VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 42. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (»Narodne novine«, broj 28/96), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 15. siječnja 1997. godine donijela

UREDBU

O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE SLOVAČKE REPUBLIKE O POTICANJU I UZAJAMNOJ ZAŠTITI ULAGANJA

Potvrđuje se Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Slovačke Republike o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja, potpisan u Zagrebu 12. veljače 1996. godine, na hrvatskom, slovačkom i engleskom jeziku.

Tekst Ugovora u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR

IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE SLOVAČKE REPUBLIKE O POTICANJU I UZAJAMNOJ ZAŠTITI ULAGANJA

Vlada Republike Hrvatske i Vlada Slovačke Republike u daljnjem tekstu »Ugovorne stranke«,

želeći ojačati gospodarsku suradnju na uzajamnu dobrobit obiju država;

namjeravajući stvoriti i održavati povoljne uvjete za ulaganja ulagatelja jedne Ugovorne stranke na teritoriju druge Ugovorne stranke;

svjesne potrebe za poticanjem i zaštitom stranih ulaganja u cilju ostvarenja gospodarskog blagostanja obiju Ugovornih stranaka;

ugovorile su kako slijedi:

U smislu ovog Ugovora:

1. Izraz »ulaganje« odnosi se na svaki oblik imovine koju uloži ulagatelj jedne Ugovorne stranke, pod uvjetom da je to izvršeno u skladu sa zakonima i propisima druge Ugovorne stranke, te poglavito, iako ne isključivo:

a) pokretnu i nepokretnu imovinu, te sva ostala vlasnička prava kao što su hipoteke, pravo zadržavanja, založno pravo i slična prava;

b) udjele, dionice i obveznice, ili bilo koji drugi oblik sudjelovanja u kapitalu poduzeća, ili zajedničkim ulaganjima, kao i sva prava u svezi s njima;

c) potraživanja koja glase na novac ili svake druge činidbe koje imaju gospodarsku vrijednost;

d) intelektualna vlasnička prava, osobito književna i umjetnička djela, uključujući zvučne snimke, pronalaske u svim područjima ljudskog djelovanja, poluvodičke konfiguracije, autorska prava, zaštitni znak, patente, industrijski dizajn i modele, zaštitna imena, poslovne tajne, tehničke postupke, znanje (know-how) te ugled (goodwill);

e) koncesije u skladu sa zakonom ili dodijeljene odlukom nadležnog državnog tijela, uključujući koncesije za traženje, istraživanja, pripremu ili iskorištavanje prirodnih bogatstava.

Bilo koja promjena oblika ulaganja, odobrena u skladu sa zakonima i propisima Ugovorne stranke na čijem je teritoriju ulaganje izvršeno, ne mijenja njegovu suštinu.

2. Izraz »ulagatelj« odnosi se na svaku fizičku ili pravnu osobu jedne Ugovorne stranke koja ulaže na teritoriju druge Ugovorne stranke:

a) izraz »fizička osoba« odnosi se na svaku fizičku osobu koja ima državljanstvo jedne od Ugovornih stranaka, u skladu sa njezinim zakonima i propisima;

b) izraz »pravna osoba« važi za obje Ugovorne stranke, odnosi se na svaki entitet osnovan ili ustrojen u skladu sa zakonima jedne od Ugovornih stranaka i po zakonima istih priznat pravnom osobom, te ima svoje sjedište na teritoriju jedne od Ugovornih stranaka.

3. Izraz »prihodi« odnosi se na sve iznose dobivene od ulaganja, te poglavito, iako ne isključivo, na: dobit, kamate, prihod od kapitala, dividende, tantijeme, ili druge honorare.

4. Izraz »teritorij« znači:

- glede Republike Hrvatske kopno i morske površine, uključujući morsko dno i podzemlje do vanjskog ruba teritorijalnog mora, nad kojima ostvaruje svoj suverenitet, suverena prava i jurisdikciju u skladu s međunarodnim pravom;

- glede Slovačke Republike kopno nad kojim ostvaruje svoj suverenitet, suverena prava i jurisdikciju u skladu s međunarodnim pravom.

