Zakoni i propisi - Pravni savjeti 6 28.5.1996 Zakon o potvrđivanju Konvencije o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica
     
   

Internet i poslovne usluge za poduzetnike


Izrada web stranice za tvrtke, obrtnike i udruge

Tvrtka Poslovni forum d.o.o. već dugi niz godina izrađuje i razvija vlastite CMS sustave.
Naši CMS sustavi omogućuju tvrtkama, obrtnicima, udrugama i građanima kvalitetne web stranice.

Link za opširnije informacije o izradi web stranica

 
 
     


Link na pregled svih poslovnih i internet usluga



Neslužbeni pregled iz Narodnih novina:

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na osnovi Članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE O PROCJENI UTJECAJA NA OKOLIŠ PREKO DRŽAVNIH GRANICA

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Konvencije o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica, koji je donio ZASTUPNIČKI dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 19. travnja 1996.

Broj: O1-96-779/1

Zagreb, 25. travnja 1996.

Predsjednik Republike Hrvatske

dr. Franjo Tuđman, v. r.


Prema Ustavu Republike Hrvatske, a uzimajući u obzir jedno od glavnih načela prava ignorantia iuris nocet (s latinskog nepoznavanje prava šteti - nitko se ne može ispričavati da nije znao da nešto zakonom nije bilo zabranjeno ili regulirano), prije nego što stupe na snagu zakoni i svi drugi propisi državnih tijela obvezno se objavljuju u Narodnim novinama. Osim zakona i drugih akata Hrvatskog sabora, u Narodnim novinama objavljuju se uredbe i drugi akti Vlade Republike Hrvatske, pravilnici, naredbe, napuci koje donose nadležni ministri, presude Ustavnog suda Republike, imenovanja i razrješenja državnih dužnosnika, veleposlanika, te i svi drugi akti državnih institucija. Također u posebnom dijelu (Narodne novine - Međunarodni ugovori) objavljuju se međunarodni ugovori koje je sklopila Republika Hrvatska. U narodnim novinama nalazi se i oglasnik javne nabave.

ZAKON O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE O PROCJENI UTJECAJA NA OKOLIŠ PREKO DRŽAVNIH GRANICA

Članak 1.

Potvrđuje se Konvencija o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica, donijeta u Espoo-u (Finska) 25. veljače 1991. godine, u izvorniku na engleskom, francuskom i ruskom jeziku.

Članak 2.

Konvencija u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

CONVENTION ON ENVIRONMENTAL IMPACT ASSESSMENT IN A TRANSBOUNDARY CONTEXT

The parties to this Convention,

Aware of this interrelationship between economic activities and their environmental consequences,

Affirming the need to ensure environmentally sound and sustainable development,

Determined to enhance international co-operation in assessing environmental impact in particular in a transboundary context,

Mindful of the need and importance to develop anticipatory policies and of preventing, mitigating and monitoring significant adverse environmental impact in general and more specifically in a transboundary context,

Recalling the relevant provisions of the Charter of the United Nations, the Declaration of the Stockholm Conference on the Human Environment, the Final Act of the Conference on Security and Co-operation in Europe (CSCE) and the Concluding Documents of the Madrid and Vienna Meetings of Representatives of the Participating States of the CSCE,

Commending the ongoing activities of States to ensure that, through their national legal and administrative provisions and their national policies, environmental impact assessment is carried out,

Conscious of the need to give explicit consideration to environmental factors at an early stage in the decision-making process by applying environmental impact assessment, at all appropriate administrative levels, as anecessary tool to improve the quality of information persented to decision makers so that environmentally sound decisions can be made paying careful attention to minimizing significant adverse impact, particularly in a transboundary context,

Mindful of the efforts of international organizations to promote the use of environmental impact assessment both at the national and international levels, and taking into account work on environmental impact assessment carried out under the auspices of the United Nations Economic Comission for Europe, in particular results achieved by the Seminar on Environmental Impact Assessment (September 1987, Warsaw, Poland) as well as noting the Goals and Principles on environmental impact assessment adopted by the Governing Council of the United Nations Environment Programme, and the Ministerial Declaration on Sustainable Development (May 1990, Bergen, Norway),

Have agreed as follows:

Article 1

DEFINITIONS

For the purposes of this Convention,

(i) »Parties« means, unless the text otherwise indicates, the Contracting Parties to this Convention;

(ii) »Party of origin« means the Contracting Party of Parties to this Convention under whose jurisdiction a proposed activity is envisaged to take place;

(iii) »Affected Party« means the Contracting Party or Parties to this Convention likely to be affected by the transboundary impact of a proposed activity;

(iv) »Concerned Parties« means the Party of origin and the affected Party of an envionmental impact assessment pursuant to this Convention;

(v) »Proposed activity« means any activity or any major change to an activity subject to a decision of a competent authority in accordance with an applicable national procedure;

(vi) »Environmental impact assessment« means a national procedure for evaluating the likely impact of a proposed activity on the environment;

(vii) »Impact« means any effect caused by a proposed activity on the environment including human health and safety, flora, fauna, soil, air, water, climate, landscape and historical monuments or other physical structures or the interaction among these factors; it also includes effects on cultural heritage or socio-economic conditions resulting from alterations to those factors;

(viii) »Transboundary impact« means any impact, not exclusively of a global nature, within an area under the jurisdiction of a Party caused by a proposed activity the physical origin of which is situated wholly or in part within the area under the jurisdiction of another Party;

(ix) »Competent authority« means the national authority or authorities designated by a Party as responsible for performing the tasks covered by this Convention and/or the authority or authorities entrusted by a Party with decision-making powers regarding a proposed activity;

(x) »The Public« means one or more natural or legal persons.

Article 2

GENERAL PROVISIONS

1. The Parties shall, either individually or jointly, take all appropriate and effective measures to prevent, reduce and control significant adverse transboundary environmental impact from proposed activities.

2. Each Party shall take the necessary legal, administrative or other measures to implement the provisions of this Convention, including, with respect to proposed activities listed in Appendix I that are likely to cause significant adverse transboundary impact, the establishment of an environmental impact assessment procedure that permits public participation and preparation of the environmental impact assessment documentation described in Appendix II.

3. The Party of origin shall ensure that in accordance with the provisions of this Convention an environmental impact assessment is undertaken prior to a - decision to authorize or undertake a proposed activity listed in Appendix I that is likely to cause a significant adverse transboundary impact.

4. The Party of origin shall, consistent with the provisions of this Convention, ensure that affected. Parties are notified of a proposed activity listed in Appendix I that is likely to cause a significant adverse transboundary impact.

5. Concerned Parties hall, at the intiavite of any such Party, enter into discussions on whether one or more proposed activities not listed in Appendix I is or are likely to cause a significant adverse transboundary impact and thus should be treated as it or they were so listed. Where those Parties so agree, the activity or activities shall be thus treated. General guidance for identifying criteria to determine significant adverse impact is set forth in Appendix III.

6. The Party of origin shall provide, in accordance with the provisions of this Convention, an opportunity to the public in the areas likely to be affected to participate in relevant environmental impact assessment procedures regarding proposed activites and shall ensure that the opportunity provided to the public of the affected Party is equivalent to that provided to the public of the Party of origin.

7. Environmental impact assessments as required by this Convention shall, as a minimum requirement, be undertaken at the project level of the proposed activity. To the extent appropriate, the Parties shall endeavour to apply the principles of environmental impact assessment to policies, plans and programmes.

8. The provisions of this Convention shall not affect the right of Parties to implement national laws, regulations, administrative provisions or accepted legal practices protecting information the supply of which would be prejudicial to industrial and commercial secrecy or national security.

9. The provisions of the Convention shall not affect the right of particular Parties to implement, by bilateral or multilateral agreement where appropriate, more stringent mesaures than those of this Convention.

10. The provisions of this Convention shall not prejudice any obligations of the Parties under international law with regard to activities having or likely to have a transboundary impact.

Article 3

NOTIFICATION

1. For a proposed activity listed in Appendix I. that is likely to cause a significant adverse transboundary impact, the Party of origin shall, fotr the purposes of ensuring adequate and effective consultations under Article 5, notify any Party which it considers may be an affected Party as early as possible and no later than when informing its own public about that proposed activity.

2. This notification shall contain, inter alia:

(a) Information on the proposed activity, including any available information on its possible transboundary impact;

(b) The nature of the possible decision; and

(c) An indication of a reasonable time within which a response under paragraph 3 of this Article is required, taking into account the nature of the proposed activity;

and may include the information set out in paragraph 5 of this Article.

3. The affected Party shall respond to the Party of origin within the time specified in the notification, ackonwledging receipt of the notification, and shall indicate whether it intends to participate in the environmental impact assessment procedure.

4. If the affected Party indicates that it does not intend to participate in the environmental impact assessment procedure, or if it does not respond within the time specified in the notification, the provisions in paragraphs 5, 6, 7 and 8 of this Article and in Articles 4 to 7 will not apply. In such circumstances the right of a Party of origin to determine whether to carry out an environmental impact assessment on the basis of its national law and practice is not prejudiced.

5. Upon receipt of a response from the affected Party indicating its desire to participate in the environmental impact assessment procedure, the Party of origin shall, if it has not already done so, provide to the affected Party:

(a) Relevant information regarding the environmental impact assessment procedure, including an indication of the time schedule for transmittal of comments; and

(b) Relevant information on the proposed activity and its possible significant adverse transboundary impact.

6. An affected Party shall, at the request of the Party of origin, provide the latter with reasonably obtainable information relating to the potentially affected environment under the jurisdiction of the affected Party, where such information is necessary for the preparation of the environmental impact assessment documentation. The information shall be furnished promptly and, as appropriate, through a joint body where one exists.

7. When a Party considers that it would be affected by a significant adverse transboundary impact of a proposed activity listed in Appendix I, and when no notification has taken place in accordance with paragraph 1 of this Article, the concerned Parties shall, at the request of the affected Party, exchange sufficient information for the purposes of holding discussions on whether there is likely to be a significant adverse transboundary impact. If those Parties agree that there is likely to be a signifaicant adverse transboundary impact, the provisions of this Convention shall apply accordingly. If those Parties cannot agree whether there is likely to be a significant adverse transboundary impact, any such Party may submit that question to an inquiry commission in accordance with the provisions of Appendix IV to advise on the likelihood of significant adverse transboundary impact, unless they agree on another method of settling this questions.

