vrijednost, u Posebnom pravu vučenja, domaće valute države koja je članica Međunarodnoga monetarnog fonda obračunava se prema metodi vrijednosti koju na dan koji je u pitanju primjenjuje Međunarodni monetarni fond za vlastite operacije i transakcije. Vrijednost, u Posebnom pravu vučenja, domaće valute države koja nije članica Međunarodnoga monetarnog fonda, obračunava se na način koji odredi ta država.

2. Međutim, država koja nije članica Međunarodnoga monetarnog fonda i čije pravo ne dopušta primjenu odredaba stavka 1. ovoga članka može, prilikom potvrđivanja ili prihvaćanja, ili u bilo kojem trenutku nakon toga, izjaviti da se granice odgovornosti predviđene u ovoj Konvenciji, a primjenjuju se na njezinom području, utvrđuju se na sljedeći način:

(a) glede stavka 1. članka 7., 700.000 novčanih jedinica;

(b) glede stavka 1. članka 8., 12.000 novčanih jedinica;

(c) glede stavka 2. članka 8., 50.000 novčanih jedinica;

(d) glede stavka 3. članka 8., 18.000 novčanih jedinica;

(e) glede stavka 4. članka 8., franšiza neće premašiti 1.750 novčanih jedinica u slučaju štete na vozilu i 200 novčanih jedinica u slučaju gubitka ili oštećenja na drugoj prtljazi.

Novčana jedinica koja se spominje u ovome stavku odgovara količini od šezdeset pet i pol miligrama zlata finoće devetsto tisućnina. Preračunavanje u domaću valutu navedenih svota u ovom stavku obavlja se po po pravu dotične države.

3. Obračunavanje spomenuto u posljednoj rečenici stavka 1. i preračunavanje spomenuto u stavku 2. obavlja se na način da se u domaćoj valuti države izrazi što je više moguće ista stvarna vrijednost kao i ona izražena u obračunskim jedinicama u člancima 7. i 8. Prilikom polaganja isprave koje je propisano u članku 3., te svaki put kada se mijenja način obračuna ili vrijednost njihove domaće valute u odnosu na obračunsku jedinicu ili novčanu jedinicu, države obavještavaju depozitara o načinu obračuna prema stavku 1., ili rezultata preračunavanja prema stavku 2., ovisno o slučaju.

1. Ovaj je Protokol otvoren za potpisivanje svim državama koje su potpisale Konvenciju ili su joj pristupile, te svim državama pozvanim da prisustvuju Konferenciji koja je imala zadatak da mijenja odredbe o obračunskoj jedinici u Atenskoj konvenciji iz 1974. godine o prijevozu putnika i njihove prtljage morem, koja se održala od 17. do 19. studenoga 1976. godine u Londonu. Ovaj Protokol je otvoren za potpisivanje od 1. veljače 1977. do 31. prosinca 1977. godine u sjedištu Organizacije.

2. Osim onoga što je predviđeno odredbama stavka 4. ovoga članka, ovaj Protokol moraju ratificirati, prihvatiti ili odobriti države koje su ga potpisale.

3. Osim onoga što je predviđeno odredbama stavka 4. ovoga članka, države koje nisu potpisale ovaj Protokol mogu mu pristupiti.

4. Države ugovornice Konvencije mogu ratificirati, prihvatiti ili odobriti ovaj Protokol, ili mu pristupiti.

5. Potvrđivanje, prihvaćanje, odobrenje ili pristupanje obavlja se polaganjem pravovaljane isprave kod Glavnog tajnika.

6. Svaka isprava o potvrđivanju, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju, položena nakon stupanja na snagu neke izmjene ovoga Protokola u odnosu na sve postojeće stranke ugovornice ili nakon ispunjenja svih uvjeta koji se traže za stupanje na snagu izmjena u odnosu na te stranke ugovornice, smatra se da se primjenjuje na Protokol kako je izmijenjen.

1. Ovaj Protokol stupa na snagu u odnosu na države koje su ga ratificirale, prihvatile ili odobrile, ili su mu pristupile, devedesetoga dana nakon dana kada ga je deset država potpisalo bez rezerve potvrđivanja, prihvaćanja ili odobrenja, ili su položile ispravu potvrđivanja, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja.

2. Međutim, ovaj Protokol ne može stupiti na snagu prije nego stupi na snagu Konvencija.

3. Što se tiče države koja naknadno potpiše ovaj Protokol bez rezerve što se tiče potvrđivanja, prihvaćanja ili odobrenja ili koja položi ispravu potvrđivanja, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja, ovaj Protokol stupa na snagu devedesetoga dana nakon potpisivanja ili polaganja.

1. Svaka stranka ugovornica ovoga Protokola može ga otkazati u svakom trenutku nakon dana kada je za tu stranku ugovornicu Protokol stupio na snagu.

2. Otkazivanje se obavlja polaganjem isprave kod Glavnog tajnika koji obavještava sve druge stranke ugovornice o prijemu isprave otkaza i o datumu kada je ta isprava položena.

3. Otkazivanje ima učinak protekom jedne godine od dana polaganja isprave ili protekom duljeg razdoblja koji bi se mogao predvidjeti u toj ispravi.

1. Organizacija može sazvati konferenciju radi izmjene ili dopune ovoga Protokola.

2. Organizacija saziva konferenciju stranaka ugovornica ovoga Protokola za njegovu izmjenu ili dopunu na zahtjev najmanje jedne trećine stranaka ugovornica.

1. Ovaj se Protokol pohranjuje kod Glavnog tajnika.

2. Glavni tajnik će:

(a) obavijestiti sve države koje su potpisale ovaj Protokol ili su mu pristupile:

(i) o svakom novom potpisu i svakom polaganju isprave zajedno s njihovim datumom;

(ii) o datumu stupanja na snagu ovoga Protokola;

(iii) o polaganju isprave o otkazivanju ovoga Protokola, kao i o datumu kada je otkaz imao učinak;

(iv) o svakoj izmjeni i dopuni Protokola;

(b) predati ovjerovljene prijepise ovoga Protokola svim državama koje su ga potpisale ili su mu pristupile.

3. Nakon stupanja na snagu ovoga Protokola, Glavni tajnik će predati ovjerovljeni prijepis tajništvu Organizacije Ujedinjenih naroda radi upisa i objavljivanja u skladu s člankom 102. Povelje Ujedinjenih naroda.

Ovaj je Protokol sastavljen u jednom izvorniku na engleskom i francuskom jeziku, a oba su teksta jednako vjerodostojna. Glavni tajnik će pripremiti službene prijevode na španjolski i ruski jezik i položiti ih s potpisanim izvornim primjerkom.

SASTAVLJENO U LONDONU, devetnaestoga dana studenoga tisuću devetstotina i sedamdeset šeste godine.

