VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 42. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (»Narodne novine«, broj 28/96), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 15. siječnja 1997. godine donijela

UREDBU

O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I REPUBLIKE MAĐARSKE O POTICANJU I UZAJAMNOJ ZAŠTITI ULAGANJA

Potvrđuje se Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja, potpisan u Zagrebu, 15. svibnja 1996. godine, na hrvatskom, mađarskom i engleskom jeziku.

Tekst Ugovora na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR

IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I REPUBLIKE MAĐARSKE O POTICANJU I UZAJAMNOJ ZAŠTITI ULAGANJA

Republika Hrvatska i Republika Mađarska (u daljnjem tekstu »ugovorne stranke«),

želeći ojačati gospodarsku suradnju na obostranu korist dviju država,

namjeravajući stvoriti i održati povoljne uvjete za ulaganja ulagatelja jedne ugovorne stranke na teritoriju druge ugovorne stranke, te

svjesni da poticanje i uzajamna zaštita ulaganja, prema ovom Ugovoru, stimulira poslovnu poduzetnost na tom polju,

ugovorile su kako slijedi:

Za potrebe ovog Ugovora:

1. Izraz »ulaganje« obuhvaća svaku vrstu imovine uloženu u svezi s ekonomskim aktivnostima od strane ulagatelja jedne ugovorne stranke na teritoriju druge ugovorne stranke u skladu sa zakonima i propisima ove posljednje, te između ostalog uključuje:

(a) pokretnu i nepokretnu imovinu kao i sva druga vlasnička prava in rem kao što su hipoteke, prava zadržavanja, založna i slična prava;

(b) dionice, akcije i zadužnice poduzeća ili bilo koji drugi oblik udjela u poduzeću;

(c) potraživanja koja glase na novac ili bilo koju činidbu koja ima ekonomsku vrijednost, a povezana su s ulaganjem;

(d) prava intelektualnog vlasništva, uključujući autorska prava, zaštitne znakove, patente, industrijski dizajn, tehnološke postupke, znanje i iskustva, poslovne tajne, zaštitne nazive te ugled u svezi s ulaganjem;

(e) bilo koje pravo dato zakonom ili ugovorom te bilo koje licence ili dozvole u skladu sa zakonom, uključujući koncesije na istraživanje, vađenje, razvoj ili iskorištavanje prirodnih bogatstava.

Svaka promjena oblika u kojem je imovina uložena neće utjecati na nju kao ulaganje.

2. Izraz »ulagatelj« odnosi se na bilo koju fizičku ili pravnu osobu koja ulaže na teritoriju druge ugovorne stranke.

(a) Izraz »fizička osoba« odnosi se na svaku fizičku osobu koja je državljanin jedne ili druge ugovorne stranke u skladu s njezinim zakonima.

b) Izraz »pravna osoba« odnosi se u pogledu jedne i druge ugovorne stranke, na bilo koju pravnu osobu konstituiranu ili osnovanu u skladu sa zakonima stranke i po njima priznatu pravnu osobu. Za potrebe ovog ugovora taj izraz uključuje i svaki mađarski skup osoba koji nema pravnu osobnost, ali koji njezini zakoni priznaju za poduzeće.

3. Izraz »prinosi« odnosi se na iznose koje daje ulaganje te zaključuje, između ostalog, profite, kamate, kapitalnu dobit, dividende, tantijeme ili honorare.

4. Izraz »teritorij« se odnosi:

- za Republiku Hrvatsku na područje kopna i mora, uključujući morsko dno i podzemlje uz vanjski rub teritorijalnog mora, nad kojima ista ostvaruje svoj suverenitet, suverena prava i pravnu nadležnost u skladu s međunarodnim pravom;

- za Republiku Mađarsku na kopneno područje nad kojim ista ostvaruje svoj suverenitet, suverena prava i pravnu nadležnost u skladu s međunarodnim pravom.

1. Svaka ugovorna stranka poticat će i stvarati povoljne uvjete za ulaganja ulagatelja druge ugovorne stranke na svojem teritoriju te će ih odobravati sukladno svojim zakonima i propisima.