8. The concerned parties shall ensure that the public of the affected Party in the areas likely to be affected be informed of, and be provided with possibilities for making comments or objections on, the proposed activity, and for the transmittal of these comments or objections to the competent authority of the Party of origin, either directly to this authority or, where appropriate, through the Party of origin.

Article 4

PREPARATION OF THE ENVIRONMENTAL IMPACT ASSESSMENT DOCUMENTATION

1. The environmental impact assessment documentation to be submitted to the competent authority of the Party of origin shall contain, as a minimum, the information described in Appendix II.

2. The Party of origin shall furnish the affected Party, as appropriate through a joint body where one exists, with the environmental impact assessment documentation. The concerned Parties shall arrange for distribution of the documentation to the authorities and the public of the affected Party in the areas likely to be affected and for the submission of comments to the competent authority to the Party of origin, either directly to this authority or, where appropriate, through the Party of origin within a reasonable time before the final decision is taken on the proposed activity.

Article 5

CONSULTATIONS ON THE BASIS OF THE ENVIRONMENTAL IMPACT ASSESSMENT DOCUMENTATION

The Party of origin shall, after completion of the environmental impact assessment documentation, without undue delay enter into consultations with the affected Party concerning, inter alia, the potential transboundary impact of the proposed activity and mesaures to reduce or eliminate its impact. Consultations may relate to:

(a) Possible alternatives to the proposed activity, including the noaction alternative and possible measures to mitigate significant adverse transboundary impact and to monitor the effects of such measures at the expense of the Party of origin;

(b) Other forms of possible mutual assistance in reducing any significant adverse transboundary impact of the proposed activity; and

(c) Any other appropriate matters relating to the proposed activity.

The Parties shall agree, at the commencement of such consultations, on a reasonable time-frame for the duration of the consultation period. Any such consultations may be conducted through an appropriate joint body, where one exists.

Article 6

FINAL DECISION

1. The Parties shall ensure that, in the final decision on the proposed activity, due account is taken of the outcome of the environmental impact assessment, including the environmental impact assessment documentation, as well as the comments thereon received pursuant to Article 3, paragraph 8 and Article 4, paragraph 2, and the outcome of the consultations as referred to in Article 5.

2. The Party of origin shall provide to the affected party the final decision on the proposed activity along with the reasons and considerations on which it was based.

3. If additional information on the significant transboundary impact of a proposed activity, which was not available at the time a decision was made with respect to that activity and which could have materially affected the decision, becomes available to a concerned Party before work on that acitivity commences, that Party shall immediately inform the other concerned Party or Parties. If one of the concerned Parties so requests, consultations shall be held as to whether the decision needs to be revised.

Article 7

POST-PROJECT ANALYSIS

1. The concerned Parties, at the request of any such Party, shall determine whether, and if so to what extent, a post-project analysis shall be carried out, taking into account the likely significant transboundary impact of the activity for which an environmental impact assessment has been undertaken pursuant to this Convention. Any post-project analysis undertaken shall include, in particular, the surveillance of the activity and the determination of any adverse transboundary impact. Such surveillance and determination may be undertaken with a view to achieving the objectives listed in Appendix V.

2. When, as a result of post-project analysis, the Party of origin or the affected Party has reasonable grounds for concluding that there is a significant adverse transboundary impact or factors have been discovered which may result in such an impact, it shall immediately inform the other Party. The concerned Parties shall then consult on necessary measures to reduce or eliminate the impact.

Article 8

BILATERAL AND MULTILATERAL CO-OPERATION

The Parties may continue existing or enter into new bilateral or multilateral agreements of other arrangements in order to implement their obligations under this Convention. Such agreements or other arrangements may be based on the elements listed in Appendix VI.

Article 9

RESEARCH PROGRAMMES

The Parties shall give special consideration to the setting up, or intensification of, specific research programs aimed at:

(a) Improving existing qualitative and quantitative methods for assessing the impacts of proposed activities;

(b) Achieving a better understanding of cause-effect relationships and their role in integrated environmental management;

(c) Analysing and monitoring the efficient implementation of decisions on proposed activities with the intention of minimizing or preventing impacts,

(d) Developing methods to stimulate creative approaches in the search for environmentally sound alternatives to proposed activities, production and consumption patterns;

(e) Developing methodologies for the application of the principles of environmental impact assessment at the macro-economic level.

The results of the programmes listed above shall be exchanged by the Parties.

Article 10

STATUS OF THE APPENDICES

The appendices attached to this Convention form an integral part of the Convention.

Article 11

MEETING OF PARTIES

1. The Parties shall meet, so far as possible, in connection with the annual sessions of the Senior Advisers to ECE Governments on Environmental and Water Problems. The first meeting of the Parties shall be convened not later than one year after the date of the entry into force of this Convention.

Thereafter, meetings of the Parties shall be held at such other times as may be deemed necessary by a meeting of the Parties, or at the written request of any Party, provided that, within six months of the request being communicated to them by the secretariat, it is supported by at least one third of the Parties.

2. The Parties shall keep under continuous review the implementation of this Convention, and, with this purpose in mind, shall:

(a) Review the policies and methodological approaches to environmental impact assessment by the Parties with a view to further improving environmental impact assessment procedures in a transboundary context;

(b) Exchange information regarding experience gained in concluding and implementing bilateral and multilateral agreements or other arrangements regarding the use of environmental impact assessment in a transboundary context to which one or more of the Parties are party;

(c) Seek, where appropriate, the services of competent international bodies and scientific committees in methodological and technical aspects pertinent to the achievement of the purposes of this Convention;

(d) At their first meeting, consider and by consensus adopt rules of procedure for their meetings;

(e) Consider and, where necessary, adopt proposals for amendments to this Convention;

(f) Consider and undertake any additional action that may be required for the achievement of the purposes of this Convention.

Article 12

RIGHT TO VOTE

1. Each Party to this Convention shall have one vote.

2. Except as provided for in paragraph 1 of this Article, regional economic integration organizations, in matters within their completence, shall exercise their right to vote with a number of votes equal to the number of their member States which are Parties to this Convention. Such organizations shall not exercise their right to vote if their member States exercise theirs, and vice versa.

Article 13

SECRETARIAT

The Executive Secretary of the Economic Commission for Europe shall carry out the following secretariat functions:

(a) The convening and preparing of meetings of the Parties;

(b) The transmission of reports and other information received in accordance with the provisions of this Convention to the Parties; and

(c) The performance of other functions as may be provided for in this Convention or as may be determined by the Parties.

Article 14

AMENDMENTS TO THE CONVENTION

1. Any Party may propose amendments to this Convention.

2. Proposed amendments shall be submitted in writing to the secretariat, which shall communicate them to all Parties. The proposed amendments shall be discussed at the next meeting of the Parties, provided these proposals have been circulated by the secretariat to the Parties at least ninety days in advance.

3. The Parties shall make every effort to reach agreement on any proposed amendment to this Convention by consensus. If all efforts at consensus have been exhausted, and no agreement reached, the amendment shall as a last resort be adopted by a three-fourths majority vote of the Parties present and voting at the meeting.

4. Amendments to this Convention adopted in accordance with paragraph 3 of this article shall be submitted by the Depositary to all Parties for ratification, approval or acceptance. They shall enter into force for Parties having ratified, approved or accepted them on the ninetieth day after the receipt by the Depositary of notifiction of their ratification, approval or acceptance by at least three fourths of these Parties. Thereafter they shall enter into force for any other Party on the ninetieth day after that Party deposits its instrument of ratification, approval or acceptance of the amendments.

5. For the purpose of this Article, »Parties present and voting« means Parties present and casting an affirmative or negative vote.

6. The voting procedure set forth in paragraph 3 of this Article is not intended to constitute a precedent for future agreements negotiated within the Economic Commission for Europe.

Article 15

SETTLEMENT OF DISPUTES

1. If a dispute arises between two or more Parties about the interpretation or application of this Convention, they shall seek a solution by negotiation or by any other method of dispute settlement acceptable to the parties to the dispute.

2. When signing, ratifying, accepting, approving or acceding to this Convention, or at any time thereafter, a Party may declare in writing to the Depositary that for a dispute not resolved in accordance with paragraph 1 of this Article, it accepts one or both of the following means of dispute settlement as compulsory in relation to any Party accepting the same obligation:

(a) Submission of the dispute to the International Court of Justice;

(b) Arbitration in accordance with the procedure set out in Appendix VII.

3. If the parties to dispute have accepted both means of dispute settlement referred to in paragraph 2 of this Article, the dispute may be submitted only to the International Court of Justice, unless the parties agree otherwise.

Article 16

SIGNATURE

This Convention shall be open for signature at Espoo (Finland) from 25 February to 1 March 1991 and thereafter at United Nations Headquarters in New York until 2 September 1991 by States members of the Economic Commission for Europe as well as States having consultative status with the Economic Commission for Europe pursuant to paragraph 8 of the Economic and Social Council resolution 36 (IV) of 28 March 1947, and by regional economic integration organizations constituted by sovereing States members of the Economic Commission for Europe to which their member States have transferred competence in respect of matters governed by this Convention, including the competence to enter into treaties in respect of these matters.

Article 17

RATIFICATION, ACCEPTANCE, APPROVAL AND ACCESSION

1. This Convention shall be subject to ratification, acceptance or approval by signatory States and regional economic integration organizations.

2. This Convention shall be open for accession as from 3 September 1991 by the States and organizations referred to in Article 16.

3. The instruments of ratification, acceptance, approval or accession shall be deposited with the Secretary-General of the United Nations, who shall perform the functions of Depositary.

4. Any organization referred to in Article 16 which becomes a Party to this Convention without any its member States being a Party shall be bound by all the obligations under this Convention. In the case of such organizations, one or more of whose member States is a Party to this Convention, the organization and its member States shall decide on their respective responsibilities for the performance of their obligations under this Convention. In such cases, the organization and the member States shall not be entitled to exercise rights under this Convention concurrently.

5. In their instruments of ratification, acceptance, approval or accession, the regional economic integration organizations referred to in Article 16 shall declare the extent of their competence with respect to the matters governed by this Convention. These organizations shall also inform the Depositary of any relevant modification to the extent of their competence.

Article 18

ENTRY INTO FORCE

1. This Convention shall enter into force on the ninetieth day after the date of deposit of the sixteenth instrument of ratification, acceptance, approval or accession.

2. For the purposes of paragraph 1 of this Article, any instrument deposited by a regional economic integration organization shall not be counted as additional to those deposited by States members of such an organization.

