ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

ODLUKA

O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I ŠVICARSKE KONFEDERACIJE O SOCIJALNOM OSIGURANJU

Potvrđuje se Ugovor između Republike Hrvatske i Švicarske Konfederacije o socijalnom osiguranju potpisan u Bernu 9. travnja 1996. godine u izvorniku na hrvatskom i njemačkom jeziku.

Tekst Ugovora na hrvatskom jeziku glasi:

u želji za uređivanjem odnosa na području socijalnog osiguranja između dviju država odlučili su sklopiti ugovor i u tu svrhu imenovati svoje opunomoćenike, i to:

Opunomoćenici su se, nakon razmjenjivanja punomoći u dobrom i propisanom obliku, dogovorili o sljedećem:

1. U ovom ugovoru znače izrazi:

a) »pravni propisi«

zakone i propise država ugovornica, navedene u članku 2;

b) »područje«

u odnosu na Hrvatsku - područje Republike Hrvatske,

u odnosu na Švicarsku - područje Švicarske Konfederacije;

c) »državljani«

u odnosu na Hrvatsku - osobe koje imaju hrvatsko državljanstvo,

u odnosu na Švicarsku - osobe koje imaju švicarsko državljanstvo;

d) »članovi obitelji i nadživjeli članovi obitelji«

članove obitelji i nadživjele članove obitelji, ukoliko oni izvode svoja prava od osoba navedenih u članku 3. slova a) i b) članku 4. stavak 1, članku 5. stavak 3. članku 13. slovo c) članku 16. ili članku 33. stavak 3;

e) »razdoblja osiguranja«

razdoblja za koja su uplaćeni doprinosi, razdoblja zaposlenja ili razdoblja prebivanja, te s njima izjednačena razdoblja koja su pravnim propisima prema kojima su navršena, utvrđena ili priznata kao razdoblja osiguranja ili razdoblja mirovinskog staža;

f) »prebivalište«

u načelu mjesto u kojem se osoba zadržava s namjerom trajnog boravka;

g) »prebivati«

stalno boraviti;

h) »mjerodavno tijelo«

u odnosu na Hrvatsku:

za mirovinsko i invalidsko osiguranje (uključujući nesreće na poslu i profesionalne bolesti), te doplatak za djecu - Ministarstvo rada i socijalne skrbi; za zdravstveno osiguranje i zdravstvenu zaštitu - Ministarstvo zdravstva;

u odnosu na Švicarsku:

Savezni ured za socijalno osiguranje;

i) »nositelj«

ustanovu ili tijelo koje provodi pravne propise navedene u članku 2.

j) »izbjeglice«

izbjeglice u smislu Konvencije od 28. srpnja 1951. i Protokola od 31. siječnja 1967. o pravnom položaju izbjeglica;

k) »osobe bez državljanstva«

osobe bez državljanstva u smislu Konvencije o pravnom položaju osoba bez dražvljanstva od 28. rujna 1954.

2. U ovom ugovoru ostali izrazi imaju značenje sukladno pravnim propisima koji se primjenjuju.

1. Nije li ovim ugovorom drukčije određeno, on se odnosi:

A) u Švicarskoj

i) na savezeno zakonodavstvo o starosnom osiguranju i osiguranju nadživjelih članova obitelji,

ii) na savezno zakonodavstvo o invalidskom osiguranju;

iii) na savezno zakonodavstvo o osiguranju za slučaj profesionalnih i neprofesionalnih nesreća, te profesionalnih bolesti;

iv) na savezno zakonodavstvo o obiteljskim doplatcima;

v) glede članka 3. kao i trećeg odjeljka prvo poglavlje, te četvrtog i petog odjeljka, na savezno zakonodavstvo o zdravstvenom osiguranju;

B) u Hrvatskoj

na pravne propise o:

i) mirovinskom i invalidskom osiguranju, uključujući i osiguranje za slučaj nesreće na poslu i profesionalne bolesti,

ii) zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti, uključujući i osiguranje za slučaj nesreće na poslu i profesionalne bolesti;

iii) doplatku za djecu.

2. Ovaj se ugovor primjenjuje i na sve zakone i propise kojma se objedinjuju, mijenjaju ili nadopunjuju pravni propisi navedeni u stavku 1.

3. Suprotno tome, ugovor se odnosi na zakone i propise:

a) koji postojeće grane osiguranja proširuju na nove kategorije osoba - samo onda ako država ugovornica koja promijeni svoje pravne propise ne pošalje mjerodavnom tijelu druge države ugovornice protivnu obavijest u roku od šest mjeseci nakon službene objave navedenih propisa;

b) kojima se uvodi neka nova grana socijalnog osiguranja - samo ako je tako dogovoreno između država ugovornica.