1. Svaka Ugovorna stranka će na svojem teritoriju poticati ulaganja ulagatelja druge Ugovorne stranke, te odobriti takva ulaganja u skladu sa svojim zakonima i propisima.

2. Kada bilo koja od Ugovornih stranaka dopusti ulaganje na svojem teritoriju, ona će odobriti, u skladu sa svojim zakonima i propisima, neophodne dozvole u svezi s tim ulaganjem, provedbom licencnih sporazuma i ugovora o tehničkoj, komercijalnoj ili administrativnoj pomoći. Svaka Ugovorna stranka će, kad god to bude potrebno, nastojati izdati potrebna ovlaštenja koja se odnose na djelatnosti savjetnika i drugih sličnih osoba sa stranim državljanstvom.

1. Svaka Ugovorna stranka će na svojem teritoriju zaštititi ulaganja ulagatelja druge Ugovorne stranke, izvršena u skladu s njihovim zakonima i propisima, te neće nerazumnim ili diskriminacijskim mjerama ometati upravljanje, održavanje, korištenje, uživanje, širenje, prodaju ili ukidanje takvih ulaganja.

2. Svaka Ugovorna stranka će na svojem teritoriju osigurati poštene i pravične uvjete za ulaganja ulagatelja druge Ugovorne stranke. Ti uvjeti neće biti manje povoljni od onih koje svaka od Ugovornih stranaka na svojem teritoriju odobrava vlastitim ulagateljima ili ulagateljima iz zemlje sa statusom najpovlaštenije nacije, ukoliko su zadnje navedeni uvjeti povoljniji.

3. Status najpovlaštenije nacije ne odnosi se na povlastice koje jedna od Ugovornih stranka odobrava ulagateljima treće države zbog svog članstva ili pridruženog članstva u slobodnoj trgovačkoj zoni, carinskoj uniji, zajedničkom tržištu ili temeljem postojećeg ili budućeg sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

1. Niti jedna Ugovorna stranka neće poduzimati, izravno ili neizravno, mjere izvlašćenja, nacionalizacije ili bilo koju drugu mjeru iste naravi ili jednakog učinka, prema ulaganjima ulagatelja druge Ugovorne stranke (u daljnjem tekstu samo »izvlašćenja«), osim ako te mjere nisu poduzete u javnom interesu, na nediskriminacijskoj osnovi zakonski utvrđenim postupkom, te pod uvjetom da je osigurana stvarna i odgovarajuća naknada. Takva naknada će odgovarati tržišnoj vrijednosti izvlašćenog ulaganja neposredno prije izvlašćenja ili prije javnog obznanjivanja predstojećeg izvlašćenja, te će uključivati kamatu od dana izvlašćenja do dana plaćanja.

Iznos naknade će biti izražen u konvertibilnoj valuti i bit će slobodno prenosiv i isplaćen bez nepotrebnog odlaganja osobi koja na njega ima pravo bez obzira na njezino mjesto boravka ili stanovanja.

2. Oštećeni ulagatelj ima pravo na hitnu reviziju, od strane sudbenog ili drugog nezavisnog tijela te Ugovorne stranke, svog slučaja i procjene svog ulaganja u skladu s načelima iznesenim u ovom članku.

Ulagateljima jedne od Ugovornih stranaka čija ulaganja na teritoriju druge Ugovorne stranke pretrpe štetu uslijed izvlašćenja, nacionalizacije ili bilo kojih drugih mjera iste naravi, ili zbog rata ili drugog oružanog sukoba, izvanrednog stanja, pobune, ustanka ili nereda, odobrit će se, glede restitucije, odštete, naknade ili inog rješenja, uvjeti ne manje povoljniji od onih koji su odobreni vlastitim ulagateljima ili ulagateljima neke treće države. Sva plaćanja ostvarena u skladu s ovim člankom vršit će se bez odlaganja i bit će slobodno prenosiva u konvertibilnoj valuti.