3. For each State or organization referred to in Article 16 which ratifies, accepts or approves this Convention or accedes thereto after the deposit of the sixteenth instrument of ratification, acceptance, approval or accession, this Convention shall enter into force on the ninetieth day after the date of deposit by such State or organization of its instrument of ratification, acceptance, approval or accesion.

Article 19

WITHDRAWAL

At any time after four years from the date on which this Convention has come into force with respect to a Party, that Party may withdraw from this Convention by giving written notification to the Depositary. Any such withdrawal shall take effect on the ninetieth day after the date of its receipt by the Depositary. Any such withdrawal shall not affect the application of Articles 3 to 6 of this Convention to a proposed activity in respect of which a notification has been made pursuant to Article 3, paragraph 7, before such withdrawal took effect.

Article 20

AUTHENTIC TEXTS

The original of this Convention, of which the English, French and Russian texts are equally authentic, shall be deposited with the Secretary-General of the United Nations.

IN WITNESS WHEREOF the undersigned, being duly authorized thereto, have signed this Convention.

DONE at Espoo (Finland), this twenty-fifth day of February one thousand nine hundred and ninety-one.

APPENDIX I
LIST OF ACTIVITIES

1. Crude oil refineries (excluding undertakings manufacturing only lubricants from crude oil) and installations for the gasification and liquefaction of 500 tonnes or more of coal or bituminous shale per day.

2. Thermal power stations and other combustion installations with a heat output of 300 megawatts or more and nuclear power stations and other nuclear reactors (except research installations for the production and conversion of fissionable and fertile materials, whose maximum power does not exceed 1 kilowatt continuous thermal load).

3. Installations solely designed for the production or enrichment of nuclear fuels, for the reprocessing of irradiated nuclear fuels or for the storage, disposal and processing of radioactive waste.

4. Major installations for the initial smelting of cast-iron and steel and for the production of non-ferrous metals.

5. Installations for the extraction of asbestos and for the processing and transformation of asbestos and products containing asbestos: for asbestoscement products, with an annual production of more than 20,000 tonnes finished product; for friction material, with an annual production of more than 50 tonnes finished product; and for other asbestos utilization of more than 200 tonnes per year.

6. Integrated chemical installations.

7. Construction of motorways, express roads*/ and lines for long-distance railway traffic and of airports with a basic runway length of 2,100 metres or more.

8. Large-diameter oil and gas pipelines.

9. Trading ports and also inland waterways and ports for inland-waterway traffic which permit the passage of vessels of over 1,350 tonnes.

10. Waste-disposal installations for the incineration, chemical treatment or landfill of toxic and dangerous wastes.

11. Large dams and reservoirs.

12. Groundwater abstraction activities in cases where the annual volume of water to be abstracted amounts to 10 million cubic metres or more.

13. Pulp and paper manufacturing of 200 air-dried metric tonnes or more per day.

14. Major mining, on-site extraction and processing of metal ores or coal.

15. Offshore hydrocarbon production.

16. Major storage facilities for petroleum, petrochemical and chemical products.

17. Deforestation of large areas.

APPENDIX II
CONTENT OF THE ENVIRONMENTAL IMPACT ASSESSMENT DOCUMENTATION

Information to be included in the environmental impact assessment documentation shall, as a minimum, contain, in accordance with Article 4:

(a) A description of the proposed activity and its purpose;

  1. A description, where appropriate, of reasonable alternatives (for example, locational or technological) to the proposed activity and also the no-action alternative;

*/ For the purposes of this Convention:

»Motorway« means a road specially designed and built for motor traffic, which does not serve properties bordering on it, and which:

(a) Is provided, except at special points or temporarily, with separate carriageways for the two directions of traffic, separated from each other by a dividing strip not intended for traffic or, exceptionally, by other means;

(b) Does not cross at level with any road, railway or tramway track, or footpath; and

(c) Is specially sign-posted as a motorway.

»Express road« means a road reserved for motor traffic accessible only from interchanges or controlled junctions and on which, in particular, stopping and parking are prohibited on the running carriageway(s).

(c) A description of the environment likely to be significantly affected by the proposed activity and its alternatives;

(d) A description of the potential environmental impact of the proposed activity and its alternatives and an estimation of its significance;

(e) A description of mitigation measures to keep adverse environmental impact to a minimum;

(f) An explicit indication of predictive methods and underlying assumptions as well as the relevant environmental data used;

(g) An identification of gaps in knowledge and uncertainties encountered in compiling the required information;

(h) Where appropriate, on outline for monitoring and management programmes and any plans for post-project analysis; and

(i) A non-technical summary including a visual presentation as appropriate (maps, graphs, etc.).

APPENDIX III
GENERAL CRITERIA TO ASSIST IN THE DETERMINATION OF THE ENVIRONMENTAL SIGNIFICANCE OF ACTIVITIES NOT LISTED IN APPENDIX I

1. In considering proposed activities to which Article 2, paragraph 5, applies, the concerned Parties may consider whether the activity is likely to have a significant adverse transboundary impact in particular by virtue of one or more of the following criteria:

(a) Size: proposed activities which are large for the type of the activity;

(b) Location: proposed activities which are located in or close to an area of special environmental sensitivity or importance (such as wetlands designated under the Ramsar Convention, national parks, nature reserves, sites of special scientific interest, or sites of archeological, cultural of historical importance), also, proposed activities in locations where the characteristics of proposed development would be likely to have significant effects on the population;

(c) Effects: proposed activities with particularly complex and potentially adverse effects, including those giving rise to serious effects on humans or on valued species or organisms, those which threaten the existing or potential use of an affected area and those causing additional loading which cannot be sustained by the carrying capacity of the environment.

2. The concerned Parties shall consider for this purpose proposed activities which are located close to an international frontier as well as more remote proposed activities which could give rise to significant transboundary effects far removed from the site of development.

APPENDIX IV
INQUIRY PROCEDURE

1. The requesting Party or Parties shall notify the secretariat that it or they submit(s) the question of whether a proposed activity listed in Appendix l is likely to have a significant adverse transboundary impact to an inquiry commission established in accordance with the provisions of this Appendix. This notification shall state the subject+matter of the inquiry. The secretariat shall notify immediately all Parties to this Convention of this submission.

2. The inquiry commission shall consist of three members. Both the requesting party and the other party to the inquiry procedure shall appoint a scientific or technical expert, and the two experts so appointed shall designate by common agreement the third expert, who shall be the president of the inquiry commission. The latter shall not be a national of one of the parties to the inquiry procedure, nor have his or her usual place of residence in the territory of one of these parties, nor be employed by any of them, nor have dealt with the matter in any other capacity.

3. If the president of the inquiry commission has not been designated within two months of the appointment of the second expert the Executive Secretary of the Economic Commission for Europe shall, at the request of either party, designate the president within a further two-month period.

4. If one of the parties to the inquiry procedure does not appoint an expert within one month of its receipt of the notification by the secretariat, the other party may inform the Executive Secretary of the Economic Commission for Europe, who shall designate the president of the inquiry commission within a further two-month period. Upon designation, the president of the inquiry commission shall request the party which has not appointed an expert to do so within one month. After such a period, the president shall inform the Executive Secretary of the Economic Commission for Europe, who shall make this appointment within a further two-month period.

5. The inquiry commission shall adopt its own rules of procedure.

6. The inquiry commission may take all appropriate measures in order to carry out its functions.

7. The parties to the inquiry procedure shall facilitate the work of the inquiry commission and, in particular, using all means at their disposal, shall:

(a) Provide it with all relevant documents, facilities and information;

and

(b) Enable it, where necessary, to call witnesses or experts and receive their evidence.

8. The parties and the experts shall protect the confidentiality of any information they receive in confidence during the work of the inquiry commission.

9. If one of the parties to the inquiry procedure does not appear before the inquiry commission or fails to present its case, the other party may request the inquiry commission to continue the proceedings and to complete its work. Absence of a party or failure of a party to present its case shall not constitute a bar to the continuation and completion of the work of the inquiry commission.

10. Unless the inquiry commission determines otherwise because of the particular circumstances of the matter, the expenses of the inquiry commission, including the remuneration of its members, shall be borne gy the parties to the inquiry procedure in equal shares. The inquiry commission shall keep a record of all its expenses, and shall furnish a final statement thereof to the parties.

11. Any Party having an interest of a factual nature in the subject-matter of the inquiry procedure, and which may be affected by an opinion in the matter, may intervene in the proceedings with the consent of the inquiry commission.

12. The decisions of the inquiry commission on matters of procedure shall be taken by majority vote of its members. The final opinion of the inquiry commission shall reflect the view of the majority of its members and shall include any dissenting view.

13. The inquiry commission shall present its final opinion within two months of the date on which it was established unless it finds it necessary to extend this time limit for a period which should not exceed two months.

14. The final opinion of the inquiry commission shall be based on accepted scientific principles. The final opinion shall be transmitted by the inquiry commission to the parties to the inquiry procedure and to the secretariat.

APPENDIX V
POST-PROJECT ANALYSIS

Objectives include:

(a) Monitoring compliance with the conditions as set out in the authorization or approval of the activity and the effectiveness of mitigation measures;

(b) Review of an impact for proper management and in order to cope with uncertainties;

(c) Verification of past predictions in order to transfer experience to future activities of the same type.

APPENDIX VI

ELEMENTS FOR BILATERAL AND MULTILATERAL

COOPERATION

1. Concerned Parties may set up, where appropriate, institutional arrangements or enlarge the mandate of existing institutional arrangements within the framework of bilateral and multilateral agreements in order to give full effect to this Convention.

2. Bilateral and multilateral agreements or other arrangements may include:

(a) Any additional requirements for the implementation of this Convention, taking into account the specific conditions of the subregion concerned;

(b) Institutional, administrative and other arrangements, to be made on a reciprocal and equivalent basis;

(c) Harmonization of their policies and measures for the protection of the environment in order to attain the greatest possible similarity in standards and methods related to the implementation of environmental impact assessment;

(d) Developing, improving, and/or harmonizing methods for the identification, measurement, prediction and assessment of impacts, and for post-project analysis;

(e) Developing and/or improving - methods and programmes for the collection, analysis, storage and timely dissemination of comparable data regarding environmental quality in order to provide input into environmental impact assessment;

(f) The establishment of threshold levels and more specified criteria for defining the significance of transboundary impacts related to the location, nature or size of proposed activities, for which environmental impact assessment in accordance with the provisions of this Convention shall be applied; and the establishment of critical loads of transboundary pollution;

(g) Undertaking, where appropriate, joint environmental impact assessment, development of joint monitoring programmes, intercalibration of monitoring devices and harmonization of methodologies with a view to rendering the data and information obtained compatible.

