ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 42. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (»Narodne novine«, broj 28/96), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 5. prosinca 1996. godine donijela

UREDBU

O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU
VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE REPUBLIKE BUGARSKE O POTICANJU I UZAJAMNOJ ZAŠTITI ULAGANJA

Potvrđuje se Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Bugarske o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja, potpisan u Zagrebu, 25. lipnja 1996. godine, na hrvatskom, bugarskom i engleskom jeziku.

Tekst Ugovora na hrvatskom jeziku glasi:

Vlada Republike Hrvatske i Vlada Republike Bugarske, u daljnjem tekstu: »Ugovorne stranke«;

želeći razvijati gospodarsku suradnju između dviju država;

namjeravajući stvarati i održavati povoljne uvjete za ulaganja ulagatelja jedne Ugovorne stranke na teritoriju druge Ugovorne stranke;

svjesne potrebe za poticanjem i zaštitom stranih ulaganja u cilju njegovanja gospodarskog prosperiteta obiju Ugovornih stranaka;

ugovorile su kako slijedi:

U smislu ovog Ugovora:

1. Izraz »ulaganje« znači svaki oblik imovine koji je uložen od strane ulagatelja jedne Ugovorne stranke na teritoriju druge Ugovorne stranke, te poglavito, iako ne isključivo.

a) pokretnu i nepokretnu imovinu, kao i sva druga stvarna prava;

b) udjele, dionice i ostale oblike sudjelovanja u društvima;

c) prava na novac kao i sva druga prava koja imaju gospodarsku vrijednost;

d) autorska prava i slična prava, prava na polju industrijskog i intelektualnog vlasništva (kao npr.: patenti, licence, industrijski dizajn, zaštitni znak, zaštitna imena), tehničke procese, znanje (know-how), i ugled (goodwill);

e) prava sudjelovanja u poslovnim aktivnostima koja se obavljaju temeljem bilo kojeg administrativnog akta izdanog u skladu sa zakonom ili temeljem ugovora sklopljenog između nadležnih tijela o istraživanju, pripremi, vađenju i iskorištavanju prirodnih dobara.

Bilo koja promjena oblika ulaganja, odobrena u skladu sa zakonima i propisima Ugovorne stranke na čijem teritoriju je ulaganje izvršeno, ne mijenja suštinu ulaganja.

2. Izraz »ulagatelj« znači:

a) fizičku osobu koja je državljanin jedne od Ugovornih stranaka u skladu s njenim važećim zakonodavstvom i koja ulaže na teritoriju druge Ugovorne stranke;

b) pravnu osobu koja je osnovana ili utemeljena u skladu sa zakonodavstvom jedne Ugovorne stranke te ima svoje sjedište zajedno sa stvarnim gospodarskim djelatnostima na teritoriju te Ugovorne stranke i koja ulaže na teritoriju druge Ugovorne stranke;

3. Izraz »prihodi« znači dobit, dividende, kamate i druge zakonite prihode od ulaganja.

4. Izraz »teritorij« znači državni teritorij Republike Hrvatske na jednoj strani, i Republike Bugarske na drugoj strani, uključujući teritorijalno more kao i epikontinentalni pojas i ekskluzivnu gospodarsku zonu, nad kojom dotična Ugovorna stranka ostvaruje suvereno pravo ili jurisdikciju u skladu s međunarodnim zakonom.

1. Svaka Ugovorna stranka će poticati i zaštititi na svom teritoriju ulaganja ulagatelja druge Ugovorne stranke i dopustiti takva ulaganja u skladu sa svojim zakonodavstvom, te im odobriti pravične i jednake uvjete i zaštitu.

2. U slučaju ponovnog ulaganja prihoda od ulaganja, ta će ponovna ulaganja i njihovi prihodi uživati jednaku zaštitu kao i prvobitna ulaganja.

3. Svaka će Ugovorna stranka blagonaklono i u skladu sa svojim zakonodavstvom razmatrati pitanja glede ulaska, boravka, rada i kretanja na svom teritoriju državljana druge Ugovorne stranke koji obavljaju djelatnost u svezi s ulaganjima, kao što su definirana u ovom Ugovoru, te njihovih obitelji koji čine dio njihovog kućanstva.

