VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 42. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (»Narodne novine«, broj 28/96), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 28. studenoga 1996. godine donijela

UREDBU

O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE REPUBLIKE TURSKE O ZNANSTVENOJ, TEHNOLOŠKOJ I VISOKOŠKOLSKOJ SURADNJI

Potvrđuje se Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Turske o znanstvenoj, tehnološkoj i visokoškolskoj suradnji, potpisan 19. lipnja 1996. godine u Ankari, u izvorniku na hrvatskom, turskom i engleskom jeziku.

Tekst Ugovora u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

Vlada Republike Hrvatske i Vlada Republike Turske (u daljnjem tekstu »Ugovorne stranke«);

Cijeneći važnost znanosti, tehnologije i visokoškolskog obrazovanja u razvoju uspješnih nacionalnih gospodarstava i društava;

Uvjereni u značaj promicanja, u najvećoj mogućoj mjeri, znanja i spoznaja na području znanstvenih, tehnoloških i visokoškolskih dostignuća obiju zemalja;

Uvjereni da će međunarodna suradnja na ovim područjima učvrstiti prijateljske veze i razumijevanje između dvaju naroda;

Uvjereni u potrebu daljnjeg obostranog razvoja znanstvene, tehnološke i visokoškolske suradnje;

Uvažavajući završni dokument Helsinške Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi, kao i zaključne dokumente nastavljenih zasjedanja održanih u Beču, Bonu, Madridu i Parizu;

sporazumjele su se kako slijedi:

Ugovorne stranke razvijat će, pomagati i omogućavati znanstvenu, tehnološku i visokoškolsku suradnju između dviju zemalja na načelima jednakosti i obostrane koristi.

Ugovorne stranke će, u skladu sa ciljem ovog Ugovora, poticati sklapanje ugovora i suradnju između institucija, organizacija i osoba obiju zemalja na području koje obuhvaća ovaj Ugovor.

U tom cilju Ugovorne stranke poticat će:

a) Suradnju na raznim područjima znanosti, uključujući razmjenu znanstvenika, provedbu zajedničkih istraživačkih i razvojnih projekata, organiziranje zajedničkih znanstvenih seminara, konferencija i drugih znanstvenih skupova, razmjenu publikacija i informacija i sve ostale oblike suradnje o kojima će se Ugovorne stranke ili pojedine relevantne institucije obiju zemalja naknadno dogovoriti.

b) Suradnju na području tehnologije, računalstva i informacijskog managementa, posebno će pomagati i poticati prijenos i razvoj novih tehnologija kao i uvođenje i razvijanje modernih informacijskih sustava između dviju zemalja.

c) Suradnju između visokoškolskih ustanova, razmjenu profesora, dodjele stipendija, omogućujući razmjenu dodiplomskih i poslijediplomskih studenata.

d) Suradnju na području biologije mora i pripadajućih tehnologija, kao i istraživanja u svezi zaštite okoline i ekologije Mediterana.

Ugovorne stranke poticat će uzajamno priznavanje diploma, titula i akademskih stupnjeva što ih dodjeljuju njihove visokoškolske ustanove, zaključivanjem posebnih ugovora kojima će se utvrditi uvjeti i potrebe za ekvivalencijom.

Primjenjujući odredbe ovog Ugovora dužna pozornost posvetit će se neovisnosti različitih akademskih i znanstvenih ustanova. Poštivat će se njihovo pravo iniciranja i održavanja međusobnih veza.

Svaka od Ugovornih stranaka podupirat će sudjelovanje druge Stranke u znanstvenoj suradnji pod pokroviteljstvom treće Stranke (EC, UN WHO, transnacionalne gospodarske tvrtke itd).

Razmjene predviđene ovim Ugovorom provodit će se na temelju uzajamnosti. Međunarodne putne troškove znanstvenika koji se razmjenjuju u okviru ovog Ugovora snosit će strana šiljateljica, dok će lokalne putne troškove, troškove hrane i smještaja snositi strana primateljica.

Znanstvenici, tehnički stručnjaci i ustanove drugih zemalja ili međunarodnih organizacija mogu biti pozvani, uz suglasnost obiju Ugovornih stranaka, da na osobni trošak, ako nije drugačije dogovoreno, sudjeluju u aktivnostima koje se ostvaruju u skladu s ovim Ugovorom.

Sukladno prihvaćenim međunarodnim konvencijama i sporazumima u području intelektualnog vlasništva, Ugovorne stranke u okviru svojih važećih zakona i propisa, mogu postati zajednički titulari prava intelektualnog vlasništva glede rezultata aktivnosti iz ovog Ugovora.

Ugovorne stranke, podliježući prethodnom obostranom sporazumu o svim relevantnim apsektima, mogu registrirati prava industrijskog vlasništva sukladno svojim zakonima o industrijskom vlasništvu, a autorska prava označiti prema svojim zakonima o autorskom pravu.

1. Ovaj Ugovor stupa na snagu danom primitka zadnje obavijesti diplomatskim putem jedne Ugovorne stranke drugoj da su ispunjeni svi uvjeti predviđeni nacionalnim zakonodavstvom o njegovu stupanju na snagu.

2. Ovaj Ugovor ostaje na snazi pet godina od dana stupanja na snagu i automatski se produžuje za daljnje razdoblje od pet godina, ukoliko ga jedna od Ugovornih stranaka diplomatskim putem pismeno ne otkaže šest mjeseci prije isteka njegove valjanosti.

3. Prestanak važenja ovog Ugovora neće utjecati na završetak onih zajedničkih projekata koji su započeti a nisu dovršeni za razdoblje važenja ovog Ugovora.

Sve nesporazume koji mogu proisteći iz tumačenja i primjene ovog Ugovora Ugovorne stranke će riješiti mirnim putem.

Potvrđujući gore navedene odredbe Ugovora, potpisnici ovlašteni od svojih Vlada, potpisali su ovaj Ugovor.

Zaključeno u Ankari, 19. lipnja 1996. godine u dva primjerka na hrvatskom, turskom i engleskom jeziku, pri čemu se sve tri verzije smatraju jednako vrijednim.

U slučaju nesporazuma prilikom tumačenja ovog Ugovora mjerodavan je engleski tekst Ugovora.

Za izvršenje ove Uredbe nadležno je Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.

Ova Uredba stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 605-01/94-01/12
Urbroj: 5030104-96-2
Zagreb, 28. studenoga 1996.