ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU KONZULARNE KONVENCIJE IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I NARODNE REPUBLIKE KINE

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Konzularne konvencije između Republike Hrvatske i Narodne Republike Kine, koji je Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske donio na sjednici 7. lipnja 1996.

Broj: 01-96-1126/1
Zagreb, 11. lipnja 1996.

Potvrđuje se Konzularna konvencija između Republike Hrvatske i Narodne Republike Kine, potpisana u Pekingu, 5. veljače 1996., u izvorniku na hrvatskom, kineskom i engleskom jeziku.

Tekst Konvencije u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

Republika Hrvatska i Narodna Republika Kina (u daljnjem tekstu ugovorne stranke),

U želji za razvijanjem svojih konzularnih odnosa i u svrhu olakšavanja zaštite prava i interesa svojih država i državljana, kao i unapređivanja prijatelja odnosa i suradnje između dvije države,

Odlučile su zaključiti ovu Konzularnu konvenciju, te su se sporazumjele kako slijedi:

U svrhe ove Konvencije slijedeći će izrazi imati značenja kakva su im pridana u daljem tekstu:

(a) »konzularno predstavništvo« označava generani konzulat, konzulat, vicekonzulat ili konzularno povjerenstvo;

(b) »konzularno područje« označava područje dodijeljeno konzularnom predstavništvu za obavljanje njegovih konzularnih funkcija.

(c) »šef konzularnog predstavništva« označava osobu ovlaštenu djelovati u tom svojstvu;

(d) »konzularni dužnosnik« označava svaku osobu, uključujući i šefa konzularnog predstavništva, koja je u tom svojstvu ovlaštena obavljati konzularne funkcije.

(e) »član administrativnog i tehničkog osoblja konzularnog predstavništva« označava svaku osobu koja obavlja administrativne ili tehničke poslove u konzularnom predstavništvu;

(f) »član poslužnog osoblja« označava svaku osobu zaposenu u domaćoj službi konzularnog predstavništva;

(g) »članovi konzularnog predstavništva« označava konzularne dužnosnike, administrativno i tehničko osoblje i poslužno osoblje konzularnog predstavništva;

(h) »članovi obitelji« označava bračnog druga nekog člana konzularnog predstavništva zajedno s njihovom malodobnom djecom koja s njima žive u zajedničkom domaćinstvu;

(i) »član privatne posluge« označava bilo koju osobu zaposlenu u privatnoj službi nekog člana konzularnog predstavništva;

(j) »konzularne prostorije« označava zgrade ili dijelove zgrada s pripadajućim zemljištem, bez obzira na vlasništvo, koji se koriste isključivo za potrebe konzularnog predstavništva;

(k) »konzularni arhivi« označava sve papire, dokumente, korespondenciju, knjige, filmove, trake i registratore konzularnog predstavništva, zajedno sa šiframa i kodovima, sustavom kartica i sa svim djelovima pokućstva namijenjenim zaštiti i čuvanju istih;

(l) »državljanin države imenovanja« označava bilo koju fizičku osobu koja posjeduje državljanstvo države imenovanja kao i, kada je primjenjivo, svaku pravnu osobu države imenovanja;

(m) »brod države imenovanja« označava svaki brod koji plovi pod zatavom države imenovanja u skladu s njezinim zakonom, ne uključujući vojne brodove;

(n) »zrakoplov države imenovanja« označava svaki zrakoplov koji je registriran u državi imenovanja i koji nosi registracijske oznake te države, ne uključujući vojne zrakoplove.

1. Konzularno predstavništvo može se osnovati na teritoriju države primateljice samo uz pristanak te države.

2. Utvrđivanje sjedišta konzularnog predstavništva, njegova klasifikacija i njegovo konzularno područje, kao i sve promjene u svezi s tim, obavljaju se putem konzultacija između države imenovanja i države primateljice.

1. Država imenovanja dužna je diplomatskim putem uputiti notu državi primateljici o imenovanju šefa konzularnog predstavništva. U toj se noti navodi puno ime i rang šefa konzularnog predstavništva, sjedište i klasifikacija konzularnog predstavništva i konzularno područje.

2. Po primitku note o imenovanju šefa konzularnog predstavništva država primateljica svojom notom što prije potvrđuje to imenovanje. Ako država primateljica odbije potvrditi imenovanje, ona nije dužna priopćiti razloge svoje odluke.

3. Šef konzularnog predstavništva može vršiti svoje konzularne funkcije nakon što država primateljica izda potvrdnu notu. Prije te note šef konzularnog predstavništva može uz pristanak države primateljice privremeno obnašati svoje funkcije.

4. Nakon potvrde imenovanja šefa konzularnog predstavništva ili dozvole za privremeno obnašanje njegove funkcije država primateljica dužna je odmah izvijestiti nadležne vlasti konzularnog područja i poduzeti sve potrebne mjere kako bi se omogućilo šefu konzularnog predstavništva obnašanje njegove funkcije i uživanje prava, pogodnosti, povlastica i imuniteta predviđenih ovom Konvencijom.