Ovaj ugovor vrijedi:

a) za državljane država ugovornica, kao i za članove njihovih obitelji i nadživjele članove obitelji;

b) za izbjeglice i osobe bez državljanstva, kao i za članove njihovih obitelji i nadživjele članove obitelji, ukoliko te osobe prebivaju na području jedne od država ugovornica; povoljniji unutarnji pravni propisi ostaju i dalje na snazi;

c) u odnosu na članak 7. stavci 1. do 4, članak 8. stavci 3. i 4, članak 9. stavak 2, članke 10. do 13, članak 18. stavak 1, i u tamo navedenim slučajevima članak 19, te treći odjeljak, treće poglavlje za sve osobe bez obzira na njihovo državljanstvo.

1. Državljani jedne države ugovornice, kao i članovi njihovih obitelji i nadživjeli članovi obitelji izjednačeni su u svojim pravima i obvezama iz pravnih propisa druge države ugovornice s državljanima te države ugovornice, odnosno članovima i nadživjelim članovima njihovih obitelji; pridržava se pravo na drukčije odredbe u ovom ugovoru.

2. Načelo izjednačenosti iz stavka 1. ne vrijedi u odnosu na švicarske pravne propise o:

a) dobrovoljnom starosnom i invalidskom osiguranju, te osiguranju nadživjelih članova obitelji švicarskih državljana nastanjenih u inozemstvu;

b) starosnom i invalidskom osiguranju, te osiguranju nadživjelih članova obitelji švicarskih državljana koji u inozemstvu rade u službi Konfederacije ili u ustanovama koje odredi Savezno vijeće;

c) davanjima socijalne skrbi za švicarske državljane u inozemstvu.

1. Osobe navedene u članku 3. slova a) i b), koje imaju pravo na novčana davanja prema pravnim propisima iz članka 2. stavak 1. slovo A) broj i) do iv), te slovo B) broj i) i iii), dobivaju ta davanja u punom opsegu i bez ikakvih ograničenja tako dugo dok prebivaju na području jedne od država ugovornica; pridržava se pravo na stavak 2.

2. Redovite mirovine iz švicarskog invalidskog osiguranja za osiguranike čija je invalidnost manja od 50%, kao i izvanredne mirovine i naknade za tuđu pomoć i njegu iz švicarskog starosnog i invalidskog osiguranja, te osiguranja nadživjelih članova obitelji, odobravaju se samo osobama koje prebivaju u Švicarskoj.

3. Novčana davanja prema pravnim propisima jedne države ugovornice, navedenima u članku 2. odobravaju se državljanima druge države ugovornice koji prebivaju u nekoj trećoj državi, članovima njihovih obitelji i nadživjelim članovima obitelji, pod istim uvjetima i u istom opsegu kao i vlastitim državljanima, odnosno članovima i nadživjelim članovima njihovih obitelji koji prebivaju u toj trećoj državi.

4. Doplatak za vođenje kućanstva prema švicarskim pravnim propisima o obiteljskim doplatcima odobrava se hrvatskim državljanima samo tako dugo dok korisnik prava i članovi njegove obitelji borave u Švicarskoj.

Obveza osiguranja zaposlenih osoba utvrđuje se prema pravnim propisima one države ugovornice na čijem se području obavlja djelatnost; pridržava se pravo na odredbe članaka 7. do 10.

1. Za osobe zaposlene u poduzeću sa sjedištem na području jedne države ugovornice, koje su radi obavljanja posla privremeno poslane na područje druge države ugovornice, za vrijeme prvih 24 mjeseca nakon njihovog odlaska vrijede i dalje pravni propisi one države ugovornice na čijem području poduzeće ima sjedište. Produži li se zaposlenje preko tog roka, primjena pravnih propisa prve države ugovornice može se produžiti za daljnje razdoblje koje dogovorno utvrde mjerodavna tijela obiju država ugovornica.

2. Zaposlenici u prijevoznom poduzeću sa sjedištem na području jedne države ugovornice, koji rade na području obiju država ugovornica, podliježu pravnim propisima one države ugovornice na čijem području poduzeće ima svoje sjedište, kao da su zaposleni samo tamo. Međutim, imaju li takve osobe prebivalište na području druge države ugovornice ili su tamo trajno zaposlene u nekoj od podružnica ili stalnih predstavništava spomenutog poduzeća na njih će se primjenjivati pravni propisi te države ugovornice.