2. Ulaganja ulagatelja jedne ugovorne stranke uživat će u svakom trenutku pravičan i nepristran postupak, te punu zaštitu i sigurnost na teritoriju druge ugovorne stranke.

1. Svaka ugovorna stranka će na svom teritoriju na ulaganja i prinose ulagatelja druge ugovorne stranke primjenjivati postupak koji je pravičan i nepristran i ne manje povoljan od onog što ga primjenjuje na ulaganja i prinose vlastitih ulagatelja ili ulaganja i prinose ulagatelja neke treće države, prema tome što je povoljnije.

2. Svaka ugovorna stranka će na svom teritoriju primjenjivati prema ulagateljima druge ugovorne stranke, glede upravljanja, održavanja, korištenja, uživanja ili raspolaganja njihovim ulaganjima, postupak koji je pravičan i nepristran i ne manje povoljan od onog što ga primjenjuje prema vlastitim ulagateljima ili onima neke treće države, prema tome što je povoljnije.

3. Odredbe iz stavka 1. i 2. ovog članka ne smiju se tumačiti kao obveza jedne ugovorne stranke da pruži ulagateljima druge ugovorne stranke pogodnosti bilo kojeg postupka, prednosti ili povlastice koje bi prva ugovorna stranka mogla pružiti temeljem:

(a) ugovora o carinskoj uniji ili slobodnoj trgovinskoj zoni ili monetarnoj uniji ili sličnim međunarodnim ugovorima koji vode prema takvim unijama ili institucijama ili drugim oblicima regionalne suradnje u kojima jedna ili druga ugovorna stranka jesu ili mogu postati sudionicama;

(b) bilo kojeg međunarodnog ugovora ili dogovora, koji se odnose u cijelosti ili pretežito na oporezivanje.

1. Kad ulaganja ulagatelja jedne ili druge ugovorne stranke pretrpe gubitke zbog rata, oružanog sukoba, izvanrednog stanja, pobune, ustanka, nemira ili sličnih događaja na teritoriju druge ugovorne stranke, druga ugovorna stranka primijenit će prema njima postupak, glede restitucije, odštete, nadoknade ili drugog namirenja, koji neće biti manje povoljan od onog što ga primjenjuje prema vlastitim ulagateljima ili ulagateljima neke treće države.

2. Ne dirajući stavak 1. ovog članka, ulagatelj jedne ugovorne stranke koji tijekom bilo kojeg od događaja navedenih u tom stavku pretrpe gubitke na teritoriju druge ugovorne stranke uslijed:

(a) rekviriranja njihovog vlasništva od strane njezinih trupa ili organa vlasti,

(b) uništenja njihovog vlasništva od strane njezinih trupa ili organa vlasti, koje nije izvršeno u borbenom djelovanju niti ga je nalagala data situacija imaju pravo na pravičnu i adekvatnu naknadu za gubitke koje su pretrpjeli prilikom rekviriranja ili uslijed uništenja vlasništva. Rezultirajuća plaćanja moraju biti slobodno prenosiva u slobodno konvertibilnoj valuti i moraju se provesti bez odlaganja.

1. Ulaganja ulagatelja jedne ugovorne stranke ne smiju biti izložena nacionalizaciji, izvlašćenju ili mjerama koje imaju učinak jednak nacionalizaciji ili izvlašćenju (u daljnjem tekstu »izvlašćenje«) na teritoriju druge ugovorne stranke osim za javne potrebe. Izvlašćenje se mora provesti sukladno zakonskom postupku, na nediskriminacijskoj osnovi i mora biti praćeno odredbama o plaćanju promptne, odgovarajuće i efektivne naknade. Naknada mora biti jednaka tržišnoj vrijednosti oduzetog ulaganja neposredno prije nego što se u javnosti saznalo za izvlašćenje ili predstojeće izvlašćenje, uključit će kamate od dana izvlašćenja, te se mora izvršiti bez odlaganja, mora biti ostvariva i slobodno prenosiva u slobodno konvertibilnoj valuti.

2. Pogođeni ulagatelj ima pravo na promptnu reviziju, od strane pravosudnog ili drugog nezavisnog tijela te ugovorne stranke, njegovog slučaja i procjene njegovog ulaganja u skladu s načelima iznesenim u ovom članku.