1. Niti jedna Ugovorna stranka neće odobriti za ulaganja na svom teritoriju izvršena od strane ulagatelja druge Ugovorne stranke uvjete manje povoljne od onih koje odobrava za ulaganja njenih vlastitih ulagatelja ili ulagateljima bilo koje treće države, što je od toga povoljnije.

2. Niti jedna Ugovorna stranka neće odobriti ulagateljima druge Ugovorne stranke, glede djelatnosti u smislu održavanja, korištenja i upravljanja njihovim ulaganjima na teritoriju prve Ugovorne stranke, uvjete manje povoljne od onih koje odobrava njezinim vlastitim ulagateljima ili ulagateljima bilo koje treće države, što je od toga povoljnije.

3. Odredbe stavaka 1. i 2. ovog članka neće važiti za bilo koje povlastice odobrene ulagateljima neke treće države na osnovi:

a) sudjelovanja ili pridruženog članstva u postojećoj ili budućoj gospodarskoj ili carinskoj uniji, slobodnoj trgovinskoj zoni ili drugom sličnom obliku gospodarske integracije zasnovanom na temelju međunarodnog ugovora, ili

b) ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ili drugog međunarodnog ugovora s područja oporezivanja.

4. Svaka Ugovorna stranka zadržava pravo da napravi ili provodi, u skladu sa svojim važećim zakonodavstvom, iznimke od statusa najpovlaštenije nacije odobrenog prema stavcima 1. i 2. ovog članka.

5. Ukoliko zakonodavstvo jedne od Ugovornih stranaka ili prema međunarodnom pravu već postojeće obveze između Ugovornih stranaka, ili obveze utvrđene u dodatku ovog Ugovora sadrže propis kojim se, općenito ili izričito, za ulaganja ulagatelja druge Ugovorne stranke odobravaju uvjeti povoljniji od uvjeta predviđenih ovim Ugovorom, takav propis će, do onog opsega u kojem je povoljniji, prevagnuti nad ovim Ugovorom.

1. Ulaganja ulagatelja jedne Ugovorne stranke neće biti nacionalizirana, izvlaštena ili podvrgnuta mjerama koje imaju učinak jednak nacionalizaciji ili izvlaštenju na teritoriju druge Ugovorne stranke, osim u općem interesu, u skladu sa zakonom, na nediskriminacijskoj osnovi i uz žurnu, adekvatnu i stvarnu naknadu. Takva naknada za izvlašteno ulaganje odgovarati će onoj tržišnoj vrijednosti koju je izvlašteno ulaganje imalo neposredno prije izvlašćenja ili prije javnog obznanjivanja predstojećeg izvlašćenja i biti će izvršena bez odlaganja, te će uključiti kamatu prema dvanaestomjesečnoj LIBOR kvoti, za valutu u kojoj su ulaganja vršena, do dana isplate naknade.

2. Isplata naknade ulagatelju vršit će se u slobodno prenosivoj i konvertibilnoj valuti bez nepotrebnog odlaganja. Za prijenos će se smatrati da je izvršen »bez nepotrebnog odlaganja« ako se obavi u vremenskom roku koji je uobičajeno potreban za okončanje prijenosnih formalnosti. Spomenuti rok će započeti danom podnošenja odgovarajućeg zahtjeva i neće biti duži od tri mjeseca.

Ulagateljima jedne od Ugovornih stranaka čija ulaganja pretrpe štetu na teritoriju druge Ugovorne stranke uslijed rata ili drugog oružanog sukoba, izvanrednog stanja, pobune, ustanka ili nereda odobrit će se, glede naknade, odštete ili nekog drugog rješenja uvjeti ne manje povoljni od onih koje druga Ugovorna stranka odobrava vlastitim ulagateljima ili ulagateljima bilo kojih trećih zemalja.

Plaćanja koja proizlaze iz toga bit će, po mogućnosti, izvršena bez odlaganja u konvertibilnoj i slobodno prenosivoj valuti.

