ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU MEĐUNARODNE KONVENCIJE O TRAGANJU I SPAŠAVANJU NA MORU, 1979.

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Međunarodne konvencije o traganju i spašavanju na moru, 1979., koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 13. prosinca 1996.

Broj: Ol-96-2180/1
Zagreb, 18. prosinca 1996.

Potvrđuje se Međunarodna konvencija o traganju i spašavanju na moru, potpisana u Hamburgu 27. travnja 1979. u izvorniku na engleskom, francuskom kineskom, ruskom i španjolskom jeziku.

Tekst Međunarodne konvencije o traganju i spašavanju na moru, 1979., u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

NOTING the great importance attached in several conventions to the rendering of assistance to persons in distress at sea and to the establishment by every coastal State of adequate and effective arrangements for coast watching and for search and rescue services,

HAVING CONSIDERED Recommendation 40 adopted by the International Conference on Safety of Life at Sea, 1960, which recognizes the desirability of coordinating activities regarding safety on and over the sea among a number of intergovernmental organizations,

DESIRING to develop and promote these activities by establishing an international maritime search and rescue plan responsible to the needs of maritime traffic for the rescue of persons in distress at sea,

WISHING to promote co-operation among search and rescue organizations around the world an among those participating in search and rescue operations at sea,

HAVE AGREED as follows:

The Parties undertake to adopt all legislative or other appropriate measures necessary to give full effect to the Convention and its Annex, which is an integral part of the Convention. Unless expressly provided otherwise, a reference to the Convention constitutes at the same time a reference to its Annex.

(1) Nothing in the Convention shall prejudice the codification and development of the law of the sea by the United Nations Conference on the Law of the Sea convened pursuant to resolution 2750 (XXV) of the General Assembly of the United Nations not the present or future claims and legal views of any State concerning the law of the sea and the nature and extent of coastal and flag State jurisdiction.

(2) No provision of the Convention shall be construed as prejudicing obligations or rights of vessels provided for in other international instruments.

(1) The Convention may be amended by either of the procedures specified in paragraphs (2) and (3) hereinafter.

(2) Amendment after consideration within the Inter-Governmental Maritime Consultative Organization (hereinafter referred to as the Organization):

(a) Any amendment proposed by a Party and transmitted to the Secretary-General of the Organization (hereinafter referred to as the Secretary-General), or any amendment deemed necessary by the Secretary-General as a result of an amendment to a corresponding provision of Annex 12 to the Convention on International Civil Aviation, shall be circulated to all Members of the Organization and all Parties at least six months prior to its consideration by the Maritime Safety Committee of the Organization.

(b) Parties, whether or not Members of the Organization, shall be entitled to participate in the proceedings of the Maritime Safety Committee for the consideration and adoption of amendments.

(c) Amendments shall be adopted by a two-thirds majority of the Parties present and voting in the Maritime Safety Committee on condition that at least one third of the Parties shall be present at the time of adoption of the amendment.

(d) Amendments adopted in accordance with sub-paragraph (c) shall be communicated by the Secretary-General to all Parties for acceptance.

(e) An amendment to an Article or to paragraphs 2.1.4, 2.1.5, 2.1.7, 2.1.10, 3.1.2 or 3.1.3 of the Annex shall be deemed to have been accepted on the date on which the Secretary-General has received an instrument of acceptance from two thirds of the Parties.

(f) An amendment to the Annex other than to paragraphs 2.1.4. 2.1.5, 2.1.7, 2.1.10, 3.1.2 or 3.1.3 shall be deemed to have been accepted at the end of one year from the date on which it is communicated to the Parties for acceptance. However, if within such period of one year more than one third of the Parties notify the Secretary-General that they object to the amendment, it shall be deemed not to have been accepted.

(g) An amendment to an Article or to paragraphs 2.1.4, 2.1.5, 2.1.7, 2.1.10, 3.1.2 or 3.1.3 of the Annex shall enter into force:

(i) with respect to those Parties which have accepted it, six months after the date on which it is deemed to have been accepted;

(ii) with respect to those Parties which accept it after the condition mentioned in sub-paragraph (e) has been met and before the amendment enters into force, on the date of entry into force of the amendment;

(iii) with respect to those Parties which accept it after the date on which the amendment enters into force, 30 days after the deposit of an instrument of acceptance.

(h) An amendment to the Annex other than to paragraphs 2.1.4, 2.1.5, 2.1.7, 2.1.10, 3.1.2 or 3.1.3 shall enter into force with respect to all Parties, except those which have objected to the amendment under subparagraph (f) and which have not withdrawn such objections, six months after the date on which it is deemed to have been accepted. However, before the date set for entry into force, any Party may give notice to the Secretary-General that it exempts itself from giving effect to that amendment for a period not longer than one year from the date of its entry into force, or for such longer period as may be determined by a two-thirds majority of the Parties present and voting in the Maritime Safety Committee at the time of the adoption of the amendment.

(3) Amendment by a conference:

(a) Upon the request of a Party concurred in by at least one third of the Parties, the Organization shall convene a conference of Parties to consider amendments to the Convention. Proposed amendments shall be circulated by the Secretary-General to all Parties at least six months prior to their consideration by the conference.

(b) Amendments shall be adopted by such a conference by a two-thirds majority of the Parties present and voting, on condition that at least one third of the Parties shall be present at the time of adoption of the amendment. Amendments so adopted shall be communicated by the Secretary-General to all Parties for acceptance.

(c) Unless the conference decides otherwise, the amendment shall be deemed to have been accepted and shall enter into force in accordance with the procedures specified in sub-paragraphs (2)(e), (2)(f), (2)(g), and (2)(h) respectively, provided that reference in sub-paragraph (2)(h) to the Maritime Safety Committe expanded in accordance with subparagraph (2)(b) shall be taken to mean reference to the conference.

(4) Any declaration of acceptance of, or objection to, an amendment or any notice given under sub-paragraph (2)(h) shall be submitted in writing to the Secretary-General who shall inform all Parties of any such submission and the date of its receipt.

(5) The Secretary-General shall inform States of any amendments which enter into force, together with the date on which each such amendment enters into force.

(1) The Convention shall remain open for signature at the Headquarters of the Organization from 1 November 1979 until 31 October 1980 and shall thereafter remain open for accession. States may become Parties to the Convention by:

(a) signature without reservation as to ratification, acceptance or approval; or

(b) signature subject to ratification, acceptance or approval, followed by ratification, acceptance or approval; or

(c) accession.

(2) Ratification, acceptance, approval or accession shall be effected by the deposit of an instrument to that effect with the Secretary-General.

(3) The Secretary-General shall inform States of any signature or of the deposit of any instrument of ratification, acceptance, approval or accession and the date of its deposit.

(1) The Convention shall enter info force 12 months after the date on which 15 States have become Parties to it in accordance with Article IV.

(2) Entry into force for States which ratify, accept, approve or accede to the Convention in accordance with Article IV after the condition prescribed in paragraph (1) has been met and before the Convention enters into force, shall be on the date of entry into force of the Convention.

(3) Entry into force for States which ratify, accept, approve or accede to the Convention after the date on which the Convention enters into force shall be 30 days after the date of deposit of an instrument in accordance with Article IV.

(4) Any instrument of ratification, acceptance, approval or accession deposited after the date of entry into force of an amendment to the Convention in accordance with Article III shall apply to the Convention, as amended, and the Convention, as amended, shall enter into force for a State depositing such an instrument 30 days after the date of its deposit.

(5) The Secretary-General shall inform States of the date of entry into force of the Convention.

(1) The Convention may be denounced by any Party at any time after the expiry of five years from the date on which the Convention enters into force for that Party.

(2) Denunciation shall be effected by the deposit of an instrument of denunciation with the Secretary-General who shall notify States of any instrument of denunciation received and of the date of its receipt as well as the date on which such denunciation takes effect.

(3) A denunciation shall take effect one year, or such longer period as may be specified in the instrument of denunciation, after its receipt by the Secretary-General.

(1) The Convention shall be deposited with the Secretary-General who shall transmit certified true copies thereof to States.

(2) As soon as the Convention enters into force, the Secretary-General shall transmit the text thereof to the Secretary-General of the United Nations for registration and publication, in accordance with Article 102 of the Charter of the United Nations.

The Convention is established in a single copy in the Chinese, English, French, Russian and Spanish languages, each text being equally authentic. Official translations in the Arabic, German and Italian languages shall be prepared and deposited with the signed original.

DONE AT HAMBURG this twenty-seventh day of April one thousand nine hundred and seventy-nine.

IN WITNESS WHEREOF the undersigned*, being duly authorized by their respective Governments for that purpose, have signed the Convention.

* Signatures omitted.

1.1. »Shall« is used in the Annex to indicate a provision, the uniform application of which by all Parties is required in the interest of safety of life at sea.

1.2. »Should« is used in the Annex to indicate a provision, the uniform application of which by all Parties is recommended in the interest of safety of life at sea.

1.3. The terms listed below are used in the Annex with the following meanings:

1. »Search and rescue region«. An area of defined dimensions within which search and rescue services are provided.

2. »Rescue co-ordination centre«. A unit responsible for promoting efficient organization of search and rescue services and for co-ordinating the conduct of search and rescue operations within a search and rescue region.

3. »Rescue sub-centre«. A unit subordinate to a rescue co-ordination centre established to complement the latter within a specified area within a search and rescue region.

4. »Coast watching unit«. A land unit, stationary or mobile, designated to maintain a watch on the safety of vessels in coastal areas.

5. »Rescue unit«. A unit composed of trained personnel and provided with equipment suitable for the expeditious conduct of search and rescue operations.

6. »On-scene commander«. The commander of a rescue unit designated to co-ordinate search and rescue operations within a specified search area.

7. »Co-ordinator surface search«. A vessel, other than a rescue unit, designated to co-ordinate surface search and rescue- operations within a specified search area.

8. »Emergency phase«. A generic term meaning, as the case may be, uncertainty phase, alert phase or distress phase.

9. »Uncertainty phase«. A situation wherein uncertainty exists as to the safety of a vessel and the persons on board.

10. »Alert phase«. A situation wherein apprehension exists as to the safety of a vessel and of the persons on board.

11. »Distress phase«. A situation wherein there is a reasonable certainty that a vessel or a person is threatened by grave and imminent danger and requires immediate assistance.

12. »To ditch«. In the case of an aircraft, to make a forced landing on water.

2.1.1 Parties shall ensure that necessary arrangements are made for the provision of adequate search and rescue services for persons in distress at sea round their coasts.

2.1.2 Parties shall forward to the Secretary-General information on their search and rescue organization and later alterations of importance, including:

1. national maritime search and rescue services;

2. location of established rescue co-ordination centres, their telephone and telex numbers and areas of responsibility; and

3. principal available rescue units at their disposal.

2.1.3 The Secretary-General shall in a suitable way transmit to all Parties the information referred to in paragraph 2.1.2.

2.1.4 Each search and rescue region shall be established by agreement among Parties concerned. The Secretary-General shall be notified of such agreement .

2.1.5 In case agreement on the exact dimensions of a search and rescue region is not reached by the Parties concerned, those Parties shall use their best endeavours to reach agreement upon appropriate arrangements under which the equivalent overall co-ordination of search and rescue services is provided in the area. The Secretary-General shall be notified of such arrangements.

2.1.6 The Secretary-General shall notify all Parties of the arrangements or arrangements referred to in paragraphs 2.1.4 and 2.1.5.

2.1.7 The delimitation of search and rescue regions is not related to and shall not prejudice the delimitation of any boundary between States.

2.1.8 Parties should arrange that their search and rescue services are able to give prompt response to distress calls.

2.1.9 On receiving information that a person is in distress at sea in an area within which a Party provides for the overall co-ordination of search and rescue operations, the responsible authorities of that Party shall take urgent steps to provide the most appropriate assistance available.

2.1.10 Parties shall ensure that assistance be provided to any person in distress at sea. They shall do so regardless of the nationality or status of such a person or the circumstances in which that person is found.

2.2.1 Parties shall make provision for the co-ordination of the facilities required to provide search and rescue round their coasts.

2.2.2 Parties shall establish a national machinery for the overall co-ordination of search and rescue services.

2.3.1 To meetžthe requirements of paragaphs 2.2.1 and 2.2.2 Parties shall establish rescue co-ordination centres for their search and rescue services and such rescue sub-centres as they consider appropriate.

2.3.2 The competent authorities of each Party shall determine the area for which a rescue sub-centre is responsible.

2.3.3. Each rescue co-ordination centre and rescue sub-centre established in accordance with paragraph 2.3.1 shall have adequate means for the receipt of distress communications via a coast radio station or otherwise. Every such centre and subcentre shall also have adequate means for communication with its rescue units and with rescue co-ordination centres or rescue sub-centres, as appropriate, in adjacent areas.