1. Ako iz bilo kojeg razloga šef konzularnog predstavništva nije u mogućnosti obavljati svoje funkcije ili ako je njegovo mjesto privremeno upražnjeno, država imenovanja može odrediti nekog konzularnog dužnosnika dotičnog konzularnog predstavništva ili nekog drugog konzularnog predstavništva u državi primateljici ili pak nekog diplomatskog dužnosnika svojeg veleposlanstva u državi primateljici kao vršitelja dužnosti šefa konzularnog predstavništva. Država imenovanja dužna je unaprijed obavijestiti državu primateljicu o punom imenu i prvotnom rangu vršitelja dužnosti šefa konzularnog predstavništva.

2. Vršitelj dužnosti šefa konzularnog predstavništva uživa ista prava, pogodnosti, povlastice i imunitete kakve uživa šef konzularnog predstavništva po ovoj Konvenciji.

3. Diplomatski dužnosnik koji je određen za vršitelja dužnosti šefa konzularnog predstavništva i dalje uživa diplomatske povlastice i imunitete koje mu pripadaju.

Država imenovanja dužna je u odgovarajućem roku pismeno priopćiti državi primateljici slijedeće:

(a) Puno ime i rang člana konzularnog predstavništva, datum njegova dolaska i konačnog odlaska ili okončanja njegovih funkcija, kao i svaku promjenu u njegovu statusu tijekom njegove službe u konzularnom predstavništvu;

(b) Puno ime, državljanstvo, datum dolaska i konačnog odlaska člana obitelji člana konzularnog predstavništva, kao i o tome da neka osoba postaje ili prestaje biti članom obitelji;

(c) Puno ime, državljanstvo, funkcija, datum dolaska i konačnog odlaska člana privatne posluge.

Nadležne vlasti države primateljice dužne su, u skladu sa svojim propisima, izdati odgovarajuće osobne iskaznice članovima konzularnog predstavništva i njihovim članovima obitelji, s izuzetkom onih koji su državljani države primateljice ili u njoj imaju trajno nastanjenje.

1. Konzularni dužnosnik treba biti državljanin države imenovanja, koji nije trajno nastanjen u državi primateljici.

2. Članovi administrativnog i tehničkog osoblja i članovi, pomoćnog osoblja konzularnog predstavništva i članovi privatne posluge trebaju biti ili državljani države imenovanja ili državljani države primateljice.

1. Država primateljica može u bilo koje vrijeme diplomatskim putem izvijestiti državu imenovanja da je neki član konzularnog predstavništva persona non grata ili da nije prihvatljiv, a država primateljica nije dužna priopćiti razloge takve svoje odluke.

2. U slučajevima spomjenutim u stavku 1. ovog članka država imenovanja dužna je opozvati takvu osobu ili okončati njezine funkcije u konzularnom predstavništvu. Ako država imenovanja ne izvrši svoje obveze u razumnom roku, država primateljica ima pravo povući svoj prihvat dotične osobe ili je prestati smatrati članom konzularnog predstavništva.

Konzularni dužnosnik ima pravo na obnašanje slijedećih dužnosti:

(a) zaštita prava i interesa države imenovanja i njenih državljana;

(b) unapređivanje razvoja gospodarskih, trgovinskih, znanstveno-tehnoloških, kulturnih i obrazovnih odnosa između države imenovanja i države primateljice i uopće poticanje njihovih prijateljskih odnosa i suradnje;

(c) upoznavanje zakonitim sredstvima s uvjetima države primateljice na gospodarskom, trgovinskom, znanstveno-tehnološkom, kulturom obrazovnom i drugom području i izvješćivanje o tome vlade države imenovanja;

(d) obnašanje drugih funkcija za koje je ovlašten od države imenovanja, a koje nisu zabranjene zakonima i propisima države primateljice ili na koje država primateljica nema prigovora.

1. Konzularni dužnosnik ima pravo:

(a) primati zahtjeve vezane za državljanstvo;

(b) evidentirati državljane države imenovanja;

(c) evidentirati rođenje i smrt državljana države imenovanja;

(d) obavljati ženidbene formalnosti za državljane države imenovanja i izdavati im odgovarajuće vjenčane listove.

2. Odredbe stavka 1. ovog članka ne izuzimaju dotične osobe od obveze pridržavanja zakona i propisa države primateljice.

Konzularni dužnosnik ima pravo:

(a) izdavati putovnice i druge putne isprave državljanima države imenovanja, te potvrditi ili produžiti takve putovnice ili isprave;

(b) izdati vize osobama koje žele putovati u državu imenovanja ili proći kroz nju, te produžiti ili poništiti te vize.

1. Konzularni dužnosnik ima pravo:

(a) sastavljati isprave za osobu bilo kojeg državljanstva u svrhu korištenja u državi imenovanja, a na zahtjev te osobe;

(b) sastavljati isprave za državljana države imenovanja za uporabu izvan države imenovanja, a na zahtjev tog državljana;

(c) prevoditi isprave na službeni jezik države imenovanja ili države primateljice, te potvrditi da takav prijevod odgovara izvorniku;

(d) obavljati druge bilježničke funkcije koje mu povjeri država imenovanja, a čijem se vršenju država primateljica ne protivi;

(e) ovjeravati potpise i pečate na ispravama izdanima od nadležnih vlasti države imenovanja ili države primateljice;

2. Kad se koriste u državi primateljici u skladu sa zakonima i propisima države primateljice, isprave sastavljene, potvrđene ili ovjerene od konzularnih dužnosnika imaju istu valjanost i učinak kao isprave sastavljene, potvrđene ili ovjerene od nadležnih vlasti države primateljice.