3. Odredbe iz stavka 1. ovog članka odnosit će se i na slučaj kad jedna ugovorna stranka oduzme imovinu nekog poduzeća koje je konstituirano ili osnovano po zakonu važećem na bilo kojem dijelu njezinog vlastitog teritorija, a koje je u cijelosti ili djelomično u vlasništvu ulagatelja druge ugovorne stranke.

1. Ugovorne stranke jamče prijenos plaćanja koja su povezana s ulaganjima i prinosima. Prijenosi se vrše u slobodno konvertibilnoj valuti, bez bilo kakvog ograničenja i nepotrebnog odlaganja. Takvi prijenosi uključuju između ostalog:

(a) kapital i dodatne iznose za održavanje ili povećanje ulaganja;

(b) profile, kamate, dividende i druge tekuće prihode;

(c) sredstva za otplatu zajmova;

(d) tantijeme ili honorare;

(e) prihode od prodaje ili likvidacije ulaganja;

(f) zarade fizičkih osoba u skladu sa zakonima i propisima ugovorne stranke kod koje su izvršena ulaganja.

2. Prijenosi će se izvršiti bez odlaganja u slobodnoj konvertibilnoj valuti prema službenom tečaju na datum prijenosa, ukoliko nije drukčije dogovoreno.

1. Ako jedna ugovorna stranka ili agencija koju ona ovlasti, izvrši plaćanje vlastitim ulagateljima u skladu s garancijom ili osiguranjem koje im je dala u svezi ulaganja, druga ugovorna stranka će priznati pravovaljanost subrogacije u korist prve ugovorne stranke ili agencije u svim pravima ili zahtjevima koje je imao ulagatelj.

Ugovorna stranka ili od nje ovlaštena organizacija koja je u subrogaciji s obzirom na prava ulagatelja, imat će ista prava kao ulagatelj s obzirom na njihov opseg ovisno o obvezama ulagatelja u odnosu na tako osigurano ulaganje.

2. Subrogirana prava ili potraživanja ne smiju biti veća od prvobitnih prava ili potraživanja ulagatelja.

1. Bilo koji spor do kojeg može doći između ulagatelja jedne ugovorne stranke i druge ugovorne stranke u svezi s ulaganjem na teritoriju druge ugovorne stranke bit će riješen miroljubivim konzultacijama i pregovorima neposredno ili putem diplomatskih kanala.

2. Ako se takav spor između ulagatelja jedne ugovorne stranke i druge ugovorne stranke ne može na taj način riješiti u roku od šest mjeseci, ulagatelj ima pravo podnijeti slučaj na rješavanje:

(a) Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) imajući u vidu primjenljive odredbe Konvencije o rješavanju investicijskih sporova između država i državljana drugih država, podnesene na ratifikaciju u Washingtonu D.C. 18. ožujka 1965. u slučaju da su obje ugovorne stranke ratificirale tu konvenciju; ili

(b) Arbitru ili međunarodnom ad hoc arbitražnom sudu osnovanom u skladu s Pravilnikom o arbitraži Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL). Stranke u sporu mogu se pismenim putem dogovoriti o izmjeni tog pravilnika.

3. Arbitražna odluka će se temeljiti na:

- odredbama ovog Ugovora,

- pravilima i opće prihvaćenim načelima međunarodnog prava.

4. Arbitražna odluka će biti konačna i obvezujuća za stranke u sporu i svaka ugovorna stranka će provesti odluke u skladu sa svojim zakonodavstvom.

1. Sporovi između ugovornih stranaka koji se tiču tumačenja ili primjene ovog ugovora rješavat će se, ako je to moguće, konzultacijama ili pregovorima kroz diplomatske kanale.

2. Ako se spor ne može riješiti na taj način u roku od šest mjeseci, on će se na zahtjev jedne od ugovornih stranaka, podnijeti na rješavanje arbitražnom sudu u skladu s odredbama ovog članka.

