VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 42. Zakon o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (»Narodne novine«), broj 28/96), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 15. siječnja 1997. godine donijela

UREDBU

O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE FRANCUSKE REPUBLIKE O POTICANJU I UZAJAMNOJ ZAŠTITI ULAGANJA

Potvrđuje se Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Francuske Republike o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja, potpisan u Zagrebu, 3. lipnja 1996. godine, na hrvatskom i francuskom jeziku.

Tekst Ugovora u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR

IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE FRANCUSKE REPUBLIKE O POTICANJU I UZAJAMNOJ ZAŠTITI ULAGANJA

Vlada Republike Hrvatske i Vlada Francuske Republike, u daljnjem tekstu »Ugovorne stranke«,

želeći ojačati gospodarsku suradnju između dvije države i stvoriti povoljne uvjete za hrvatska ulaganja u Francuskoj i francuska ulaganja u Hrvatskoj,

uvjerene da će poticanje i zaštita tih ulaganja uspjeti stimulirati prijenos kapitala i tehnologije između dvije zemlje u interesu njihova gospodarskog razvoja,

ugovorile su kako slijedi:

Za potrebe ovog Ugovora:

1. Izraz »ulaganje« odnosi se na sve vrste imovine, kao što su roba, prava i interesi bilo koje prirode, uložena od ulagatelja jedne Ugovorne stranke na teritoriju ili području mora druge Ugovorne stranke sukladno zakonodavstvu druge Ugovorne stranke, što uključuje posebno, ali ne isključivo:

a) pokretnu i nepokretnu imovinu kao i sva druga prava in rem, kao što su hipotekarno, retenciono, založno i pravo uživanja, te slična prava;

b) dionice, premiju na dionice i druge vrste udjela, uključujući manjinske ili indirektne oblike, u poduzećima osnovanim na teritoriju jedne Ugovorne stranke;

c) pravo na novac ili zadužnice, ili pravo na bilo koju zakonitu činidbu koja ima gospodarsku vrijednost;

d) intelektualna, komercijalna i industrijska prava vlasništva kao što su autorska prava, patenti, licence, zaštitni znakovi, industrijski modeli i prototipovi, tehnološki postupci, znanje i iskustvo, zaštitna imena i reputacija;

e) poslovne koncesije date temeljem zakona ili ugovora, uključujući koncesije na istraživanje, unapređivanje, vođenje ili iskorištavanje prirodnih bogatstava, uključujući ona koja su locirana u području mora Ugovornih stranaka.

Odredbe ovog Ugovora će se primijeniti na sva ulaganja ulagatelja jedne Ugovorne stranke na teritoriju ili području mora druge Ugovorne stranke izvršena prije ili nakon njegova stupanja na snagu.

Svaka izmjena oblika u kojem je imovina uložena neće utjecati na to da je se kvalificira kao ulaganje, pod uvjetom da ta izmjena nije u suprotnosti sa zakonodavstvom one ugovorne stranke na čijem je teritoriju ili području mora izvršeno ulaganje.

2. Izraz »ulagatelj« se odnosi na:

- fizičku osobu koja posjeduje državljanstvo jedne od Ugovornih stranaka;

- svaku pravnu osobu osnovanu na teritoriju jedne Ugovorne stranke prema zakonodavstvu te Ugovorne stranke i koja ima sjedište na teritoriju te Ugovorne stranke, ili koja je upravljana direktno ili indirektno od državljana jedne Ugovorne stranke ili od pravnih osoba koje imaju svoje sjedište na teritoriju jedne Ugovorne stranke osnovano u skladu sa zakonodavstvom te Ugovorne stranke.

3. Izraz »prinosi« odnosi se na sve iznose koji potječu od ulaganja, kao što su profiti, tantijeme i kamate, tijekom određenog razdoblja.

Prinosi od ulaganja i, u slučaju reinvestiranja, prinosi od reinvestiranja, uživat će istu zaštitu kao i ulaganje.