1. Svaka će Ugovorna stranka na čijem su teritoriju izvršena ulaganja ulagatelja druge Ugovorne stranke, odobriti tim ulagateljima slobodan prijenos iznosa koji se odnosi na ta ulaganja i prihoda kao što su:

a) kapital i dodatni iznosi potrebni za održavanje i povećanje ulaganja;

b) dobiti, kako je definirano u članku 1. stavka 2. ovog Ugovora;

c) sredstva za upravljanje, otplatu i amortizaciju zajmova koje obje Ugovorne stranke priznaju kao ulaganja;

d) tantijemi i honorari;

e) prihodi od prodaje dobiveni ukupnom ili djelomičnom prodajom ili ukupnim ili djelomičnim ukidanjem ulaganja;

f) naknade predviđene člankom 5.;

g) zarade državljana jedne Ugovorne stranke koji imaju pravo rada u svezi s ulaganjem na teritoriju druge Ugovorne stranke.

2. Prijenosi će se vršiti bez odlaganja u konvertibilnoj valuti po tržišnom deviznom tečaju važećem na dan prijenosa, u skladu s postupkom što ga je utvrdila Ugovorna stranka na čijem je teritoriju izvršeno ulaganje.

Ako jedna Ugovorna stranka ili od nje imenovana agencija izvrši plaćanje svome vlastitom ulagatelju prema garanciji koju je odobrila u svezi s ulaganjem na teritoriju druge Ugovorne stranke, prava i obveze ulagatelja prenijet će se na prvu Ugovornu stranku. Prava ili obveze na osnovi subrogacije neće biti veća od prvobitnih prava ili obveza ulagatelja.

1. U slučaju sporova nastalih između jedne Ugovorne stranke i ulagatelja druge Ugovorne stranke ulagatelj će, u pismenom obliku uključujući detaljne podatke, o tome izvijestiti Ugovornu stranku na čijem je teritoriju ulaganje izvršio. Stranke u sporu nastojat će svaki pojedini spor riješiti pregovorima.

2. Ako se ti sporovi ne mogu riješiti na ovaj način u roku od šest mjeseci od datuma pisane obavijesti spomenute u stavku 1., stranke u sporu imat će pravo podnijeti spor na rješavanje bilo kojem od sljedećih tijela:

a) nadležnom sudu Ugovorne stranke;

b) ad hoc arbitražnom sudu osnovanom u skladu s Pravilnikom o arbitražnom postupku Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo, ili

c) Međunarodnom centru za rješavanje ulagačkih sporova (ICSID) osnovanom prema Konvenciji o rješavanju ulagačkih sporova između država i državljana drugih država, koja je od 18. ožujka 1965. godine, u Washingtonu D. C. otvorena za pristupanje u slučaju da su obje Ugovorne stranke postale potpisnice ove konvencije.

3. Niti jedna Ugovorna stranka neće voditi diplomatskim putem niti jedan spor koji je upućen na arbitražu, osim ako nije donesena obvezujuća presuda arbitražnog suda.

4. Arbitražne odluke će biti konačne i obvezujuće za obje Ugovorne stranke koje su u sporu. Svaka Ugovorna stranka izvršit će bez odlaganja svaku takvu odluku i takva odluka će se provesti u skladu s domaćim zakonodavstvom.

1. Sporovi između Ugovornih stranaka u svezi s tumačenjem ili primjenom ovog Ugovora rješavat će se, po mogućnosti, diplomatskim putem.

2. Ako se spor ne može tako riješiti u roku od šest mjeseci od početka pregovora, isti će se na zahtjev jedne od Ugovornih stranaka, podnijeti na rješavanje arbitražnom sudu u skladu s odredbama ovog članka.

3. Arbitražni sud će se osnovati za svaki pojedini slučaj na sljedeći način:

U roku od dva mjeseca od dana primitka pismenog zahtjeva za arbitražom, svaka Ugovorna stranka imenovat će po jednog člana suda. Ta dva člana će zatim izabrati državljana treće države, koji će, nakon odobrenja dviju Ugovornih stranaka, biti imenovan predsjedateljem suda (u daljnjem tekstu »predsjedatelj«). Predsjedatelj će biti imenovan u roku od tri mjeseca od dana kada je jedna Ugovorna stranka obavijestila drugu Ugovornu stranku o svojoj odluci da spor dostavi arbitražnom sudu.