3. Arbitražni sud osniva se za svaki pojedini slučaj na sljedeći način: u roku od dva mjeseca po primitku zahtjeva za arbitiranjem, svaka ugovorna stranka imenovat će jednog člana arbitražnog suda. Ta dva člana će tada izabrati državljana treće države koja održava diplomatske odnose s obje ugovorne stranke, koji će, nakon odobrenja obiju ugovornih stranaka, biti imenovan predsjedavajućim arbitražnog suda (u daljnjem tekstu: »predsjedavajući«). Predsjedavajući mora biti imenovan u roku od tri mjeseca od datuma imenovanja druga dva člana.

4. Ukoliko u rokovima navedenim u stavku 3. ovog članka potrebna imenovanja ne budu obavljena, može se podnijeti zahtjev predsjedniku Međunarodnog suda pravde da on izvrši imenovanja. Ako je on slučajno državljanin jedne od ugovornih stranaka, ili ako je na drugi način spriječen u obavljanju navedene funkcije, pozvat će se potpredsjednik da on izvrši imenovanja. Ako je i potpredsjednik državljanin jedne od ugovornih stranaka ili je spriječen u obavljanju navedene funkcije, pozvat će se član Međunarodnog suda pravde sljedeći po starješinstvu da izvrši imenovanja.

5. Arbitražni sud donijet će svoju odluku većinom glasova. Odluka arbitražnog suda je konačna i obvezujuća za obje ugovorne stranke.

6. Svaka ugovorna stranka snosit će troškove svog arbitra i svog zastupanja u arbiražnom postupku; troškove predsjedavajućeg i preostale troškove snosit će jednako obje ugovorne stranke.

7. Arbiražni sud će utvrditi vlastiti postupak.

1. Ako su po nekom pitanju primjenjive istovremeno i odredbe ovog Ugovora i nekog drugog međunarodnog ugovora koji su sklopile obje ugovorne stranke, ništa u ovom Ugovoru neće spriječiti jednu ugovornu stranku ili bilo kojeg njezinog ulagatelja koji ima ulaganja na teritoriju druge ugovorne stranke da iskoristi prednosti onog propisa koji je u njegovom slučaju povoljniji.

2. Ako je postupak koji jedna ugovorna stranka primjenjuje prema ulagateljima druge ugovorne stranke u skladu sa svojim zakonima i propisima ili drugim posebnim odredbama ugovora povoljniji od onog što ga omogućuje ovaj Ugovor, primijenit će se onaj povoljniji.

Odredbe ovog Ugovora će se primjenjivati na sva ulaganja investitora jedne ugovorne stranke na teritoriju druge ugovorne stranke usklađene sa njenim zakonima i propisima, prije ili nakon njegova stupanja na snagu, ali se neće primjenjivati na bilo kakve sporove nastale prije njegova stupanja na snagu, ili na sporove direktno izazvane događajima prije njegova stupanja na snagu.

1. Ugovorne stranke notificirat će jedna drugoj kroz diplomatske kanale da su njihovi unutarnji zakonski uvjeti ispunjeni za stupanje na snagu ovog Ugovora. Ovaj Ugovor će stupiti na snagu danom primitka druge notifikacije.

2. Ovaj Ugovor će biti na snazi neograničeno, ali svaka ugovorna stranka može, nakon kraja razdoblja od 10 godina od datuma njegova stupanja na snagu, obavijestiti pismeno, kroz diplomatske kanale, drugu ugovornu stranku o svojoj namjeri da otkaže ovaj Ugovor.

U tom slučaju, ovaj Ugovor se otkazuje jednu godinu nakon datuma primitka obavijesti o otkazu.

3. Što se tiče ulaganja izvršenih prije prestanka ovog Ugovora, njegove odredbe ostat će na snazi dvadeset godina od datuma stupanja na snagu obavijesti o otkazivanju.

U POTVRDU GORNJEG, ovlašteni potpisnici potisali su ovaj Ugovor.

NAPISANO u dva primjerka u Zagrebu, dana 15. svibnja 1996. godine na hrvatskom, mađarskom i engleskom jeziku, s time da su svi tekstovi jednako pravovaljani. U slučaju neslaganja u tumačenju, mjerodavan je engleski jezik.

Za izvršenje ove Uredbe nadležno je Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske.

Ova Uredba stupa na snagu danom objave u Narodnim novinama.

Klasa: 018-05/95-01/02
Urbroj: 5030114-97-1
Zagreb, 15. siječnja 1997.