U POTVRDU OVOGA su dolje potpisani, valjano ovlašteni za tu svrhu, potpisali ovaj Protokol.

STRANKE OVOGA PROTOKOLA,

SMATRAJUĆI potrebnom izmijeniti i dopuniti Atensku konvenciju o prijevozu putnika i njihove prtljage morem, sklopljene u Ateni 13. prosinca 1974. godine, u svrhu povećanja naknade i uspostavljanja jednostavnijeg postupka za povećanje visina ograničenih iznosa,

DOGOVORILE SU SE o sljedećem:

Za svrhu ovoga Protokola:

1. "Konvencija" označuje Atensku konvenciju iz 1974. godine o prijevozu putnika i njihove prtljage morem. Za države stranke Protokola iz 1976. godine ovaj izraz obuhvaća Konvenciju i njezine izmjene i dopune tim Protokolom.

2. "Organizacija" označuje Međunarodnu pomorsku organizaciju.

3. "Glavni tajnik" označuje glavnog tajnika Organizacije.

(1) Članak 1. stavak 10. Konvencije zamjenjuje se sljedećim tekstom:

10. "Organizacija" označuje Međunarodnu pomorsku organizaciju.

(2) Članak 7. stavak 1. Konvencije zamjenjuje se sljedećim tekstom:

1. Odgovornost vozara u slučaju smrti ili tjelesne ozljede putnika neće ni u kojem slučaju prijeći 175.000 obračunskih jedinica po putovanju. Ako se u skladu s pravom nadležnoga suda naknada štete dosuđuje u obliku rente, odgovarajuća kapitalizirana vrijednost rente ne može prijeći ovo ograničenje.

(3) Članak 8. Konvencije zamjenjuje se sljedećim tekstom:

1. Odgovornost vozara za gubitak ili oštećenje ručne prtljage neće ni u kojem slučaju prijeći 1.800 obračunskih jedinica po putniku i putovanju.

2. Odgovornost vozara za gubitak ili oštećenje vozila uključujući prtljagu koja se prevozi u vozilu ili na njemu, neće ni u kojem slučaju prijeći 10.000 obračunskih jedinica po vozilu i putovanju.

3. Odgovornost vozara za gubitak ili oštećenje prtljage različite od one spomenute u stavku 1. i 2. ovoga članka neće ni u kojem slučaju prijeći 2.700 obračunskih jedinica po putniku i putovanju.

4. Vozar i putnik mogu ugovoriti da vozar odgovara tek nakon odbitka franšize koja ne prelazi 300 obračunskih jedinica u slučaju štete na vozilu i 135 obračunskih jedinica po putniku u slučaju gubitka ili oštećenja na drugoj prtljazi, a takva će se svota odbiti od gubitka ili oštećenja.

(4) Članak 9. Konvencije i njegov naslov mijenjaju se kako slijedi:

1. Obračunska jedinica koja se navodi u ovoj Konvenciji je Posebno pravo vučenja kako ga je definirao Međunarodni monetarni fond. Iznosi navedeni u članku 7. stavku 1. i članku 8. preračunavaju se u domaću valutu države nadležnoga suda u konkretnom sporu na osnovi vrijednosti te valute prema Posebnom pravu vučenja na dan presude ili na dan sporazumno određen od stranaka. Vrijednost, u Posebnom pravu vučenja, domaće valute države članice Međunarodnoga monetarnog fonda obračunava se prema metodi vrijednosti primjenjivoj od Međunarodnoga monetarnog fonda za njegove operacije i transakcije na dan u pitanju. Vrijednost domaće valute u Posebnom pravu vučenja države koja nije članica Međunarodnoga monetarnog fonda, obračunava se na način koji odredi ta država.

2. Međutim, država koja nije članica Međunarodnoga monetarnog fonda i čije pravo ne dopušta primjenu odredbe iz stavka 1. ovoga članka može, prilikom potvrđivanja, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja Konvenciji ili u bilo kojem trenutku nakon toga, izjaviti da je iznos obračunske jedinice navedene u stavku 1. jednak iznosu od 15 zlatnih franaka. Zlatni franak naveden u ovom stavku odgovara količini od pedesetpet i pol miligrama zlata finoće devetsto tisućnina. Preračunavanje zlatnog franka u domaću valutu obavlja se u skladu s propisima dotične zemlje.

3. Obračunavanje spomenuto u posljednjoj rečenici stavka 1. i preračunavanje spomenuto u stavku 2. obavlja se na način da se što je moguće više, u domaćoj valuti izrazi ista stvarna vrijednost kao i ona izražena u članku 7. stavku 1. i članku 8. kao rezultat primjene prve tri rečenice iz stavka 1. Prilikom polaganja isprave o potvrđivanju, pristupanju, odobrenju ili prihvaćanju ove Konvencije ili njezine promjene, države obavještavaju Glavnog tajnika o načinu obračuna prema stavku 1. ili o rezultatima preračunavanja prema stavku 2., ovisno o slučaju.

1. Među strankama ovoga Protokola, Konvencija i ovaj Protokol smatrat će se i tumačiti zajedno kao jedinstveni instrument.

2. Država koja je stranka ovoga Protokola, ali ne i Konvencije, bit će vezana odredbama Konvencije i izmjenama učinjenim ovim Protokolom prema drugim dosadašnjim državama strankama, ali neće biti vezana odredbama Konvencije prema državama strankama samo Konvencije.

3. Odredbe ovoga Protokola ne tiču se u obveze države koja je stranka i Konvencije i Protokola s obzirom na države koje su stranke Konvencije ali ne i Protokola.

1. Ovaj je Protokol otvoren za potpisivanje svim državama u sjedištu Organizacije od 1. lipnja 1990. do 31. svibnja 1991. godine.

2. Svaka država može izraziti svoj pristanak da bude vezana ovim Protokolom i to:

(a) potpisivanjem bez uvjeta na potvrđivanje, prihvaćanje ili odobrenje;

(b) potpisivanjem uvjetovanim potvrđivanjem, prihvaćanjem ili odobrenjem koje slijedi potvrđivanje, prihvaćanje ili odobrenje; ili

(c) pristupanjem.

3. Potvrđivanje, prihvaćanje, odobrenje ili pristupanje obavit će se polaganjem isprave s takvim učinkom kod Glavnog tajnika.

4. Svaka isprava o potvrđivanju, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju položena nakon stupanja na snagu bilo koje izmjene Konvencije izmijenjene ovim Protokolom smatra se da se primjenjuje na Konvenciju tako izmijenjenu.