2.4.1 Parties shall designate either:

1. as rescue units, State or other appropriate public or private services suitably located and equipped, or parts thereof; or

2. as elements of the search and rescue organization, State or other appropriate public or private services or parts thereof, not suitable for designation as rescue units, but which are able to participate in search and rescue operations, and shall define the functions of those elements.

2.5.1 Each rescue unit shall be provided with facilities and equipment appropriate to its task.

2.5.2 Each rescue unit should have rapid and reliable means of communication with other units or elements engaged in the same operation.

2.5.3 Containers of packages containing survival equipment for dropping to survivors should have the general nature of their contents indicated by a colour code in accordance with paragraph 2.5.4 and by printed indication and self-explanatory symbols, to the extent that such symbols exist.

2.5.4 The colour identification of the contents of droppable containers and packages containing survival equipment should take the form of streamers coloured according to the following code:

1. Red - medical supplies and first aid equipment;

2. Blue - food and water;

3. Yellow - blankets and protective clothing; and

4. Black - miscellaneous equipment such as stoves, axes, compasses and cooking utensils.

2.5.5 Where supplies of a mixed nature are dropped in one container or package, the colour code should be used in combination.

2.5.6 Instuctions on the use of the survival equipment should be enclosed in each of the droppable containers or packages. They should be printed in English and in at least two other languages.

3.1. Co-operation between States

3.1.1. Parties shall co-ordinate their search and rescue organizations and should, whenever necessary, co-ordinate search and rescue operations with those of neighbouring States.

3.1.2. Unlessž otherwise agreed between the States concerned, a Party should authorize, subject to applicable national laws, rules and regulations, immediate entry into or over its territorial sea or territory of rescue units of other Parties solely for the purpose of searching for the position of maritime casualties and rescuing the survivors of such casualties. In such cases, search and rescue operations shall, as far as practicable, be co-ordinated by the appropriate rescue co-ordination centre of the Party which has authorized entry, or such other authority as has been designated by that Party.

3.1.3. Unless otherwise agreed between the States concerned, the authorities of a Party which wishes its rescue units to enter into or over the territorial sea or territory of another Party solely for the purpose of searching for the position of maritime casualties and rescuing the survivors of such casualties, shall transmit a request, giving full details of the projected mission and the need for it, to the rescue co-ordination centre of that other Party, or to such other authority as has been designated by that Party.

3.1.4. The competent authorities of Parties shall:

1. immediately acknowledge the receipt of such a request; and

2. as soon as possible indicate the conditions, if any, under which the projected mission may be undertaken.

3.1.5. Parties should enter into agreements with neighbouring States setting forth the conditions for entry of each otheržs rescue units into or over their respective territorial sea or territory. These agreements should also provide for expediting entry of such units with the least possible formalities.

3.1.6. Each Party should authorize its rescue co-ordination centres:

1. to request from other rescue co-ordination centres such assistance, including vessels, aircraft, personnel or equipment, as may be needed;

2. to grant any necessary permission for the entry of such vessels, aircraft, personnel or equipment into or over its territorial sea or territory; and

3. to make the necessary arrangements with the appropriate customs, immigration or other authorities with a view to expediting such entry.

3.1.7. Each Party should authorize its rescue co-ordination centres to provide, when requested, assistance to other rescue co-ordination centres, including assistance in the form of vessels, aircraft, personnel or equipment.

3.1.8. Parties should enter into search and rescue agreements with neighbouring States regarding the pooling of facilities, establishment of common procedures, conduct of joint training and exercises, regular checks of inter-State communication channels, liaison visits by rescue co-ordination centre personnel and the exchange of search and rescue information.

3.2. Co-ordination with aeronautical services

3.2.1. Parties shall ensure the closest practicable co-ordination between maritime and aeronautical services so as to provide for the most effective and efficient search and rescue services in and over their search and rescue regions.

3.2.2. Whenever practicable, each Party should establish joint rescue co-ordination centres and rescue sub-centres to serve both maritime and aeronautical purposes.

3.2.3. Whenever separate maritime and aeronautical rescue co-ordination centres or rescue sub-centres are established to serve the same area, the Party concerned shall ensure the closest practicable co-ordination between the centres or sub-centres.

3.2.4. Parties shall ensure as far as is possible the use of common procedures by rescue units established for maritime purposes and those established for aeronautical purposes.

4.1. Requirements for information

4.1.1. Each rescue co-ordinaton centre and rescue sub-centre shall have available up-to-date information relevant to search and rescue operations in its area including information regarding:

1. rescue units and coast watching units;

2. any other public and private resources, including transportation facilities and fuel supplies, that are likely to be useful in search and rescue operations;

3. means of communication that may be used in search and rescue operations;

4. names, cable and telex addesses, telephone and telex numbers of shipping agents, consular authorities, international organizations and other agencies who may be able to assist in obtaining vital information on vessels;

5. the locations, call signs or maritime mobile service identities, hours of watch and frequencies of all radio stations likely to be employed in search and rescue operations;

6. the locations, call signs or maritime mobile service identities, hours of watch and frequencis of all coast radio stations disseminating meteorological forecasts and warnings for the search and rescue region;

7. the locations and hours of watch of services keeping radio watch and the frequencies guarded;

8. objects likely to be mistaken for unlocated or unreported wreckage; and

9. locations where supplies of droppable emergency survival equipment are stored.

4.1.2. Each rescue co-ordination centre and rescue sub-centre should have ready access to information regarding the position, course, speed and call sign or ship station identity of vessels within its area which may be able to provide assistance to vessels or persons in distress at sea. This information shall either be kept in the rescue co-ordination centre or be readily obtainable when necessary.

4.1.3. A large-scale map shall be provided at each rescue co-ordination centre and rescue sub-centre for the purpose of displaying and plotting information relevant to search and rescue operations in its area.

4.2.1 Each rescue co-ordination centre and rescue sub-centre shall prepare of have availabe detailed plans or instructions for the conduct of search and rescue operations in its area.

4.2.2 The plans or instructions shall specify arrangements for the servicing and refuelling, to the extent possible, of vessels, aircraft and vehicles employed in search and rescue operations, including those made available by other States.

4.2.3 The plans or instructions should contain details regarding action to be taken by those engaged in search and rescue operations in the area, including:

1. the manner in which search and rescue operations are to be conducted;

2. the use of available communications systems and facilities;

3. the action to be taken jointly with other rescue co-ordination centres or rescue sub-centres, as appropriate;

4. the methods of alerting vessels at sea and en route aircaft;

5. the duties and authority of personnel assigned to search and rescue operations;

6. possible redeployment of equipment that may be necessitated by meteorological or other conditions;

7. the methods of obtaining essential information relevant to search and rescue operations, such as appropriate notices to mariners and reports and forecasts of weather and sea surface conditions;

8. the methods of obtaining from other rescue co-ordination centres or rescue sub-centres, as appropriate, such assistance as may be needed, including vessels, aircraft, personnel and equipment;

9. the methods of assisting rescue vessels or other vessels to rendezvous with vessels in distress; and

10. the methods of assisting disterssed aircraft compelled to ditch to rendezvous with surface craft.

4.3.1 Each designated rescue unit shall maintain a state of preparedness commensurate with its task and should kepp the appropriate rescue co-ordination centre or rescue sub-centre informed of its state of preparedness.

5.1.1 Parties shall ensure that such continuous radio watches as are deemed practicable and necessary, are maintained on international distress frequencies. A coast radio station receiving any distress call or message shall:

1. immediately inform the appropriate rescue co-ordination centre or rescue sub-centre;

2. rebroadcast to the extent necessary to inform ships on one or more of the international distress frequencies or on any other appropriate frequency;

3. precede such rebroadcasts with the appropriate automatic alarm signals unless this has already been done; and

4. take such subsequent action as decided by the competent authority.

5.1.2 Any authority or element of the search and rescue organization having reason to believe that a vessel is in a state of emergency should give as soon as possible all available information to the rescue co-ordination centre or rescue subcentre concerned.

5.1.3 Rescue co-ordination centres and rescue sub-centres shall, immediately upon receipt of information concerning a vessel in a state of emergency, evaluate such information and determine the phase of emergency in accordance with paragraph 5.2 and the extent of operation required.

5.2.1 For operational purposes, the following emergency phases shall be distinguished:

1. Uncertainty phase:

1.1. when a vessel has been reported overdue at its destination; or

1.2 when a vessel has failed to make an expected position or safety report.

2. Alert phase:

2.1 when, following the uncertainty phase, attempts to establish contact with the vessel have failed and inquiries addressed to other appropriate sources have been unsucessful; or

2.2 when information has been received that the operating efficiency of a vessel is impaired but not to the extent that a distress situation is likely.

3.Disterss phase:

3.1 when positive information is received that a vessel or a person is in grave and imminent danger and in need of immediate assistance; or

3.2 when, following the alert phase, further unsuccessful attempts to establish contact with the vessel and more widespread unsuccessful inquiries point to the probability that te vessel is in disterss; or

3.3 when information is received which indicates that the operating efficiency of a vessel has been impaired to the extent that a distress situation is likely.

5.3 Procedures for rescue co-ordination centres and rescu sub-centres during emergency phases

5.3.1 Upon the declaration of the uncertainty phase, the rescue co-ordination centre or rescue sub-centre, as appropriate, shall intitiate inquiries in order to determine the safety of the vessel or shall declare the alert phase.

5.3.2 Upon the declaration of the aler phase, the rescue co-ordination centre or rescue sub-centre, as appropriate, shall extend the inquiries for the missing vessel, alert appropriate search and rescue services and initiate such action, as described in paragraph 5.3.3, as in necessary in the light of the circumstances of the particular case.

5.3.3 Upon the declaration of the distress phase, the rescue co-ordination centre or rescue sub-centre, as appropriate, shall:

1. initiate action in accordance with the arrangements set out in paragraph 4.2;

2. where appropriate, estimate the degree of uncertainty of the vesselžs postion and determine the extent of any area to be searched;

3. notify the owner of the vessel or his agent if possible and keep him informed of developments;

4. notify other rescue co-ordination centres or rescue sub-centres, the help of which seems likely to be required or which may be concerned in the operation;

5. request at an early stage any help which might be available from aircraft, vessels or services not specifically included in the search and rescue organization, considering that, in the majority of distress situations in ocean areas, other vessels in the vicintiy are important elements for search and rescue operations;

6. draw up a broad plan for the conduct of the operations from the information available and communicate such plan to the authorities designated in accordance with paragraphs 5.7 and 5.8 for their guidance;

7. amend as necessary in the light of circumstances the guidance already given in paragraph 5.3.3.6;

8. notify the consular or diplomatic authorities concerned or, if the incident involves a refugee or displaced person, the office of the competent international organization;

9. notify accident investigation authorities as appropriate; and

10. notify any aircraft, vessel or other services mentioned in paragraph 5.3.3.5 in consultation with the authorities designated in accordance with paragraph 5.7 or 5.8, as appropriate, when their assistance is no longer required.

5.3.4. Intiation of search and rescue operations in respect of a vessel whose position is unknown

5.3.4.1. In the event of an emergency phase being declared in respect of a vessel whose position is unknown, the following shall apply:

1. when a rescue co-ordination centre or rescue sub-centre is notified of the existence of an emergency phase and is unaware of other centres taking appropriate action, it shall assume responsibility for initiating suitable action and confer with neighbouring centres with the objective od designating one centre to assume responsibility forthwith;

2. unless otherwise decided by agreement between the centres concerned, the centre to be designated shal be the centre responsible for the area in which the vessel was according to its last reported position; and

3. after the declaration of the distress phase, the centre co-ordinating the search and rescue operations shall, if necessary, inform other appropriate centres of all the circumstances of the state of emergency and of all subsequent developments.

5.3.5. Passing information to vessels in respect of which an emergency phase has been declared

5.3.5.1 Whenever applicable, the rescue co-ordination centre or rescue sub-centre responsible for search and rescue operations shall be responsible for passing to the vessel for which an emergency phase has been declared, information on the search and rescue operation it has initiated.

5.4.1. Where the conduct of operations over the entire search and rescue region is the responsibility of more than one Party, each Party shall take appropriate action in accordance with the operating plans or instructions referred to in paragraph 4.2. when so requested by the rescue co-ordination centre of the region.

5.5.1. Uncertainty phase and alert phase

5.5.1.1. When during an uncertainty phase or an alert phase a rescue co-ordination centre or rescue sub-centre, as appropriate, is informed that the emergency no longer exists, it shall so inform any authority, unit or service which has been activated or notified.

