VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji (»Narodne novine - Međunarodni ugovori«, broj 4/94.), objavljuje se na hrvatskom jeziku:

KONVENCIJA

O MEĐUNARODNOM PRIZNANJU PRAVA NA ZRAKOPLOVU

Smatrajući da je Konferencija međunarodnog civilnog zrakoplovstva, održana u Chicagu u studenom i prosincu 1944. preporučila skoro prihvaćanje Konvencije u svezi prijenosa prava na zrakoplovu,

Smatrajući da je u interesu daljnjeg razvoja međunarodnog civilnog zrakoplovstva vrlo poželjno prava na zrakoplovu priznavati u međunarodnim razmjerima,

Potpisnisi su se, propisno za to ovlašteni, složili u ime svojih vlada o slijedećem:

(1) Obvezuju se države ugovornice da priznaju:

(a) pravo vlasništva na zrakoplovu;

(b) pravo stjecanja zrakoplova njegovom kupnjom zajedno s vlasništvom na njemu;

(c) pravo raspolaganja zrakoplovom na osnovu najma od šest ili više mjeseci;

(d) založno pravo, hipoteku ili slična prava na zrakoplovu koja su ugovorno ustanovljena u svrhu osiguranja namirenja tražbine, uz uvjet da su takva prava:

(i) ustanovljena u skladu sa zakonom državne ugovornice u kojoj je zrakoplov registriran u vrijeme njihovog konstituiranja, i

(ii) uredno upisana u javni registar države ugovornice u kojoj je zrakoplov registriran.

Urednost redoslijeda upisa u različitim državama ugovornicama utvrđuje se prema zakonu države ugovornice u kojoj je zrakoplov registriran u vrijeme svakog upisa.

(2) Ništa u ovoj Konvenciji neće spriječiti priznavanje drugih prava na zrakoplovu sukladno zakonu bilo koje države ugovornice; međutim, države ugovornice neće prihvatiti ili priznati prednost bilo kojem pravu u odnosu na prava navedena u stavku (1) ovog članka.

(1) Svi upisi koji se odnose na zrakoplov unose se u isti registar.

(2) Učinak upisa nekog od prava navedenih u stavku (1) članka I. u odnosu na treće osobe utvrđuje se u skladu sa zakonom države ugovornice u kojoj je to pravo upisano, osim ako ovom Konvencijom nije drugačije određeno.

(3) Svaka država ugovornica može zabraniti upis nekog prava na zrakoplov koje nije valjano ustanovljeno u njezinom nacionalnom zakonodavstvu.

(1) Adresa organa zaduženog za vođenje registra mora biti naznačena na svjedodžbi o registraciji svakog zrakoplova.

(2) Svaka osoba može dobiti od ovog organa ovjerene kopije ili izvatke upisanih podataka koji svjedoče o istinitosti navoda u registru dok se ne dokaže suprotno.

(3) Ako zakon države ugovornice predviđa da prijava dokumenta zamjena za upis, ta prijava ima, u smislu ove Konvencije, isti učinak kao i upis. U tom slučaju, poduzet će se odgovarajuće mjere da takav dokument bude dostupan javnosti.

(4) Organ koji vodi registar može ubirati razumne naknade za usluge koje pruža.

(1) U slučaju da bilo koje potraživanje na ime:

(a) tražbine za spašavanje zrakoplova ili

(b) tražbine izvanrednog troška nužnog za očuvanje zrakoplova ima prednost, po zakonu države ugovornice u kojoj su radnje spašavanja i očuvanja završene, u odnosu na druga založna prava na zrakoplovu, to će pravo države ugovornice priznati i dati mu prvenstvo u odnosu na sva druga prava.

(2) Tražbine navedene u stavku (1) ovog članka namiruju se obrnutim redom od slijeda događaja s kojima u svezi su nastala.

(3) Bilo koje od rečenih prava može se, unutar roka od tri mjeseca od datuma završetka spašavanja odnosno očuvanja zrakoplova, unijeti u registar.