1. Ovaj Protokol stupa na snagu devedesetoga dana nakon dana kada je deset država pristalo biti vezano njime.

2. Glede države koja pristane biti vezana ovim Protokolom nakon što se ispune uvjeti za njegovo stupanje na snagu iz stavka 1., ovaj Protokol stupa na snagu devedesetoga dana nakon što je dan takav pristanak.

1. Svaka država stranka ovoga Protokola može ga otkazati u svakom trenutku nakon dana kada je za tu državu stranku Protokol stupio na snagu.

2. Otkazivanje se obavlja polaganjem isprave o otkazivanju kod Glavnog tajnika.

3. Otkazivanje ima učinak nakon proteka dvanaest mjeseci od dana polaganja isprave kod Glavnog tajnika ili protekom duljeg perioda koji bi se mogao predvidjeti u toj ispravi.

4. Između stranaka ovoga Protokola otkazivanje Konvencije prema njezinom članku 25. od bilo koje stranke neće se smatrati otkazivanjem Konvencije izmijenjene ovim Protokolom.

1. Organizacija može sazvati konferenciju radi izmjene ili dopune ovoga Protokola.

2. Organizacija će pozvati države ugovornice ovoga Protokola na konferenciju za izmjenu i dopunu na zahtjev najmanje jedne trećine država ugovornica.

1. Na zahtjev najmanje polovice, ali ni u kojem slučaju manje od šest, država stranaka ovoga Protokola, svaki prijedlog za izmjenu i dopunu visina iznosa ograničenja odgovornosti uključivo i franšizu, utvrđen u članku 7. stavku 1. i članku 8. Konvencije izmijenjene ovim Protokolom Glavni tajnik će dostaviti svim članicama Organizacije i svim državama ugovornicama.

2. Svaka ovako predložena izmjena podnijet će se Pravnom odboru Organizacije (u daljnjem tekstu: Pravni odbor) na razmatranje najkasnije šest mjeseci nakon njegova dostavljanja.

3. Sve države stranke Konvencije izmijenjene ovim Protokolom, bez obzira na članstvo u Organizaciji, ovlaštene su sudjelovati u razmatranju i usvajanju izmjena pred Pravnim odborom.

4. Izmjene će se usvojiti dvotrećinskom većinom država ugovornica Konvencije izmijenjene ovim Protokolom koje su nazočne i glasuju u Pravnom odboru proširenom kako je predviđeno stavkom 3., uz uvjet da barem jedna polovica država ugovornica Konvencije izmijenjene ovim Protokolom, bude nazočna u vrijeme glasovanja.

5. Prilikom razmatranja prijedloga za izmjenu visine iznosa ograničenja odgovornosti, Pravni odbor će uzeti u obzir iskustvo s nezgodama, napose iznos štete koja potječe od njih, promjene u novčanim vrijednostima i učinak predložene izmjene na troškove osiguranja.

6. (a) Niti jedna izmjena po ovome članku neće se razmatrati prije proteka pet godina od dana kada je ovaj Protokol otvoren za potpisivanje, niti prije proteka pet godina od dana stupanja na snagu prethodne izmjene usvojene po ovom članku.

(b) Niti jedno ograničenje ne može se povisiti tako da prijeđe iznos koji odgovara ograničenju utvrđenom u Konvenciji izmijenjenoj ovim Protokolom, povećan za šest posto godišnje izračunato na složenoj osnovi, od dana otvaranja ovoga Protokola za potpis.

(c) Niti jedno ograničenje ne može se povisiti tako da prijeđe iznos koji odgovara ograničenju utvrđenom u Konvenciji izmijenjenoj ovim Protokolom pomnožen s tri.

7. Organizacija će o svakoj izmjeni usvojenoj u skladu sa stavkom 4. obavijestiti sve države ugovornice. Smatrat će se da je izmjena usvojena nakon proteka razdoblja od 18 mjeseci od dana obavijesti, osim u slučaju ako unutar toga razdoblja najmanje jedna četvrtina država koje su bile države ugovornice u trenutku prihvaćanja izmjene priopći Glavnom tajniku da ne prihvaća izmjenu, u kojem slučaju je izmjena odbijena i bez učinka.

8. Izmjena za koju se smatra da je prihvaćena u skladu sa stavkom 7. stupit će na snagu 18 mjeseci nakon njezina prihvaćanja.

9. Izmjena obvezuje sve države ugovornice, osim ako otkažu ovaj Protokol u skladu s člankom 6. stavkom 1. i 2., najkasnije 6 mjeseci prije stupanja takve izmjene na snagu. Ovakvo otkazivanje imat će učinak kada izmjena stupi na snagu.

10. Kada je izmjena usvojena, ali rok od osamnaest mjeseci za njezino prihvaćanje još nije istekao, država koja u tome razdoblju postane država ugovornica bit će vezana izmjenom ako stupi na snagu. Država koja postane država ugovornica nakon toga razdoblja bit će vezana izmjenom koja je bila prihvaćena na osnovi stavka 7. U slučajevima naznačenim u ovom stavku, izmjena će obvezivati državu kada stupi na snagu ili kada ovaj Protokol stupi na snagu za takvu državu, ako je to kasnije.

1. Ovaj Protokol, kao i svaka izmjena usvojena prema članku 8., pohranjuje se kod Glavnog tajnika.

2. Glavni tajnik će:

(a) obavijestiti sve države koje su potpisale ovaj Protokol ili su mu pristupile:

(i) o svakom novom potpisu ili polaganju isprave zajedno s njihovim datumom;

(ii) o svakoj izjavi i priopćenju prema članku 9. stavcima 2. i 3. Konvencije izmijenjene ovim Protokolom;

(iii) o datumu stupanja na snagu ovoga Protokola;

(iv) o svakom prijedlogu za izmjenu granica odgovornosti stavljenih u smislu članka 8. stavka 1.;

(v) o svakoj izmjeni koja je usvojena u skladu s člankom 8. stavkom 4.;

(vi) o svakoj izmjeni koja se smatra usvojenom po članku 8. stavku 7. zajedno s datumom kada izmjena stupa na snagu u skladu sa stavcima 8. i 9. toga članka;

(vii) o polaganju svake isprave o otkazivanju ovoga Protokola zajedno s datumom njegova polaganja i danom njegova učinka;

(b) predati ovjerovljene prijepise ovoga Protokola svim državama potpisnicama i svim državama koje su pristupile ovome Protokolu.

3. Nakon stupanja na snagu ovoga Protokola, glavni tajnik Organizacije predat će njegov tekst glavnom tajniku Ujedinjenih naroda radi upisa i objavljivanja u skladu s člankom 102. Povelje Ujedinjenih naroda.

1. Ovaj je Protokol sastavljen u jednom izvorniku na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom jeziku od kojih je svaki jednako vjerodostojan.

SASTAVLJENO U LONDONU dvadesetdevetoga dana ožujka tisućudevetstotina i devedesete godine.