APPENDIX VII

ARBITRATION

1. The claimant Party of Parties shall notify the secretariat that the Parties have agreed to submit the dispute to arbitration pursuant to Article 15, paragraph 2, of this Convention. The notification shall state the subject-matter of arbitration and include, in particular, the Articles of this Convention, the interpretation or application of which are at issue. The secretariat shall forward the information received to all Parties to this Convention.

2. The arbitral tribunal shall consist of three members. Both the claimant Party or Parties and the other Party or Parties to the dispute shall appoint an arbitrator, and the two arbitrators so appointed shall designate by common agreement the third arbitrator, who shall be the president of the arbitral tribunal. The latter shall not be a national of one of the parties to the dispute, nor have his or her usual place of residence in the territory of one of these parties, nor be employed by any of them, nor have dealt with the case in any other capacity.

3. It the president of the arbitral tribunal has not been designated within two months of the appointment of the second arbitrator, the Executive Secretary of the Economic Commission for Europe shall, at the request of either party to the dispute, designate the president within a further two-month period.

4. If one of the parties to the dispute does not appoint an arbitrator within two months of the receipt of the request, the other party may inform the Executive Secretary of the Economic Commission for Europe, who shall designate the president of the arbitral tribunal within a further two-month period. Upon designation, the president of the arbitral tribunal shall request the party which has not appointed an arbitrator to do so within two months. After such a period, the president shall inform the Executive Secretary of the Economic Commission for Europe, who shall make this appointment within a further two-month period.

5. The arbitral tribunal shall render its decision in accordance with international law and in accordance with the provisions of this Convention.

6. Any arbitral tribunal constituted under the provisions set out herein shall draw up its own rules of procedure.

7. The decisions of the arbitral tribunal, both on procedure and on substance, shall be taken by majority vote of its members.

8. The tribunal may take all appropriate measures in order to establish the facts.

9. The parties to the dispute shall facilitate the work of the arbitral tribunal and, in particular, using all means at their disposal, shall:

(a) Provide it with all relevant documents, facilities and information; and

(b) Enable it, where necessary, to call witnesses or experts and receive their evidence.

10. The parties and the arbitrators shall protect the confidentiality of any information they receive in confidence during the proceedings of the arbitral tribunal.

11. The arbitral tribunal may, at the request of one of the parties, recommend interim measures of protection.

12. If one of the parties to the dispute does not appear before the arbitral tribunal or fails to defend its case, the other party may request the tribunal to continue the proceedings and to render its final decision. Absence of a party or failure of a party to defend its case shall not constitute a bar to the proceedings. Before rendering its final decision, the arbitral tribunal must satisfy itself that the claim is well founded in fact and law.

13. The arbitral tribunal may hear and determine counter-claims arising directly out of the subject-matter of the dispute.

14. Unless the arbitral tribunal determines otherwise because of the particular circumstances of the case, the expenses of the tribunal, including the renumeration of its members, shall be borne by the parties to the dispute in equal shares. The tribunal shall keep a record of all its expenses, and shall furnish a final statement thereof to the parties.

15. Any Party to this Convention having an interest of a legal nature in the subject-matter of the dispute, and which may be affected by a decision in the case, may intervene in the proceedings with the consent of the tribunal.

16. The arbitral tribunal shall render its award within five months of the date on which it is established unless it finds it necessary to extend the time limit for a period which sholud not exceed five months.

17. The award of the arbitral tribunal shall be accompanied by a statement of reasons. It shall be final and binding upon all parties to the dispute. The award will be transmitted by the arbitral tribunal to the parties to the dispute and to the secretariat. The secretariat will forward the information received to all Parties to this Convention.

18. Any dispute which may arise between the parties concerning the interpretation or execution of the award may be submitted by either party to the arbitral tribunal which made the award or, if the latter cannot be seized thereof, to another constituted for this purpose in the same manner as the first.

KONVENCIJA O PROCJENI UTJECAJA NA OKOLIŠ PREKO DRŽAVNIH GRANICA

donijeta u Espoo-u (Finska) 25. veljače 1991. Potpisnice ove Konvencije

Svjesne međusobne povezanosti gospodarskih djelatnosti i njihovih posljedica za okoliš,

Potvrđtujući potrebu da se osigura ekološki zdrav i trajan razvoj,

Odlučne da unaprijede međunarodnu suradnju u procjeni utjecaja na okoliš, posebice preko državnih granica,

Vodeći računa o potrebi i važnosti da se izgradi planska politika, te da se spriječe, ublaže i prate značajni negativni utjecaji na okoliš općenito, a posebice preko državnih granica,

Pozivajući se na dotične odredbe Povelje Ujedinjenih naroda, Deklaraciju sa Stockholmske konferencije o okolišu, Završni dokument Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji (KESS) i završne dokumente sa Sastanka predstavnika zemalja Članica KESS-a u Madridu i Beču.

Dajući preporuku za trajne aktivnosti država kako bi se osiguralo izvršavanje procjene utjecaja na okoliš kroz njihove nacionalne pravne i administrativne propise i nacionalne politike,

Svje.sne potrebe da se čimbenicima okoliša treba posvetiti izričita pažnja u ranoj fazi procesa odlučivanja primjenjujući procjenu utjecaja na okoliš na svim nadležnim administrativnim razinama, kao neophodnog sredstva za poboljšanje kvalitete informacija koje se pružaju nosiocima odlučivanja, kako bi se ekološki prihvatljive odluke mogle donijeti pazeći na to da se na minimum svedu značajne negativne posljedice, posebice preko državnih granica,

Vodeći računa o naporima međunarodnih organizacija koji se ulažu na promicanju primjene procjene utjecaja na okoliš'kako na nacionalnim tako i međunarodnim razinama, te uzimajući u obzir rad na procjeni utjecaja na okoliš koji je izvršen pod pokroviteljstvom Gospodarske komisije za Europu pri Ujedinjenim narodima, a posebice rezultate ostvarene na Seminaru o procjeni utjecaja na okoliš (rujan 1987., Varšava, Poljska), kao i primivši na znanje Ciljeve i .Načela procjene utjecaja na okoliš koje je prihvatilo upravno vijeće Programa za okoliš pri Ujedinjenim narodima i Ministarsku deklaraciju o trajnom razvoju (svibanj 1999., Bergen, Norveška),

dogovorile su kako slijedi:

Članak 1

DEFINICIJE

Za potrebe ove Kovencije,

(i) "Potpisnice" označava, ako nije drugačije utvrdeno, zemlje potpisnice ove Konvencije,

(ii) "Zemlja porijekla" označava zemlju potpisnicu ili zemlje potpisnice ove Konvencije pod čijom jurisdikcijom se predvida izvođenje planirane aktivnosti,

(iii) "Pogodena zemlja" označava zemlju potpisnicu ili zemlje potpisnice ove Konvenicje koje će vjerojatno biti pogodene utjecajem planirane aktivnosti preko državnih granica,

(iv) "Zainteresirane zemlje" označava zemlju porijekla i pogodenu zemlju pri procjeni utjecaja na okoliš u skladu s ovom Konvencijom,

(v) "Planirana aktivnost" označava svaku aktivnost ili svaku veću promjenu na predmetu aktivnosti koja podliježe odluci nadležnog tijela u skladu sa državnim postupkom koji se primjenjuje;

(vi) "Procjena utjecaja na okoliš" označava državni postupak za ocjenjivanje mogućeg utjecaja planirane aktivnosti na okoliš,

(vii) "Utjecaj" označava svaku posljedicu koju planirana aktivnost izazove na okolišu, uključujući ljudsko zdravlje i sigurnost, biljni i životinjski svijet, tlo, vodu, zrak, klimu, krajolik i povijesne spomenike ili druge gradevinske objekte, ili me8usobno djelovanje tih čimbenika; to također ukljućuje posljedice na kulturno nasljede ili društveno-gospodarske uvjete koji proizlaze iz promjena tih čimbenika,

(viii) "Utjecaj preko državnih granica" označava svaki utjecaj, a ne isključivo globalne prirode, na području pod jurisdikcijom potpisnice kojeg je izazvala planirana aktivnost, čije je fizičko porijeklo u cijelosti ili djelomično na području pod jurisdikcijom druge potpisnice,

(ix) "Nadležno tijeio" označava državno tijelo ili tijela koje potpisnica imenuje odgovornim za obavljanje zadataka iz ove Konvencije i/ili tijelo ili tijela kojima je potpisnica povjerila donošenje odluka u vezi s planiranom aktivnosti,

(x) "Javnost" označava jednu ili više fizičkih ili pravnih osoba.

Članak 2.

OPĆENITE ODREDBE

1. Potpisnice će pojedinačno ili zajednički poduzeti sve prikladne i učinkovite mjere za sprečavanje, smanjenje i kontrolu značajnih negativnih utjecaja planiranih aktivnosti na okoliš preko granica države.

2: Svaka potpisnica će poduzeti potrebne zakonske, administrativne ili druge mjere za provođenje odredaba ove Konvencije, koje će s obzirom na planirane aktivnosti iz Priloga I. koje mogu izazvati značajne negativne utjecaje preko granica države. obuhvatiti uvođenje postupka za procjenu utjecaja na okoliš koji dozvoljava sudjelovanje javnosti i pripremu dokumentacije za procjenu utjecaja na okoliš kako je opisano u Prilogu 1I.

3. Zemlja porijekla treba osigurati da se u skladu s odredbama ove Konvencije izvrši procjena utjecaja na okoliš prije donošenja odluke da se odobri ili izvrši planirana aktivnost iz Priloga I. koja bi mogla izazvati značajne negativne posljedice preko granica države.

4. Zemlja porijekla treba u skladu s odredbama ove Konvencije osigurati da pogodene zemlje budu obaviještene o planiranoj aktivnosti iz Priloga I. koja bi mogla izazvati negativne posljedice preko granica drzave.

5. Zainteresirane zemlje će na poticaj bilo koje potpisnice započeti razgovore o tome da li jedna ili više planiranih aktivnosti koje nisu navedene u Prilogu I. može ili mogu izazvati značajne negativne posljedice preko granica države, pa se prema njoj ili njima treba odnositi kao da je ili da jesu navedene. Kada se potpisnice dogovore u tom smislu, prema aktivnosti ili aktivnostima treba se na taj način odnositi. Općenite smjemice za utvrđivanje kriterija kojima se odreduje znatan negativan utjecaj naveaene su u Prilogu III.