5.5.2. Distress phase

5.5.2.1. When during a distress phase a rescue co-ordination centre or rescue sub-centre, as appropriate, is informed by the vessel in distress or other appropriate sources that the emergency no longer exists, it shall take the necessary action to terminate the search and rescue operations and to inform any authority, unit or service which has been activated or notified.

5.5.2.2. If during a distress phase it has been determined that the search should be discontinued the rescue coordination centre or rescue sub-centre, as appropriate, shall suspend the search and rescue operations and so inform any authority, unit or service which has been activated or notified. Information subsequently received shall be evaluated and search and rescue operations resumed when justified on the basis of such information.

5.5.2.3. If during a distress phase it has been determined that further search would be of no avail, the rescue co-ordination centre or rescue sub-centre, as appropriate, shall terminate the search and rescue operations and so inform any authority, unit or service which has been activated or notified.

5.6.1. The activities of units engaged in search and rescue, operations, whether they be rescue units or other assisting units, shall be co-ordinated to ensure the most effective results.

5.7.1. When rescue units are about to engage in search and rescue operations, one of them should be designated on-scene commander as early as practicable and prefarably before arrival within the specified search area.

5.7.2. The appropriate rescue co-ordination centre or rescue sub-centre should designate an on-scene commander. If this is not practicable, the units involved should designate by mutual agreement an on-scene commander.

5.7.3. Until such time as an on-scene commander has been designated, the first rescue unit arriving at the scene of action should automatically assume the duties and responsibilities of an on-scene commander.

5.7.4. An on-scene commander shall be responsible for the following tasks when these have not been performed by the responsible rescue co-ordination centre or rescue sub-centre, as appropriate:

1. determining the probable position of the object of the search, the probable margin of error in this position, and the search area;

2. making arrangements for the separation for safety purposes of units engaged in the search;

3. designating appropriate search patterns for the units participating in the search and assigning search areas to units or groups of units;

4. designating appropriate units to effect rescue when the objekt of the search is located; and

5. co-ordinating on-scene search and rescue communications.

5.7.5. An on-scene commander shall also be responsible for the following:

1. making periodic reports to the rescue co-ordination centre or rescue subcentre which is co-ordination centre or rescue subcentre which is co-ordinating the search and rescue operations; and

2. reporting the number and the names of survivors to the rescue coordination centre or rescue sub-centre which is co-ordinating the search and rescue operations, providing the centre with the names and destinations of units with survivors aboard, reporting which survivors are in each unit and requesting additional assistance from the centre when necessary, for example, medical evacuation of seriously injured survivors.

5.8.1. If rescue units (including warships) are not available to assume the duties of an on-scene commander but a number of merchant vessels or other vessels are participating in the search and rescue operations, one of them should be designated by mutual agreement as co-ordinator surface search.

5.8.2. The co-ordinator surface search should be designated as early as practicable and prefarbly before arrival within the specified search area.

5.8.3. The co-ordinator surface search should be responsible for as many of the tasks listed in paragraphs 5.7.4 and 5.7.5 as the vessel is capable of performing.

5. 9. 1 Any unit receiving information of a distress-incident shall take whatever immediate action to assist as is whitin its capability or shall alert other units which might be able to assist and shall notify the rescue co-ordination centre or rescue sub-centre in whose area the incident has occurred.

5.10.1 Search areas determined in accordance with paragraph 5.3.3.2, 5.7.4.1 or 5.8.3 may be altered as appropriate by the on-scene commander or the co-ordinator surface search, who should notify the rescue co-ordination centre or rescue sub-centre of his action and his reasons for doing so.

5.11.1 Search patterns designated in accordance with paragraph 5.3.3.6, 5.7.4.3 or 5.8.3 may be changed to other patterns if considered necessary by the on-scene commander or the co-ordinator surface search, who should notify the rescue co-ordination centre or rescue sub-centre of his action and his reasons for doing so .

5.12.1 When the search has been successful the on-scene commander or the co-ordinator surface search should direct the most suitably equipped units to conduct the rescue or to provide other necessary assistance.

5.12.2 When appropriate the units conducting the rescue should notify the onscene commander or the co-ordinator surface search of the number and names of survivors aboard, whether all personnel have been accounted for and whether additional assistance is required, for example medical evactions, and the destination od the units.

5.12.3 The on-scene commamder or the co-ordinator surface search should immediately nofity the rescue co-ordination centre od rescue sub -centre when the search has been successful.

5.13.1 The search should only be terminated when there is no longer any reasonable hope of rescuing survivors.

5.13.2 The rescue co-ordination centre or rescue sub-centre co-ordinating the search and rescue operations should normaly be responsible for terminating the search.

5.13.3 In remote ocean areas not under the responsibility of a rescue coordination centre or where the responsible centre is not in a position to co-ordinate the search and rescue operations, the on -scene commander or the co-ordinator surface search may take responsibility for terminating the search.

6.1.1 Parties should establish a ship reporting system for application within any search and rescue region for which they are responsible, where this is considered necessary to facilitate search and rescue operations and is deemed practicable.

6.1.2 Parties contemplating the institution of ship reporting system should take account of the relevant recommendations of the Organization.

6.1.3 The ship reporting system should provide up-to-date information on the movements of vessels in order, in the event of a distress incident:

1. to reduce the interval between the loss of contact with a vessel and the initiation od search and rescue operations in cases where no distress signal has been received;

2. to permit rapid determination of vessels which may be called upon to provide assistance:

3. to permit delineation of a search area of limited size in case the position of a vessel in distress is unknown or uncertain; and

4. to facilitate the provision of urgent medical assistance or advice to vessels not carrying a doctor.

6.2.1 To achieve the objectives set out in paragraph 6.1.3, the ship reporting system should satisfy the following operational requirements:

1. provision od information, including sailing plans and position reports, which would make it possible to predict the future positions of participating vessels:

2. maintenance of a shipping plot;

3. receipt of reports at appropriate intervals from participating vessels;

4. simplicity in system design and operation; and

5. use of an internationally agreed standard ship reporting format and internationally agreed standard procedures.

6.3.1 A ship reporting sistem should incorporate the following reports:

1. Sailing plan - giving name, call sign or ship station identity, date and time (in GMT) of departure, details of the vesselžs point of departure, next port of call, intended route, speed and expected date and time (in GMT) of arrival. Significant changes should be reported as soon as possible.

2. Position report - giving name, call, sign or ship station identity,

date and time (in GMT), position, course and speed.

3. Final report - giving name, call sign or ship station identity, date and time (in GMT) of arrival at destination or of leaving the area covered by the system.

6.4.1 Parties should encourage all vessels to report their positions When travelling in areas where arangements have been to collect information on positions for search and rescue purposes.

6.4.2 Parties recording information on the position of vessels should disseminate, so far as practicable, such information to other States

when so requested for search and rescue purposes.

THE CONFERENCE,

NOTING the provisions of the Annex to the International Convention on Maritime Search and Rescue, 1979, concerning arrangements for the provision and co-ordination of search and rescue services,

NOTING FURTHER that the Annex provides that maritime search and rescue regions shall be established by agreement among the Parties,

RECOGNIZING that aeronautical search and rescue services have been established by Contracting States to the Convention on International Civil Aviation,

BEARING IN MIND that close co-operation between maritime and aeronautical search and rescue services is essential,

RECOGNIZING FURTHER the need to provide and co-ordinate maritime search and rescue services on a world-wide basis,

NOTING ALSO the nead for further action,

RESOLVES:

(a) to urge States to provide, to the extent that it may be necessary and feasible, co-ordination of search and rescue services in all sea areas regardless of whether or not they provide those services for aeronautical purposes;

(b) to urge States to forward to the Inter-Governmental Maritime Consultative Organization information on their national search and rescue services and to invite the Secretary-General ofthat Organization to circulat the information received to all its Member Governments;

(c) to invite the Inter-Governmental Maritime Consultative Organization:

(1) to continue to work closely with the International Civil Aviation Organization in order to harmonize aeronautical and maritime search and rescue plans and procedures;

(2) to publish all available information concerning agreements on maritime search and rescue regions or arrangements for equivalent overall co-ordiantion of maritime search and rescue services; and

(3) to advise and assist States in the establishment of their search and rescue services.

THE CONFERENCE,

NOTING Recommendation 47 of the International Conference on Safety of Life at Sea, 1960,

RECOGNIZING that, with the growing importance of national, and possibly in the future, of international ship reporting systems, Recommendation 47 has probably more significance today than when it was originally adopted,

RECOGNIZING FURTHER that the absence of any charge for participation could provice, as has already been demonstrated, a powerful incentive for ships to co-operate in voluntary ship reporting systems,

RECOGNIZING IN ADDITION that shipžs participation in voluntary ship reporting systems has demonstrated that it has safety advantages,

RECOMMENDS that States should arrang that participation in such systems shall be free of message cost to the ships concerned.

THE CONFERENCE,

CONSIDERING the provisions of Chapter 6 of the Annex to the International Convention on Maritime Search and Rescue, 1979, relating to ship reporting systems,

CONSIDERING FURTHER that several national ship reporting systems are in force at present using differing procedures and reporting formats,

RECOGNIZING that masters of international trading vessels moving from an area covered by one ship reporting system to another could become confused by these differing procedures and reporting formats,

RECOGNIZING FURTHER that the possibility of such confusion could be much reduced by the adoption of an internationally agreed standard ship reporting format and internationally agreed standard procedures,

INVITES the Inter-Govemmentar Maritime Consultative Organization to develop, using the annexed format as a basis, an internationally agreed format for ship reporting systems established for the purpose of search and rescue in accordance with the provisions of Chapter 6 of the Annex to the Convention,

REQUESTS that Organization to ensure that all reporting systems, established for purposes other than search and rescue, are as far as possible compatible in reporting format and procedures with those to be developed for the purpose of search and rescue.

Message identifier:

Type of report:

- SHIPREP (area or system designator)

A - A 2-letter group:

»SP« (sailing plan)

»PR« (position report)

»FR« (final report)

Ship: B - Name and call sign or ship station identity

Date/time (G.M.T.): C - A 6-digit group giving date of month (first 2 digits), hours and minutes (last 4 digits)

Position: D - Departure port (SP) or arrival port (FR)

E - A 4-digit group giving latitude in degrees and minutes suffixed with »N« or »S« and a 5-digit group giving longitude in degrees and minutes suffixed with »E« or »W«

True course: F - A 3-digit group

Speed in knots: G - A 2-digit group

Route information: H - Intended track (see note 2)

E.T.A.: I - Date/time group expressed by a 6-digit group, as in C above, followed by destination

Coast radio station guarded: J - Name of station

Time of next report: K - Date/time group expressed by a 6-digit group, as in C above

Miscellaneous: L - Any other information

The report should be sent as follows:

Sailing plan - At, or immediately after, departure from a port or when entering into the area covered by a system (see note 3).

Position report - When the shipžs position varies more than 25 miles from the position that would have been predicted from previous reports, after a course alteration, when required by the system or as decided by the master.

Final report - Shortly before or on arrival at destination or when leaving the area covered by a system (see note 3).

NOTE 1: Sections of the ship reporting format which are inappropriate should be omitted from the report. See the following examples:

Examples of messages produced by using this format:

Sailing plan Position report Final report

SHIPREP SHIPREP SHIPREP

A SP A PR A FR

B NONSU- B NONSU- B NONSU-

CH/MBCH CH/MBCH CH/MBCH

C 021030 C 041200 C 110500

D NEW YORK E 4604N 05123W D LONDON

F 060 F 089

G 16 G 15

H GC J PORTISHEAD

I 102145 LONDON K 061200

J PORTISHEAD

K 041200

NOTE 2: In a reporting system intended track may be reported by:

(a) latitude and longitude for each turn point, expressed as in E above, together with type of intended track between these points, for example »RL« (rhumb line) »GC« (great circle) or »coastal«, or

(b) in the case of coastal sailing the forecast date and time, expressed by a 6-digit group as in C above, of passing significant off-shore points.

NOTE 3: Sailing plan and final report should be transmitted rapidly using a system other than radiocommunications where practicable.

THE CONFERENCE,

NOTING that the Inter-Governmental Maritime Consultative Organization has prepared a Merchant Ship Search and Rescue Manual (MERSAR) and an IMCO Search and Rescue Manual (IMCOSAR),

RECOGNIZING that the Merchant Ship Search and Rescue Manual provides valuable guidance for seafarers during emergencies at sea,

RECOGNIZING FURTHER that the IMCO Search and Rescue Manual contains guidelines for Governments wishint to establish or develop their search and rescue organizations and for personnel who may be involved in the provision of search and rescue services,

BEING OF THE OPINION that the manuals consitute a valuable supplement to the International Convention on Maritime Search and Rescue, 1979, and its Annex and will greatly contribute towards the objectives of the Convention,

RESOLVES:

(a) to urge States to use the guidelines provided in the manuals and to bring them to the attention of all concerned, and

(b) to endorse the action already taken by the Inter-Governmental Maritime Consultative Organization for amending and keeping the manuals up to date.