U POTVRDU OVOGA su dolje potpisani, valjano ovlašteni od svojih vlada za tu svrhu, potpisali ovaj Protokol.

THE STATE PARTIES TO THIS CONVENTION

HAVING RECOGNIZED the desirability of determining by agreement certain rules relating to the carriage of passengers and their luggage by sea;

HAVE DECIDED to conclude a Convention for this purpose and have thereto agreed as follows:

In this Convention the following expressions have the meaning hereby assigned to them:

1. (a)"carrier" means a person by or on behalf of whom a contract of carriage has been concluded, whether the carriage is actually performed by him or by a performing carrier;

(b) "performing carrier" means a person other that the carrier, being the owner, charterer or operator of a ship, who actually performs the whole or a part of the carriage;

2. "contract of carriage" means a contract made by or on behalf of a carrier for the carriage by sea of a passenger or of a passenger and his luggage, as the case may be;

3. "ship" means only a sea-going vessel, excluding an air-cushion vehicle;

4. "passenger" means any person carried in a ship,

(a) under a contract of carriage, or

(b) who, with the consent of the carrier, is accompanying a vehicle or live animals which are covered by a contract for the carriage of goods not governed by this Convention;

5. "luggage" means any article or vehicle carried by the carrier under a contract of carriage, excluding:

(a) articles and vehicles carried under a charter-party, bill of lading or other contract primarily concerned with the carriage of goods, and

(b) live animals;

6. "cabin luggage" means luggage which the passenger has in his cabin or is otherwise in his possession, custody or control. Except for the application of paragraph 8 of this Article and Article 8, cabin luggage includes luggage which the passenger has in or on his vehicle;

7. "loss of or damage to luggage" includes pecuniary loss resulting from the luggage not having been re-delivered to the passenger within a reasonable time after the arrival of the ship on which the luggage has been or should have been carried, but does not include delays resulting from labour disputes;

8. "carriage" covers the following periods:

(a) with regard to the passenger and his cabin luggage, the period during which the passenger and/or his cabin luggage are on board the ship or in the course of embarkation or disembarkation, and the period during which the passenger and his cabin luggage are transported by water from land to the ship or vice-versa, if the cost of such transport is included in the fare or if the vessel used for this purpose of auxiliary transport has been put at the disposal of the passenger by the carrier. However, with regard to the passenger, carriage does not include the period during which he is in a marine terminal or station or on quay or in or on any other port installation;

(b) with regard to cabin luggage, also the period during which the passenger is in a marine terminal or station or on a quay or in or on any other port installation if that luggage has been taken over by the carrier or his servant or agent and has not been re-delivered to the passenger;

(c) with regard to other luggage which is not cabin luggage, the period from the time of its taking over by the carrier or his servant or agent on shore or on board until the time of its re-delivery by the carrier of his servant or agent;

9. "international carriage" means any carriage in which, according to the contract of carriage, the place of departure and the place of destination are situated in two different States, or in a single State if, according to the contract of carriage of the scheduled itinerary, there is an intermediate port of call in another State;

10. "Organization" means the Inter-Governmental Maritime Consultative Organization.

1. This Convention shall apply to any international carriage if:

(a) the ship is flying the flag of or is registered in a State Party to this Convention, or

(b) the contract of carriage has been made in a State Party to this Convention, or

(c) the place of departure or destination, according to the contract of carriage, is in a State Party to this Convention.

2. Notwithstanding paragraph 1 of this Article, this Convention shall not apply when the carriage is subject, under any other international convention concerning the carriage of passengers or luggage by another mode of transport, to a civil liability regime under the provisions of such convention, insofar as those provisions have mandatory application to carriage by sea.

1. The carrier shall be liable for the damage suffered as a result of the death of or personal injury to a passenger and the loss of or damage to luggage in the incident which caused the damage so suffered occurred in the course of the carriage and was due to the fault or neglect of the carrier or of his servants or agents acting within the scope of their employment.

2. The burden of proving that the incident which caused the loss or damage occurred in the course of the carriage, and the extent of the loss or damage, shall lie with the claimant.

3. Fault or neglect of the carrier or of his servants or agents acting within the scope of their employment shall be presumed, unless the contrary is proved, if the death of or personal injury to the passenger or the loss of or damage to cabin luggage arose from or in connection with the shipwreck, collision, stranding, explosion or fire, or defect in the ship. In respect of loss of or damage to other luggage, such fault or neglect shall be presumed, unless the contrary is proved, irrespective of the nature of the incident which caused the loss or damage. In all other cases the burden of proving fault or neglect shall lie with the claimant.

1. If the performance of the carriage or part thereof has been entrusted to a performing carrier, the carrier shall nevertheless remain liable for the entire carriage according to the provisions of this Convention. In addition, the performing carrier shall be subject and entitled to the provisions of this Convention for the part of the carriage performed by him.

2. The carrier shall, in relation to the carriage performed by the performing carrier, be liable for the acts and omissions of the performing carrier and of his servants and agents acting within the scope of their employment.

3. Any special agreement under which the carrier assumes obligations not imposed by this Convention or any waiver of rights conferred by this Convention shall affect the performing carrier only if agreed by him expressly and in writing.

4. Where and to the extent that both the carrier and the performing carrier are liable, their liability shall be joint and several.

5. Nothing in this Article shall prejudice any right of recourse as between the carrier and the performing carrier.

The carrier shall not be liable for the loss of or damage to monies, negotiable securities, gold, silverware, jewellery, ornaments, works of art, or other valuables, except where such valuables have been deposited with the carrier for the agreed purpose safe-keeping in which case the carrier shall be liable up to the limit provided for in paragraph 3 of Article 8 unless a higher limit is agreed upon in accordance with paragraph 1 of Article 10.

If the carrier proves that the death of or personal injury to a passenger or the loss of or damage to his luggage was caused or contributed to by the fault or neglect of the passenger, the court seized of the case may exonerate the carrier wholly or partly from his liability in accordance with the provisions of the law of that court.

1. The liability of the carrier for the death of or personal injury to a passenger shall in no case exceed 700,000 francs per carriage. Where in accordance with the law of the court seized of the case damages are awarded in the form of periodical income payments, the equivalent capital value of those payments shall not exceed the said limit.

2. Notwithstanding paragraph 1 of this Article, the national law of any State Party to this Convention may fix, as far as carriers who are nationals of such State are concerned, a higher per capita limit of liability.

1. The liability of the carrier for the loss of or damage to cabin luggage shall in no case exceed 12,500 francs per passenger, per carriage.

2. The liability of the carrier for the loss of or damage to vehicles including all luggage carried in or on the vehicle shall in no case exceed 50,000 francs per vehicle, per carriage.