4. Ovaj Ugovor primjenjivat će se na teritorij svake Ugovorne stranke, kao i na područje mora svake Ugovorne stranke, koje se definira kao morsko i obalno područje uključujući morsko dno i podzemlje koje se nastavlja na vanjsku granicu teritorijalnog mora svake Ugovorne stranke nad kojim iste, prema međunarodnom pravu, ostvaruju svoja suverena prava i jurisdikcije glede istraživanja, iskorištavanja i zaštite prirodnih bogatstava.

Svaka Ugovorna stranka dopustit će i poticati na svojem teritoriju i u području mora, u skladu sa svojim zakonodavstvom i odredbama ovog Ugovora, ulaganja ulagateljima druge Ugovorne stranke.

1. Svaka Ugovorna stranka odnosit će se pravično i nepristrano prema principima međunarodnog prava za ulaganja ulagatelja druge Ugovorne stranke na svom teritoriju ili području mora, te će osigurati da ostvarenje tako priznatih prava ne bude ometano zakonima ili praksom. Između ostalog, ali ne isključivo, smatrat će se ometanjem de jure ili de facto pravičnog i nepristranog postupka svako ograničenje kupnje ili prijevoza sirovina i pomoćnih materijala, energije i goriva, kao i sredstava za proizvodnju i rad bilo koje vrste, sprječavanje prodaje ili prijevoza proizvoda unutar zemlje i u inozemstvo, kao i sve druge mjere sa sličnim učinkom.

2. U okviru svojeg nacionalnog zakonodavstva, Ugovorne stranke će blagonaklono razmatrati molbe za ulaz i za dozvolu boravka, rada i putovanja državljana jedne Ugovorne stranke u svezi ulaganja ulagatelja te Ugovorne stranke na teritoriju ili u području mora druge Ugovorne stranke.

1. Svaka Ugovorna stranka primjenjivat će na svojem teritoriju i u području mora prema ulagateljima druge Ugovorne stranke, kad se radi o njihovim ulaganjima i aktivnostima povezanim s tim ulaganjima, postupak ne manje povoljan od onog što ga jamči vlastitim ulagateljima ili ulagateljima prema kojima primjenjuje postupak najvećeg povlašćenja, ako je ovo posljednje povoljnije. U svezi s tim, državljani s dozvolom rada na teritoriju i u području mora jedne Ugovorne stranke uživat će materijalne pogodnosti koje su relevantne za izvršenje njihovih profesionalnih aktivnosti.

2. Ovaj postupak međutim ne uključuje privilegije koje jedna Ugovorna stranka pruža ulagateljima neke treće države temeljem njihovog udjela ili udruženja u slobodnu trgovačku zonu, carinsku uniju, zajedničko tržište ili bilo koji drugi oblik regionalne gospodarske organizacije.

3. Odredbe ovog članka se ne odnose na problematiku oporezivanja.

1. Ulaganja ulagatelja jedne Ugovorne stranke uživat će cjelovitu i potpunu zaštitu i sigurnost na teritoriju i u području mora druge Ugovorne stranke.

2. Ni jedna Ugovorna stranka neće poduzimati mjere izvlašćenja ili nacionalizacije ili bilo kakve druge mjere s učinkom oduzimanja, izravno ili neizravno, ulagateljima druge Ugovorne stranke njihovih ulaganja na njezinom teritoriju i području mora, osim ako je to u javnom interesu te pod uvjetom da te mjere nisu diskriminacijske ili suprotne nekoj posebnoj obvezi.

Svaka eventualna mjera izvlašćenja mora biti praćena promptnom i adekvatnom naknadom, iznos koje će biti jednak stvarnoj vrijednosti predmetnog ulaganja i utvrđen u skladu s normalnom gospodarskom situacijom prije nego što je zaprijetilo izvlašćenje.