3. Stavak 2. jednako vrijedi za letačko osoblje zrakoplovnih poduzeća obiju država ugovornica.

4. Za osobe zaposlene u javnoj službi jedne države ugovornice koje se šalju na područje druge države ugovornice vrijede pravni propisi države ugovornice iz koje su poslane.

5. Državljani država ugovornica koji pripadaju posadi broda koji plovi pod zastavom jedne države ugovornice osigurani su prema pravnim propisima te države ugovornice.

1. Državljani jedne države ugovornice koja ih kao članove diplomatskog ili konzularnog predstavništva šalje na područje druge države ugovornice, podliježu pravnim propisima prve države ugovornice.

2. Državljani jedne države ugovornice koji su na području države ugovornice zaposleni u diplomatskom ili konzularnom predstavništvu prve države ugovornice.

osigurani su prema pravnim propisima druge države ugovornice. U roku od tri mjeseca nakon početka zaposlenja ili nakon stupanja na snagu ovog ugovora oni mogu izabrati primjenu pravnih propisa prve države ugovornice.

3. Stavak 2. jednako vrijedi za:

a) državljane trećih država koji su zaposleni u diplomatskom ili konzularnom predstavništvu jedne države ugovornice na području druge države ugovornice;

b) državljane, jedne države ugovornice i državljane trećih država koji su privatno zaposleni kod nekog od državljana prve države ugovornice, navedenih u stavcima 1. i 2.

4. Zapošljava li diplomatsko ili konzularno predstavništvo jedne države ugovornice na području druge države ugovornice osobe koje su osigurane prema pravnim propisima te države ugovornice, dužno je izvršavati obveze koje općenito vrijede za poslodavce prema pravnim propisima te države ugovornice. Isto vrijedi za državljane navedene u stavcima 1. i 2. koji takve osobe privatno zapošljavaju.

5. Stavci 1. do 4. ne vrijede za počasne članove konzularnih predstavništava i njihove namještenike.

1. Državljani jedne države ugovornice koji su na području druge države ugovornice zaposleni u diplomatskom ili konzularnom predstavništvu neke treće države, a nisu osigurani niti u toj državi ni u domovini, bit će osigurani prema pravnim propisima druge države ugovornice.

2. Stavak 1. jednako vrijedi u odnosu na švicarsko starosno osiguranje, osiguranje nadživjelih članova obitelji i invalidsko osiguranje i za supružnike i djecu osoba navedenih u stavku 1, koji s njima borave u Švicarskoj, ukoliko oni već nisu osigurani prema njenim unutarnjim pravnim propisima.

Mjerodavna tijela obiju država ugovornica mogu sporazumno dogovoriti izuzetke od članaka 6. do 8.

1. Primjenjuju li se na osobu iz članaka 7, 8. i 10. za vrijeme obavljanja djelatnosti u jednoj državi ugovornici i dalje pravni propisi druge države ugovornice, isto vrijedi i za njenog supružnika i djecu, koji s navedenom osobom prebivaju na području prve države ugovornice, ukoliko oni sami tamo ne obavljaju neku djelatnost.

2. Primjenjuju li se sukladno stavku 1. švicarski pravni propisi na supružnika i djecu, oni pripadaju starosnom i invalidskom osiguranju, te osiguranju nadživjelih članova obitelji.

1. Osigura li se osoba, koja promijeni prebivalište ili mjesto zaposlenja iz Hrvatske u Švicarsku, u roku od tri mjeseca nakon istupanja iz hrvatskog zdravstvenog osiguranja pri nekom od švicarskih nositelja u vidu nadoknade za bolovanje, za stjecanje prava na davanja uzet će se u obzir i razdoblja osiguranja koja je ta osoba navršila u navedenom hrvatskom osiguranju.

2. Što se tiče novčane nadoknade u slučaju majčinstva, razdoblja osiguranja sukladno stavku 1. uzet će se u obzir samo ako je osiguranica kod švicarskog nositelja bila osigurana tri mjeseca.