THE CONFERENCE,

NOTING that the World Administrative Radio Conference, 1979, will decide on measures which could have a far-reaching effect on the frequency spectrum,

BEARING IN MIND that the frequencies used in the present maritime distress system do not make adequate provision for ships in distress at a distance of more than approximately 150 miles from the coast,

RECOGNIZING that all maritime radiocommunications, whether making use of distress or public correspondence frequencies, can have distress and safety implications,

URGES the World Administrative Radio Conference, 1979:

(a) to allocate one frequency, to be reserved exclusively for distress and safety purposes, in each of the 4, 6, 8, 12 and 16 MHz maritime mobile bands using A3J class of emission for use in all ITU Regions and to include guard bands on each side of these frequencies; the use of digital selective calling should be permitted on these frequencies, and

(b) to recognize that all telecommunications to and from ships at sea may comprise elements of importance to search and rescue, and to support proposals for adequate frequency allocations to the maritime mobile service.

THE CONFERENCE,

HAVING concluded the International Convention on Maritime Search and Rescue, 1979. which establishes an international plan for the co-ordination of search and rescue operations,

RECOGNIZING that the existence of an effective distress and safety communications network is important for the efficient operation of the search and rescue plan,

BEING AWARE that the Inter-Governmental Maritime Consultative Organization has under continuous review the maritime distress and safety system and has adopted Resolutions dealing with the communications aspects of the system,

CONSIDERING that a global maritime distress and safety system should provide, among other things, the essential radio elements of the international search and rescue plan,

INVITES the Inter-Governmental Maritime Consultative Organization to develop a global maritime distress and safety system that includes telecommunications provisions for the effective operation of the search and rescue plan prescribed by the Annex to the International Convention on Maritime Search and Rescue, 1979.

THE CONFERENCE,

BEARING IN MIND the importance of meteorological and oceanographical information in search and rescue operations,

CONSIDERING the desirability of meteorological information covering the same areas as search and rescue regions,

CONSIDERING FURTHER that routine weather reports from ships normally include the shipžs position,

BEING OF THE OPINION that the practice of ships transmitting weather reports and position reports through the same coast radio station would facilitate the transmission of such reports and encourage ship participation in both systems,

INVITES the Inter-Governmental Maritime Consultative Organization:

(a) to work closely with the World Meteorological Organization to explore the practicability of harmonizing the areas of maritime meteorological forecasts and warnings with maritime search and rescue regions;

(b) to request the World Meteorological Organization to take steps to ensure that up-to-date meteorological and oceanographical information is immediately available to the search and rescue services for the whole of the regions they serve; and

(c) to investigate the feasibility of ships making weather and position reports to the same coast radio station.

THE CONFERENCE,

RECOGNIZING that prompt and effective maritime search and rescue requires broad international co-operation and substantial technical and scientific resources,

RECOGNIZING FURTHER that Parties to the International Convention on Maritime Search and Rescue, 1979, will be called upon to make arrangements to achieve the objectives of that Convention and to assume full responsibility for such arrangements,

BEING CONVINCED that the promotion of technical co-operation at intergovernmental level will expedite the implementation of the Convention by States that do not as yet possess the necessary technical and scientific resources,

URGES States to promote, in consultation with, and with the assistance of, the Inter-Governmental Maritime Consultative Organization, support for States requesting technical assistance for:

(a) the training of personnel necessary for search and rescue; and

(b) the provision of the equipment and facilities necessary for search and rescue,

FURTHER URGES States to implement the above-mentioned measures without awaiting the entry into force of the Convention.

STRANKE OVE KONVENCIJE

UOČAVAJUĆI veliku važnost, što se u nekoliko konvencija pridaje pružanju pomoći osobama u pogibelji na moru i uspostavljanju od strane svake obalne države odgovarajućih i uspješnih mjera nadzora obale te službe traganja i spašavanja,

UZEVŠI U OBZIR Preporuku 40 prihvaćenu od Međunarodne konferencije o sigurnosti ljudskih života na moru, 1960, kojom se utvrđuje poželjnost usklađenog djelovanja glede sigurnosti na moru između brojnih međuvladinih organizacija,

U ŽELJI da razvije i unaprijedi ova djelovanja uspostavljanjem međunarodnog plana traganja i spašavanja na moru sukladno potrebama pomorskog prometa radi spašavanja osoba u pogibelji na moru,

ŽELEĆI unaprijediti suradnju između organizacija traganja i spašavanja u svijetu te među sudionicima operacija traganja i spašavanja na moru,

DOGOVORILE SU SE kako slijedi:

Stranke podupiru prihvaćanje svih zakonodavnih i drugih prikladnih mjera potrebnih da daju punu snagu Konvenciji i njezinom Dodatku koji je sastavni dio Konvencije. Osim ako je izričito navedeno drukčije, svako pozivanje na Konvenciju u isto vrijeme znači i pozivanje na njezin Dodatak.

1. Ništa u Konvenciji neće dovoditi u pitanje ozakonjenje i razvitak prava mora od strane Konferencije Ujedinjenih naroda o pravu mora sazvane u skladu s rezolucijom 2750 (XXV) Generalne skupštine Ujedinjenih naroda niti sadašnje ili buduće zahtjeve i pravna stajališta bilo koje države glede prava mora i prirode i opsega zakonskog nadleštva obalne ili državne zastave.

2. Nijedna odredba Konvencije ne smije se protumačiti tako da ide na štetu obveza ili prava brodova utvrđenih u drugim međunarodnim dokumentima.

1. Konvencija može biti izmijenjena ili dopunjena na jedan od postupaka utvrđenih u stavcima 2. i 3. kako slijedi.

2. Izmjene ili dopune nakon razmatranja u međuvladinoj pomorskoj savjetodavnoj organizaciji (u daljnjem tekstu »Organizacija«);

a) Bilo koja izmjena ili dopuna predložena od Stranke i upućena glavnom tajniku Organizacije (u daljnjem tekstu »glavni tajnik«) ili bilo koja izmjena ili dopuna koju glavni tajnik drži potrebnom na temelju izmjena ili dopuna odgovarajućih odredaba Dodatka 12 Konvencije o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu biti će dostavljena svim članovima Organizacije i svim Strankama najmanje šest mjeseci prije nego što je razmotri Odbor za pomorsku sigurnost Organizacije.

b) Stranke, bile one članice Organizacije ili ne, će biti pozvane da sudjeluju u postupku Odbora za pomorsku sigurnost pri razmatranju i prihvaćanju izmjena ili dopuna.

c) Izmjene ili dopune prihvaćaju se dvotrećinskom većinom Stranaka koje su nazočne i glasuju u Odboru za pomorsku sigurnost, pod uvjetom da je u vrijeme prihvaćanja izmjena ili dopuna nazočna najmanje jedna trećina Stranaka.

d) Glavni tajnik dostavlja svim Strankama na potvrdu izmjene ili dopune prihvaćene u skladu s točkom c).

e) Izmjena ili dopuna nekog članka ili odjeljaka 2.1.4, 2.1.5, 2.1.7, 2.1.10, 3.1.2 ili 3.1.3. drži se prihvaćena na dan kada glavni tajnik primi isprave o prihvaćanju od dvije trećine Stranaka.

f) Izmjena ili dopuna Dodataka osim odjeljaka 2.1.4, 2.1.5, 2.1.7, 2.1.10, 3.1.2. ili 3.1.3. smatra se prihvaćena nakon jedne godine od dana kada su Stranke izvješćene o prihvaćanju. Međutim, ako u vremenu od jedne godine više od jedne trećine Stranaka izvijesti glavnog tajnika da one ulažu prigovor na izmjene ili dopune, smatrat će se da izmjene ili dopune nisu prihvaćene.

g) Izmjena ili dopuna članka ili odjeljaka 2.1.4, 2.1.5, 2.1.7, 2.1.10, 3.1.2. ili 3.1.3. Dodatka stupaju na snagu:

(i) u odnosu na Stranke koje su ga prihvatile, šest mjeseci nakon dana za koji se drži da je izmjena ili dopuna bila prihvaćena;

(ii) u odnosu na Stranke koje su ga prihvatile nakon što se ispuni uvjet spomenut u točki e) te prije nego što je izmjena ili dopuna stupila na snagu, na dan stupanja na snagu izmjena ili dopuna;

(iii) u odnosu na Stranke koje su prihvatile izmjene ili dopune nakon dana kada izmjena ili dopuna stupa na snagu, 30 dana nakon polaganja isprava o prihvaćanju.

h) Izmjena ili dopuna Dodatku osim odjeljaka 2.1.4, 2.1.5, 2.1.7, 2.1.10, 3.1.2. ili 3.1.3. stupa na snagu u odnosu na sve Stranke, osim onih koje su uložile prigovor na izmjene i dopune u skladu s točkom f) i koje takav prigovor nisu povukle, šest mjeseci nakon dana na koji se ta izmjena ili dopuna smatra prihvaćenom. Međutim, prije dana stupanja na snagu, bilo koja Stranka može izvijestiti glavnog tajnika o vlastitom izuzeću primjene izmjene ili dopune za vrijeme ne dulje od jedne godine od dana njezina stupanja na snagu, ili za dulje vrijeme utvrđeno od strane dvo-trećinske većine Stranaka koje prisustvuju i glasuju u Odboru za pomorsku sigurnost u vrijeme-prihvaćanja izmjena ili dopuna.

3. Izmjene ili dopune konferencijom:

a) Na zahtjev Stranke podržan od najmanje jedne trećine Stranaka, organizacija će održati konferenciju Stranaka radi razmatranja izmjena ili dopuna Konvencije. Predložene izmjene ili dopune bit će dostavljene svim Strankama od strane glavnog tajnika najmanje šest mjeseci prije razmatranja na konferenciji.

b) Izmjene ili dopune prihvaćaju se na konferenciji dvo-trećinskom većinom Stranaka koje su nazočne i glasuju, pod uvjetom da je najmanje jedna trećina Stranaka nazočna u vrijeme prihvaćanja izmjena ili dopuna. Tako prihvaćene izmjene ili dopune glavni tajnik dostavlja svim Strankama na prihvaćanje.

c) Osim ako konferencija odluči drukčije, izmjene ili dopune će se smatrati prihvaćenima i stupit će na snagu u skladu s postupkom navedenom u stavku 2. točkama e), f), g) i h) imajući u vidu da će se pozivanje u stavku 2. točki h) na Odbor za pomorsku sigurnost proširen u skladu s stavkom 2. točkom b) držati kao poziv na konferenciju.

4. Svaka izjava o prihvaćanju ili prigovor na izmjene ili dopune ili bilo koja obavijest dana u skladu s stavkom 2. točkom h) dostavlja se u pisanom obliku glavnom tajniku, koji zatim izvješćuje sve Stranke o njegovu podnošenju te o danu njezinog prijama.

5. Glavni tajnik dužan je izvijestiti države o bilo kojoj izmjeni ili dopuni koja stupa na snagu, zajedno s danom na koji svaka takva izmjena ili dopuna stupa na snagu.

1. Konvencija ostaje otvorena za potpisivanje u sjedištu Organizacije od 1. studenog 1979. do 31. listopada 1980. i nakon toga ostat će otvorena za pristupanje, države mogu postati Strankom Konvencije:

a) potpisivanjem bez rezervi u odnosu na potvrđivanje, prihvat ili odobrenje, ili

b) potpisivanjem koje podliježe potvrđivanju, prihvatu ili odobrenju, te nakon toga potvrđivanjem, prihvatom ili odobrenjem; ili

c) pristupom.

2. Potpisivanje, potvrđivanje, prihvat, odobrenje i pristup ostvaruje se polaganjem odgovarajućih isprava kod glavnog tajnika.

3. Glavni tajnik će izvijestiti države o svakom potpisivanju ili polaganju svih isprava o ratifikaciji, prihvaćanju, odobravanju ili pristupu, te o danu njegova polaganja.

1. Konvencija stupa na snagu 12 mjeseci nakon dana kada 15 država postanu strankama Konvencije u skladu s člankom 4.

2. Za države koje su potvrdile, prihvatile, odobrile ili pristupile Konvenciji u skladu s člankom 4 nakon što je ispunjen uvjet utvrđen u stavku 1. i prije nego što je Konvencija stupila na snagu, stupanje na snagu bit će na dan stupanja Konvencije na snagu.

3. Za države koje su potvrdile, prihvatile, odobrile ili pristupile Konvenciji nakon dana kada Konvencija stupa na snagu stupanje na snagu će biti 30 dana nakon dana polaganja isprava u skladu s člankom 4.