(4) Nakon proteka tri mjeseca iz stavka (3), navedena prava neće biti priznata od država ugovornica osim ako je unutar tog razdoblja:

(a) pravo upisano u registar sukladno stavku (3), i

(b) iznos tražbine utvrđen dogovorom ili je u vezi s tražbinom pokrenut sudski postupak. U tom slučaju nadležni sud utvrđuje uzroke prekida ili obustave roka.

(5) Odredbe ovog članka primjenjuju se na odredbe iz stavka (2) članka I.

Prvenstvo prava navedenog u stavku (1) (d) članka I. obuhvaća i sve osigurane iznose. Međutim, iznos uključenih kamata neće prijeći iznos dospjelih za isplatu u razdoblju od tri godine koje prethode izvršnom postupku zajedno sa onim dospjelim u toku tog postupka.

U slučaju pljenidbe ili prisilne prodaje zrakoplova ili nekog prava na zrakoplovu, države ugovornice nisu obvezne, na štetu pljenidbenog vjerovnika ili vjerovnika koji traži izvršenje ili kupca, priznati bilo koje pravo navedeno u stavku (1) članka I., ili prijenos nekog od tih prava, ako ga je utemeljila ili je njegov prijenos obavila osoba protiv koje se vodi postupak prisilne prodaje ili izvršenja, a ona je s tim upoznata.

(1) Postupci prisilne prodaje zrakoplova utvrđuju se zakonom države ugovornice u kojoj se prodaja obavlja.

(2) Ipak, moraju se poštivati ove odredbe:

(a) datum i mjesto prodaje utvrđuju se najmanje šest mjeseci unaprijed;

(b) pljenidbeni vjerovnik mora podnijeti sudu ili svakome drugom nadležnom organu izvadak upisa koji se odnosi na zrakoplov. Najmanje mjesec dana prije utvrđenog datuma prodaje on je mora oglasiti u mjestu gdje je zrakoplov registriran, u skladu s odredbama lokalnog zakona i preporučenim pismom upućenim, po mogućnosti, zračnom poštom na adrese iz registra, te obavijestiti o tome vlasnika i nosioca prava ili vjerovnike o pravu prvenstva koji su upisani u registar u skladu s stavkom (3) članka IV.

(3) Posljedice nepoštivanja odredaba stavka (2) predviđene su zakonom države ugovornice u kojoj je obavljena prodaja. Međutim, svaka prodaja obavljena u suprotnosti s pravilima što su utvrđena u ovom stavku može biti poništena ako neka osoba koja je zbog takvog prekršaja pretrpjela štetu podnese tužbu u roku od šest mjeseci od dana prodaje.

(4) Bilo kakva prisilna prodaja ne može biti obavljena ako se prodajnom cijenom ne gase prava ustanovljena pred nadležnim organom koja, u smislu ove Konvencije, imaju prvenstvo nad potraživanjima pljenidbenog vjerovnika ili ako ih ne preuzme kupac kao svoju obvezu.

(5) Kad je na teritoriju države ugovornice na kojem se obavlja prisilna prodaja štetu osobama ili imovini na zemlji nanio zrakoplov opterećen nekim od prava predviđenim člankom I. kao osiguranja namirenja tražbina, u slučaju pljenidbe toga ili svakog drugog zrakoplova koji ima istog vlasnika, a opterećen je sličnim tražbinama u korist istog vjerovnika, nacionalni zakon spomenute države ugovornice može propisati:

(a) da se odredbe stavka (4) ne primjenjuju na oštećenike ili njihove zastupnike kad su oni pljenidbeni vjerovnici;

(b) da se prava predviđena u članku I., koja osiguravaju namirenje tražbine i opterećuju zaplijenjeni zrakoplov, mogu suprotstaviti zahtjevima oštećenika ili njihovih zastupnika samo do svote od 80% od njegove prodajne cijene.

Međutim, navedene odredbe ovog stavka ne mogu se primijeniti kad je štetu izazvanu na zemlji nadoknadio korektno i na zadovoljavajući način korisnik zrakoplova ili, u njegovo ime, država ili osiguravajuće društvo bilo koje države.