1. Svaka Ugovorna stranka će dozvoliti ulagateljima druge Ugovorne stranke, nakon ispunjenja svih poreznih i ostalih financijskih obveza u skladu sa zakonom, slobodan prijenos:

a) kapitala i dodatnih iznosa namijenjenih održavanju ili povećanju ulaganja;

b) prihoda od ulaganja;

c) prihoda dobivenih potpunim ili djelomičnim ukidanjem ulaganja;

d) iznosa potrebnih za plaćanje operativnih troškova ulaganja kao što su otplate kredita i plaćanja patenata, licencnih pristojbi, tantijema i provizija;

e) naplate isplative u skladu s člancima 4. i 5.;

f) isplata državljanima druge Ugovorne stranke za rad ili usluge pružene u svezi s ulaganjem izvršenim na njenom teritoriju, u skladu s njenim zakonodavstvom.

2. Prijenosi koji se spominju u prijašnjem stavku, bit će izvršeni bez odlaganja u konvertibilnoj valuti, po deviznom tečaju centralne banke Ugovorne stranke, koji važi na dan prijenosa na teritoriju Ugovorne stranke gdje je ulaganje izvršeno.

3. U skladu sa zakonima i propisima svake od Ugovornih stranaka, za sve prijenose koji su predmet ovog članka, odobrit će se uvjeti ne manje povoljni od onih koji se odobravaju za prijenos ulaganja ulagatelja bilo koje treće države.

Ako Ugovorna stranka ili od nje imenovana agencija izvrši plaćanje vlastitim ulagateljima prema garanciji koju je odobrila za ulaganja na teritoriju druge Ugovorne stranke, druga Ugovorna stranka će priznati:

a) prijenos, bilo u skladu sa zakonom ili na temelju zakonske transakcije u toj zemlji, bilo kojeg prava ili zahtjeva ulagatelja prema prvoj Ugovornoj stranci ili njenoj imenovanoj agenciji, kao i

b) da prva Ugovorna stranka ili od nje imenovana agencija ima pravo, na temelju subrogacije, ostvarivati prava i provoditi zahtjeve tog ulagatelja, te će preuzeti obveze u svezi s ulaganjima;

2. Prava ili zahtjevi na osnovi subrogacije neće biti veći od izvoznih prava i zahtjeva ulagatelja.

1. Sporove između ulagatelja jedne Ugovorne stranke i druge Ugovorne stranke, glede obveze druge na temelju ovog Ugovora u odnosu na ulaganje prvog, stranke u sporu će rješavati, dokle god bude moguće, na prijateljski način.

2. Ako se takav spor ne može riješiti u roku od šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva bilo koje od stranaka za rješavanje spora prijateljskim putem, dotični ulagatelj može spor uputiti nadležnom sudu Ugovorne stranke.

3. U slučaju spora glede članka 4., 5., 6. i 7. ovoga Ugovora, dotični ulagatelj može odlučiti da spor dostavi na rješavanje na arbitražu:

a) ad hoc arbitražnog suda koji će se ustanoviti prema Arbitražnim pravilima Komisije Ujedinjenih naroda o međunarodnom pravu (UNCITRAL); ili

b) Međunarodnog centra za rješavanje ulagačkih sporova, u slučaju da su obje Ugovorne stranke Konvenciji o ulagačkim sporovima između država i državljana drugih država, sačinjenoj u Washingtonu, DC, 18. ožujka 1965. (ICSID Convention).

4. Odluka će biti konačna i obvezujuća za obje stranke u sporu, te će se sprovesti u skladu sa zakonodavstvom dotične Ugovorne stranke.

5. U slučaju sporova glede tumačenja i primjene ovog Ugovora, ulagatelj ga može uputiti svojoj Ugovornoj stranci kako bi bio riješen u skladu s odredbama članka 9.

1. Sporovi između Ugovornih stranaka glede tumačenja i primjene odredbi ovog Ugovora rješavat će se konzultacijama i pregovorima diplomatskim putem.

2. Ako obje Ugovorne stranke ne mogu postići dogovor u roku od šest mjeseci nakon početka pregovora glede međusobnog spora, spor će se, na zahtjev jedne od Ugovornih stranaka dostaviti arbitražnom sudu koji će se osnovati na ad hoc osnovi kako slijedi:

Svaka Ugovorna stranka imenovat će arbitra i ta dva arbitra će imenovati predsjednika koji će biti državljanin neke treće države s kojom obje Ugovorne stranke imaju uspostavljene diplomatske odnose.