3. The liability of the carrier for the loss of or damage to luggage other than that mentioned in paragraphs 1 and 2 of this Article shall in no case exceed 18,000 francs per passenger, per carriage.

4. The carrier and the passenger may agree that the liability of the carrier shall be subject to a deductible not exceeding 1,750 francs in the case of damage to a vehicle and not exceeding 200 francs per passenger in the case of loss of or damage to other luggage, such sum to be deducted from the loss or damage.

1. The franc mentioned in this Convention shall be deemed to refer to a unit consisting of 65.5 milligrams of gold of millesimal fineness 900.

2. The amounts referred to in Articles 7 and 8 shall be converted into the national currency of the State of the court seized of the case on the basis of the official value of that currency, by reference to the unit defined in paragraph 1 of this Article, on the date of the judgment or the date agreed upon by the parties. If there is no such official value, the competent authority of the State concerned shall determine what shall be considered as the official value for he purpose of this Convention.

1. The carrier and the passenger may agree, expressly and in writing, to higher limits of liability than those prescribed in Articles 7 and 8.

2. Interest on damages and legal costs shall not be included in the limits of liability prescribed in Articles 7 and 8.

If an action is brought against a servant or agent of the carrier or of the performing carrier arising out of damage covered by this Convention, such servant or agent, if he proves that he acted within the scope of his employment, shall be entitled to avail himself of the defences and limits of liability which the carrier or the performing carrier is entitled to invoke under this Convention.

1. Where the limits of liability prescribed in Articles 7 and 8 take effect, they shall apply to the aggregate of the amounts recoverable in all claims arising out of the death of or personal injury to any one passenger or the loss of or damage to his luggage.

2. In relation to the carriage performed by a performing carrier, the aggregate of the amounts recoverable from the carrier and the performing carrier and from their servants and agents acting within the scope of their employment shall not exceed the highest amount which could be awarded against either the carrier or the performing carrier under this Convention, but none of the persons mentioned shall be liable for a sum in excess of the limit applicable to him.

3. In any case where a servant or agent of the carrier or of the performing carrier in entitled under Article 11 of this Convention to avail himself of the limits of liability prescribed in Articles 7 and 8, the aggregate of the amounts recoverable form the carrier, or the performing carrier as the case may be, and from that servant or agent, shall not exceed those limits.

1. The carrier shall not be entitled to the benefit of the limits of liability prescribed in Articles 7 and 8 and paragraph 1 of Article 10, if it is proved that the damage resulted from an act or omission of the carrier done with the intent to cause such damage, or recklessly and with knowledge that such damage would probably result.

2. The servant or agent of the carrier or of the performing carrier shall not be entitled to the benefit of those limits if it is proved that the damage resulted from an act or omission of that servant or agent done with the intent to cause such damage, or recklessly and with knowledge that such damage would probably result.

No claims for damages for the death of or personal injury to a passenger, or for the loss of or damage to luggage, shall be brought against a carrier or performing carrier otherwise than in accordance with this Convention.

1. The passenger shall give written notice to the carrier or his agent:

(a) in the case of apparent damage to luggage:

(i) for cabin luggage, before or at the time of disembarkation of the passenger;

(ii) for all other luggage, before or at the time of its re- delivery;

(b) in the case of damage to luggage which is not apparent, or loss of luggage, within fifteen days from the date of disembarkation or re-delivery or from the time when such re-delivery should have taken place.

2. If the passenger fails to comply with this Article, he shall be presumed, unless the contrary is proved, to have received the luggage undamaged.

3. The notice in writing need not be given if the condition of the luggage has at the time of its receipt been the subject of joint survey or inspection.

1. Any action for damages arising out of the death of or personal injury to a passenger or for the loss or damage to luggage shall be time-barred after a period of two years.

2. The limitation period shall be calculated as follows:

(a) in the case of personal injury, from date of disembarkation of the passenger;

(b) in the case of death occurring during carriage, from the date when the passenger should have disembarked, and in the case of personal injury occurring during carriage and resulting in the death of the passenger after disembarkation, form the date of death, provided that this period shall not exceed three years from the date of disembarkation;

(c) in the case of loss of or damage to luggage, from the date of disembarkation or from the date when disembarkation should have taken place, whichever is later.

3. The law of the court seized of the case shall govern the grounds of suspension and interruption of limitation periods, but in no case shall an action under this Convention be brought after the expiration of a period of three years from the date of disembarkation of the passenger or from the date when disembarkation should have taken place, whichever is later.

4. Notwithstanding paragraphs 1, 2 and 3 of this Article, the period of limitation may be extended by a declaration of the carrier or by agreement of the parties after the cause of action has arisen. The declaration or agreement shall be in writing.

1. An action arising under this Convention shall, at the option of the claimant, be brought before one of the courts listed below, provided that the court is located in a State Party to this Convention:

(a) the court of the place of permanent residence or principal place of business of the defendant, or

(b) the court of the place of departure or that of the destination according to the contract of carriage, or

(c) a court of the State of the domicile or permanent residence of the claimant, if the defendant has a place of business and is subject to jurisdiction in that State, or

(d) a court of the State where the contract of carriage was made, if the defendant has a place of business and is subject to jurisdiction on that State.

2. After the occurrence of the incident which has caused the damage, the parties may agree that the claim for damages shall be submitted to any jurisdiction or to arbitration.

Any contractual provision concluded before the occurrence of the incident which has caused the death of or personal injury to a passenger or the loss of or damage to his luggage, purporting to relieve the carrier of his liability towards the passenger or to prescribe a lower limit of liability than that fixed in this Convention except as provided in paragraph 4 of Article 8, and any such provision purporting to shift the burden of proof which rests on the carrier or having the effect of restricting the option specified in paragraph 1 of Article 17, shall be null and void, but he nullity of that provision shall not render void the contract of carriage which shall remain subject to the provisions of this Convention.

This Convention shall not modify the rights or duties of the carrier, the performing carrier, and their servants or agents provided for in international conventions relating to the limitation of liability of owners of seagoing ships.

No liability shall arise under this Convention for damage caused by a nuclear incident:

(a) if the operator of a nuclear installation is liable for such damage under either the Paris Convention of 29 July 1960 on Third Party Liability in the Field of Nuclear Energy as amended by its Additional Protocol of 28 January 1964, or the Vienna Convention of 21 May 1963 on Civil Liability for Nuclear Damage, or

(b) if the operator of a nuclear installation is liable for such damage by virtue of a national law governing the liability for such damage, provided that such law is in all respects as favourable to persons who may suffer damage as either the Paris or the Vienna Conventions.

This Convention shall apply to commercial carriage undertaken by States or Public Authorities under contracts of carriage within the meaning of Article 1.

1. Any Party may at the time of signing, ratifying, accepting, approving or acceding to this Convention, declare in writing that it will not give effect to this Convention when the passenger and the carrier are subjects or nationals of that Party.