3. Konzularni dužnosnik ima pravo primiti ili uzeti na privremeno čuvanje potvrde i isprave državljana države imenovanja, uz uvjet da to nije nespojivo sa zakonima i propisima države primateljice.

1. Ako je državljanin države imenovanja pritvoren, uhićen ili lišen slobode na bilo koji drugi način u konzularnom području od nadležnih vlasti države primateljice, te su vlasti dužne o tome bez odgađanja izvijestiti konzularno predstavništvo.

2. Konzularni dužnosnik ima pravo posjetiti državljana države imenovanja koji je pritvoren, uhićen ili na bilo koji drugi način lišen slobode, razgovarati i komunicirati s njim, te mu organizirati pravnu pomoć. Nadležne vlasti države primateljice dužne su što prije omogućiti konzularnom dužnosniku posjet takvom državljanu.

3. Konzularni dužnosnik ima pravo posjetiti državljana države imenovanja koji se nalazi na izdržavanju kazne.

4. Nadležne vlasti države primateljice dužne su obavijesti gore navedenog državljana države imenovanja o odredbama stavaka 1., 2. i 3. ovog članka.

5. Ako se državljanin države primateljice izričito protivi radnjama iz stavka 1., 2. i 3. ovog članka, prethodno spomenuta tri stavka neće se primjenjivati.

6. Konzularni dužnosnik dužan je poštivati odgovarajuće zakone i propise države imenovanja u obnašanju svojih funkcija predviđenih ovim člankom. Međutim, primjena odgovarajućih zakona i propisa države primateljice ne mogu ograničiti korištenje prava predviđenih ovim člankom.

1. Nadležne vlasti države primateljice dužne su izvijestiti konzularno predstavništvo u slučaju kad je zaštitnik ili skrbnik potreban nekom državljaninu, uključujući i duševno poremećenom državljaninu, države imenovanja u konzularnom području, koji nije sposoban ili je ograničeno sposoban djelovati u svoje ime.

2. Konzularni dužnosnik ima pravo zaštititi, u opsegu dozvoljenom zakonima i propisima države primateljice, prava i interese državljanina, uključujući i duševno poremećenog državljanina, države imenovanja, koji nije sposoban ili je ograničeno sposoban djelovati u svoje ime, a po potrebi i preporučiti ili odrediti staratelja ili skrbnika za dotičnu osobu, te nadgledati djelatnosti vezane za starateljstvo ili skrbništvo.

1. Konzularni dužnosnik ima pravo:

(a) komunicirati i susresti se s bilo kojim državljanom države imenovanja u konzularnom području, a država primateljica ne smije ograničiti komunikaciju između državljana države imenovanja niti ograničiti njihov pristup konzularnom predstavništvu;

(b) upoznavati se s uvjetima života i rada državljana države imenovanja i pružiti mu potrebnu pomoć;

(c) zatražiti od nadležnih vlasti države primateljice da ustanove gdje boravi neki državljanin države imenovanja, a nadležne vlasti države primateljice dužne su učiniti sve što je u njihovoj mogućnosti kako bi pružile odgovarajuće informacije;

(d) primiti ili preuzeti na privremeno čuvanje novac ili vrijednosnice državljana države imenovanja u skladu sa zakonima i propisima države primateljice.

2. Ako se državljanin države imenovanja ne nalazi u dotičnom području ili iz bilo kojeg drugog razloga nije u stanju pravodobno štititi svoja prava i interese, konzularni dužnosnik može ga zastupati pred sudom ili pred drugim nadležnim vlastima države prijateljice, ili mu pak osigurati odgovarajućeg zastupnika u skladu sa zakonima i propisima države primateljice dok ta osoba ne odredi svojeg vlastitog zastupnika ili dok ne bude u stanju preuzeti obranu svojih prava i interesa.

Kad saznaju za smrt nekog državljana države imenovanja u državi primateljici, nadležne vlasti države primateljice dužne su o tome bez odgađanja izvijestiti konzularno predstavništvo, te na zahtjev konzularnog predstavništva pribaviti smrtovnicu ili kopiju neke druge isprave kojom se potvrđuje smrt dotičnog državljana.

1. Ako je preminuli državljanin države imenovanja u državi primateljici ostavio imovinu te u državi primateljici nema nasljednika ili izvršitelja oporuke, nadležna tijela države primateljice smjesta će o tome izvijestiti konzularno predstavništvo bez odgađanja.

2. Konzularni dužnosnik ima pravo biti nazočan pri popisu i pečaćenju imovine iz st. 1. ovoga članka od strane nadležnih tijela države primateljice.

3. Ako državljanin države imenovanja kao nasljednik ili legatar ima pravo naslijediti ili primiti imovinu ili oporučno ostavljen poklon preminule osobe bilo čijeg državljanstva u državi primateljici te ako se takva osoba ne nalazi na području države primateljice, nadležna tijela države primateljice izvijestit će konzularno predstavništvo o takvom nasljedstvu ili pak primitku imovine ili oporučno ostavljenog poklona od strane narečene osobe.