Navedena naknada, iznosi i uvjeti plaćanja, odredit će se najkasnije na datum izvlašćenja. Ta naknada mora biti efikasno ostvariva, mora se isplatiti bez odlaganja i mora biti slobodno prenosiva. Do datuma plaćanja na taj iznos će se obračunavati kamate po odgovarajućoj tržišnoj kamatnoj stopi.

3. Ulagatelji jedne Ugovorne stranke čija su ulaganja pretrpjela gubitke uslijed rata ili bilo kakvog drugog oružanog sukoba, revolucije, izvanrednog stanja ili pobune na teritoriju ili u području mora druge Ugovorne stranke, uživat će tretman od druge Ugovorne stranke ne manje povoljan od onog što ga ona primjenjuje prema vlastitim ulagateljima ili onima najpovlaštenije nacije.

Svaka Ugovorna stranka na čijem je teritoriju ili u području mora izvršeno ulaganje od strane ulagatelja druge Ugovorne stranke, jamčit će tim ulagateljima slobodan prijenos:

a) kamata, dividendi, profita i drugih tekućih prihoda,

b) tantijema koje potječu od nematerijalnih prava definiranih u članku 1, stavka 1., točke (d) i (e),

c) otplata zajmova koji su zakonito ugovoreni,

d) vrijednosti od djelomične ili potpune prodaje ili djelomične ili potpune likvidacije, ulaganja ili raspolaganja njime, uključujući kapitalnu dobit od uloženog kapitala,

e) naknade za izvlašćenje ili gubitak prema članku 5., stavcima 2. i 3.

Fizičkim osobama bilo koje Ugovorne stranke koji imaju dozvolu za rad na teritoriju ili u području mora druge Ugovorne stranke, temeljem odobrenog ulaganja, također mora biti dozvoljen prijenos u njihovu zemlju porijekla odgovarajućeg dijela njihove zarade.

Prijenosi navedeni u prethodnim stavcima obavljat će se promptno, po službenom tečaju koji prevladava na dan prijenosa.

1. U slučaju da propisi jedne Ugovorne stranke sadrže garanciju za ulaganja u inozemstvu, ta garancija se može odobriti ulaganjima ulagatelja te Ugovorne stranke na teritoriju ili u području mora druge Ugovorne stranke.

2. Ulaganja ulagatelja jedne Ugovorne stranke na teritoriju ili u području mora druge Ugovorne stranke mogu dobiti garanciju spomenutu u prethodnom stavku samo ako se s tim prethodno suglasila druga Ugovorna stranka.

3. Ako jedna Ugovorna stranka, temeljem garancije date za neko ulaganje na teritoriju ili u području mora druge Ugovorne stranke, izvrši plaćanja svojim ulagateljima, prva navedena Ugovorna stranka ima u ovom slučaju sva prava subrogacije glede prava i djelovanja navedenih ulagatelja.

4. Navedena plaćanja neće utjecati na pravo korisnika garancije da se obrati ICSID-u ili UNCTRAL-u ad hoc Arbitraži ili nastavi s već pokrenutim parničnim postupkom kod njih do njegovog okončanja.

Na ulaganja ulagatelja jedne Ugovorne stranke koja su predmet posebnih obveza druge Ugovorne stranke, primjenjivat će se, ne dirajući u odredbe ovog Ugovora, uvjeti iz te obveze, ako ona uključuje odredbe koje su povoljnije od onih iz ovog Ugovora.

Svaki spor u svezi s ulaganjem do kojeg dođe između jedne Ugovorne stranke i ulagatelja druge Ugovorne stranke, rješavat će dvije zainteresirane stranke na prijateljski način.

Ako spor ne bude riješen u roku od šest mjeseci od datuma njegovog nastanka kod jedne od stranaka u sportu, on će se podvrći, na zahtjev ulagatelja, arbitraži:

- ili Međunarodnog centra za rješavanje investicijskih sporova (ICSID), osnovanog u skladu s Konvencijom o rješavanju investicijskih sporova između država i državljana drugih država, potpisanom u Washingtonu 18. ožujka 1965.,

- ili ad hoc suda ili arbitraži osnovanoj prema Arbitražnim pravilima postupka Komisije Ujedinjenih naroda za Međunarodno trgovačko pravo (UNCTRAL).