Ako ne postoji bilo kakvo drugo ograničenje predviđeno zakonom države ugovornice u kojoj se obavlja prisilna prodaja zrakoplova, smatra se da je šteta dovoljno nadoknađena, u smislu ovog stavka, ako iznos osiguranja odgovara vrijednosti zaplijenjenog zrakoplova kad je bio nov.

(6) Legalno dospjeli troškovi po zakonu države ugovornice u kojoj se obavlja prodaja, a nagomilani su u toku postupka izvršenja radi prodaje i u zajedničkom interesu vjerovnika, naplaćuju se od iznosa dobivenog od prodaje prije svih drugih potraživanja, čak i onih koja imaju prednost u smislu članka IV.

Prisilnom prodajom zrakoplova prema odredbama članka VII. prenosi se vlasništvo nad zrakoplovom oslobođeno svih prava koja nije preuzeo kupac.

Osim u slučaju prisilne prodaje obavljene u skladu s odredbama članka VII., bilo kakav prijenos upisa ili registracije zrakoplova iz registra jedne države ugovornice u registar druge države ugovornice ne može biti obavljen bez prethodnog gašenja upisanih prava ili bez suglasnosti nosioca tih prava.

(1) Ako se na temelju zakona države ugovornice u kojoj je zrakoplov registriran neko od prava predviđenih u članku I., koje je propisno upisano na zrakoplov i utemeljeno kao osiguranje za namirenje tražbina, proširi na rezervne dijelove uskladištene na jednom mjestu ili više određenih mjesta, takvo proširenje prava priznat će sve države ugovornice, uz uvjet da spomenuti dijelovi ostanu na navedenim mjestima i da se odgovarajućom objavom, preko oglasa na licu mjesta, treće osobe propisno obavijeste o vrsti i opsegu prava koje zadužuje te dijelove, navodeći registar u koji je takvo pravo upisano te ime i adresu imaoca prava.

(2) Upisanom dokumentu prilaže se popisna lista koja sadrži vrstu i približan broj spomenutih dijelova. Ti dijelovi mogu biti zamijenjeni sličnim dijelovima bez utjecaja na pravo vjerovnika.

(3) Odredbe članka VII.(1) primjenjuju se na prisilnu prodaju rezervnih dijelova. Međutim, ako potraživanje pljenidbenog vjerovnika nema bilo kakvo stvarno osiguranje, smatra se da je, po odredbama članka VII., stavka (4), dopuštena licitacija čiji je iznos dvije trećine vrijednosti rezervnih dijelova koju su utvrdili stručnjaci što ih odredi nadležni organ prodaje. Osim toga, pri podjeli prihoda od prodaje, nadležni organ prodaje može u korist pljenidbenog vjerovnika iznos namijenjen vjerovnicima s pravom prvenstva ograničiti na dvije trećine prihoda od prodaje nakon odbitka troškova što su predviđeni u članku VII. stavak (6).

(4) U smislu ovog članka, izraz »rezervni dijelovi« odnosi se na sastavne dijelove zrakoplova, motore, elise, radiouređaje, instrumente, opremu, pribor, dijelove tih raznih elemenata i, uopće, na sve druge predmete bilo koje vrste koji su zadržani radi zamjene sastavnih dijelova zrakoplova.

(1) Odredbe ove Konvencije primjenjuju se u svakoj državi ugovornici samo na zrakoplove koji su registrirani u nekoj drugoj državi ugovornici.

(2) Međutim, države ugovornice primjenjuju na zrakoplove koji su registrirani na njihovu teritoriju:

(a) odredbe članaka II., III., IX, i

(b) odredbe članka IV. osim ako su spašavanje ili operacije očuvanja završene na njihovom vlastitom teritoriju.

Odredbe ove Konvencije ne utječu ni u čemu na pravo država ugovornica da u odnosu na zrakoplov pristupe mjerama izvršenja što su predviđene njihovim nacionalnim zakonima o imigraciji, carini i zračnoj plovidbi.

Ova se Konvencija ne primjenuje na zrakoplove koji se koriste u vojne, carinske i policijske svrhe.

Radi primjene ove Konvencije, nadležni sudski i administrativni organi država ugovornica mogu međusobno neposredno kontaktirati, osim ako to njihovim nacionalnim zakonima nije drugačije utvrđeno.