4. U slučaju da državljanin države imenovanja ima ili polaže pravo na nasljedstvo u državi primateljici, konzularni dužnosnik sam ili pak preko svojega zamjenika može zastupati državljanina svoje zemlje pred sudom ili drugim nadležnim tijelima države primateljice.

5. Konzularni dužnosnik, u ime državljanina države imenovanja koji nema trajno nastanjenje u državi primateljici, ima pravo primiti radi dostave tom državljaninu bilo kakvu imovinu ili oporučno ostavljen poklon koji pripada tom državljaninu.

6. Ako državljanin države imenovanja koji nema stalnog boravka u državi primateljici umre za vrijeme privremenog boravka u državi primateljici ili pak tranzita kroz nju, te ako u državi primateljici nema rodbine ni zastupnika, konzularni dužnosnik ima pravo bez odgađanja preuzeti na čuvanje sve dokumente, novac i osobne stvari koje je preminuli imao uza se, radi dostave njegovu nasljedniku, oporučnom izvršitelju ili drugim osobama ovlaštenima za primitak tih dobara.

7. U obavljanju svojih dužnosti iz stavaka 4., 5. i 6. ovog članka konzularni dužnosnik postupa u skladu s zakonima i propisima države primateljice.

1. Konzularni dužnosnik ima pravo pružati pomoć brodovima države imenovanja koja se na i u unutarnjim ili teritorijalnim vodama države primateljice, kao i njihovim zapovjednicima i članovima posade, te također:

(a) doći na brod kad se brodu dopusti slobodan pristup kopnu, ispitivati zapovjednika i bilo kojega člana posade te primiti izvješće o brodu, njegovu teretu i putovanju;

(b) ispitati svaku nesreću koja se dogodila za vrijeme putovanja, pod pretpostavkom da se time ne okrnjuju ovlasti nadležnih tijela države primateljice;

(c) rješavati sporove između zapovjednika i posade, uključujući sporove oko plaće i ugovora o službi;

(d) primati posjete zapovjednika ili bilo kojega člana posade te, prema potrebi, organizirati liječničku pomoć ili pak povratak dotičnoga kući;

(e) primati, proučavati, sastavljati, potpisivati i ovjeravati dokumente u svezi s brodom;

(f) rješavati druga pitanja u svezi s brodom, koja mu povjeri nadležno tijelo države imenovanja.

2. Zapovjednik i bilo koji od članova posade mogu kontaktirati s konzularnim dužnosnikom. Mogu dolaziti u konzularno predstavništvo pod pretpostavkom da to nije u suprotnosti sa zakonima i propisima države primateljice u svezi s lučkom upravom i stranim državljanima.

1. U slučaju da sudovi ili druga nadležna tijela države primateljice namjeravaju poduzeti prinudne mjere ili pak otvoriti službenu istragu u svezi s brodom ili na brodu države imenovanja, ta će tijela o tome unaprijed izvijestiti konzularno predstavništvo kako bi konzularni dužnosnik ili njegov zastupnik mogli biti nazočni prigodom poduzimanja mjera. Ako žurnost spriječi prethodnu obavijest, nadležna tijela države primateljice će odmah po poduzimanju mjera o tome izvijestiti konzularno predstavništvo te će na zahtjev konzularnog dužnosnika dostaviti cjelovit prikaz narečenih mjera.

2. Odredbe stavka 1. ovoga članka odnose se i na slične mjere koje nadležna tijela države primateljice poduzmu na kopnu protiv zapovjednika broda ili bilo kojega člana posade.

3. Odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka ne odnose se ni na koju rutinsku inspekciju koju nadležna tijela države primateljice poduzmu u svezi s carinom, lučkim propisima, karantenom ili graničnim nadzorom, kao ni na mjere koje ta tijela poduzmu radi osiguranja sigurnosti pomorske plovidbe ili pak sprečavanja zagađivanja voda.

4. Osim u slučaju zahtjeva ili pristanka zapovjednika plovila države imenovanja ili pak konzularnog dužnosnika, nadležna tijela države primateljice ne miješaju se u unutrašnje stvari broda, ako se time ne remeti mir, sigurnost i javni red države primateljice.

1. Ako plovilo države imenovanja pretrpi nezgodu u unutarnjim ili teritorijalnim vodama države primateljice, nadležna tijela države primateljice pismeno će bez odgađanja obavijestiti konzularno predstavništvo te ga izvijestiti o poduzetim mjerama za spašavanje ljudi na brodu, samog broda i njegova tereta te druge imovine.

2. Konzularni dužnosnik ima pravo poduzimati mjere pomoći bilo kojemu nastradalom brodu države imenovanja i njegovoj posadi i putnicima te u svezi s time zatražiti pomoć tijela države primateljice.