1. Sporovi u svezi s tumačenjem ili primjenom ovog Ugovora rješavat će se, ako je to moguće, diplomatskim putem.

2. Ako se spor ne riješi u roku od šest mjeseci od datuma kad ga pokrene bilo koja Ugovorna stranka, bilo koja od Ugovornih stranaka može ga podnijeti putem zahtjeva Arbitražnom sudu.

3. Navedeni Arbitražni sud konstituirat će se za svaki pojedinačni slučaj: svaka Ugovorna stranka imenovat će jednog arbitra, a tako imenovana dva arbitra imenovat će uzajamnim dogovorom državljana treće zemlje, s kojima obje Ugovorne stranke održavaju diplomatske odnose, koji će biti postavljen za predsjedavajućeg Arbitražnog suda od dviju Ugovornih stranaka. Svi arbitri moraju biti imenovani u roku od dva mjeseca od datuma kad jedna Ugovorna stranka notificira drugoj Ugovornoj stranci svoju namjeru da podnese spor na arbitražu.

4. Ako rokovi navedeni u prethodnom stavku 3. ne budu poštivani, svaka Ugovorna stranka može u nedostatku drugog dogovora, pozvati Generalnog tajnika Organizacije Ujedinjenih naroda da izvrši potrebna imenovanja. ako je Generalni tajnik državljanin jedne od ugovornih stranaka, ili ako je zbog nečeg drugog spriječen u obavljanju te funkcije, podtajnik sljedeći po starješinstvu iza Generalnog tajnika, koji nije državljanin ni jedne Ugovorne stranke, izvršit će potrebna imenovanja.

5. Arbitražni sud donosi svoje odluke većinom glasova. Te odluke su konačne i zakonski obvezujuće za Ugovorne stranke.

Arbitražni sud će utvrditi vlastita proceduralna pravila. On će tumačiti presudu na zahtjev bilo koje od Ugovornih stranaka. Ukoliko Arbitražni sud ne odluči drukčije, u skladu s posebnim okolnostima, sudski troškovi, uključujući honorare arbitrima, dijelit će se jednako između dvije Ugovorne stranke.

Svaka Ugovorna stranka notificirat će drugu o završetku zakonskih ili ustavnih preduvjeta za stupanje na snagu ovog Ugovora. Ovaj Ugovor će stupiti na snagu mjesec dana nakon datuma prijama posljednje notifikacije.

Ugovor će biti na snazi kroz početno razdoblje od deset godina. Ostat će na snazi i nakon toga, osim ako jedna od Ugovornih stranaka ne da drugoj Ugovornoj stranci putem diplomatskog kanala pismeno najavu otkaza tog Ugovora. U tom slučaju Ugovor će se otkazati jednu godinu nakon datuma primitka najave otkaza.

Ulaganja izvršena prije datuma kada je Ugovor otkazan zadržat će punu zaštitu njegovih odredbi kroz dodatno razdoblje od dvadeset godina nakon datuma otkaza Ugovora.

Potpisano u Zagrebu dana 3. lipnja 1996. godine u po dva primjerka na hrvatskom i francuskom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako pravovaljana.

U potvrdu gore navedenog, opunomoćenici su potpisali ovaj Ugovor.

ZA VLADU REPUBLIKE ZA VLADU FRANCUSKE

HRVATSKE REPUBLIKE

Davor Štern, v. r.

ministar gospodarstva ministar financija i gospodarstva

Republike Hrvatske Francuske Republike

Za izvršenje ove Uredbe nadležno je Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske.

Ova Uredba stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 404-02/94-01/23
Urbroj: 5030114-96-3
Zagreb, 15. siječnja 1997.