Niže navedene osobe prema hrvatskim su pravnim propisima o zdravstvenom osiguranju obvezno osigurane pri mjerodavnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje na sljedeći način:

a) osobe koje presele iz Švicarske u Hrvatsku

- imaju u slučaju zaposlenja pravo na zdravstvenu zaštitu i nadoknadu za bolovanje od početka zaposlenja;

- imaju pravo na zdravstvenu zaštitu, ako se u zakonom propisanom roku prijave Zavodu za zapošljavanje i ako su prije promjene prebivališta bile osigurane pri nekoj od priznatih švicarskih bolesničkih blagajni;

- ako su korisnici švicarske mirovine imaju pravo na zdravstvenu zaštitu pod uvjetom da uplaćuju propisane doprinose.

b) Za stjecanje prava na zdravstvenu zaštitu uzet će se u obzir razdoblja osiguranja navršena pri nekoj od priznatih švicarskih bolesničkih blagajni.

c) Pravo na zdravstvenu zaštitu imaju također supružnici i djeca u smislu hrvatskih pravnih propisa o zdravstvenom osiguranju članova obitelji.

1. Hrvatski državljani, koji su neposredno prije nastanka invalidnosti bili obvezni plaćati doprinose za švicarsko starosno i invalidsko osiguranje i osiguranje nadživjelih članova obitelji, imaju pravo na mjere profesionalne rehabilitacije tako dugo dok borave u Švicarskoj. Vrijedi smisao članka 15. slovo a).

2. Hrvatski državljani, koji u vrijeme nastanka invalidnosti ne podliježu obvezi plaćanja doprinosa za švicarsko starosno i invalidsko osiguranje i osiguranje nadživjelih članova obitelji, ali su tamo osigurani, imaju pravo na mjere profesionalne rehabilitacije dok imaju prebivalište u Švicarskoj, ako su neposredno prije nastanka invalidnosti najmanje godinu dana neprekidno živjeli u Švicarskoj. Malodobna djeca imaju pravo na takve mjere još i onda ako im je prebivalište u Švicarskoj, te ako su tamo ili rođena kao invalidi ili su tamo neprekidno živjela od rođenja.

3. Hrvatski državljani koji prebivaju u Švicarskoj i napuste Švicarsku za vrijeme koje ne premašuje 3 mjeseca, ne prekidaju svoje prebivanje u Švicarskoj u smislu stavka 2.

4. Djeca koja su u Hrvatskoj rođena kao invalidi i čije su majke prije poroda ukupno najviše 2 mjeseca boravile u Hrvatskoj izjednačene su s djecom koja su kao invalidi rođena u Švicarskoj. U slučaju urođene mane djeteta švicarsko invalidsko osiguranje preuzima troškove koji nastanu u Hrvatskoj tijekom prva tri mjeseca nakon poroda, u opsegu u kojem bi takva davanja moralo pružiti u Švicarskoj. Smisao prve i druge rečenice vrijedi i za djecu koja su rođena kao invalidi izvan područja država ugovornica; švicarsko invalidsko osiguranje preuzima tamo nastale troškove samo onda ako se zbog stanja djeteta mjere moraju provesti odmah.

Za stjecanje prava na davanja prema švicarskim pravnim propisima o invalidskom osiguranju osiguranicima se u smislu tih pravnih propisa smatraju i:

a) hrvatski državljani koji uslijed nesreće ili bolesti moraju prekinuti zaposlenje u Švicarskoj, a invalidnost im je utvrđena u toj zemlji, i to na razdoblje od godinu dana, počevši od datuma prekida zaposlenja nakon kojega je uslijedila invalidnost, pa nadalje; oni su dužni i dalje uplaćivati doprinose za starosno i invalidsko osiguranje, te osiguranje nadživjelih članova obitelji kao da im je prebivalište u Švicarskoj;

b) hrvatski državljani koji po prestanku zaposlenja koriste mjere profesionalne rehabilitacije iz švicarskog invalidskog osiguranja; oni podliježu obvezi uplaćivanja doprinosa za švicarsko starosno i invalidsko osiguranje i osiguranje nadživjelih članova obitelji;

c) hrvatski državljani na koje se ne primjenjuju odredbe slova a) i b) i koji u vrijeme nastanka osiguranog slučaja:

aa) pripadaju hrvatskom mirovinskom i invalidskom osiguranju; ili

bb) primaju invalidsku ili starosnu mirovinu prema hrvatskim pravnim propisima, ili imaju pravo na takvu mirovinu; ili

cc) pripadaju hrvatskom zdravstvenom osiguranju u vidu zdravstvene zaštite.

1. Hrvatski državljani i nadživjeli članovi njihovih obitelji imaju pravo na redovitu mirovinu i naknadu za tuđu pomoć i njegu iz švicarskog starosnog osiguranja i osiguranja nadživjelih članova obitelji pod istim uvjetima kao i švicarski državljani i nadživjeli članovi njihovih obitelji; pridržava se pravo na odredbe stavka 2. do 4.