3. Ako nastradali brod države imenovanja ili predmeti s njega ili pak njegov teret budu nađeni blizu obale ili doneseni u luku države primateljice, a niti zapovjednik niti vlasnik broda ni bilo koji zastupnik brodarske tvrtke ili njezina osiguravatelja nije nazočan ili u mogućnosti poduzeti mjere za očuvanje ili spremanje spomenutih stvari, nadležna tijela države primateljice izvijestit će o tome bez odgađanja prije konzularno predstavništvo. Konzularni dužnosnik može poduzimati odgovarajuće mjere u ime vlasnika broda.

4. Stradali brod države imenovanja i njegov teret te predmeti s njega ne podliježu carinskim pristojbama i drugim sličnim nametima od strane države primateljice, ukoliko se ne dopremaju za prodaju ili korištenje u državi primateljici.

Odredbe ove Konvencije glede brodova države i imenovanja primjenjuju se i na zrakoplove države imenovanja ako to nije protivno odredbama važećih bilateralnih sporazuma između države imenovanja i države primateljice ili pak multilateralnih sporazuma čije su obje države potpisnice.

Konzularni dužnosnik ima pravo dostavljati sudske i izvansudske dokumente u onoj mjeri u kojoj to dopuštaju zakoni i propisi države primateljice, u skladu s postojećim sporazumima izme u države imenovanja i države primateljice.

Konzularni dužnosnik obavlja svoje funkcije samo na svom konzularnom području. Uz pristanak države primateljice on svoje funkcije može obavljati i izvan svoga konzularnog područja.

U obnašanju svojih funkcija konzularni dužnosnik može se obraćati nadležnim lokalnim tijelima na svom konzularnom području, a kad je to potrebno i nadležnim središnjim tijelima države primateljice u mjeri u kojoj to dopuštaju zakoni, propisi i običaji države primateljice.

1. Država primateljica pružit će sve potrebne olakšice za obavljanje funkcija konzularnog predstavništva.

2. Država primateljica odnosit će se prema članovima konzularnog predstavništva s dužnim štovanjem te će poduzeti odgovarajuće mjere za osiguranje njihova nesmetanog rada te će im osigurati pripadajuća prava, olakšice, povlastice i imunitet prema odredbama ove Konvencije.

1. U mjeri u kojoj to dopuštaju zakoni i propisi države primateljice, država imenovanja ili njezin zastupnik imaju pravo:

(a) kupiti, unajmiti ili na bilo koji drugi način pribaviti zgradu ili dio zgrade s pripadajućim zemljištem za prostor konzulata i stanove članova konzularnog predstavništva, ne računajući stanove onih članova koji su državljani države primateljice ili pak u njoj imaju stalni boravak;

(b) sagraditi ili obnoviti zgrade na stečenom zemljištu.

2. Država primateljica pomoći će državi imenovanja u pribavljanju konzularnog prostora te, prema potrebi, stanova za članove konzularnog predstavništva.

3. U korištenju svojih prava iz stavka 1. ovoga članka država imenovanja ili njezin zastupnik dužni su postupati u skladu s zakonima i propisima države primateljice glede zemljišta, gradnje i urbanističkih uvjeta.

1. Država imenovanja ima pravo na konzularne prostorije staviti svoj državni grb i oznaku konzularnog predstavništva na jezicima države imenovanja i države primateljice.

2. Država imenovanja ima pravo isticati svoju državnu zastavu na konzularnim prostorijama, rezidenciji šefa konzularnog predstavništva te vozilu kojim se on služi u obnašanju svojih službenih dužnosti.

1. Konzularne prostorije nepovredivi su. Tijela vlasti države primateljice ne smiju ulaziti u konzularne prostorije bez pristanka šefa konzularnog predstavništva ili šefa diplomatskog predstavništva države imenovanja u državi primateljici, ili pak osobe koju neki od njih odredi.

2. Država primateljica poduzet će sve potrebe mjere za zaštitu konzularnih prostorija od bilo kakvog upada ili oštećenja te će spriječiti bilo kakvo ometanje mira konzularnog predstavništva ili vrijeđanje njegova dostojanstva.

Konzularne prostorije, njihov namještaj i imovina te vozila konzularnog predstavništva izuzeti su od bilo kojega oblika rekvizicije.

Konzularni arhivi i dokumenti nepovredivi su u svako doba i ma gdje se nalazili.

1. Država primateljica dopušta i štiti slobodu komuniciranja konzularnog predstavništva za sve službene svrhe. U komuniciranju s Vladom diplomatsko predstavništvo i druga konzularna predstavništva države imenovanju mogu koristiti sva odgovarajuća komunikacijska sredstva, uključujući i šifrirane poruke, diplomatske ili konzularne kurire te diplomatsku ili konzularnu valizu. Međutim, konzularno predstavništvo može ugraditi i koristiti radio-odašiljač samo uz pristanak države primateljice.

2. Službena korespondencija konzularnog predstavništva nepovrediva je. Konzularna valiza se ne smije otvoriti niti zadržati. Konzularna valiza mora imati vidljive vanjske oznake svoje naravi te ne smije sadržavati ništa drugo osim službene korespondencije, službene dokumente i predmete namijenjene isključivo službenoj uporabi.