6. Zemlja porijekla treba u skladu s odredbama ove Konvencije pružiti mogućnost javnosti na područjima koja bi mogla biti zahvaćena da sudjeluje pri procjeni utjecaja na okoliš u vezi s planiranim aktivnostima, i treba osigurati da mogućnost, koja se pruža javnosti pogodene zemlje, bude jednaka onoj koja se pruža javnosti u zemlji porijekla.

7. Procjenu utjecaja na okoliš kako se traži ovom Konvencijom treba se, prema minimalnom zahtjevu, izvršiti na razini projekta planirane aktivnosti. U rasponu koji je odgovarajući, potpisnice će nastojati primijeniti principe procjene utjecaja na okoliš na politike, planove i programe.

8. Odredbe ove konvencije neće utjecati na pravo potpisnica da provode državne zakone, propise, administrativne odredbe ili važeću pravnu praksu u zaštiti informacija čije bi izdavanje naškodilo industrijskoj i trgovačkoj tajni ili državnoj sigurnosti.

9. Odredbe ove Konvencije neće utjecati na pravo određenih potpisnica da kroz bilateralne ili multilateralne sporazume, gdje je to prikladno, provode mjere strože nego one iz Konvencije.

10. Odredbe ove Konvencije neće unaprijed odrediti nikakve obveze potpisnica prema međunarodnom pravu u vezi s aktivnostima koje imaju ili mogu imati utjecaj preko državnih granica.

Članak 3.

OBAVJEŠĆIVANJE

1. Radi planirane aktivnosti navedene u Prilogu 1. koja može izazvati značajne negativne posljedice preko granica države, zemIja porijekla će što je moguće prije, a najkasnije istovremeno s informiranjem svoje vlastite javnosti, obavijestiti o toj planiranoj aktivnosti svaku potpisnicu za koju smatra da bi mogla biti pogodena zemlja, kako bi osigurala odgovarajuće i učinkovite konzultacije prema Članku 5.

2. Ova obavijest će između ostalog sadržavati:

(a) informaciju o planiranoj aktivnosti uključujući svaku raspoloživu informaciju o njenom eventualnom utjecaju preko granica države,

(b) vrstu eventualne odluke,

(c) podatak o realnom vremenu u kojem se traži odgovor iz stavka 3. ovoga Članka, vodeći računa i o prirodi planirane aktivnosti, a može obuhvaćati i informaciju navedenu u stavku 5. ovoga Članka.

3. Pogodena zemlja će odgovoriti zemlji porijekla u roku navedenom u obavijesti, potvrdujući primitak obavijesti, te će naznačiti namjerava li sudjelovati u postupku procjene utjecaja na okoliš.

4. Ako pogodena zemlja naznači da ne namjerava sudjelovati u postupku procjene utjecaja na okoliš, ili ako ne odgovori u roku koji je naveden u obavijesti, neće se primjenjivati odredbe iz stavka 5.; 6., 7. i 8. ovoga Članka i Članka 4. do 7. Pod takvim okolnostima neće doći do povrede prava zemlje porijekla da odluči hoće li izvršiti procjenu utjecaja na okoliš na temelju državnog zakona i prakse.

5. Nakon primitka odgovora pogodene zemlje u kojem navodi želju da sudjeluje u postupku procjene utjecaja na okoliš, zemIja porijekla će, ako to već nije učinila, dostaviti pogodenoj zemlji:

(a) odgovarajuće informacije u vezi s postupkom procjene utjecaja na okoliš, uključujući podatak o vremenskom roku za dostaw mišljenja,

(b) odgovarajuće informacije o planiranoj aktivnosti i njenom mogućem značajnom negativnom utjecaju preko granica države.

6. PogoQena zemlja će na zahtjev zemlje porijekla dostaviti ovoj drugoj informacije koje realno može pribaviti, a koje se odnose na potencijalno zahvaćeni okoliš pod jurisdikcijom pogodene zemlje, ako je takva informacija potrebna za izradu dokumentacije o procjeni utjecaja na okoliš. Informaciju treba dostaviti odmah i, ako je odgovarajuće, kroz zajedničko tijelo ako postoji.

7. Ako potpisnica smatra da bi mogla biti zahvaćena značajnim negativnim utjecajem planirane aktivnosti iz Priloga t. preko granica države, i ako nije primljena obavijest u skladu sa stavkom 1. ovoga Članka, zainteresirane zemlje trebaju na zahtjev pogodene zemlje razmijeniti dovoljno informacija da bi se razjasnilo pitanje o tome može li doći do značajnih negativnih posljedica preko granica države. Ako se te potpisnice suglase da bi moglo biti značajnih negativnih posljedica preko granica države, primijenit će se na odgovarajući način odredbe ove Konvencije. Ako se potpisnice ne mogu suglasiti oko toga da li bi moglo biti značajnih negativnih posljedica preko granica države, svaka potpisnica može proslijediti to pitanje istražnoj komisiji u skladu s odredbama iz Priloga IV., kako bi ova izrazila svoj stav o tome koliko je vjerojatna značajna negativna posljedica preko granica države, ako se ne dogovore o drugom načinu rješavanja tog problema.

8. Zainteresirane zemlje trebaju osigurati da javnost u pogodenoj zemlji na onom području koje bi moglo biti zahvaćeno bude obaviještena o planiranoj aktivnosti, te da joj bude pružena mogućnost izražavanja mišljenja ili primjedbi na istu i upućivanja tog mišljenja ili primjedbi nadležnom tijelu zemlje porijekla, bilo neposredno tom tijelu bilo preko zemlje porijekla kada je to prikladno.

Članak 4.

IZRADA DOKUMENTACIJE ZA PROCJENU UTJECAJA NA OKOLIŠ

1. Dokumentacija o procjeni utjecaja na okoliš koja se dostavlja nadležnom tijelu zemlje porijekla treba sadržavati u najmanju ruku informacije navedene u Prilogu II.

2. Zemlja porijekla treba dostaviti pogodenoj zemlji dokumentaciju o procjeni utjecaja na okoliš putem zajedničkog tijela ako takvo postoji. Zainteresirane zemlje trebaju organizirati da se na područjima koja bi mogla biti zahvaćena dokumentacija razdijeli tijelima i javnosti pogodene zemlje, te da se mišljenja dostave nadležnom tijelu zemlje porijekla, bilo neposredno tom tijelu, bilo preko zemlje porijekla kada je to prikladno, i to u razumnom roku prije nego što se donese konačna odluka o planiranoj aktivnosti.

Članak 5.

RAZGOVORI NA TEMELJU DOKUMENTACIJE 0 PROCJENI UTJECAJA NA OKOLIŠ

Po dovršenju dokumentacije o procjeni utjecaja na okoliš zemlja porijekla treba bez nepotrebnog odlaganja započeti razgovore sa pogodenom zemljom koji će se između ostalog odnositi na mogući utjecaj planirane aktivnosti i mjera za smanjenje ili uklanjanje tog utjecaja preko granica države. Razgovori se mogu odnositi na:

(a) moguće alternative na planiranu aktivnost, uključujući alternative koje nisu neka aktivnost, te moguće mjere za ublažavanje značajnih negativnih utjecaja preko granica države i za praćenje posljedica tih mjera na teret zemlje porijekla,

(b) ostale oblike moguće međusobne pomoći u smanjivanju svakog značajnog negativnog utjecaja planirane aktivnosti preko granica država;

(c) sve druge pripadajuće probleme u vezi s planiranom aktivnosti.

Na početku tih razgovora potpisnice trebaju dogovoriti razuman vremenski rok za trajanje razgovora. Sve ovakve razgovore može voditi odgovarajuće zajedničko tijelo, ako takvo postoji.

Članak 6.

KONAČNA ODLUKA

1. Potpisnice trebaju osigurati da se pri donošenju konačne odluke o planiranoj aktivnosti povede dovoljno računa o ishodu procjene utjecaja na okoliš, uključujući dokumentaciju o procjeni utjecaja na okoliš, kao i o primjedbana na istu primljenim u skladu sa Člankom 3. stavkom 8. i Člankom 4. stavkom 2. te o ishodu razgovora o kojima je bila riječ u Članku 5.

2. Zemlja porijekla treba pogodenoj zemlji dostaviti konačnu odluku o planiranoj aktivnosti zajedno s razlozima i okolnostima na kojima se temelji.

3. Ako prije nego što započnu radovi na toj aktivnosti zainteresirana strana dobije dodatne informacije o značajnom utjecaju planirane aktivnosti preko granica države, koje nisu bile dostupne u vrijeme donošenja odluke u vezi sa tom aktivnosti i koje su mogle stvarno utjecati na odluku, ta potpisnica treba odmah obavijestiti drugu zainteresiranu zemlju ili zemlje. Ako to neka od zainteresiranih zemalja zatraži, održat će se razgovori o tome da li odluku treba promijeniti.

Članak 7.

ANALIZA NAKON IZRADE PROJEKATA

1. Zainteresirane zemlje će na zahtjev jedne od njih odrediti da li i, ako da, u kojem opsegu treba izvršiti analizu nakon izrade projekta, vodeći računa o mogućem značajnom negativnom utjecaju aktivnosti preko granica države zbog čega je izvršena procjena utjecaja na okoliš u skladu s ovom Konvencijom. Svaka analiza provedena nakon izrade projekta treba posebno obuhvaćati nadzor aktivnosti i utvrđivanje svakog negativnog utjecaja preko granica države. Ovaj nadzor i utvrđivanje mogu se izvršiti sa ciljem da se ostvare ciljevi navedeni u Prilogu V.

2. Ako na temelju analize izvršene nakon izrade projekta zemlja porijekla ili pogodena zemlja imaju opravdane razloge za donošenje zaključka kako postoji značajan negativni utjecaj preko granica države ili ako su pronadeni čimbenici koji mogu izazvati takvu posljedicu, onda treba odmah obavijestiti drugu stranu. Zainteresirane zemlje se tada trebaju posavjetovati o neophodnim mjerama za smanjenje ili uklanjanje utjecaja.

Članak 8.

BILATERALNA I MULTILATERALNA SURADNJA

Potpisnice mogu održavati postojeće ili sklapati nove bilateralne ili multilateralne ugovore ili druge sporazume kako bi izvršile svoje obveze iz ove Konvencije. Ti ugovori ili drugi sporazumi mogu se temeljiti na elementima navedenim u Prilogu VI.

Članak 9.