2. Imaju li hrvatski državljani ili nadživjeli članovi njihovih obitelji koji ne žive u Švicarskoj pravo na razmjerni dio redovite mirovine u svoti od najviše 10% odgovarajuće pune redovite mirovine, umjesto razmjernog dijela mirovine isplatit će im se jednokratna otpremnina u visini novčane vrijednosti mirovine. Napuste li hrvatski državljani ili nadživjeli članovi njihovih obitelji, koji su primali razmjerni dio mirovine, zauvijek Švicarsku, također će im se isplatiti odgovarajuća otpremnina koja odgovara novčanoj vrijednosti mirovine u vrijeme odlaska.

3. Iznosi li razmjerni dio redovite mirovine više od 10% a najviše 20% odgovarajuće pune redovite mirovine, hrvatski državljani ili nadživjeli članovi njihovih obitelji koji ne žive u Švicarskoj ili koji zauvijek napuste Švicarsku, mogu birati između isplate mirovine ili otpremnine. Taj izbor treba obaviti tijekom postupka utvrđivanja mirovine, boravi li korisnik prava u vrijeme nastanka osiguranog slučaja izvan Švicarske, ili prigodom napuštanja zemlje, ako je već primao mirovinu u Švicarskoj.

4. Nakon isplate otpremnine od strane švicarskog osiguranja ne postoje više nikakva prava iz tog osiguranja na osnovi do tada uplaćenih doprinosa.

5. Stavci 2. do 4. odgovarajuće se primjenjuju i na redovite mirovine iz švicarskog invalidskog osiguranja, ako je korisnik prava na mirovinu navršio 55 godina života i ako u takvom slučaju više nije predviđena provjera uvjeta u svezi s invalidnošću.

1. Hrvatski državljani imaju pravo na izvanredne mirovine iz švicarskog starosnog i invalidskog osiguranja i osiguranja nadživjelih članova obitelji pod istim uvjetima kao i švicarski državljani, ako su neposredno prije datuma od kojeg se traži mirovina, u slučaju starosne mirovine - neprekidno najmanje deset punih godina, a u slučaju mirovine za nadživjele članove obitelji, invalidske mirovine ili starosne mirovine koja zamjenjuje ta davanja - neprekidno najmanje pet punih godina boravili u Švicarskoj.

2. Boravak u Švicarskoj u smislu stavka 1. smatra se neprekinutim ako osoba u kalendarskoj godini ne napusti Švicarsku na razdoblje duže od 3 mjeseca. U izuzetnim slučajevima rok od tri mjeseca može se produžiti. Suprotno tome, razdoblja tijekom kojih je hrvatski državljanin koji živi u Švicarskoj bio oslobođen od švicarskog starosnog ili invalidskog osiguranja i osiguranja nadživjelih članova obitelji, ne uračunavaju se u boravak u Švicarskoj.

3. Doprinosi uplaćeni u švicarsko starosno osiguranje i osiguranje nadživjelih članova obitelji, koji su vraćeni prije stupanja na snagu ovog ugovora kao i jednokratne otpremnine prema članku 16. stavci 2. do 5. nisu zapreka za odobravanje izvanrednih mirovina sukladno stavku 1; međutim, u takvim će se slučajevima vraćeni doprinosi ili isplaćene otpremnine odbiti od priznatih mirovina.

1. Ne ispunjava li osoba uvjete za stjecanje prava na davanje iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, predviđene hrvatskim pravnim propisima, isključivo na osnovi razdoblja osiguranja priznatih prema hrvatskim pravnim propisima, razdoblja osiguranja, navršena prema švicarskim pravnim propisima, zbrajaju se s hrvatskim razdobljima osiguranja radi stjecanja prava i određivanja davanja, pod uvjetom da se ne poklapaju.

2. Ako i pored primjene stavka 1. osoba iz članka 3. slovo a) ili b) ne ispunjava uvjete za stjecanje prava na davanje, hrvatski će nositelji uzeti u obzir i razdoblja osiguranja navršena u nekoj trećoj državi s kojom je Hrvatska sklopila ugovor o socijalnom osiguranju koji predviđa zbrajanje razdoblja osiguranja.