3. Konuzlarni kurir mora biti državljanin države imenovanja, koji nije trajno nastanjen u državi primateljici. On treba imati službeni dokument kojim se potvrđuje njegov status, te uživa ista prava, olakšice, povlastice i imunitet u državi primateljici kao diplomatski kurir.

4. Konzularna valiza može se povjeriti kapetanu zrakoplova ili broda države imenovanja. Međutim, on mora imati službeni dokument iz kojega je vidljiv broj paketa u valizi, te se ne smatra konzularnim kurirom. U dogovoru s odgovarajućim tijelima države primateljice, član konzularnog predstavništva može mu izravno i slobodno dostaviti vreću ili je od njega preuzeti.

1. Konzularno predstavništvo može na području države primateljice ubirati takse i pristojbe za konzularne radnje u skladu sa zakonima i propisima države imenovanja.

2. Takse i pristojbe iz stavka 1. ovoga članka te njihove priznanice oslobođene su od svih pristojbi i poreza države primateljice.

3. Država primateljica dopušta konzularnom predstavništvu da prihod od taksi i pristojbi iz stavka 1. ovoga članka doznači državi imenovanja.

Podložno zakonima i propisima države primateljice u svezi sa zonama u koje je zabranjen ili reguliran pristup, članovi konzularnog predstavništva uživaju slobodu kretanja i putovanja u toj državi.

1. Osoba konzularnog dužnosnika nepovrediva je, te oni nisu podložni pritvaranju ili uhićenju. Država primateljica poduzet će odgovarajuće mjere za sprečavanje bilo kakvog napada na njihovu osobnu slobodu i dostojanstvo.

2. Konzularni dužnosnik ne može biti uhićen ili pritvoren, osim u slučaju uhićenja ili pritvora za teško krivično djelo, uz poštovanje zakonskog postupka.

1. Konzularni dužnosnik uživa imunitet od sudske ili upravne nadležnosti države primateljice, osim u građanskoj parnici:

(a) koja proizlazi iz ugovora zaključenog od strane konzularnog dužnosnika, u kojemu on nije izričito naznačen kao zastupnik države imenovanja;

(b) uslijed tužbe treće strane za štetu od nezgode u državi primateljici pričinjene vozilom, brodom ili zrakoplovom;

(c) u svezi s privatnim nekretninama u državi primateljici, osim ako je konzularni dužnosnik drži u svojstvu zastupnika države imenovanja, a za svrhe konzularnog predstavništva;

(d) u svezi s privatnim nasljeđivanjem;

(e) uslijed bilo kakvih profesionalnih ili komercijalnih aktivnosti u državi primateljici od strane konzularnog dužnosnika izvan njegovih službenih dužnosti.

2. Država primateljica neće poduzimati mjere izvršenja protiv konzularnog dužnosnika osim u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka. U slučaju poduzimanja takvih mjera u takvim okolnostima, neće se prekršiti odredba o nepovredivosti osobe i stana konzularnog dužnosnika.

3. Članovi administrativnog i tehničkog osoblja konzularnog predstavništva uživaju imunitet od nadležnosti sudbenih ili upravnih tijela države primateljice glede bilo koje radnje u sklopu obavljanja svojih dužnosti, osim u slučaju građanske parnice iz točke (a) i (b) stavka 1. ovoga članka.

1. Konzularni dužnosnik može biti pozvan da svjedoči u sudskom i upravnom postupku države primateljice, ali nije obvezan dati iskaz u svojstvu svjedoka. Ako konzularni dužnosnik odbije svjedočiti, ne može se protiv njega primijeniti nikakva prisilna mjera ili neka druga sankcija.

2. Član administrativnog i tehničkog osoblja ili poslužnog osoblja konzularnog predstavništva može biti pozvati da svjedoči u sudskom ili upravnom postupku države primateljice. On ne smije, osim u slučaju iz stavka 3. ovoga članka, odbiti svjedočiti.

3. Član administrativnog i tehničkog osoblja ili poslužnog osoblja konzularnog predstavništva nije obvezan svjedočiti o pitanjima vezanim uz obavljanje svojih dužnosti niti predočiti bilo kakve službene dopise ili dokumente s tim u vezi. Ima pravo odbiti svjedočiti u svojstvu vještaka u odnosu na pravo države imenovanja.

4. Nadležna tijela države primateljice, koja od člana administrativnog i tehničkog osoblja ili poslužnog osoblja konzularnog predstavništva traže da svjedoči, dužne su nastojati ne ometati ga u obavljanju dužnosti. Ako je to moguće, mogu saslušati njegovo svjedočenje u njegovoj rezidenciji ili u konzularnim prostorijama ili od njega primiti pismenu izjavu.

1. Član konzularnog predstavništva izuzet je u državi primateljici od bilo kakvih osobnih usluga, javnih djelatnosti i vojnih obveza.

2. Konzularni dužnosnik i član administrativnog i tehničkog osoblja konzularnog predstavništva izuzet je od svih obveza koje proizlaze iz zakona i propisa države primateljice u vezi s prijavljivanjem stranaca i dozvolom boravka.

1. Država primateljica od svih davanja i poreza izuzima sljedeće:

a) konzularne prostorije i rezidencije članova konzularnog predstavništva koji su kupljeni u ime države imenovanja ili njezinog predstavnika te transakcije ili instrumente s tim u vezi;

b) konzularnu opremu i prijevozna sredstva kupljena isključivo za službene svrhe, te njihovu kupnju, posjedovanje ili održavanje.