4. Svaka isprava o potvrđivanju, prihvatu, odobrenju ili pristupu položena nakon dana stupanja na snagu izmjene i dopune Konvencije u skladu s člankom 3. će se odnositi na Konvenciju s izmjenama i dopunama, a Konvencija s izmjenama ili dopunama će za državu koja je položila tu ispravu stupiti na snagu 30 dana nakon dana njegova polaganja.

5. Glavni tajnik će izvijestiti države o danu stupanja Konvencije na snagu.

1. Svaka stranka može otkazati Konvenciju u svako doba po isteku vremena od pet godina od dana kada je Konvencija stupila na snagu za tu stranku.

2. Otkaz se provodi polaganjem isprave o otkazivanju kod glavnog tajnika koji će izvijestiti države o svakoj primljenoj ispravi o otkazivanju i o danu njegova prijama kao i o danu kada takav otkaz postane punovažan.

3. Otkaz postaje punovažan godinu dana ili više vremena, što može biti navedeno u ispravi o otkazu, nakon njegova prijama od glavnog tajnika.

1. Konvencija se polaže kod glavnog tajnika koji će uputiti ovjerene vjerodostojne prijepise državama.

2. Odmah nakon što Konvencija stupi na snagu, glavni tajnik će uputiti tekst Konvencije glavnom tajniku Ujedinjenih naroda radi upisa i objavljivanja, u skladu s člankom 102. Povelje Ujedinjenih naroda.

Konvencija je napisana u cjelovitom tekstu na kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom jeziku, gdje je svaki jezik jednako izvoran. Službeni prijevodi na arapski, njemački i talijanski jezik pripremit će se i položiti zajedno s potpisanim izvornikom.

SASTAVLJENO U HAMBURGU dvadeset i sedmog travnja tisuću devetsto sedamdeset i devete.

U POTVRDU GORE NAVEDENOG nižepotpisani, propisno ovlašteni od strane pojedinih vlada u tu svrhu, potpisali su ovu Konvenciju.

Potpisi izostavljeni

1.1 Izraz »morati« upotrebljava se u Dodatku kako bi se označila obveza jedinstvene primjene pojedine odredbe od strane svih stranaka u cilju sigurnosti života na moru.

1.2. Izraz »trebati« upotrebljava se u Dodatku u odredbama čija se jednoobrazna primjena preporučuje svim strankama u cilju sigurnosti života na moru.

1.3. Niže navedeni izrazi koji se koriste u Dodatku imajući sljedeće značenje:

1. »Područje traganja i spašavanja«. Površina utvrđene veličine unutar koje je uspostavljena služba traganja i spašavanja.

2. »Središnjica za usklađivanje spašavanja«. Jedinica odgovorna za provođenje uspješne organizacije službe traganja i spašavanja te za usklađeno vođenje operacije traganja i spašavanja unutar područja traganja i spašavanja.

3. »Podsredišnjica spašavanja«. Jedinica podređena središnjici za usklađivanje spašavanja i uspostavljanja radi podrške središnjici unutar utvrđenog područja unutar područja traganja i spašavanja.

4. »Obalna promatračka jedinica«. Kopnena jedinica, nepokretna ili pokretna, namijenjena držanju nadzora nad sigurnošću brodova u obalnom području.

5. »Spasilačka jedinica«. Jedinica s osposobljenim osobljem te opremljena opremom prikladnom za brzo provođenje operacija traganja i spašavanja.

6. »Zapovjednik mjesta nezgode«. Zapovjednik spasilačke jedinice sa zadaćom usklađivanja operacije traganja i spašavanja unutar utvrđenog područja traganja.

7. »Uskladitelj površinskog traganja«. Brod, osim spasilačke jedinice, sa zadaćom usklađivanja operacije površinskog traganja i spašavanja unutar utvrđenog područja traganja.

8. »Stupanj opasnosti«. Opći pojam koji u pojedinom slučaju označava stupanj neizvjesnosti, stupanj pripravnosti i stupanj pogibelji.

9. »Stupanj neizvjesnosti«. Stanje u kojem postoji neizvjesnost glede sigurnosti broda i ljudi na njemu.

10. »Stupanj pripravnosti«. Stanje u kojem postoji bojazan glede sigurnosti broda i ljudi na njemu.

11. »Stupanj pogibelji«. Stanje u kojem postoji razumna izvjesnost da brodu ili osobi prijeti ozbiljna i neposredna opasnost koja iziskuje neposrednu pomoć.

12. »Sletjeti na vodu«. Kada se radi o zrakoplovu, znači prisilno spuštanje na vodu.

2.1.1. Stranke moraju osigurati provedbu potrebnih mjera radi uspostavljanja prikladne službe traganja i spašavanja osoba u pogibelji na moru u blizini njihovih obala.

2.1.2. Stranke moraju uputiti glavnom tajniku podatke o organizaciji njihove službe traganja i spašavanja te kasnije važne izmjene, uključujući:

1. nacionalne službe traganja i spašavanja na moru;

2. položaje uspostavljenih središnjica za usklađivanje spašavanja, njihove telefonske i telex brojeve te područja odgovornosti; i

3. osnovne raspoložive spasilačke jedinice što im stoje na raspolaganju.

2.1.3. Glavni tajnik mora svim Strankama na prikladan način dostaviti podatke koji se spominju u odjeljku 2.1.2.

2.1.4. Svako područje traganja i spašavanja mora se uspostaviti dogovorom između zainteresiranih Stranaka. Glavni tajnik mora se izvijestiti o takvom dogovoru.

2.1.5. U slučaju da se ne postigne dogovor o detaljnoj veličini područja traganja i spašavanja između zainteresiranih Stranaka, te Stranke moraju nastojati postići dogovor o prikladnim mjerama u skladu s kojima će se osigurati jednakovrijedno cjelovito usklađivanje traganja i spašavanja u području. Glavnik tajnik mora biti izvješćen o takvom dogovoru.

2.1.6. Glavni tajnik mora izvijestiti sve Stranke o dogovorima ili mjerama koje se spominju u odjeljku 2.1.4. i 2.1.5.

2.1.7. Razgraničenje područja traganja i spašavanja ne odnosi se i ne smije utjecati na razgraničenje ikakvih granica između država.

2.1.8. Stranke trebaju osigurati da njihove službe traganja i spašavanja budu sposobne brzo odgovoriti na poziv pogibelji.

2.1.9. Po prijamu obavijesti da je osoba u pogibelji na moru u području u kojem Stranka osigurava potpuno usklađivanje operacija traganja i spašavanja, odgovorne vlasti te Stranke moraju poduzeti hitne korake radi osiguranja najprikladnije raspoložive pomoći.

2.1.10. Stranke moraju osigurati da se pomoć pruži svakoj osobi u pogibelji na moru. One moraju tako postupiti bez obzira na nacionalnost ili status takve osobe ili okolnosti u kojima se ta osoba našla.

2.2.1. Stranke moraju osigurati načine usklađivanja sredstava traganja i spašavanja potrebnih radi djelovanja službi traganja i spašavanja u blizini njihovih obala.

2.2.2. Stranke moraju uspostaviti nacionalni ustroj za potpuno usklađivanje službi traganja i spašavanja.

2.3.1. U cilju ispunjavanja zahtjeva iz odjeljaka 2.2.1. i 2.2.2. Stranke moraju uspostaviti središnjice za usklađivanje spašavanja za svoje službe traganja i spašavanja te podsredišnjice spašavanja koje smatraju prikladnima.

2.3.2. Nadležne vlasti svake Stranke moraju utvrditi područje za koje je podsredišnjica spašavanja odgovorna.

2.3.3. Svaka središnjica za usklađivanje spašavanja i podsredišnjica spašavanja uspostavljena u skladu s odjeljkom 2.3.1. mora imati prikladna sredstva za prijam poruka o pogibelji korištenjem obalnih radijskih postaja ili na drugi način. Svaka takva središnjica i podsredišnjica mora također imati prikladna sredstva veze sa svojim spasilačkim jedinicama i sa središnjicama za usklađivanje spašavanja ili spasilačkim podsredišnjicama, ovisno o slučaju, u susjednim područjima.

2.4.1. Stranke će odrediti:

1. kao spasilačke jedinice: državne ili druge prikladne javne ili privatne službe, prikladno smještene i opremljene, ili njihove dijelove; ili

2. kao sudionike organizacije traganja i spašavanja: državne ili druge prikladne javne ili privatne službe ili njihove dijelove, koje nisu prikladne za određenje kao spasilačke jedinice, ali koje su sposobne pridonijeti operacijama traganja i spašavanja, te moraju utvrditi zadaće za te sudionike.

2.5.1. Svaka spasilačka jedinica mora biti opremljena sredstvima i opremom prikladnom njezinoj zadaći.

2.5.2. Svaka spasilačka jedinica treba posjedovati brza i pouzdana sredstva veze s drugim jedinicama ili sudionicima uključenim u istoj operaciji.

2.5.3. Spremnici ili pakiranja koja sadrže opremu za preživljavanje što se bacaju preživjelima trebaju oznakom u boji imati naznačen opći sastav svoga sadržaja u skladu s odjeljkom 2.5.4. te tiskanom naznakom i samorazumljivim oznakama, u mjeri kojom se pokazuje da takve oznake postoje.

2.5.4. Oznaka u boji sadržaja spremnika za izbacivanje te pakiranja koji sadrže opremu za preživljavanje trebaju imati oblik vrpce čije boje označuju sljedeće:

1. crvena - medicinske potrepštine i oprema za prvu pomoć,

2. plava - hrana i voda;

3. žuta - pokrivači i zaštitna odjeća; i

4. crna - raznovrsna oprema kao što su grijala, sjekire, kompasi i potrepštine za kuhanje.

2.5.5. Kada se potrepštine raznolika sadržaja bacaju u jednom spremniku ili pakiranju, treba se koristiti kombinirano označavanje bojom.

2.5.6. Upute o korištenju opreme za preživljavanje trebaju biti spremljene u svakom spremniku ili pakiranju koji se baca iz zraka. Trebaju biti tiskane na engleskom te najmanje još na dva druga jezika.

3.1.1. Stranke moraju usklađivati svoje organizacije traganja i spašavanja, te trebaju, kad god je to potrebno, usklađivati operacije traganja i spašavanja s organizacijama susjednih Država.

3.1.2. Osim ako između zainteresiranih država nije dogovoreno drukčije, Stranka treba dopustiti, sukladno važećim nacionalnim zakonima, pravilima i propisima, neposredan ulaz u svoje teritorijalno more ili na svoj teritorij, ili preko njih, spasilačkim jedinicama drugih Stranaka samo u svrhu pretrage mjesta pomorske nezgode i spašavanja preživjelih iz te nezgode. U takvom slučaju, operacije traganja i spašavanja moraju, koliko je to moguće, biti usklađene od strane odgovarajuće središnjice za usklađivanje spašavanja Stranke koja je dopustila ulazak ili drugih vlasti kao što je određeno od te Stranke.

3.1.3. Osim ako između zainteresiranih država nije dogovoreno drukčije, nadležna tijela Stranke koja želi da njezine spasilačke jedinice uđu u ili preko teritorijalnog mora ili teritorije druge Stranke isključivo u svrhu pretrage mjesta pomorske nezgode i spašavanja preživjelih u toj nezgodi, moraju odaslati zahtjev, navodeći potpune pojedinosti predviđene operacije te potrebe za njom, središnjici za usklađivanje spašavanja te druge Stranke, ili drugim vlastima kao što je određeno od te Stranke.

3.1.4 Nadležene vlasti Stranaka moraju:

1. odmah potvrditi prijam takvog zahtjeva; i

2. što je ranije moguće naznačiti uvjete, ako ih ima, pod kojima će predviđena operacija biti izvedena.

3.1.5 Stranke trebaju stupiti u dogovor sa susjednim državama određujući uvjete za ulazak međusobnih spasilačkih jedinica u ili preko njihovog teritorijalnog mora ili teritorija. Ovim sporazumima treba se omogućiti brze ulaske takvih jedinica uz što je moguće manje formalnosti.

3.1.6 Svaka Stranka treba ovlastiti svoje središnjice za usklađivanje spašavanja:

1. da zahtijevaju takvu pomoć od drugih središnjica za usklađivanje spašavanja, što uključuje brodove, zrakoplove, osoblje ili opremu, ovisno o potrebi;

2. da izdaju sva potrebna dopuštenja za ulazak takvih brodova, zrakoplova, osoblja ili opreme u ili preko svojeg teritorijalnog mora ili teritorije; i

3. da učine potrebne mjere s nadležnim carinskim, graničnim policijskim vlastima i drugim nadležnim tijelima glede ubrzanja takvih ulazaka.