Postoji li pravo na davanja samo uz primjenu članka 18. hrvatski nositelj određuje davanje na sljedeći način:

a) najprije izračunava teoretsku svotu davanja koje bi dotičnoj osobi pripadalo da su sva razdoblja osiguranja, zbrojena sukladno članku 18. stavak 1. ili 2, navršena prema pravnim propisima koje taj nositelj primjenjuje.

b) Zatim utvrđuje svotu koja dotičnoj osobi stvarno pripada, i to tako da teoretsku svotu pod slovom a) svodi na omjer između razdoblja osiguranja navršenih prema vlastitim pravnim propisima i ukupno zbrojenih razdoblja osiguranja.

c) Premašuju li ukupno zbrojena razdoblja osiguranja najduži staž utvrđen prema hrvatskim pravnim propisima za obračun najviše svote davanja, hrvatski nositelj izračunava razmjerno davanje u omjeru u kojem se trajanje razdoblja osiguranja, priznato prema hrvatskim pravnim propisima, nalazi prema spomenutom najdužem trajanju razdoblja osiguranja.

Unatoč primjeni članka 16. stavci 2. do 5, hrvatski će nositelj, radi primjene članaka 18. i 19, uzeti u obzir razdoblja osiguranja navršena prema švicarskim pravnim propisima.

1. Osobe koje su osigurane prema pravnim propisima jedne države ugovornice, a doživjele su nesreću na poslu ili profesionalno oboljele na području druge države ugovornice, mogu od nositelja u mjestu boravka zatražiti sva potrebna davanja u naravi.

2. Imaju li osobe prema pravnim propisima jedne države ugovornice zbog nesreće na poslu ili profesionalne bolesti pravo na davanja u naravi, ona će im se odobriti i onda ako za vrijeme liječenja privremeno presele na područje druge države ugovornice. Za promjenu boravišta potrebno je prethodno odobrenje nositelja koji je obvezan pružiti davanje; odobrenje se izdaje ako nema zamjerki s liječničkog gledišta i ako osoba odlazi k svojoj rodbini.

3. Davanja u naravi koja mogu zatražiti osobe navedene u stavcima 1. i 2. odobravaju se prema pravnim propisima koji vrijede za nositelja u mjestu boravka.

4. Proteze i druga davanja u naravi od većeg značaja pružaju se, osim u slučajevima osobite hitnosti, samo uz prethodno odobrenje nositelja koji je dužan pružiti davanja.

1. Novčana davanja na koja osobe imaju pravo prema pravnim propisima jedne države ugovornice mogu se, na zahtjev nositelja koji je dužan pružiti davanja prema pravnim propisima koji za njega vrijede, isplaćivati preko pomoćnog nositelja druge države ugovornice.

2. Nositelj koji je dužan pružiti davanje mora u svojem zahtjevu navesti svotu i trajanje davanja koja pripadaju osiguraniku.

Nositelj koji je dužan pružati davanja nadoknađuje nositelju koji je primjenom članaka 21. i 22. davanja pružio, utrošenu svotu s izuzetkom administrativnih troškova. Mjerodavna tijela mogu se dogovoriti i o drukčijem postupku.

Predviđaju li pravni propisi jedne države ugovornice da se pri određivanju stupnja nesposobnosti za privređivanje uslijed nesreće na poslu ili profesionalne bolesti u smislu tih pravnih propisa uzimaju u obzir i nesreće na poslu i profesionalne bolesti koje su nastale ranije, tada to vrijedi i za ranije nastale nesreće na poslu i profesionalne bolesti koje su bile obuhvaćene pravnim propisima druge države ugovornice, kao da su nastale prema pravnim propisima prve države ugovornice.

Članci 21. do 24. vrijede i za neprofesionalne nesreće u smislu švicarskih pravnih propisa.

Postoji li pravo na nadoknadu zbog profesionalne bolesti prema pravnim propisima obiju država ugovornica, davanja se odobravaju samo prema pravnim propisima one države ugovornice na čijem je području bilo posljednje zaposlenje koje je moglo uzrokovati takvu profesionalnu bolest.

Podnesu li zaposlenici, koji su prema pravnim propisima jedne od država ugovornica primali ili primaju nadoknadu za profesionalnu bolest, u slučaju pogoršanja te profesionalne bolesti zahtjev za davanje za profesionalnu bolest iste vrste prema pravnim propisima druge države ugovornice, primjenjivat će se sljedeća pravila:

a) Ako zaposlenik nije na području druge države ugovornice obavljao posao koji je mogao uzrokovati ili pogoršati profesionalnu bolest, mjerodavni je nositelj prve države ugovornice i dalje obvezan isplaćivati davanja na vlastiti teret i prema vlastitim pravnim propisima, uzimajući u obzir i pogoršanje.

b) Ako je zaposlenik obavljao takav posao na području druge države ugovornice, mjerodavni nositelj prve države ugovornice i dalje je obvezan isplaćivati davanja prema svojim pravnim propisima, ne uzimajući u obzir pogoršanje; mjerodavni nositelj druge države ugovornice odobrava taj osobni dodatak čija se svota određuje prema pravnim propisima te države, a jednaka je razlici između svote davanja koja pripada nakon pogoršanja i svote koja bi pripadala da je bolest prije pogoršanja nastupila na području tog drugog nositelja.