2. Any declaration made under paragraph 1 of this Article may be withdrawn at any time by a notification in writing to the Secretary-General of the Organization.

1. This Convention shall be open for signature at the Headquarters of the Organization until 31 December 1975 and shall thereafter remain open for accession.

2. States may become Parties to this Convention by:

(a) signature without reservation as to ratification, acceptance or approval;

(b) signature subject to ratification, acceptance or approval followed by ratification, acceptance or approval; or

(c) accession.

3. Ratification, acceptance, approval or accession shall be effected by the deposit of a formal instrument to that effect with the Secretary-General of the Organization.

1. This Convention shall enter into force on the ninetieth day following the date on which ten States have either signed it without reservation as to ratification, acceptance or approval or have deposited the requisite instruments of ratification, acceptance, approval or accession.

2. For any State which subsequently signs this Convention without reservation as to ratification, acceptance or approval, or deposits its instrument of ratification, acceptance, approval or accession, the Convention shall come into force on the ninetieth day after the date of such signature or deposit.

1. This Convention may be denounced by a Party at any time after the date on which the Convention entered into force for that Party.

2. Denunciation shall be effected by the deposit of an instrument with the Secretary-General of the Organization who shall inform all other Parties of the receipt of the instrument of denunciation and of the date of its deposit.

3. A denunciation shall take effect one year after the deposit of an instrument of denunciation, or after such longer period as may be specified in the instrument.

1. A Conference for the purpose of revising or amending this Convention may be convened by the Organization.

2. The Organization shall convene a Conference of the Parties to this Convention for revising or amending it at the request of not less than one-third of the Parties.

3. Any State becoming a Party to this Convention after the entry into force of an amendment adopted by a conference convened in accordance with this Article shall be bound by the Convention as amended.

1. This Convention shall be deposited with the Secretary-General of the Organization.

2. The Secretary-General of the Organization shall:

(a) inform all States which have signed or acceded to this Convention of:

(i) each new signature and each deposit of an instrument together with the date thereof;

(ii) the date of entry into force of this Convention;

(iii) any denunciation of this Convention and the date on which it takes effect;

(b) transmit certified true copies of this Convention to all Signatory States and to all States which have acceded to this Convention.

3. Upon entry into force of this Convention, a certified true copy thereof shall be transmitted by the Secretary-General of the Organization to the Secretariat of the United Nations for registration and publication in accordance with Article 102 of the Charter of the United Nations.

This Convention is established in a single original in the English and French languages, both texts being equally authentic. Official translations in the Russian and Spanish languages shall be prepared by the Secretary-General of the Organization and deposited with the signed original.

IN WITNESS WHEREOF the undersigned being duly authorized for that purpose, have signed this Convention.

DONE AT ATHENS this thirteenth day of December one thousand nine hundred and seventy-four.

THE PARTIES TO THE PRESENT PROTOCOL,

BEING PARTIES to the Athens Convention Relating to the Carriage of Passengers and their Luggage by Sea, done at Athens on 13 December 1974;

HAVE AGREED as follows:

For the purpose of the present Protocol:

1. "Convention" means the Athens Convention Relating to the Carriage of Passengers and their Luggage by Sea, 1974.

2. "Organization" has the same meaning as in the Convention.

3. "Secretary-General" means the Secretary-General of the Organization.

(1) Article 7, paragraph 1 of the Convention is replaced by the following text:

1. The liability of the carrier for the death of or personal injury to a passenger shall in no case exceed 46,666 units of account per carriage. Where in accordance with the law of the court seized of the case damages are awarded in form of periodical income payments, the equivalent capital value of those payments shall not exceed the said limit.

(2) Article 8 of the Convention is replaced by the following text:

1. The liability of the carrier for the loss of or damage to cabin luggage shall in no case exceed 833 units of account per passenger, per carriage.

2. The liability of the carrier for the loss of or damage to vehicles including all luggage carried in or on the vehicle shall in no case exceed 3,333 units of account per vehicle, per carriage.

3. The liability of the carrier for the loss of or damage to luggage other than that mentioned in paragraphs 1 and 2 of this Article shall in no case exceed 1,200 units of account per passenger, per carriage.

4. The carrier and the passenger may agree that the liability of the carrier shall be subject to a deductible not exceeding 117 units of account in the case of damage to a vehicle and not exceeding 13 units of account per passenger in the case of loss of or damage to other luggage, such sum to be deducted from the loss or damage.

(3) Article 9 of the Convention and its title are replaced by the following:

1. The Unit of Account mentioned in this Convention is the Special Drawing Right as defined by the International Monetary Fund. The amounts mentioned in Articles 7 and 8 shall be converted into the national currency of the State of the Court seized of the case on the basis of the value of that currency on the date of the judgement or the date agreed upon by the Parties. The value of the national currency, in terms of the Special Drawing Right, of a State which is a member of the International Monetary Fund, shall be calculated in accordance with the method of valuation applied by the International Monetary Fund in effect at the date in question for its operations and transactions. The value of the national currency, in terms of the Special Drawing Right, of a State which is not a member of the International Monetary Fund, shall be calculated in a manner determined by the State.

2. Nevertheless, a State which is not a member of the International Monetary Fund and whose law does not permit the application of the provisions of paragraph 1 of this Article may, at the time of ratification or accession or at any time thereafter, declare that the limits of liability provided for in this Convention to be applied in its territory shall be fixed as follows:

(a) in respect of Article 7, paragraph 1, 700,000 monetary units;

(b) in respect of Article 8, paragraph 1, 12,500 monetary units;

(c) in respect of Article 8, paragraph 2, 50,000 monetary units;

(d) in respect of Article 8, paragraph 3, 18,000 monetary units;

(e) in respect of Article 8, paragraph 4, the deductible shall not exceed 1,750 monetary units in the case of damage to a vehicle and shall not exceed 200 monetary units per passenger in the case of loss of or damage to other luggage.

The monetary unit referred to in this paragraph corresponds to sixty-five and a half milligrammes of gold of millesimal fineness nine hundred. The conversion of the amounts specified in this paragraph into the national currency shall be made according to the law of the State concerned.

3. The calculation mentioned in the last sentence of paragraph 1 and the conversion mentioned in paragraph 2 shall be made in such a manner as to express in the national currency of the State as far as possible the same real value for the amounts in Articles 7 and 8 as is expressed there in units of account. States shall communicate to the depositary the manner of calculation pursuant to paragraph 1 or the result of the conversion in paragraph 2 as the case may be, when depositing an instrument referred to in Article III and whenever there is a change in either.