3.1.7 Svaka Stranka treba ovlastiti svoje središnjice za usklađivanje spašavanja da osiguraju, kada se to zahtijeva, pomoć drugim središnjicama za usklađivanje spašavanja, uključujući pomoć brodovima, zrakoplovima, osobljem ili opremom.

3.1.8 Stranke trebaju sklopiti sporazume o traganju i spašavanju sa susjednim državama glede ponude i razmjene sredstava, uspostavljanja zajedničkih postupaka, provođenja zajedničke izobrazbe i vježba, redovitih provjera međudržavnih kanala veze, suradničkih posjeta osoblja središnjice za usklađivanje spašavanja, te razmjene podataka o traganju i spašavanju.

3.2.1 Stranke moraju osigurati što je moguće bliže usklađivanje rada između pomorskih službi i službi zračnog prometa tako da se osiguraju najučinkovitije i najdjelotvornije službe traganja i spašavanje u i iznad njihovih područja traganja i spašavanja.

3.2.2 Kadgod je to izvedivo, svaka Stranka treba uspostaviti zajedničke središnjice za usklađivanje spašavanja i spasilačke podsredišnjice koje će usluživati potrebe zračnog i pomorskog prometa.

3.2.3 Kadgod su za posluživanje istog područja uspostavljene odvojene središnjice za usklađivanje spašavanja ili spasilačke podsredišnjice, dotična Stranka mora osigurati najuže i prikladno usklađivanje rada između središnjica ili podsredišnjica.

3.2.4 Stranke moraju što je više moguće osigurati korištenje zajedničkih postupaka spasilačkih jedinica uspostavljenih za pomorske namjene i onih uspostavljenih za zrakoplovne namjene.

4.1.1 Svaka središnjica za usklađivanje spašavanja mora raspolagati najsvježijim podacima značajnim za operacije traganja i spašavanja u njezinu području uključujući podatke glede:

1. spasilačkih jedinica i obalnih promatračkih jedinica,

2. svakog drugog javnog ili privatnog sredstva, uključujući prijevozna sredstva i zalihe goriva, koje bi se mogle koristiti u operacijama traganja i spašavanja;

3. sredstva veze koja se mogu koristiti u operacijama traganja i spašavanja;

4. imena, adrese, telefonske i telex brojeve pomorskih agencija, konzularnih predstavnika, međunarodnih organizacija i drugih agencija koje mogu biti od pomoći u prikupljanju bitnih podataka o brodovima;

5. mjesta, pozivne znakove ili oznake pokretnih pomorskih službi (Maritime mobile service identities), radno vrijeme i frekvencije svih radio-postaja koje će najvjerojatnije biti uključene u operacije traganja i spašavanja;

6. mjesto, pozivne znakove ili oznake pokretne pomorske službe, radno vrijeme i frekvencije svih radio-postaja koje odašilju meteorološke prognoze i upozorenja za područje traganja i spašavanja;

7. mjesto i radno vrijeme službi koje održavaju radijsku stražu te frekvencije slušanja;

8. objekte koji bi mogli biti greškom zamijenjeni za podrtine čiji položaj nije utvrđen ili o njima nije primljena nikakva vijest;

9. mjestu gdje su spremljene zalihe opreme za preživljavanje u nuždi, koja se oprema baca iz zraka.

4.1.2 Svakoj središnjici za usklađivanje spašavanja i spasilačkoj podsredišnjici trebaju biti dostupni podaci glede položaja, smjera, brzine i pozivnog znaka ili oznaka brodske postaje za brodove unutar svoga područja, koji mogu biti u stanju pružiti pomoć brodovima ili osobama u pogibelji na moru. Ovi podaci moraju se voditi pri središnjici za usklađivanje spašavanja ili moraju biti na raspolaganju kada je to potrebno.

4.1.3 U svakoj središnjici za usklađivanje spašavanja i spasilačkoj podsredišnjici mora se nalaziti karta velikog mjerila sa svrhom prikaza i ucrtavanja podataka važnih za operacije traganja i spašavanja u njezinu području.

4.2.1 Svaka središnjica za usklađivanje spašavanja i spasilačka podsredišnjica moraju pripremiti ili imati na raspolaganju detaljne planove ili upute o vođenju operacija traganja i spašavanja u svojem području.

4.2.2 U planovima ili uputama moraju se navesti mjere za održavanje i najveću moguću popunu gorivom brodova, zrakoplova i vozila zaposlenih u operacijama traganja i spašavanja, uključujući i ona stavljena na raspolaganje od strane drugih država.

4.2.3 Planovi ili upute trebaju sadržavati pojedinosti glede radnja koje moraju poduzeti sudionici u operacijama traganja i spašavanja u području, što uključuje:

1. način na koji će se voditi operacija traganja i spašavanja;

2. korištenje raspoloživih sustava i sredstava veze;

3. radnje koje se trebaju poduzeti zajedno s drugim središnjicama za usklađivanje traganja i spašavanja, sukladno potrebama;

4. načine uzbunjivanja brodova na moru i zrakoplova u letu;

5. dužnosti i nadležnosti osoblja uključenog u operacijama traganja i spašavanja;

6. moguće raspoređivanje opreme koja može biti potrebna zbog meteoroloških ili drugih uvjeta;

7. način pribavljanja bitnih podataka značajnih za operacije traganja i spašavanja, sukladno potrebama, kao što su obavijesti pomorcima te izvješća o stanju vremena i mora te prognoze stanja vremena i mora;

8. načine pribavljanja potrebne pomoći od drugih središnjica za usklađivanje spašavanja i spasilačkih podsredišnjica, što uključuje brodove, zrakoplove, osoblje i opremu;

9. načine pomaganja spasilačkim brodovima ili drugim brodovima da pristupe brodovima u pogibelji; i

10. načine pomaganja zrakoplovu u pogibelji prilikom prisilnog spuštanja na vodu kako bi se sastao s površinskim plovilom.

4.3.1 Svaka namjenska spasilačka jedinica mora održavati stanje pripravnosti primjereno svojoj zadaći te treba stalno izvješćivati o svom stanju pripravnosti odgovarajuću središnjicu za usklađivanje spašavanja ili spasilačku podsredišnjicu.

5.1.1. Stranke moraju osigurati da se takva stalna radijska straža, kakva se drži prikladnom i potrebnom, održava na međunarodnim frekvencijama za pogibelji. Obalne radio-postaje moraju nakon prijama svakog poziva u pogibelji ili poruke:

1. Odmah izvijestiti odgovarajuću središnjicu za usklađivanje spašavanja ili spasilačku predsredišnjicu;

2. ponovno poslati (emitirati) poruku u tolikoj mjeri koliko je potrebno kako bi se izvijestili brodovi na jednoj ili više međunarodnih frekvencija za pogibelji ili na bilo kojoj drugoj prikladnoj frekvenciji;

3. započeti takvo pošiljanje odgovarajućim automatskim alarmnim signalom, osim ako to već nije bilo učinjeno;

4. poduzimati takve sljedeće daljnje radnje sukladno odluci nadležnih vlasti.

5.1.2. Svaka vlast ili sudionik organizacije traganja i spašavanja koji ima razloga vjerovati da se brod nalazi u opasnosti treba što je moguće prije dojaviti sve raspoložive podatke središnjici za usklađivanje spašavanja ili spasilačkoj podsredišnjici u pitanju.

5.1.3. Središnjica za usklađivanje spašavanja i spasilačka podsredišnjica moraju, neposredno nakon prijama podataka glede broda u opasnosti, procijeniti takve podatke i odrediti stupanj opasnosti u skladu s odjeljkom 5.2, kao i obujam potrebne operacije.

5.2.1. Za radne svrhe valja razlikovati sljedeće stupnjeve opasnosti:

1. Stupanj neizvjesnosti

1.1. kada je izviješćeno da brod kasni na svoje odredište, ili

1.2. kada brod nije poslao očekivano izvješće o položaju ili izvješće o stanju sigurnosti.

2. Stupanj pripravnosti

2.1. kada, nakon stupnja neizvjesnosti, pokušaji uspostavljanja veze s brodom, te upiti upućeni drugim odgovarajućim izvorima nisu bili uspješni; ili

2.2. kada se prime obavijesti koje upućuju da je radna učinkovitost broda umanjena, ali ne u mjeri koja bi upućivala na pogibeljno stanje.

3. Stupanj pogibelji

3.1. kada se primi potvrdna obavijest da je brod ili osoba u ozbiljnoj i neposrednoj opasnosti i da mu/joj je potrebna hitna pomoć; ili

3.2. kada, nakon stupnja pripravnosti, daljnji neuspješni pokušaji da se uspostavi veza s brodom kao i daljnji upiti upućuju na vjerojatnost da je brod u pogibelji; ili

3.3. kada se prime obavijesti koje upućuju da je radna sposobnost broda toliko umanjena da je stanje pogibelji izgledno.

5.3.1. Nakon proglašavanja stupnja neizvjesnosti središnjica za usklađivanje spašavanja ili spasilačka podsredišnjica, ovisno o slučaju, moraju započeti s upitima kako bi odredili da li je brod siguran ili moraju proglasiti stupanj pripravnosti.

5.3.2. Nakon proglašavanja stupnja pripravnosti središnjica za usklađivanje spašavanja ili spasilačka podsredišnjica, ovisno o slučaju, moraju proširiti upite o nestalom brodu, uzbunjujući odgovarajuće službe traganja i spašavanja i pokrenuti radnje, koje su opisane u odjeljku 5.3.3, u mjeri što odgovara okolnostima pojedinog slučaja.

5.3.3. Nakon proglašavanja stupnja pogibelji središnjica za usklađivanje spašavanja ili spasilačka podsredišnjica, ovisno o slučaju, moraju:

1. započeti s radnjama u skladu s mjerama navedenim u odjeljku 4.2;

2. gdje je prikladno, procijeniti stupanj neizvjesnosti glede položaja broda i odrediti veličinu područja koje treba biti pretraženo;

3. izvijestiti vlasnika broda ili njegova agenta, ako je to moguće te izvijestiti ih o daljnjem razvoju;

4. izvijestiti druge središnjice za usklađivanje spašavanja ili spasilačke podsredišnjice čija bi pomoć mogla biti potrebna ili koje mogu biti uključene u operaciju;

5. zatražiti već u početnoj fazi svaku pomoć koja se može dobiti od zrakoplova, brodova ili službi koje nisu izravno uključene u organizaciju traganja i spašavanja, imajući u vidu da u većini pogibeljnih situacija na oceanskim područjima drugi brodovi u blizini predstavljaju važne elemente operacije traganja i spašavanja;

6. napraviti detaljan plan vođenja operacija na temelju raspoloživih podataka te o tom planu izvijestiti nadležna tijela imenovana u skladu s odjeljkom 5.7. i 5.8. radi njihova ravnanja;

7. izmijeniti prema potrebi i u skladu s okolnostima već zadane upute u odjeljku 5.3.3.6;

8. izvijestiti dotične konzularne ili diplomatske vlasti ili, ako događaj uključuje izbjeglice ili premještene osobe, ured nadležne međunarodne organizacije;

9. izvijestiti nadležna tijela vlasti koje će istraživati nezgodu, ovisno o slučaju; i

10. izvijestiti svaki zrakoplov, brod ili druge službe navedene u odjeljku 5.3.3.5. u suglasnosti s nadležnim tijelima imenovanim u skladu s odjeljkom 5.7. ili 5.8. sukladno potrebama, kada njihova pomoć više nije potrebna.

5.3.4. Pokretanje operacije traganja i spašavanja u slučaju broda čiji je položaj nepoznat

5.3.4.1. U slučaju da se proglasi stupanj opasnosti u odnosu na brod čiji je položaj nepoznat, mora se primjeniti sljedeće:

1. kada je središnjica za usklađivanje spašavanja ili spasilačka podsredišnjica izvještena o postojanju stupnja opasnosti, te se ne zna je li druga središnjica poduzela odgovarajuće radnje, ona mora preuzeti odgovornost za pokretanje odgovarajućih radnji i dogovoriti se sa susjednim središnjicama u cilju imenovanja jedne središnjice koja će poduzeti odgovornost za daljnje radnje;

2. osim ako dogovorom između odnosnih središnjica nije drukčije odlučeno, središnjica koja će biti imenovana kao odgovorna središnjica mora biti središnjica koja je odgovorna za područje u kojem se brod nalazio prema njegovu posljednjem izvješću o položaju; i

3. nakon proglašavanja stupnja pogibelji, središnjica koja usklađuje operaciju traganja i spašavanja mora, ako je potrebito, izvijestiti druge odgovarajuće središnjice o svim okolnostima stanja opasnosti te o daljnjem razvoju situacije.