3. Ako jedna od Ugovornih stranaka ne imenuje svog arbitra i ne odazove se pozivu druge Ugovorne stranke da izvrši imenovanje u roku od dva mjeseca, arbitar će biti imenovan na zahtjev te Ugovorne stranke od strane Predsjednika Međunarodnog suda pravde.

4. Ako oba arbitra ne postignu dogovor o izboru predsjednika u roku od dva mjeseca nakon njihovog imenovanja, on će biti imenovan na zahtjev jedne od Ugovornih stranaka od strane Predsjednika Međunarodnog suda pravde.

5. Ako je, u slučajevima navedenim u stavcima 3. i 4. ovog članka, Predsjednik Međunarodnog suda pravde spriječen u obavljanju spomenute funkcije ili ako je on državljanin jedne od Ugovornih stranaka, imenovanje će izvršiti Potpredsjednik, a ako je on spriječen ili je državljanin jedne od Ugovornih stranaka, imenovanje će izvršiti najstariji sudac Suda koji nije državljanin niti jedne od Ugovornih stranaka.

6. Sud će odlučiti o svojoj proceduri zavisno od ostalih odredbi ugovorenih između Ugovornih stranaka. Sud će donijeti odluku većinom glasova.

7. Odluke suda će biti konačne i obvezujuće za svaku Ugovornu stranku.

8. Svaka Ugovorna stranka će snositi troškove svog vlasitog člana suda i svog zastupanja u arbitražnom postupku; troškovi predsjednika i ostali troškovi bit će podjednako raspoređeni među Ugovornim strankama.

Međutim, sud može odlučiti da jedna od Ugovornih stranaka snosi veći dio troškova i ta će odluka biti obvezujuća za obje Ugovorne stranke.

Na zahtjev jedne od Ugovornih stranaka, druga Ugovorna stranka će odmah pristati na konzultacije glede tumačenja ili primjene ovog Ugovora. Na zahtjev jedne od Ugovornih stranaka, razmijenit će se informacije o utjecaju koji zakoni, propisi, odluke, administrativna praksa ili postupci ili politika druge Ugovorne stranke može imati na ulaganja koja su obuhvaćena ovim Ugovorom.

Ovaj Ugovor će stupiti na snagu danom primitka posljednje obavijesti diplomatskim putem, kojom jedna Ugovorna stranka izvješćuje drugu da su ispunjeni uvjeti za njegovo stupanje na snagu, u skladu s nacionalnim zakonodavstvima Ugovornih stranaka.

1. Ovaj Ugovor će važiti za razdoblje od petnaest (15) godina od dana njegovog stupanja na snagu, a nakon toga će se prešutno produžiti na sljedeće razdoblje od petnaest (15) godina nakon istijeka prvog razdoblja, osim ako jedna od Ugovornih stranaka ne izvijesti drugu diplomatskim putem o svojoj namjeri da otkaže ovaj Ugovor najmanje jednu godinu prije isteka prvog ili bilo kojeg sljedećeg razdoblja od petnaest (15) godina.

2. U slučaju otkaza ovoga Ugovora, odredbe članaka od 1. do 11. će ostati na snazi za sljedeće razdoblje od petnaest (15) godina za ulaganja izvršena do dana otkaza ovoga Ugovora.

Sastavljeno u Zagrebu, dana 25. lipnja 1996. godine, u dva izvornika, na hrvatskom, bugarskom i engleskom jeziku, pri čemu su svi tekstovi jednako valjani.

U slučaju neslaganja u tumačenju ovoga Ugovora, mjerodavan je engleski tekst.

U potvrdu gore navedenog, opunomoćenici su potpisali ovaj Ugovor.

ZA VLADU ZA VLADU

REPUBLIKE HRVATSKE REPUBLIKE BUGARSKE

Davor Štern, v. r.

ministar gospodarstva ministar ekonomskog razvitka

Za izvršenje ove Uredbe nadležno je Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske.

Ova Uredba stupa na snagu danom objave u Narodnim novinama.

Klasa: 404-02/95-01/02
Urbroj: 5030114-96-1
Zagreb, 5. prosinca 1996.