PROGRAMI ISTRAŽfVANJA

Potpisnice trebaju posvetiti posebnu pažnju izradi ili intenziviranju posebnih programa istraživanja kojima je cilj:

(a) unaprijediti postojeće kvalitativne i kvantitativne metode za procjenu utjecaja planiranih aktivnosti,

(b) postići bolje razumijevanje uzročno-posljedičnih odnosa i njihove uloge u sveobuhvatnom gospodarenju okolišem,

(c) analizirati i pratiti učinkovito provođenje odluka o planiranim aktivnostima s namjerom da se posljedice svedu na minimum ili spriječe,

(d) izraditi metode za stimuliranje kreativnog pristupa u potrazi za ekološki prihvaljivim altemativama za planirane aktivnosti, načine proizvodnje i potrošnje,

(e) izraditi metodologiju za primjenu načela procjene utjecaja na okoliš na makro-gospodarskoj razini.

Potpisnice trebaju razmjenjivati rezultate gore navedenih programa.

Članak 10.

PRAVNI POLOŽAJ PRILOGA

Prilozi koji su dodani ovoj Konvenciji čine sastavni dio Konvencije.

Članak 11.

SASTANCI POTPISNICA

1. Potpisnice će se, koliko je to moguće, sastajati u vezi s godišnjim sjednicama viših savjetnika za probleme okoliša i voda pri vladama ECE. Prvi sastanak potpisnica treba sazvati najkasnije godinu dana nakon dana stupanja ove Konvencije na snagu. Nakon toga sastanke potpisnica treba održavati onda kada to potpisnice smatraju potrebnim ili na pismeni zahtjev neke potpisnice, pod uvjetom da u roku od šest mjeseci od kada im tajništvo proslijedi dotični zahtjev isti podrži najmanje jedna trećina potpisnica.

2. Potpisnice trebaju provoditi stalni nadzor nad provođenjem ove Konvencije, te imajući taj cilj na umu trebaju: (a) ocijeniti politiku i metodološki pristup procjeni utjecaja

na okoliš od strane potpisnica, u cilju daljnjeg unapređenja postupaka procjene utjecaja na okoliš preko granica države,

(b) razmjenjivati informacije u vezi s iskustvima stečenima pri sklapanju i provođenju bilatarelnih i multilateralnih ugovora ili drugih sporazuma koji se odnose na primjenu procjene utjecaja na okoliš preko granica države, a u kojima je jedna ili više potpisnica ugovorna strana,

(c) tražiti, kada je to prikladno, usluge nadležnih međunarodnih tijela i znanstvenih komiteta sa metodoloških i tehničkih aspekata koji se odnose na ostvarenje ciljeva ove Konvencije,

(d) na prvom sastanku razmotriti i jednoglasno prihvatiti poslovnik za sastanke,

(e) razmotriti i, kada je to potrebno, prihvatiti prijedloge za izmjenu ove Konvencije,

(f) razmotriti i poduzeti sve dodatne mjere koje mogu biti potrebne za ostvarenje ciljeva ove Konvencije.

Članak 12.

PRAVO GLASA

1. Svaka potpisnica ove Konvencije ima jedan glas.

2. Osim kako je utvrdeno u stavku 1. ovoga Članka, organizacije regionalne gospodarske integracije će, u pitanjima za koja su nadležne, ostvariti svoje pravo da glasuju sa brojem glasova koji je jednak broju njihovih zemalja Članica koje su potpisnice ove Konvencije. Ove organizacije ne smiju koristitT svoje pravo glasovanja ako su njihove zemlje Članice to pravo iskoristile, i obrnuto.

Članak 13.

TAJNIŠTVO

Izvršni tajnik Gospodarske komisije za Europu treba izvršavati sljedeće funkcije:

(a) sazivati i pripremati sastanke potpisnica,

(b) prosljedivati potpisnicama izvještaje i druge informacije dobivne u skladu s odredbama ove Konvencije,

(c) obavljati druge funkcije kako je utvrdeno u ovoj Konvenciji ili kako mogu odrediti potpisnice.

Članak 14.

IZMJENE KONVENCIJE

l. Svaka potpisnica može predložiti izmjene ove Konvencije. 2. Prijedlozi izmjena pismeno se dostavljaju tajništvu koje ih treba Froslijediti svim potpisnicama. Prijedlog izmjena treba razmotriti na sljedećem sastanku potpisnica, pod uvjetom da je tajništvo dostavilo ove prijedloge potpisnicama najmanje devedeset dana unaprijed.

3. Potpisnice trebaju uložiti sav svoj napor kako bi se dogovor o nekoj predloženoj izmjeni ove Konvencije postigao jednoglasno. Ako su iscrpljene sve mogućnosti da se ostvari jednoglasnost, bez da je postignut bilo kakav dogovor, izmjena može biti u krajnjem slučaju prihvaćena većinom od tri četvrtine glasova potpisnica koje su prisutne i koje glasuju na sastanku.

4. Izmjene ove Konvencije prihvaćene u skladu sa stavkom 3. ovoga Članka depozitar će dostaviti svim potpisnicama na ratifikaciju, odobrenje ili prihvaćanje. Za potpisnice koje su ih ratificirale, odobrile ili prihvatile one stupaju na snagu devedeset dana nakon što depozitar dobije obavijest o tome da ih je ratificiralo, odobrilo ili prihvatilo najmanje tri četvrtine tih potpisnica. Nakon toga za svaku drugu potpisnicu stupaju na snagu devedeset dana nakon što ta potpisnica položi svoj instrument ratifikacije, oddbrenja ili prihvaćanja izmjena.

5. U smislu ovoga Članka "potpisnice koje su prisutne i koje glasuju" označava potpisnice koje su prisutne i koje daju svoj pozitivni ili negativni glas.

6. Postupak glasovanja utvrden u stavku 3. ovoga Članlsa nema za cilj da unaprijed posluži kao primjer za buduće ugovore o kojima će se raspravljati u okviru Gospodarske komisije za Europu. ,

Članak 15.

RJEŠAVANJE SPOROVA

I. Ako između dvije ili više potpisnica dode do spora u vezi. sa tumačenjem ili primjenom ove -Konvencije, one trebaju pottažiti rješenje kroz pregovore ili bilo kojom drugom metodom rješavanja sporova koja je prihvatljiva za strane u sporu.

2. Kod potpisivanja, ratificiranja, prihvaćanja, odobravanja ili pristupanja ovoj Konvenciji, ili u bilo koje vrijeme nakon toga, svaka potpisnica može pismeno izjaviti depozitaru da za sporove koji neće biti riješeni u skladu sa stavkom 1. ovoga Članka prihvaća jedan ili oba dolje navedena načina rješavanja spora kao obvezujuće za svaku potpisnicu koja prihvaća istu obvezu:ž

(a) prosljedivanje spara pred Međunarodni sud,

(b) arbitražu u skladu s postupkom navedenim u Prilogu VII. 3. Ako su strane u sporu prihvatile oba načina za rješavanje sporova kako je navedeno u stavku 2. ovoga Članka, spor se može proslijediti samo Međunarodnom sudu, ako strane nisu dogovorile drugačije.

Članak 16.

POTPISIVANJE

Od 25. veljače do 1. ožujka 1996. u Espo-u (Finska), a nakon toga u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku do 2. rujna 1991. ova Konvencija bit će ponudena na potpisivanje državama članicama Gospodarske komisije za Europu kao i državama koje imaju savjetodavni položaj u Gospodarskoj komisiji za Europu u skladu sa stavkom 8. Rezolucije 36 (IV.) Gospodarskog i socijalnog vijeća od 28. ožujka 1947. te organizacijama regionalne gospodarske integracije koje sačinjavaju suverene države članice Gospodarske komisije za Europu, na koje su njihove države članice prenijele nadležnosti u vezi s pitanjima kojima se bavi ova Konvencija, uključujući nadležnost za sklapanje sporazuma koji se odnose na ta pitanja.

Članak 17.

RATIFIKACIJA, PRIHVAĆANJE, ODOBRENJE I PRISTUPANJE

1. Ova Konvencija podliježe ratificiranju, prihvaćanju ili odobrenju od država potpisnica i organizacija regionalne gospodarske integracije.

2. Ovoj Konvenciji će države i organizacije navedene u Članku 16. moći pristupiti od 3. rujna 1991.

3. Instrumente ratifikacije, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja treba položiti kod Generalnog tajnika Ujedinjenih naroda koji će obavljati funkciju depozitara.

4. Svaka organizacija navedena u Članku 16. koja posiane potpisnica ove Konvencije, a čija niti jedna država članica nije potpisnica, vezana je svim obvezama iz ove Konvencije. U slučaju da jedna ili više država članica takvih organizacija potpiše ovu Konvenciju, organizacija i njene države članice trebaju donijeti odluku o pripadajućim odgovornostima za ispunjenje obveza iz ove Konvencije. U takvom slučaju organizacija i države članice neće imati pravo istodobno koristiti prava iz ove Konvencije.

5. U svojim instrumentima ratifikacije, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja organizacije regionalne gospodarske integracije navedene u Članku 16. trebaju naznačiti opseg svoje nad

ležnosti u vezi sa pitanjima kojima se bavi ova Konvencija. Te organizacije također trebaju obavijestiti depozitara o svim dotičnim izmjenama opsega njihove nadležnosti.

Članak 18.

STUPANJE NA SNAGU

1. Ova Konvencija stupa na snagu devedeset dana nakon što se deponira šesnaesti instrument ratifikacije, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja.

2. U smislu stavka 1. ovoga Članka nikakav instrument kojeg deponira organizacija regionalne gospodarske integracije neće se smatrati kao dodatni uz one koje su deponirale države članice takve organizacije.

3. Za svaku državu ili organizaciju koja se navodi u Članku 16., a koja ratificira, prihvati ili odobri ovu Konvenciju ili istoj pristupa nakon deponiranja šesnaestog instrumenta ratifikacije, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja, ova Konvencija stupa na snagu devedeset dana nakon datuma kada ta država ili organizacija deponira instrument ratifikacije, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja.

Članak 19.

ISTUPANJE

U svako doba nakon četiri godine od dana kada je ova Konvencija stupila na snagu za određenu potpisnicu, ta potpisnica može istupiti iz ove Konvencije na temelju pismene obavijesti depozitaru. Svako istupanje stupa na snagu devedeset dana od datuma kada depozitar dobije obavijest. Istupanje neće utjecati na primjenu Članaka 3. do 6. ove Konvencije u vezi s planiranom aktivnosti o kojoj je poslana obavijest u skladu sa Člankom 3. stavkom I. ili upućen zahtjev u skladu sa Člankom 3. stavkom 7. prije nego što je istupanje stupilo na snagu.