5.3.5. Prenošenje obavijesti brodovima u odnosu na koje je proglašen stupanj opasnosti

5.3.5.1. Kad god je to primjenjivo, središnjica za usklađivanje spašavanja ili spasilačka podsredišnjica odgovorna za operaciju traganja i spašavanja mora biti odgovorna i za prenošenje informacija o operaciji traganja i spašavanja započetoj za brod za koji je proglašen neki od stupnjeva opasnosti.

5.4.1. Kada su za vođenje operacija preko cijelog područja traganja i spašavanja odgovorne više od jedne Stranke, svaka Stranka mora poduzeti odgovarajuće radnje u skladu s operativnim planom ili uputama navedenim u odjeljku 4.2. kada to zahtijeva središnjica za usklađivanje spašavanja toga područja.

5.5.1. Stupanj neizvjesnosti i stupanj pripravnosti

5.5.1.1. Kada tijekom stupnja neizvjesnosti ili stupnja pripravnosti središnjica za usklađivanje spašavanja ili spasilačka podsredišnjica, ovisno o slučaju, bude izvješćena da opasnost više ne postoji, ona mora o tome izvijestiti sva nadležna tijela, jedinice ili službe koje su bile uključene ili izvještene o opasnosti.

5.5.2 Stupanj pogibelji

5.5.2.1 Kada tijekom trajanja stupnja pogibelji središnjica za usklađivanje spašavanja ili spasilačka podsredišnjica, ovisno o slučaju, dobije obavijest od strane broda u pogibelji ili od strane nekog drugog izvora da opasnost više ne postoji, ona mora poduzeti potrebne radnje radi okončanja operacija traganja i spašavanja, te izvijestiti sva nadležna tijela, jedinice ili službe koje su bile uključene ili izvještene o opasnosti.

5.5.2.2 Ako se tijekom stupnja pogibelji utvrdi da traganje valja obustaviti, središnjica za usklađivanje spašavanja ili spasilačka podsredišnjica, ovisno o slučaju, mora privremeno obustaviti operacije traganja i spašavanja i o tome izvijestiti sva nadležna tijela, jedinice ili službe koje su bile uključene ili izvještene o opasnosti. Naknadno primljene obavijesti moraju se procijeniti, pa će se operacije traganja i spašavanja nastaviti ukoliko se to na temelju tih obavijesti može držati opravdanim.

5.5.2.3. Ako se tijekom stupnja pogibelji utvrdi da od daljnjeg traganja neće biti koristi, središnjica za usklađivanje spašavanja ili spasilačka podsredišnjica, ovisno o slučaju, će završiti operacije traganja i spašavanja i o tome izvijestiti sva nadležna tijela, jedinice ili službe koje su bile uključene ili izvještene o opasnosti.

5.6.1 Djelovanje jedinica koje sudjeluju u operacijama traganja i spašavanja, bilo da su to spasilačke jedinice ili druge jedinice koje pružaju pomoć, mora biti usklađeno radi postizanja najdjelotvornijih rezultata.

5.7.1 Kada se spasilačke jedinice trebaju uključiti u operacije traganja i spašavanja, jedna od njih treba biti što je ranije moguće imenovana zapovjednikom mjesta nezgode, a poželjno prije dolaska u određeno područje traganja.

5.7.2 Određena središnjica za usklađivanje spašavanja ili spasilačka podsredišnjica treba imenovati zapovjednika mjesta nezgode. Ako to nije izvedivo, uključene jedinice trebaju međusobnim dogovorom imenovati zapovjednika mjesta nezgode.

5.7.3 Do trenutka imenovanja zapovjednika mjesta nezgode, prva spasilačka jedinica koja stigne na mjesto nezgode treba automatski preuzeti dužnosti i odgovornosti zapovjednika mjesta nezgode.

5.7.4 Zapovjednik mjesta nezgode mora biti odgovoran za sljedeće zadaće, ako ih nije obavila odgovorna središnjica za usklađivanje spašavanja ili spasilačka podsredišnjica, ovisno o slučaju:

1. odrediti vjerojatan položaj cilja traganja, vjerojatnu veličinu greške ovog položaja, te područje traganja;

2. zbog sigurnosnih razloga primijeniti mjere razdvajanja jedinica uključenih u traganje;

3. odrediti prikladni način traganja za jedinice koje sudjeluju u traganju i dodijeliti područja traganja jedinicama ili skupinama jedinica;

4. kada se cilj traganja otkrije, imenovati prikladne jedinice da izvedu spašavanje; i

5. usklađivati veze na mjestu traganja i spašavanja.

5.7.5 Zapovjednik mjesta nezgode mora također obavljati sljedeće:

1. povremeno slati izvješća središnjici za usklađivanje spašavanja ili spasilačkoj podsredišnjici koja usklađuje operacije traganja i spašavanja ; i

2. izvješćivati središnjicu za usklađivanje spašavanja ili spasilačka podsredišnjica koja usklađuje operacije traganja i spašavanja o broju i imenima preživjelih, dostavljajući središnjici nazive i odredišta jedinica s preživjelima, izvješćivajući koji od preživjelih se nalaze na pojedinoj jedinici, te zahtijevajući dodatnu pomoć od središnjice kada je to potrebno, primjerice medicinsku evakuaciju teško ozlijeđenih preživjelih osoba.

5.8.1 Ako spasilačka jedinica (uključujući i ratni brod) nije u mogućnosti da preuzme dužnosti zapovjednika mjesta nezgode, a u operacijama traganja i spašavanja sudjeluje određeni broj trgovačkih brodova ili drugih brodova, na temelju međusobnog dogovora jedan od njih treba biti imenovan uskladiteljem površinskog traganja.

5.8.2 Uskladitelj površinskog traganja treba biti imenovan što je ranije moguće, a poželjno prije dolaska u određeno područje traganja.

5.8.3 Uskladitelj površinskog traganja treba biti odgovoran za onoliko zadaća navedenih u odjeljcima 5.7.4 i 5.7.5 koliko ih je brod sposoban obaviti.

5.9.1 Svaka jedinica koja je primila podatke o pogibeljnoj nezgodi mora poduzeti hitne radnje radi pomaganja, koliko je to u njezinoj mogućnosti, ili mora uzbuniti druge jedinice koje mogu biti sposobne pomoći, i mora izvijestiti središnjicu za usklađivanje spašavanja ili spasilačku podsredišnjicu u čijem području se nezgoda dogodila.

5.10.1 Područja traganja utvrđena u skladu s odjeljcima 5.3.3.2, 5.7.4.1 ili 5.8.3 mogu biti promijenjena, ovisno o slučaju, od strane zapovjednika mjesta nezgode ili uskladitelja površinskog traganja. Oni također trebaju izvijestiti središnjicu za usklađivanje spašavanja ili spasilačku središnjicu o poduzetim radnjama za takav postupak.

5.11.1 Načini traganja utvrđeni u skladu s odjeljcima 5.3.3.6, 5.7.4.1 ili 5.8.3 mogu biti promijenjeni u neki drugi način ako to drže potrebnim zapovjednik mjesta nezgode ili uskladitelj površinskog traganja, koji treba izvijestiti središnjicu za usklađivanje spašavanja ili spasilačku središnjicu o poduzetim radnjama te o razlozima za takav postupak.

5.12.1 Kada je traganje bilo uspješno zapovjednik mjesta nezgode ili uskladitelj površinskog traganja trebaju usmjeriti najprikladnije opremljenu jedinicu da obavi spašavanje ili da pruži drugu potrebnu pomoć.

5.12.2 Gdje je to prikladno, jedinice koje provode spašavanje trebaju izvijestiti zapovjednika mjesta nezgode ili uskladitelja površinskog traganja o broju i imenima ukrcanih preživjelih, o tome je li svo osoblje prebrojano, te je li potrebna dodatna pomoć, primjerice, medicinska evakuacija, kao i o odredištu jedinica.

5.12.3 Zapovjednik mjesta nezgode ili uskladitelj površinskog traganja trebaju odmah izvijestiti središnjicu za usklađivanje spašavanja ili spasilačku podsredišnjicu da je traganje bilo uspješno.

5.13.1 Traganje treba biti okončano tek onda kada više ne postoji razumna nada u spašavanje preživjelih.

5.13.2. Središnjica za usklađivanje spašavanja ili spasilačka podsredišnjica koje usklađuju operacije traganja i spašavanja trebaju, u redovitim prilikama, biti nadležne za okončanje traganja.

5.13.3 U udaljenijim oceanskim područjima koja nisu u nadležnosti središnjice za usklađivanje spašavanja ili kada nadležna središnjica nije u stanju usklađivati operacije traganja i spašavanja, zapovjednik mjesta nezgode ili uskladitelj površinskog traganja mogu preuzeti odgovornost za okončanje traganja.

6.1.1 Stranke trebaju uspostaviti sustav izvješćivanja s brodova radi njegove primjene unutar granica pojedinog područja traganja i spašavanja za koji su odgovorne i kada se drži potrebnim radi olakšavanja operacija traganja i spašavanja te gdje se to drži izvedivim.

6.1.2 Stranke koje razmišljaju o ustanovljavanju sustava izvješćivanja s brodova trebaju uzeti u obzir odnosne preporuke Organizacije.

6.1.3 Sustav izvješćivanja s brodova treba, u slučaju pogibeljne nezgode, osigurati najsvježije podatke o kretnaju brodova radi:

1. smanjivanja vremenskog razmaka između gubitka veze s brodom i započinjanja operacija traganja i spašavanja u slučajevima kada nije bio primljen poziv pogibelji;

2. omogućivanja brzog određivanja brodova koji mogu biti pozvani da pruže pomoć;

3. omogućivanja određivanja ograničenog područja traganja u slučaju kada je položaj broda u pogibelji nepoznat ili neizvjesan;

4. osiguranja pružanja hitne medicinske pomoći ili savjeta brodovima koji nemaju liječnika.

6.2.1 Radi postizanja ciljeva navedenih u odjeljku 6.1.3, sustav izvješćivanja s brodova treba udovoljiti sljedećim radnim zahtjevima:

1. prikupljanje podataka, uključujući planove plovidbe i izvješća o položaju koji će omogućiti predviđanja budućih položaja sudjelujućih brodova ;

2. vođenje ucrtavanja položaja brodova;

3. primanje izvješća u odgovarajućim vremenskim razmacima sa sudjelujućih brodova:

4. jednostavnost u zamisli i radu sustava; i

5. korištenje na međunarodnoj razini dogovorenih standardnih obrazaca izvješća s brodova kao i međunarodno dogovorenih standardnih postupaka.

6. 3. 1 Sustav izvješćivanja s brodova treba sadržavati sljedeća izvješća:

1. Plan plovidbe - navodi se ime, pozivni znak ili oznaka brodske postaje, dan i vrijeme (GMT) isplovljenja, pojedinosti o točki polaska broda, sljedeća luka ticanja, namjeravana ruta, brzina i očekivani dan i vrijeme (GMT) dolaska. Značajne promjene trebaju biti dojavljene što je moguće prije.

2. Izvješće o položaju - navodi se ime, pozivni znak ili oznaka brodske postaje, dan i vrijeme (GMT), položaj, smjer i brzina.

3. Konačno izvješće - navodi se ime, pozivni znak ili oznaka brodske postaje, dan i vrijeme (GMT) stizanja u odredište ili napuštanja područja koje ovaj sustav pokriva.

6.4.1 Stranke trebaju poticati sve brodove da izvješćuju o svojem položaju kada plove područjima gdje se provode mjere radi prikupljanja podataka o položajima u svrhu traganja i spašavanja.

6.4.2 Stranke koje vode podatke o položajima brodova trebaju, koliko je to moguće, te podatke dostavljati drugim državama kada se to od njih traži u svrhu traganja i spašavanja.

KONFERENCIJA

PRIMIJEĆUJUĆI odredbe Dodatka Međunarodne konvencije o traganju i spašavanju na moru, 1979. glede mjera zadržanja i usklađivanja službi traganja i spašavanja,

UZIMAJUĆI NADALJE U OBZIR da Dodatak predviđa da područja traganja i spašavanja na moru moraju biti uspostavljena dogovorom između Stranaka,

ZNAJUĆI da su državne ugovornice Konvencije o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu uspostavile zrakoplovne službe traganja i spašavanja,

IMAJUĆI U VIDU da je od presudne važnosti bliska suradnja između pomorskih i zrakoplovnih službi traganja i spašavanja,

PRIZNAVAJUĆI NADALJE potrebu uvođenja i usklađivanja službi traganja i spašavanja na moru na svjetskoj razini,

UZIMAJUĆI NADALJE U OBZIR potrebu daljnjeg djelovanja,

ODLUČUJE

a) pozvati države da drže, u mjeri koliko je to potrebno i izvodljivo, usklađivanje službi traganja i spašavanja u svim morskim područjima, bez obzira drže li ili ne takvu službu za zrakoplovne potrebe;

b) pozvati države da upute Međuvladinoj pomorskoj savjetodavnoj organizaciji podatke o njihovim nacionalnim službama traganja i spašavanja te se poziva glavni tajnik te Organizacije da svim svojim vladama članica dostavi primljene podatke:

c) pozvati Međuvladinu pomorsku savjetodavnu organizaciju:

(1) da nastavi usku suradnju s Međunarodnom organizacijom za civilno zrakoplovstvo radi usklađivanja zrakoplovnih i pomorskih planova i postupaka traganja i spašavanja;

(2) da objavi sve raspoložive podatke glede sporazuma o pomorskim područjima traganja i spašavanja ili sporazuma o jednakom cjelovitom usklađivanju službi traganja i spašavanja na moru; i

(3) da savjetuje i pomogne državama pri uspostavljanju njihovih službi traganja i spašavanja .