1. The present Protocol shall be open for signature by any State which has signed the Convention or acceded thereto and by any State invited to attend the Conference to Revise the Unit of Account Provisions in the Athens Convention Relating to the Carriage of Passengers and their Luggage by Sea, 1974, held in London from 17 to 19 November 1976. This Protocol shall be open for signature from 1 February 1977 to 31 December 1977 at the Headquarters of the Organization.

2. Subject to paragraph 4 of this Article, the present Protocol shall be subject to ratification, acceptance or approval by the States which have signed it.

3. Subject to paragraph 4 of this Article, this Protocol shall be open for accession by States which did not sign it.

4. The present Protocol may be ratified, accepted, approved or acceded to by States Parties to the Convention.

5. Ratification, acceptance, approval or accession shall be effected by the deposit of a formal instrument to that effect with the Secretary-General.

6. Any instrument of ratification, acceptance, approval or accession deposited after the entry into force of an amendment to the present Protocol with respect to all existing Parties or after the completion of all measures required for the entry into force of the amendment with respect to all existing Parties shall be deemed to apply to the Protocol as modified by the amendment.

1. The present Protocol shall enter into force for States which have ratified, accepted, approved or acceded to it on the ninetieth day following the date on which ten States have either signed it without reservation as to ratification, acceptance or approval or have deposited the requisite instruments of ratification, acceptance, approval or accession.

2. However, the present Protocol shall not enter into force before the Convention has entered into force.

3. For any State which subsequently signs this Protocol without reservation as to ratification, acceptance or approval, or deposits its instrument of ratification, acceptance, approval or accession, the present Protocol shall come into force on the ninetieth day after the date of such signature or deposit.

1. The present Protocol may be denounced by a Party at any time after the date on which the Protocol enters into force for that Party.

2. Denunciation shall be effected by the deposit of an instrument with the Secretary-General who shall inform all other Parties of the receipt of the instrument of denunciation and of the date of its deposit.

3. A denunciation shall take effect one year after the deposit of an instrument of denunciation, or after such longer period as may be specified in the instrument.

1. A Conference for the purpose of revising or amending the present Protocol may be convened by the Organization.

2. The Organization shall convene a Conference of the Parties to the present Protocol for revising or amending it at the request of not less than one-third of the Parties.

1. The present Protocol shall be deposited with the Secretary-General.

2. The Secretary-General shall:

(a) inform all States which have signed or acceded to the present Protocol of:

(i) each new signature and each deposit of an instrument together with the date thereof;

(ii) the date of entry into force of the present Protocol;

(iii) the deposit of any instrument of denunciation of the present Protocol together with the date on which the denunciation takes effect;

(iv) any amendments to the present Protocol;

(b) transmit certified true copies of the present Protocol to all States which have signed the present Protocol or acceded thereto.

3. Upon entry into force of the present Protocol, a certified true copy thereof shall be transmitted by the Secretary-General to the Secretariat of the United Nations for registration and publication in accordance with Article 102 of the Charter of the United Nations.

The present Protocol is established in a single original in the English and French languages, both texts being equally authentic. Official translations in the Russian and Spanish languages shall be prepared by the Secretary-General and deposited with the signed original.

DONE AT London this nineteenth day of November one thousand nine hundred and seventy-six.

IN WITNESS WHEREOF the undersigned being duly authorized for that purpose have signed the present Protocol.

THE PARTIES TO THE PRESENT PROTOCOL,

CONSIDERING that it is desirable to amend the Athens Convention relating to the Carriage of Passengers and their Luggage by Sea, done at Athens on 13 December 1974, to provide for enhanced compensation and to establish a simplified procedure for updating the limitation amounts,

HAVE AGREED as follows:

For the purpose of this Protocol:

1. "Convention" means the Athens Convention relating to the Carriage of Passengers and their Luggage by Sea, 1974. For States Parties to the Protocol of 1976 to the Convention, such reference shall be deemed to include the Convention as amended by that Protocol.

2. "Organization" means the International Maritime Organization.

3. "Secretary-General" means the Secretary-General of the Organization.

(1) Article 1, paragraph 10 of the Convention is replaced by the following text:

10. "Organization" means the International Maritime Organization.

(2) Article 7, paragraph 1 of the Convention is replaced by the following text:

1. The liability of the carrier for the death of or personal injury to a passenger shall in no case exceed 175,000 units of account per carriage. Where, in accordance with the law of the court seized of the case, damages are awarded in the form of periodical income payments, the equivalent capital value of those payments shall not exceed the said limit.

(3) Article 8 of the Convention is replaced by the following text:

1. The liability of the carrier for the loss of or damage to cabin luggage shall in no case exceed 1,800 units of account per passenger, per carriage.

2. The liability of the carrier for the loss of or damage to vehicles including all luggage carried in or on the vehicle shall in no case exceed 10,000 units of account per vehicle, per carriage.

3. The liability of the carrier for the loss of or damage to luggage other than that mentioned in paragraphs 1 and 2 of this article shall in no case exceed 2,700 units of account per passenger, per carriage.

4. The carrier and the passenger may agree that the liability of the carrier shall be subject to a deductible not exceeding 300 units of account in the case of damage to a vehicle and not exceeding 135 units of account per passenger in the case of loss of or damage to other luggage, such sum to be deducted from the loss or damage.

(4) Article 9 of the Convention and its title are replaced by the following:

1. The Unit of Account mentioned in this Convention is the Special Drawing Right as defined by the International Monetary Fund. The amounts mentioned in article 7, paragraph 1, and article 8 shall be converted into the national currency of the State of the court seized of the case on the basis of the value of that currency by reference to the Special Drawing Right on the date of the judgement or the date agreed upon by the parties. The value of the national currency, in terms of the Special Drawing Right, of a State Party which is a member of the International Monetary Fund, shall be calculated in accordance with the method of valuation applied by the International Monetary Fund in effect on the date in question for its operations and transactions. The value of the national currency, in terms of the Special Drawing Right, of a State Party which is not a member of the International Monetary Fund, shall be calculated in a manner determined by that State Party.

2. Nevertheless, a State which is not a member of the International Monetary Fund and whose law does not permit the application of the provisions of paragraph 1 of this article may, at the time of ratification, acceptance, approval of or accession to this Convention or at any time thereafter, declare that the unit of account referred to in paragraph 1 shall be equal to 15 gold francs. The gold franc referred to in this paragraph corresponds to sixty-five-and-a-half milligrammes of gold of millesimal fineness nine hundred. The conversion of the gold franc into the national currency shall be made according to the law of the State concerned.

3. The calculation mentioned in the last sentence of paragraph 1, and the conversion mentioned in paragraph 2 shall be made in such a manner as to express in the national currency of the States Parties, as far as possible, the same real value for the amounts in article 7, paragraph 1, and article 8 as would result from the application of the first three sentences of paragraph 1. States shall communicate to the Secretary-General the manner of calculation pursuant to paragraph 1, or the result of the conversion in paragraph 2, as the case may be, when depositing an instrument of ratification, acceptance, approval of or accession to this Convention and whenever there is a change in either.