Državljani obiju država ugovornica imaju pravo na obiteljske doplatke, odnosno doplatak za djecu prema pravnim propisima navedenima u članku 2, bez obzira na prebivalište njihove djece.

Mjerodavna tijela:

a) dogovaraju odredbe za provedbu ovog ugovora;

b) imenuju tijela za vezu radi lakšeg komuniciranja između nositelja obiju država ugovornica;

c) međusobno se izvješćuju o svim mjerama, poduzetim u svrhu provedbe ovog ugovora;

d) međusobno se izvješćuju o svim promjenama svojih pravnih propisa.

1. Tijela, sudovi i nositelji obiju država ugovornica pružaju jedni drugima pomoć u provedbi ovog ugovora, kao da se radi o primjeni njihovih vlastitih pravnih propisa. Ta je pomoć, s izuzetkom novčanih troškova, besplatna.

2. Stavak 1. prva rečenica vrijedi i za liječničke preglede. Troškove pregleda, putne troškove, troškove smještaja u svrhu medicinskog promatranja kao i ostale novčane troškove (gubitak zarade, dnevnice i sl.), s izuzetkom poštarine, snosi strana koja je tražila pregled. Troškovi se ne nadoknađuju ako je liječnički pregled u interesu mjerodavnih nositelja obiju država ugovornica.

1. Oslobođenje ili smanjenje pristojbi i poreza, predviđeno pravnim propisima jedne države ugovornice, na spise i dokumente koje treba podnijeti sukladno tim pravnim propisima vrijedi i za odgovarajuće spise i dokumente koje treba podnijeti prema pravnim propisima druge države ugovornice.

2. Tijela i nositelji obiju država ugovornica neće zahtijevati diplomatsko ili konzularno ovjeravanje spisa i dokumenata, koje treba podnijeti radi primjene ovog ugovora.

Zahtjevi, izjave i pravna sredstva koja prema pravnim propisima jedne države ugovornice treba u određenom roku predati upravnom tijelu, sudu ili nositelju te države ugovornice, smatraju se predanima u roku ako su unutar toga roka dostavljeni odgovarajućoj službi, odgovarajućem sudu ili odgovarajućem nositelju druge države ugovornice. U takvim slučajevima dotična služba upisuje datum prispijeća na predani dokument i prosljeđuje ga mjerodavnoj službi druge države ugovornice.

1. Ako je nositelj jedne države ugovornice bespravno odobrio novčana davanja, bespravno se isplaćena svota može odbiti od odgovarajućeg davanja prema pravnim propisima druge države ugovornice u korist tog nositelja.

2. Ako je nositelj jedne države ugovornice isplatio predujam na osnovi prava na neko davanje prema pravnim propisima druge države ugovornice, isplaćenu svotu treba oduzeti od zaostataka u korist tog nositelja.

3. Ima li osoba prema pravnim propisima jedne države ugovornice pravo na novčano davanje za razdoblje za koje su toj osobi ili članovima njene obitelji odobrena davanja od nositelja socijalne skrbi druge države ugovornice, to se novčano davanje zadržava, na zahtjev i u korist nositelja socijalne skrbi koji ima pravo na nadoknadu, kao da je sjedište tog nositelja socijalne skrbi na području prve države ugovornice.

1. Ima li osoba, kojoj prema pravnim propisima jedne države ugovornice pripadaju davanja za štetu nastalu na području druge države ugovornice, prema pravnim propisima te druge države pravo na nadoknadu štete protiv treće osobe, pravo na odštetu prelazi na nositelja prve države koji je obvezan na davanja prema pravnim propisima koji za njega vrijede; druga država ugovornica priznaje taj prijelaz.

2. Imaju li u primjeni stavka 1. nositelji obiju država ugovornica pravo na odštetu zbog davanja za isti slučaj štete, oni su zajednički vjerovnici. U međusobnom odnosu dužni su se namiriti razmjerno davanjima koja pružaju.