KONFERENCIJA,

UOČAVAJUĆI Preporuku 47 Međunarodne konferencije o sigurnosti ljudskih ž.ivota na moru, 1960,

ZNAJUĆI da sa sve većom važnošću nacionalnih, i u budućnosti mogućih međunarodnih sustava izvješćivanja s brodova, Preporuka 47 ima vjerojatno veće značenje danas nego što ga je imala kada je bila prvotno usvojena.,

ZNAJUĆI NADALJE da bi besplatno učešće mnoglo, kako se je već pokazalo, dati snažan poticaj brodovima da surađuju u dragovoljnim sustavima izvješćivanja s brodova,

ZNAJUĆI DODATNO da je sudjelovanje brodova u dobrovljnim sustavima izvješćivanja s brodova pokazalo znatne prednosti glede sigurnosti,

PREPORUČUJE da države trebaju osigurati da će učešće u takvim sustavima mora za takve brodove biti besplatno glede troškova poruka.

KONFERENCIJA,

RAZMATRAJUĆI odredbe Poglavlja 6 Dodatka Međunarodne konvencije o traganju i spašavanju na moru, 1979. koje se odnose na sustav izvješćivanja s brodova,

RAZMATRAJUĆI NADALJE da je nekoliko nacionalnih sustava izvješćivanja s brodova trenutačno u radu koristeći različite postupke i obrasce izvješćivanja,

ZNAJUĆI da zapovjednici brodova u međunarodnoj plovidbi što se kreću iz jednog područja pokrivenog jednim sustavom izvješćivanja s brodova u drugo mogu biti zbunjeni različitim postupcima i obrascima izvješćivanja,

ZNAJUĆI NADALJE da se mogućnost takve zbunjenosti može znatno smanjiti usvajanjem međunarodno dogovorenog obrasca izvješćivanja s brodova i međunarodno dogovorenog standardnog postupka,

POZIVA Međuvladinu pomorsku savjetodavnu organizaciju da, koristeći priloženi obrazac kao osnovu, izradi međunarodno dogovoreni obrazac za sustave izvješćivanja s brodova ustanovljenog u svrhu traganja i spašavanja u skladu s odredbama Poglavlja 6 Dodatka Konvencije,

ZAHTIJEVA da Organizacija osigura da svi sustavi izvješćivanja, što su uspostavljeni u drukčije svrhe od traganja i spašavanja, budu glede obrasca izvješćivanja i postupaka što je moguće više sukladni s obrascima koji će se izraditi za svrhe traganja i spašavanja.

Oznaka poruke: - SHIPREP (područje ili oznaka sustava)

Vrsta izvješća: A - Dvoslovčana oznaka

SP - plan plovidbe

PR - izvješće o položaju

FR - konačno izvješće

Brod: B - Ime i pozivni znak ili oznaka brodske postaje

Dan/Vrijeme (G.M.T.): C - Šesteroznamenkasta skupina kojom se navodi mjesec (dvije znamenke), sat i minuta (zadnje 4 znamenke)

Položaj: D - Luka polaska (SP) ili luka odredišta (FR)

E - četveroznamenkasta skupina kojom se navodi širina u stupnjevima i minutama, praćena s »N« ili »S« i peteroznamenkasta skupina kojom se navodi duljina u stupnjevima i minutama praćena s »E« ili »W«

Pravi smjer: F - Troznamenkasta skupina

Brzina u čvorovima: G - Dvoznamenkasta skupina

Podaci o ruti: H - Namjeravana putanja (vidi opasku 2)

E.T.A. I - Skupina dan/vrijeme izražena kao šesteroznamenkasta grupa, kao u C gore

Obalna radio-posta-

ja koja se sluša: J - Ime postaje

Vrijeme sljedećeg

izvješća: K - Skupina dan/vrijeme izražena kao šesteroznamenkasta grupa, kao u C gore

Raznovrsno: L - Drugi podaci

Izvješće treba poslati kako slijedi:

Plan plovidbe - po isplovljenju iz luke ili odmah nakon njega ili u trenutku ulaska u područje pokriveno sustavom (vidi opasku 3).

Izvješće o položaju - kada položaj broda odstupa više od 25 milja od položaja koji bi bio predviđen u prethodnom izvješću, nakon promjena smjera, ako se to zahtijeva sustavom ili odlukom zapovjednika.

Konačno izvješće - neposredno prije ili po uplovljenu u odredište ili pri napuštanju područja pokrivenog sustavom (vidi opasku 3).

OPASKA 1: Dijelovi obrasca izvješća s broda koji su neprimjereni trebaju biti izostavljeni iz izvješća. Primjerice:

Primjeri poruka izrađene na temelju ovog obrasca:

Plan plovidbe Izvješće o položaju Konačno izvješće

SHIPREP SHIPREP SHIPREP

A SP A PR A FR

B NONSUCH/MBCH B NONSU- BNONSU

CH/MBCH CH/MBCH

C 021030 C 041200 C 110500

D NEW YORK E 4604N 05123W D LONDON

F 060 F 089

G 16 G 15

H GC J PORTISHED

I 1202145 LONDON K 061200

J PORTISHED

K 041200

OPASKA 2: U sustavu izvješćivanja namjeravana ruta može se izvijestiti na sljedeći način:

a) širina i duljina za svaku točku okreta, izražena kao u E gore, zajedno s vrstom namjeravane rute između tih točaka, na primjer »RL« (loksodroma), »GC« (ortodroma) ili »obalna«, ili

b) u slučaju obalne plovidbe predviđenim danom i vremenom, izraženim, kao u C gore, šesteroznamenkastom grupom, mimoilaženja sa značajnim obalnim točkama.

OPASKA 3: Plan plovidbe i konačno izvješće trebaju biti odaslani brzo, koristeći, kada je to moguće, drukčiji sustav od sustava radio-veze.

KONFERENCIJA,

UZIMAJUĆI U OBZIR da je Međuvladina pomorska savjetodavna organizacija pripremila Priručnik za trgovačke brodove o traganju i spašavanju (IMOSAR) te IMCO Priručnik o traganju i spašavanju (IMCOSAR),

ZNAJUĆI da Priručnik za trgovačke brodove o traganju i spašavanju pruža vrijednu uputu pomorcima tijekom opasnosti na moru,

ZNAJUĆI NADALJE da IMCO Priručnik o traganju i spašavanju sadrži upute vladama koje žele uspostaviti ili razviti svoje organizacije traganja i spašavanja te upute osoblju koje može biti uključeno u pružanje usluga traganja i spašavanja,

DRŽEĆI da ti priručnici predstavljaju vrijedne dodatke Međunarodnoj konvenciji o traganju i spašavanju na moru, 1979, i njezinom Dodatku, te da će značajno pridonijeti ciljevima Konvencije,

ODLUČUJE:

a) pozvati države da koriste upute navedene u priručnicima, te da o njima izvijeste sve zainteresirane; i

b) potvrditi već poduzete radnje od strane Međuvladine pomorske savjetodavne organizacije za izmjene ili dopune te ažuriranje priručnika.

KONFERENCIJA,

UZIMAJUĆI U OBZIR da će Svjetska administrativna radijska konferencija, 1979, odlučiti o mjerama koje mogu imati dalekosežan utjecaj na frekvencijski spektar,

IMAJUĆI NA UMU da frekvencije što se koriste u postojećem pomorskom sustavu pogibelji ne vode dovoljno računa o brodovima u pogibelji koji se nalaze na udaljenosti većoj od približno 150 milja od obale,

ZNAJUĆI da sve pomorske radijske veze, koristeći bilo frekvencije pogibelji ili one namijenjene javnom prometu, mogu imati utjecaja na pogibao i sigurnost,

POZIVA Svjetsku administrativnu radijsku konferenciju, 1979:

a) da dodijeli jednu frekvenciju, koja će biti rezervirana isključivo za pogibao i sigurnost na svakom od 4, 6, 8. 12 i 16 Mhz području za pomorske pokretne veze, koristeći vrstu emisije A3J radi uporabe u svim ITU područjima, te da uključe zaštitna područja na svakoj strani tih frekvencija; na ovim frekvencijama treba se dopustiti korištenje digitalnog selektivnog pozivanja; i

b) da potvrdi da sve frekvencije od i prema brodovima na moru mogu sadržavati elemente važne za traganje i spašavanje, te da podrži prijedloge za dodjelu odgovarajućih frekvencija za pokretnu pomorsku službu.

KONFERENCIJA,

DONOSEĆI Međunarodnu konvenciju o traganju i spašavanju na moru, 1979, kojom se uspostavlja međunarodni plan za usklađivanje operacija traganja i spašavanja,

ZNAJUĆI da je postojanje djelotvorne mreže veza za pogibelj i sigurnost važno za uspješno uspostavljanje plana traganja i spašavanja,

SVIJESNA da Međuvladina pomorska savjetodavna organizacija stalno pazi na pomorski sustav pogibelji i sigurnosti, te da je usvojila Rezoluciju koja se odnosi na vid sustava veza,

DRŽEĆI da svjetski pomorski sustav pogibelji i sigurnosti treba osigurati, između ostalog, bitne radijske elemente međunarodnog plana traganja i spašavanja,

POZIVA Međuvladinu pomorsku savjetodavnu organizaciju da razvije svjetski pomorski sustav pogibelji i sigurnosti koji će uključiti telekomunikacijske odredbe za učinkovit rad plana traganja i spašavanja utvrđenog u Dodatku Međunarodne konvencije o traganju i spašavanju na moru, 1979.

KONFERENCIJA,

IMAJUĆI NA UMU značenje meteoroloških i oceanografskih podataka za operacije traganja i spašavanja,

UZIMAJUĆI U OBZIR da je poželjno da meteorološki podaci pokrivaju ista područja kao i područja traganja i spašavanja,

UZIMAJUĆI NADALJE U OBZIR da uobičajena vremenska izvješća s brodova normalno sadrže i položaj broda,

DRŽEĆI da će praksa odašiljanja vremenskih izvješća i izvješća o položaju s brodova koristeći iste obalne radijske postaje olakšati odašiljanje takvih izvješća te potaknuti sudjelovanje brodova u obima sustavima

POZIVA Međuvladinu pomorsku savjetodavnu organizaciju:

a) da blisko surađuje sa Svjetskom meteorološkom organizacijom radi nalaženja načina za provedbu usklađivanja područja pomorskih meteoroloških izvješća i upozorenja s područjima traganja i spašavanja na moru;

b) da zahtijeva od Svjetske meteorološke organizacije da poduzme korake da se osiguraju najsvježiji meteorološki i oceanografski podaci koji će stajati neposredno na raspolaganju službama traganja i spašavanja za cjelokupno područje koje one opslužuju; i

c) da istraže mogućnosti da brodovi daju vremenska izvješća i izvješća o položaju istoj obalnoj radio postaji.

KONFERENCIJA,

ZNAJUĆI da hitno i učinkovito traganje i spašavanje na moru zahtijevaju široku međunarodnu suradnju i značajna tehnička i znanstvena sredstva,

ZNAJUĆI NADALJE da će Stranke Međunarodne konvencije o traganju i spašavanju na moru, 1979, biti pozvane na provođenje mjera radi postizanja ciljeva te Konvencije, te da preuzmu potpunu odgovornost za te mjere,

UVJERENA da će unapređenje tehničke suradnje na međuvladinoj razini ubrzati primjenu Konvencije od strane država koje još ne posjeduju potrebna tehnička i znanstvena sredstva,

POZIVA države da, uz savjete i pomoć Međuvladine pomorske savjetodavne organizacije, pruže što bolju podršku državama kojima je potrebna tehnička pomoć za:

a) izobrazbu osoblja potrebnog za traganje i spašavanje; i

b) osiguranje opreme i sredstava potrebnih za traganje i spašavanje,

NADALJE POZIVA države da provedu prethodno spomenute mjere bez čekanja da Konvencija stupi na snagu.