Članak 20.

VJERODOSTOJNI TEKSTOVI

Izvorni primjerci ove Konvencije na engleskom, francuskom i ruskom jeziku koji su jednako vjerodostojni trebaju biti pohranjeni kod generalnog tajnika Ujedinjenih naroda.

U POTVRDU GORNJEG su niže potpisani, po pravovaljanom ovlaštenju, potpisali ovu Konvenciju.

SASTAVLJENO u Espo-u (Finska) danas, dvadesetpetog veljače tisućudevetstodevedesetprve.

PRILOG I.

POPIS AKTIVNOSTI

I. Rafinerije nafte (izuzevši poduzeća koja se bave samo proizvodnjom maziva iz nafte) i postrojenja za pretvaranje 500 ili više tona ugljena ili bitumenskog škriljevca dnevno u plinovito ili tekuće stanje.

2. Termoelektrane i druga postrojenja za sagorijevanje sa toplinskim kapacitetom od 300 ili više megavata, te nuklearne elektrane i drugi nuklearni reaktori (izuzevši istraživačka postrojenja za proizvodnju i preradu fizionog i drugog materijala pogodnog za primjenu u regenerativnim reaktorima, čija maksimalna snaga ne prelazi 1 kilovat trajnog toplinskg opterećenja).

3. Postrojenja konstruirana isključivo za proizvodnju ili obogaćivanje nukleamog goriva, za ponovnu preradu ozračenog nuklearnog goriva ili za uskladištenje, uklanjanje i preradu. radioaktivnog otpada.

4. Velika postrojenja za početnu proizvodnju lijevanog željeza i čelika, te za proizvodnju obojenih metala.

5. Postrojenja za dobivanje azbesta, te za preradu i pretvaranje azbesta i proizvoda koji sadrže azbest; za proizvode od azbestnog cementa za godišnjom proizvodnjom većom od 20.000 tona gotovih proizvoda; za frikcione materijale sa godišnjom proizvodnjom većom od 50 tona gotovih proizvoda; te za više od 200 tona azbesta za druge primjene godišnje.

6. Složena kemijska postrojenja.

7. Izgradnja autocesta, brzih cesta *) i linija međumjesnog željezničkog prometa, te zračnih luka sa pistom osnovne dužine 2.100 m ili više.

8. Naftovod i plinovod velikog promjera.

9. Trgovačke luke, a također i vodeni putevi i luke za promet vodenim putevima u unutrašnjosti kojima je moguć prolazak plovila iznad 1.350 tona.

10. Postrojenja za uklanjanje otpada u kojima se vrši spaljivanje, kemijska prerada ili zatrpavanje otrovnog i opasnog otpada.

11. Velike brane i spremnici.

12. Aktivnosti na odvođenju podzemnih voda u slučajevima kada godišnji volumen vode koju treba odvesti iznosi 10 milijuna kubičnih metara ili više.

13. Proizvodnja celuloze i papira u količini od 200 zrakom sušenih metričkih tona ili više dnevno.

14. Kopanje, vadenje i prerada rudače metala ili ugljena.

15. Proizvodnja ugljikovodika na moru.

16. Velika skladišna postrojenja na naftu, petrokemijske i kemijske proizvode.

17. Iskrcavanje velikih područja.

PRILOG II.

SADRŽAJ DOKUMENTACIJE 0 PROCJENI UTJECAJA NA OKOLIŠ

Informacija koja se uključuje u dokumentaciju o procjeni utjecaja na okoliš treba u skladu sa Člankom 4. minimalno sadržavati:

(a) opis planirane aktivnosti i njen cilj,

(b) opis, kada je to prikladno, realnih alternativa (na primjer, sa stanovišta lokacije i tehnologije) za planiranu aktivnost i također alternative koja ne predstavlja aktivnost,

U smislu ove Konvencije:

- "Autocesta" označava cestu koja je posebno projektirana i izgraAena za motorni promet, koja ne služi potrebama susjednih posjeda i koja:

(a) osim na posebnim točkama ili privremeno, ima posebne kolnike za dvosmjerni promet, međusobno odvojene jednom razdjelnom trakom koja nije namijenjena prometu ili, u izuzetnom slučaju, nekim drugim sredstvom,

(b) ne prelazi na nekoj razini niti jednu cestu, željezničku ili tramvajsku prugu ili pješačku stazu,

(c) ima posebne oznake za autocestu.

- "Brca cesta" omaeava cestu koja je rezervirana za motorni promet, a dostupna je samo sa petlji ili kontroliranih raskršća, te na kojoj je posebice zabranjeno zaustavljanje i parkiranje na voznim trakama.

(c) opis okoliša koji može biti znatno ugrožen zbog planirane aktivnosti i njenih altemativa,

(d) opis mogućeg utjecaja planirane aktivnosti i njenih alternativa na okoliš, te procjene njegovog značaja,

(e) opis ublažavajućih mjera kojima se negativni utjecaj na okoliš održava minimalnim,

(t) izričito navedene metode za precjenu i temeljne pretpostavke, kao i relevantno iskorištene podatke o okolišu,

(g) utvrđivanje Iaraznina a znanju i nejxsnoća koje su se p~ojavile pri sakupljanju tražetsih informacija,

(h) kada je to prikladno, prikaz programa praćenja i zbrinjavanja, te svih planova za analizu poslije projekta, . ~

(i) ne-tehnički sa~etak uključujući vizuall~o predočtnje kako je prikladno (karte, grafovi itd.)

PRILOG III.

OPĆENITI KRITERIJI ZA POMOĆ PRI ODREĐIVANJU EKOLOŠKOG ZNAČAJA AKTIVNOSTI KOJE NISU NAVEDENE U PRILOGU I.

1. U razmatranjuplaniranih aktivnosti askaje se odnosi Članak 2. stavak 5. ~aixl~esirana zemlja može razmot>lti.maže li aktivnost imati ~ utjecaj preko graaica-elržave peaeba~o na temelju jednog ili više sljedećih kriterija: ' _

(a) Veličina: planirane. aktivnosti koje su velike za tu vrstu aktivnosti,

(b) Lokacija: planirane aktivnosti koje sa smještene na ili u blizini područja s naročito osjetljivim ili važnim okolišem (npr. močvarna područja obuhvaćena Konvencijom Ramsar, nacionalni parkovi, prirodni rezervati, lokacije ed posebneg zaa~tvenog interesa, ili lokacije od arheolo~kog, kultmnog ili psvijesnoi . značaja); isto tako planirane aktivnosti na lokacijama gdje bi karakteristike planiranog razvoja mogle imati znač~jan utjecaj na stanovništvo,

(c) Posljedice: planirane aktivnosti sa po3lbno slo~enim i potencijalno negativnim posljedicama, uključujuct'r 0~te koje izazi" vaju štetne posljedice za ljude ili vrijedne vrstc i organizme, one koji ugrožavaju sadašnje ili potencijalno korišteye u~hvaćenog područja i one koje izazivaju dodatno opterećertje koje kapacitet okoliša ne može i2držati.

2. U tu svrhu zaintergsirane će zemlje razmotriti planirane aktivnosti koje su smještene u blizini meQunarodne graniee kao i udaljenije planirane aktivnosti koje bi mogle izazvati ozbiljne posljedice preko granica države na velikoj udaljenosti od mjesta gdje se odvijaju.

PRILOG IV.

ISTRAŽNI POSTUPAK

1. Potpisnica iIi potpisnice koja(e) podnosi(e) zahtjev treba(ju) obavijestiti tajnišlvo da će istražnoj komisiji foimiranoj u skladu s odredbama ovog priloga uputiti pitactje o teme može li planirana aktivnost navedena u Prilogu I. ima6 značajan negativni utjecaj preko granica države. U toj obavijesti trtba navesti ptedmet ispitivanja, Tajništvo treba odmah obavijestiti sve potpisnice ove Konvencije o upućivanju tos pitanja.

2. Istražna komisija će se sastojati od tri Člana. Strana koja podnosi zahtjev i druga strana u istražnom postupku trebaju imenovati jednog znanstvenog ili tehničkog stručnjaka, a dva tako imenovana stručnjaka će sporazumno imenovati trećeg koji će biti predsjednik istražne komisije. Ovaj zadnji ne smije biti sunarodnjak jedne od strana u istražnom postupku, niti on ili ona smije imati stalno boravište na teritoriju jedne od tih strana, niti smije biti zaposlen od strane bilo koje od njih, niti je dozvoljeno da se bavio tim predmetom ranije u bilo kojoj drugoj funkciji.

3. Ako se u roku od dva mjeseca od imenovanja drugog stručnjaka ne odredi predsjednik istražne komisije, izvršni tajnik Gospodarske komisije za Europu treba, na zahtjev bilo koje od strana, odrediti predsjednika u roku od sljedeća dva mjeseca.

4. Ako jedna od strana u istražnom postupku ne imenuje jednog stručnjaka u roku od mjesec dana od primitka obavijesti od tajništva, druga strana može obavijestiti izvršnog tajnika Gospodarske komisije za Europu koji će odrediti predsjednika istražne komisije u roku od sljedeća dva mjeseca. Nakop što bude određen, predsjednik istražne komisije treba zatražiti od strane koja nije imenovala stručnjaka da to učini u roku od mjesec dana. Nakon toga predsjednik treba obavijestiti izvršnog tajnika Gospodarske komisije za Europu koji će izvršiti to imenovanje u sljedeća dva mjeseca.

5. Istražna komisija treba donijeti svoj vlastiti poslovnik.

6. Istražna komisija može poduzeti sve prikladne mjere za izvršavanje svoje funkcije.

7. Strane u istražnom postupku trebaju omogućiti rad istražne komisije, te će posebno, koristeći sva raspoloživa sredstva:

(a) dostaviti sve relevantne dokumente, sredstva i informacije, i

(b) omogućiti, kada je potrebno, pozivanje svjedoka ili stručnjaka i uzeti njihove izjave.

8. Strane i stručnjaci trebaju štititi povjerljivost svake informacije koju dobiju u povjerenju tijekom rada istražne komisije. 9. Ako se jedna od strana u istražnom postupku ne pojavi pred istražnom komisijom ili ne predoči svoj slučaj, druga strana može zatražiti od istražne komisije da nastavi sa postupkom i završi svoj posao. Ako je jedna strana odsutna ili ne predoči svoj slučaj, to neće biti prepreka za nastavak i dovršenje rada istražne komisije.