1. Nositelji koji su prema ovom ugovoru dužni pružati davanja oslobođeni su svoje obveze isplatom u valuti svoje države.

2. Nositelj koji je obvezan na isplatu nositelju u drugoj državi čini to u valuti druge države ugovornice.

3. Donese li jedna država ugovornica odredbe o ograničenju deviznog prometa, obje države ugovornice dužne su u međusobnom dogovoru odmah poduzeti mjere za osiguranje isplate svota koje prema ovom ugovoru obostrano duguju.

Državljani jedne države ugovornice koji borave na području druge države ugovornice imaju neograničene mogućnosti dobrovoljnog osiguranja prema pravnim propisima svoje države, poglavito što se tiče plaćanja doprinosa za to osiguranje i primanja na taj način stečenih mirovina.

1. Tijela, sudovi i nositelji jedne države ugovornice ne smiju odbiti obradu zahtjeva i uzimanje u obzir drugih dokumenata samo zato što su napisani na službenom jeziku druge države ugovornice ili na engleskom jeziku.

2. U provedbi ovog ugovora tijela, sudovi i nositelji država ugovornica komuniciraju međusobno i sa zainteresiranim osobama ili njihovim zastupnicima neposredno na svojim službenim jezicima ili na engleskom jeziku.

1. Sve teškoće koje nastanu pri provedbi ovog ugovora sporazumno će rješavati mjerodavna tijela obiju država ugovornica.

2. Ne nađe li se rješenje na taj način u roku od šest mjeseci, spor će se iznijeti pred mirovni sud, čiji će sastav i postupak sporazumno odrediti vlade obiju država ugovornica. Mirovni sud donosi odluke u smislu i duhu ovog ugovora. Njegove su odluke obvezujuće.

1. Ovaj ugovor vrijedi i za osigurane slučajeve nastale prije njegovog stupanja na snagu.

2. Odluke donesene prije stupanja na snagu ovog ugovora nisu smetnja za njegovu primjenu.

3. O pravima osoba čija je mirovina odbijena ili utvrđena prije stupanja na snagu ovog ugovora odlučivat će se ponovno, na zahtjev, u skladu s ovim ugovorom. Ponovno utvrđivanje može uslijediti po službenoj dužnosti. To ni u kom slučaju ne smije dovesti do smanjenja dosadašnjih prava korisnika.

4. Na ovom se ugovoru ne temelje nikakva prava na davanja za razdoblja prije njegovog stupanja na snagu.

5. Radi utvrđivanja prava na davanja prema ovom ugovoru uzet će se u obzir i razdoblja osiguranja, navršena prije njegovog stupanja na snagu.

6. Rokovi zastare prema pravnim propisima obiju država ugovornica započinju za sva prava, nastala na temelju ovoga ugovora, najranije stupanjem na snagu ugovora.

7. Ovaj ugovor ne vrijedi za prava koja su namirena isplatom otpremnine ili vraćanjem doprinosa.

8. Članak 15. slovo c) vrijedi i za državljane drugih država koje su prije bile republike Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

Stupanjem na snagu ovog ugovora u odnosima između Republike Hrvatske i Švicarske Konfederacije prestaje vrijediti Konvencija o socijalnom osiguranju između Federativne Narodne Republike Jugoslavije i Švicarske Konfederacije od 8. lipnja 1962. u inačici Izmijenjene i dopunjene Konvencije od 9. srpnja 1982.

1. Ovaj ugovor podliježe ratifikaciji. Ratifikacijske isprave razmijenit će se što je prije moguće u Zagrebu.

2. Ugovor stupa na snagu prvog dana drugog mjeseca koji slijedi nakon razmjene ratifikacijskih isprava.

1. Ovaj se ugovor sklapa na neodređeno vrijeme. Svaka država ugovornica može ga pismeno otkazati pridržavajući se otkaznog roka od tri mjeseca.

2. Ako ugovor zbog otkazivanja prestane vrijediti, njegove odredbe i dalje vrijede za prava na davanja stečena do tada. Očekivana prava na osnovi odredaba ugovora regulirat će se putem sporazuma.

U potvrdu ovoga opunomoćenici obiju država ugovornica potpisali su ovaj ugovor i stavili žigove.

Sastavljeno u Bernu, dana 9. travnja 1996. u dva izvornika na hrvatskom i njemačkom jeziku; oba su teksta jednako obvezujuća.

Za Vladu Republike Hrvatske Za Švicarsko Savezno vijeće

P. Šarčević, v. r.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 504-02/96-01/02
Zagreb, 13. prosinca 1996.