2. Odredbe stavka 1. ovog članka ne primjenjuju se na:

a) naknade za posebne usluge;

b) davanja i poreze koji se ubiru prema zakonima i propisima države primateljice od osobe koja zaključuje ugovor s državom imenovanja ili njezinim predstavnikom.

1. Konzularni dužnosnici i članovi administrativnog i tehničkog osoblja konzularnog predstavništva izuzeti su od svih državnih, regionalnih ili općinskih davanja i poreza države primateljice na osobe ili predmete, osim:

a) posrednih poreza kao što su oni koji su obično uključeni u cijenu robe ili usluga;

b) davanja i poreza na privatnu nepokretnu imovinu koja se nalazi na teritoriju države primateljice, uz rezervu odredbe stavka 1. članka 38. ove konvencije;

c) nasljednih i prijenosnih poreza i pristojbi, uz rezervu odredbi članka 43. ove konvencije;

d) davanja i poreza na privatni prihod koji se ne ostvaruje za obavljanje službenih dužnosti u državi primateljici;

e) naknada za posebne usluge;

f) pristojbi za upis u javne knjige, sudskih taksi, taksi za isprave, hipotekarnih taksi i biljega, uz rezervu odredbi članka 38. ove konvencije.

2. Članovi poslužnog osoblja konzularnog predstavništva izuzeti su od davanja i poreza u državi primateljici na plaće koje primaju za službu u predstavništvu.

3. Članovi konzularnog predstavništva koji zapošljavaju osobe čiji prihodi i plaće nisu izuzeti od poreza na prihod u državi primateljici, dužni su poštovati obveze što ih zakoni i propisi te države nameću poslodavcima glede ubiranja poreza na prihod.

1. Država primateljica u skladu sa svojim zakonima i propisima dopušta ulazak i izlazak te izuzima od svih carinskih pristojbi, osim naknada za skladištenje, prijevoz i slične usluge, kad se radi o:

a) predmetima za službenu upotrebu konzularnog predstavništva;

b) predmetima za osobnu upotrebu konzularnog dužnosnika;

c) predmetima koji se uvoze u vrijeme prvog stupanja na dužnost, a služe za osobnu upotrebu člana administrativnog ili tehničkog osoblja konzularnog predstavništva, uključujući predmete koji služe za opremanje domaćinstva.

2. Predmeti iz točke b) i c) stavka 1. ovog članka ne smiju prelaziti količine potrebne za neposrednu osobnu upotrebu dotične osobe.

3. Osobna prtljaga konzularnog dužnosnika izuzima se od carinske kontrole. Nadležne vlasti države primateljice mogu je pregledati samo ako postoji osnovana sumnja da se u njoj nalaze predmeti koji nisu oni iz točke b) stavka 1 ovog članka, ili predmeti čiji je uvoz ili izvoz zabranjen zakonima i propisima države primateljice ili podliježu zakonima i propisma o karanteni. Takva se kontrola provodi u prisustvu dotičnog konzularnog dužnosnika ili njegovog predstavnika.

Članovi obitelji konzularnog dužnosnika i članovi obitelji člana administrativnog i tehničkog osoblja konzularnog predstavništva uživaju povlastice i imunitete na koje prema odredbama ove konvencije imaju pravo konzularni dužnosnik odnosno član administrativnog i tehničkog osoblja; članovi obitelji člana poslužnog osoblja konzularnog zastupstva uživaju povlastice i imunitete na koje prema stavku 1. članka 37. ove konvencije ima pravo član pomoslužnog osoblja, osim onih koji su državljani države primateljice ili u njoj imaju prebivalište ili koji obavljaju plaćenu privatnu djelatnost u državi primateljici.

1. Članovi administrativnog i tehničkog osoblja ili poslužnog osoblja konzularnog predstavništva koji su državljani države primateljice ili u njoj imaju trajno nastanjenje ne uživaju povlastice i imunitete koje predviđa ova konvencija, uz rezervu odredbe stavka 3. članka 36. ove konvencije.

2. Članovi obitelji osoba spomenutih u stavku 1. ovog članka ne uživaju povlastice i imunitete utvrđene ovom konvencijom.

3. Članovi privatne posluge ne uživaju povlastice i imunitete utvrđene ovom konvencijom.

U slučaju smrti člana konzularnog predstavništva ili člana njegove obitelji, država primateljica:

a) dozvoljava izvoz pokretne imovine pokojnika, osim izvoza imovine koju je pokojnik stekao na teritoriju države primateljice a čiji je izvoz bio zabranjen u trenutku njegove smrti;

b) izuzima pokretnu imovinu pokojnika od poreza na nasljedstvo i svih drugih poreza s tim u vezi.

1. Svaki član konzularnog predstavništva uživa povlastice i imunitete koje predviđa ova konvencija od trenutka ulaska na teritorij države primateljice radi preuzimanja dužnosti ili, ako je već na njezinom teritoriju, od trenutka kad nastupi na dužnost u konzularnom predstavništvu.