I0. Ukoliko istražna komisija ne odredi drugačije radi posebnih okolnosti u predmetu, troškove istražne komisije, uključujući naknadu njenim Članovima, trebaju snositi strane u istražnom postupku u jednakom omjeru. Istražna komisija treba voditi evidenciju svih svojih izdataka i njihov konačni obračun dostaviti stranama.

11. Svaka strana koja je zainteresirana za stvarnu prirodu predmeta u istražnom postupku, te na koju mišljenje o predmetu može imati utjecaja, može se uključiti u postupak uz odobrenje istražne komisije.

12. Odluke istražne komisije o proceduralnim pitanjima donose se većinom glasova njenih Članova. Konačno mišljenje

istražne komisije treba odražavati stanovište većine njenih Članova i obuhvaćati svako drugačije stanovište.

13. Istražna komisija treba dostaviti svoje konačno mišljenje u roku od dva mjeseca od dana kada je osnovana, ukoliko ne bude smatrala da je taj rok potrebno produžiti za razdoblje ne duže od dva mjeseca.

14. Konačno mišljenje istražne komisije treba se zasnivati na priznatim znanstvenim načelima. lstražna komisija treba konačno mišljenje dostaviti stranama u istražnom postupku i tajništvu.

PRILOG V.

ANALIZA POSLIJE PROJEKTA

Ciljevi obuhvaćaju:

(a) praćenje poštovanja uvjeta utvrdenih u ovlaštenju za ili odobrenju aktivnosti, te učinkovitost mjera za ublažavanje,

(b) pregled utjecaja radi ispravnog zbrinjavanja i da bi se moglo uhvatiti u koštac s neizvjesnostima,

(c) potvrdu prijašnjih predvidanja da bi se iskustvo moglo prenijeti na buduće aktivnosti iste vrste.

PRILOG VI.

ELEMENTI BILATERALNE I MULTILATERALNE SURADNJE

l. Tamo gdje je to prikladno, zainteresirane zemlje mogu utvrditi institucionalne mehanizme ili proširiti mandat postojećih institucionalnih mehanizama u okviru bilateralnih i multilateralnih sporazuma kako bi se omogućilo puno djelovanje ove Konvencije.

2. Bilateralni i multilateralni sporazumi ili drugi mehanizmi mogu obuhvaćati:

(a) sve dodatne zahtjeve za provoQenje ove Konvencije, vodeći računa o specifičnim uvjetima dotičnog područja,

(b) institucionalne, administrativne i druge mehanizme koji se uspostavljaju na osnovi uzajamnosti i istovjetnosti,

(c) uskladivanje politike i mjera za zaštitu okoliša kako bi se postigla što je moguće veća sličnost među standardima i metodama koje se odnose na provođenje procjene utjecaja na okoliš,

(d) metode za izradu, unapređenje i/ili uskladenje pri utvrđivanju, mjerenju, predvidanju i procjeni utjecaja; te pri analizi poslije projekta,

(e) metode i programi za izradu i/ili unapređenje kod prikupljanja, analize, pohranjivanja i pravovremenog širenja usporedivih podataka koji se odnose na kvalitetu okoliša, kako bi se osigurao ulaz u procjenu utjecaja na okoliš,

(f) utvrđivanje praga razine i specifičnih kriterija za odredivanje značaja utjecaja preko granica države koji se odnose na lokaciju, prirodu ili veličinu planiranih aktivnosti, a na koje će se primijeniti procjena utjecaja na okoliš u skladu s odredbama ove Konvencije; te utvrđivanje kritičnih vrijednosti onečišćenja preko granica države,

(g) provođenje zajedničke procjene utjecaja na okoliš, tamo gdje je to prikladno, izradu zajedničkih programa praćenja, meQusobno kalibriranje uredaja za praćenje i uskladivanje metodologije sa ciljem da se podaci i dobivene informacije učine kompatibilnima. I

ARBITRAŽA

1. Potpisnica koja je tužilac ili potpisnice koje su tužioci trebaju obavijestiti tajništvo da su se potpisnice složile da se spor uputi na arbitražu u skladu sa Člankom 15. stavkom 2. ove Konvencije. U obavijesti treba navesti predmet arbitraže, te treba posebno obuhvatiti one Članke ove Konvencije čije je tumačenje ili primjena spomo. Tajništvo će primljenu informaciju proslijediti svim potpisnicama ove Konvencije.

2. Arbitražni sud će se sastojati od tri Člana. Potpisnica ili potpisnice tužioci i druga potpisnica ili potpisnice u sporu trebaju imenovati arbitražnog suca, a dva na taj način određena arbitražna suca trebaju sporazumno imenovati trećeg arbitražnog suca koji će biti predsjednik arbitražnog suda. Ovaj zadnji ne smije biti iste nacionalnosti kao jedna od strana u sporu, niti smije imati stalno boravište na području jedne od ovih strana, niti smije biti zaposlen od strane jedne od njih, niti je dozvoljeno da se bavio tim slučajem ranije u bilo kojoj drugoj funkciji.

3. Ako se u roku od dva mjeseca od imenovanja drugog arbitražnog suca ne odredi predsjednik arbitražnog suda, izvršni tajnik Gospodarske komisije za Europu na zahtjev bilo koje strane u sporu odredit će predsjednika u roku sljedeća dva mjeseca.

4. Ako jedna od strana u sporu ne imenuje arbitražnog suca u roku od dva mjeseca od primitka zahtjeva, druga strana može obavijestiti izvršnog tajnika Gospodarske komisije za Europu, koji će odrediti predsjednika arbitražnog suda u roku od sljedeća dva mjeseca. Nakon imenovanja predsjednik arbitražnog suda treba zatražiti od strane koja nije imenovala arbitražnog suca da to učini u roku od dva mjeseca. Nakon tog vremena predsjednik treba obavijestiti izvršnog tajnika Gospodarske komisije za Europu koji će izvršiti to imenovanje u sljedeća dva mjeseca.

5. Arbitražni sud će donijeti odluku u skladu s međunarodnim zakonom i u skladu s odredbama ove Konvencije. . 6. Svaki arbitražni sud osnovan prema odredbama utvrdenim u ovom tekstu treba sastaviti svoj vlastiti poslovnik.

7. Odluke arbitražnog suda, kako o postupku tako i o predmetu, donose se većinom glasova njegovih Članova.

8. Sud može poduzeti sve prikladne mjere u svrhu utvrđivanja činjenica.

9. Strane u sporu trebaju omogućiti rad arbitražnog suda, te posebno trebaju, koristeći sva raspoloživa sredstva:

(a) dostaviti sve relevantne dokumente, sredstva i informacije, i

(b) omogućiti, kada je potrebno, pozivanje svjedoka ili stručnjaka i uzeti njihove izjave.

10. Strane i arbitražni suci trebaju štititi povjerljivost svake informacije koju dobiju u povjerenju tijekom postupka arbitražnog suda.

11. Arbitražni sud može na .zahtjev jedne od strana preporučiti prijelazne zaštitne mjere.

12. Ako se jedna od strana u sporu ne pojavi pred arbitražnim sudom ili ne brani svoj slučaj, druga strana može zatražiti od arbitražnog suda da nastavi sa postupkom i donese konačnu odluku. Ako je jedna strana odsutna ili ne pristupi obrani svog

slučaja, to rreće biti prepreica za nastavak postupka. Prije donošenja konačne odluke arbitražni sud se ~era atvjeriti da je zahtjev uterneljen na činjelticama i zakonu.

13. Arbitražni sud može saslušati i donijeti oalluk,u o protuzahtjevima koji proizlaze direktno iz predmeta spora.

14. Ukoliko arbitražni sud ne odredi drugačije radi posebnih okolnosti u predmetu, troškove ubitražnog suda, uključujući ctaknadu njegovim Članovima; trebaju snositi strane u sporu u jednakom omjeru. Arbitra~i sud treba voditi evidenciju svih svojih izdataka i njihov konačni obračun dostaviti stranama.

15. Svaka potpisnica ove Konvencije koja je zainteresirana. za pravnu prirodu predmeta u sporu, te na koju mišljenje o predmetu može imati utjecaja, može se uključiti u posti~psk uz odobrenje arbitražnog suda. . .

16. Arbitražni sud treba donijeti svoju odluku u roku od-pet mjeseci od dana kada je osnovan, uko6ko ne utvrdi! da.je potrebno produžiti vremenski rok na ne više od pet mjestci.

1?. Odluka arbitražnog suda treba biti popraćena s objašnjenjem razloga. Ona je konačna 't obvezujuća za sve strane u sporu. Arbitražni sud treba dostaviti odluku stranama u sporu i tajništvu. Tajništvo treba primljenu infottnaciju proslijediti svim potpisnicama ove Konvencije.

18. Svaki spor koji bi mogao nastati među siranama u odnosu na tumačenje ili provoQenje odluke bilo koja strana može uputiti arbitražnom sudu koji je don'ro odluku, ili ako se do njega ne može doći, onda drugotn arbitražnom sudu osnovanom u tu svrhu na isti način kao i prvi. ,

Članak 3.

O provođenju ovoga Zakona brinut će se Državna uprava za zaštitu okoliša.

Članak 4.

Ovlašćuje se Vlada Republike Hrvatske za donošenje propisa za izvršenje ovoga Zakona.

Članak 5.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 351-O l /96-02/04

Zagreb, 19. travnja 1996.

ZASTUPNIČKI DOM

SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik

Zastupničkog doma Sabora

akademik Vlatko Pavletić, v. r.


Prema Ustavu Republike Hrvatske, a uzimajući u obzir jedno od glavnih načela prava ignorantia iuris nocet (s latinskog nepoznavanje prava šteti - nitko se ne može ispričavati da nije znao da nešto zakonom nije bilo zabranjeno ili regulirano), prije nego što stupe na snagu zakoni i svi drugi propisi državnih tijela obvezno se objavljuju u Narodnim novinama. Osim zakona i drugih akata Hrvatskog sabora, u Narodnim novinama objavljuju se uredbe i drugi akti Vlade Republike Hrvatske, pravilnici, naredbe, napuci koje donose nadležni ministri, presude Ustavnog suda Republike, imenovanja i razrješenja državnih dužnosnika, veleposlanika, te i svi drugi akti državnih institucija. Također u posebnom dijelu (Narodne novine - Međunarodni ugovori) objavljuju se međunarodni ugovori koje je sklopila Republika Hrvatska. U narodnim novinama nalazi se i oglasnik javne nabave.