4. Ukoliko u roku određenom u stavku 3. ovog članka ne budu sprovedena potrebna imenovanja, može se podnijeti pismeni zahtjev predsjedniku Međunarodnog suda pravde da obavi imenovanja. Ako je on državljanin jedne od Ugovornih stranaka, ili ako je na drugi način spriječen u obavljanju spomenute funkcije, pozvat će se Potpredsjednik da obavi imenovanja. Ako je i Potpredsjednik državljanin jedne od Ugovornih stranaka ili je spriječen u obavljanju navedene funkcije, pozvat će se član Međunarodnog suda pravde koji je slijedeći po rangu i nije državljanin niti jedne Ugovorne stranke, da obavi imenovanja.

5. Predsjedavajući arbitražnog suda će biti državljanin treće države, s kojom obje Ugovorne stranke održavaju diplomatske odnose.

6. Arbitražni sud će donijeti svoju odluku većinom glasova. Takva odluka će biti konačna i obvezujuća za obje Ugovorne stranke. Svaka Ugovorna stranka će snositi troškove svog arbitra i svojega zastupanja u arbitražnom postupku, a obje Ugovorne stranke će jednako dijeliti troškove za predsjedatelja, kao i sve druge troškove. Arbitražni sud sam će utvrditi svoju proceduru.

Ako zakonske odredbe bilo koje od Ugovornih stranaka ili obveze po međunarodnom pravu, koje postoje ili će nastati između Ugovornih stranaka pored ovog Ugovora, sadrže propis, bilo opći ili posebni, prema kojem ulaganja ulagatelja druge Ugovorne stranke imaju pravo na uvjete koji su povoljniji od onih predviđenih ovim Ugovorom, takve odredbe će, u mjeri u kojoj su povoljnije, prevladati nad ovim Ugovorom.

Na zahtjev jedne od Ugovornih stranaka, druga Ugovorna stranka će odmah pristati na konzultacije glede tumačenja ili primjene ovog Ugovora. Na zahtjev jedne od Ugovornih stranaka razmijenit će se informacije o utjecaju što ga zakoni, propisi ili druge mjere druge Ugovorne stranke mogu imati na ulaganja koja su obuhvaćena ovim Ugovorom.

Odredbe ovog Ugovora odnosit će se na sva ulaganja ulagatelja jedne Ugovorne stranke na teritoriju druge Ugovorne stranke u skladu s njenim zakonima i propisima, izvršena prije ili nakon njegova strupnja na snagu, ali se neće odnositi na bilo koji spor koji je nastao prije njegovog stupanja na snagu.

1. Ovaj Ugovor će stupiti na snagu danom primitka zadnje obavijesti kojom je jedna od Ugovornih stranaka izvijestila drugu da su ispunjeni svi zakonski uvjeti potrebni za stupanje Ugovora na snagu.

2. Ovaj Ugovor će važiti za razdoblje od deset godina, te će i dalje ostati na snazi, osim ako jedna od Ugovornih stranaka, najkasnije godinu dana prije njegova isteka važenja ili isteka bilo kojeg sljedećeg petogodišnjeg razdoblja, pismenim putem ne izvijesti drugu Ugovornu stranku o svojoj namjeri otkazivanja ovog Ugovora.

3. Glede ulaganja izvršenih prije otkaza ovog Ugovora, njegove odredbe će ostati na snazi za sljedeće razdoblje od deset godina od dana otkaza ovog Ugovora.

Sastavljeno u dva izvornika u Zagrebu dana 12. veljače 1996. godine, svaki na hrvatskom, slovačkom i engleskom jeziku, pri čemu su svi tekstovi jednako vjerodostojni. U slučaju neslaganja u tumačenju, mjerodavan je engleski tekst.

KAO POTVRDU NAVEDENOG, valjano ovlašteni potpisnici pitpisali su ovaj Ugovor.

ZA VLADU ZA VLADU

REPUBLIKE HRVATSKE SLOVAČKE REPUBLIKE

Za izvršenje ove Uredbe nadležno je Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske.

Ova Uredba stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 404-02/93-01/10
Urbroj: 5030114-96-2
Zagreb, 15. siječnja 1997.