2. Članovi obitelji člana konzularnog predstavništva uživaju povlastice i imunitete koje predviđa ova konvencija od dana od kojeg on uživa povlastice i imunitete, od dana njihovog stupanja na teritorij države primateljice, ili od dana kad postanu članovi njegove obitelji u slučaju da na njega u u ili postanu članovima obitelji nakon dana od kojeg on uživa povlastice i imunitete.

3. Ako se dužnosti člana konzularnog predstavništva okončaju, njegove povlastice i imuniteti kao i povlastice i imuniteti članova njegove obitelji prestaju u trenutku kad dotična osoba napusti državu primateljicu ili po isteku razumnog razdoblja u kojem to treba učiniti. Povlastice i imuniteti članova obitelji člana konzularnog predstavništva prestaju kad prestanu biti članovima njegove obitelji. Međutim, ako te osobe namjeravaju napustiti državu primateljicu u razumnom roku, njihove povlastice i imuniteti ostaju do trenutka njihovog odlaska.

4. U slučaju smrti člana konzularnog predstavništva, članovi njegove obitelji i dalje uživaju povlastice i imunitete koji su im dani, sve dok ne napuste državu primateljicu ili po isteku razumnog razdoblja u kojem to trebaju učiniti.

1. Država imenovanja može se odreći bilo koje od povlastica i imuniteta koje uživaju osobe iz članka 35. i 36. ove konvencije. U svakom slučaju, odricanje mora biti izričito i treba ga priopćiti državi primateljici.

2. Ako osoba pokrene postupak u kojem bi mogla uživati imunitet od sudske nadležnosti prema ovoj konvenciji, ona se više ne smije pozivati na imunitet od sudske nadležnosti u pogledu bilo kakvog protuzahtjeva, direktno vezanog uz glavni zahtjev.

3. Ne smatra se da odricanje od imuniteta od sudske nadležnosti u svrhu građanskog ili upravnog postupka povlači odricanje od imuniteta od izvršenja sudske presude u pogledu izvršenja za koje je potrebno posebno pismeno odricanje

1. Ne utječući na povlastice i imunitete, dužnost je svih osoba koje uživaju povlastice i imunitete koje predviđa ova konvencija da se pridržavaju zakona i propisa države primateljice, uključujući i one koji reguliraju kontrolu prometa. Također im je dužnost ne miješati se u unutarnje poslove državne primateljice.

2. Konzularne prostorije neće se koristiti u svrhe koje nisu spojive s obavljanjem konzularnih funkcija.

3. Konzularno predstavništvo, članovi konzularnog predstavništva i članovi njihovih obitelji dužni su postupati u skladu sa zakonima i propisima države primateljice o osiguranju vozila.

4. Članovi konzularnog predstavništva, koje je država imenovanja poslala u državu primateljicu, u državi se primateljici ne smiju obavljati profesionalne ili komercijalne djelatnosti izvan svojih službenih funkcija.

1. Diplomatska misija države imenovanja u državi primateljici može obavljati konzularne funkcije. Prava i obveze konzularnih dužnosnika koje predviđa konvencija primjenjuju se i na diplomatsko osoblje države imenovanja koje je ovlašteno obavljati konzularne funkcije.

2. Diplomatska misija države imenovanja izvješćuje ministarstvo vanjskih poslova države primateljice o imenima i rangu diplomatskog osoblja koje je ovlašteno obavljati konzularne funkcije.

3. Diplomatsko osoblje koje je ovlašteno obavljati konzularne funkcije i dalje uživa prava, olakšice, povlastice i imunitete koji mu pripadaju na temelju diplomatskog statusa.

1. Odredbe ove konvencije ne utječu na druge međunarodne ugovore koji su na snazi u odnosima između ugovornih stranaka.

2. Ugovorne stranke će postupati u skladu s odredbama Bečke konvencije o konzularnim odnosima u svezi s pitanjima koja nisu izričito regulirana ovom konvencijom.

1. Ova Konvencija podliježe ratifikaciji. Razmjena instrumenata ratifikacije dogodit će se u Zagrebu. Ova konvencija stupa na snagu po isteku trideset dana nakon datuma razmjene instrumenata ratifikacije.

2. Ova Konvencija ostaje na snazi do isteka šest mjeseci od datuma kada jedna od ugovornih stranaka drugoj ugovornoj stranci dostavi pismenu obavijest o svojoj namjeri da otkaže konvenciju.

3. Konzularna konvencija između bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Narodne Republike Kine, potpisana u Pekingu, 4. veljače 1982. godine, primjenjivat će se u odnosima Republike Hrvatske i Narodne Republike Kine do dana stupanja na snagu ove konvencije.

Sačinjeno u Pekingu, dana 5. veljače 1996., u dva primjerka na hrvatskom, kineskom i engleskom jeziku, od kojih su obje verzije jednako mjerodavne; u slučaju razlike u tumačenju mjerodavan je engleski tekst.

U potvrdu gore navedenog opunomoćenici ugovornih stranaka potpisali su ovu Konvenciju.

Za provedbu ovoga Zakona nadležno je Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 018-07/95-01/01
Zagreb, 7. lipnja 1996.