1. The Convention and this Protocol shall, as between the Parties to this Protocol, be read and interpreted together as one single instrument.

2. A State which is a Party to this Protocol but not a Party to the Convention shall be bound by the provisions of the Convention as amended by this Protocol in relation to other States Parties hereto, but shall not be bound by the provisions of the Convention in relation to States Parties only to the Convention.

3. Nothing in this Protocol shall affect the obligations of a State which is a Party both to the Convention and to this Protocol with respect to a State which is a Party to the Convention but not a Party to this Protocol.

1. This Protocol shall be open for signature at the Headquarters of the Organization from 1 June 1990 to 31 May 1991 by all States.

2. Any State may express its consent to be bound by this Protocol by:

(a) signature without reservation as to ratification, acceptance or approval;

(b) signature subject to ratification, acceptance or approval followed by ratification, acceptance or approval; or

(c) accession.

3. Ratification, acceptance, approval or accession shall be effected by the deposit of an instrument to that effect with the Secretary-General.

4. Any instrument of ratification, acceptance, approval or accession deposited after the entry into force of an amendment to the Convention as amended by this Protocol shall be deemed to apply to the Convention so amended, as modified by such amendment.

1. This Protocol shall enter into force 90 days following the date on which 10 States have expressed their consent to be bound by it.

2. For any State which expresses its consent to be bound by this Protocol after the conditions in paragraph 1 for entry into force have been met, this Protocol shall enter into force 90 days following the date of expression of such consent.

1. This Protocol may be denounced by any State Party at any time after the date on which it enters into force for that State Party.

2. Denunciation shall be effected by the deposit of an instrument of denunciation with the Secretary-General.

3. A denunciation shall take effect 12 months, or such longer period as may be specified in the instrument of denunciation, after its deposit with the Secretary-General.

4. As between the States Parties to this Protocol, denunciation by any of them of the Convention in accordance with article 25 thereof shall not be construed in any way as a denunciation of the Convention as amended by this Protocol.

1. A Conference for the purpose of revising or amending this Protocol may be convened by the Organization.

2. The Organization shall convene a Conference of Contracting States to this Protocol for revising or amending it at the request of not less than one third of the Contracting States.

1. Upon the request of at least one half, but in no case less than six, of the States Parties to this Protocol, any proposal to amend the limits, including the deductibles, specified in article 7, paragraph 1, and article 8 of the Convention as amended by this Protocol shall be circulated by the Secretary-General to all Members of the Organization and to all Contracting States.

2. Any amendment proposed and circulated as above shall be submitted to the Legal Committee of the Organization (hereinafter referred to as "the Legal Committee") for consideration at a date at least six months after the date of its circulation.

3. All Contracting States to the Convention as amended by this Protocol, whether or not Members of the Organization, shall be entitled to participate in the proceedings of the Legal Committee for the consideration and adoption of amendments.

4. Amendments shall be adopted by a two-thirds majority of the Contracting States to the Convention as amended by this Protocol present and voting in the Legal Committee expanded as provided for in paragraph 3, on condition that at least one half of the Contracting States to the Convention as amended by this Protocol shall be present at the time of voting.

5. When acting on a proposal to amend the limits, the Legal Committee shall take into account the experience of incidents and, in particular, the amount of damage resulting therefrom, changes in the monetary values and the effect of the proposed amendment on the cost of insurance.

6. (a) No amendment of the limits under this article may be considered less than five years from the date on which this Protocol was opened for signature nor less than five years from the date of entry into force of a previous amendment under this article.

(b) No limit may be increased so as to exceed an amount which corresponds to the limit laid down in the Convention as amended by this Protocol increased by six per cent per year calculated on a compound basis from the date on which this Protocol was opened for signature.

(c) No limit may be increased so as to exceed an amount which corresponds to the limit laid down in the Convention as amended by this Protocol multiplied by three.

7. Any amendment adopted in accordance with paragraph 4 shall be notified by the Organization to all Contracting States. The amendment shall be deemed to have been accepted at the end of a period of eighteen months after the date of notification, unless within that period not less than one fourth of the States that were Contracting States at the time of the adoption of the amendment have communicated to the Secretary-General that they do not accept the amendment, in which case the amendment is rejected and shall have no effect.

8. An amendment deemed to have been accepted in accordance with paragraph 7 shall enter into force eighteen months after its acceptance.

9. All Contracting States shall be bound by the amendment, unless they denounce this Protocol in accordance with paragraphs 1 and 2 of Article VI at least six months before the amendment enters into force. Such denunciation shall take effect when the amendment enters into force.

10. When an amendment has been adopted but the eighteen-month period for its acceptance has not yet expired, a State which becomes a Contracting State during that period shall be bound by the amendment if it enters into force. A State which becomes a Contracting State after that period shall be bound by an amendment which has been accepted in accordance with paragraph 7. In the cases referred to in this paragraph, a State becomes bound by an amendment when that amendment enters into force, or when this Protocol enters into force for that State, if later.

1. This Protocol and any amendments accepted under article VIII shall be deposited with the Secretary-General.

2. The Secretary-General shall:

(a) inform all States which have signed or acceded to this Protocol of:

(i) each new signature or deposit of an instrument together with the date thereof;

(ii) each declaration and communication under article 9, paragraphs 2 and 3, of the Convention as amended by this Protocol;

(iii) the date of entry into force of this Protocol;

(iv) any proposal to amend limits which has been made in accordance with article VIII, paragraph 1;

(v) any amendment which has been adopted in accordance with article VIII, paragraph 4;

(vi) any amendment deemed to have been accepted under article VIII, paragraph 7, together with the date on which that amendment shall enter into force in accordance with paragraphs 8 and 9 of that article;

(vii) the deposit of any instrument of denunciation of this Protocol together with the date of the deposit and the date on which it takes effect;

(b) transmit certified true copies of this Protocol to all Signatory States and to all States which accede to this Protocol.

3. As soon as this Protocol enters into force, the text shall be transmitted by the Secretary-General to the Secretary-General of the United Nations for registration and publication in accordance with Article 102 of the Charter of the United Nations.

This Protocol is established in a single original in the Arabic, Chinese, English, French, Russian and Spanish languages, each text being equally authentic.

DONE AT LONDON this twenty-ninth day of March, one thousand nine hundred and ninety.

IN WITNESS WHEREOF the undersigned, being duly authorized by their respective Governments for that purpose, have signed this Protocol.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u ťNarodnim novinamaŤ.

Klasa: 018-05/96-01/17
Zagreb, 24. siječnja 1997.