Države ugovornice obvezuju se da će poduzeti potrebne mjere kako bi se osigurala provedba odredaba ove Konvencije i o tome će, bez odgode, izvijestiti glavnog tajnika Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva.

Izraz »zrakoplov«, u smislu ove Konvencije, obuhvaća osnovnu strukturu, motore, elise, radiouređaje i sve dijelove namijenjene za rad zrakoplova, bez obzira na to jesu li na njemu ugrađeni ili su privremeno od njega odvojeni.

Ako se na teritoriju što ga u međunarodnim odnosima predstavlja neka država ugovornica vodi poseban registar o upisu zrakoplova, svako pozivanje u ovoj Konvenciji na zakon države ugovornice razumijeva se kao pozivanje na zakon tog teritorija.

Ova Konvencija ostaje otvorena za potpisivanje sve dok ne stupi na snagu uz uvjete predviđene u članku XX.

(1) Ovu će Konvenciju ratificirati države potpisnice.

(2) Ratifikacijski instrumenti bit će deponirani u arhivima Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva koja će u datumu deponiranja obavijestiti sve države potpisnice i pristupnice.

(1) Kad dvije države potpisnice deponiraju svoje ratifikacijske instrumente ova Konvencija za njih stupa na snagu devedesetog dana od deponiranja drugog ratifikacijskog instrumenta. U odnosu na svaku drugu državu koja deponira svoj ratifikacijski instrument nakon ovog datuma, Konvencija će stupiti na snagu devedesetog dana od deponiranja tog instrumenta,

(2) Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva obaviještava svaku državu potpisnicu o datumu stupanja na snagu ove Konvencije.

(3) Odmah nakon stupanja na snagu, ova Konvencija bit će registrirana kod Ujedinjenih naroda preko generalnog tajnika Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva.

(1) Nakon stupanja na snagu, ova Konvencija bit će otvorena radi pristupa država koje nisu potpisnice.

(2) Pristup se obavlja deponiranjem instrumenta o pristupu u arhivu Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva, koja će izvijestiti o datumu deponiranja svaku državu potpisnicu i pristupnicu.

(3) Pristup stupa na snagu devedesetog dana od deponiranja instrumenta o pristupu u arhivu Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva.

(1) Svaka država ugovornica može otkazati ovu Konvenciju obavijestivši o otkazu Međunarodnu organizaciju civilnog zrakoplovstva koja o datumu primitka te obavijesti obavještava svaku državu potpisnicu i pristupnicu.

(2) Otkaz stupa na snagu šest mjeseci od datuma primitka obavijesti o otkazu u Međunarodnoj organizaciji civilnog zrakoplovstva.

(1) Svaka država može u trenutku deponiranja svojeg instrumenta o ratifikaciji ili pristupu, izjaviti da njezino prihvaćanje ove Konvencije ne obuhvaća i neki teritorij ili više teritorija što ih ona zastupa u međunarodnim odnosima.

(2) Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva obavještava o ovoj izjavi sve države potpisnice ili pristupnice.

(3) Osim na teritorije u odnosu na koje je dana izjava u skladu sa stavkom (1) ovog članka, ova se Konvencija primjenjuje na sve teritorije što ih država ugovornica predstavlja u međunarodnim odnosima.

(4) Svaka država može posebno pristupiti ovoj Konvenciji u ime svih teritorija ili bilo kojeg teritorija u odnosu na koje je dala izjavu u skladu sa stavkom (1) ovog članka; u tom slučaju, odredbe stavka (2) i (3) članka XXI. odnose se na takav pristup.

(5) Svaka država ugovornica može, u skladu s odredbama članka XXII., otkazati ovu Konvenciju, posebno za sve teritorije ili za bilo koji od teritorija što ih ta država zastupa u međunarodnim odnosima.

U potvrdu tome punomoćnici, uredno za to ovlašteni, potpisali su ovu Konvenciju.

Sastavljeno u Genevi, 19. lipnja 1948., na francuskom, engleskom i španjolskom jeziku, svi tekstovi koji su jednako vrijedni.

Ova će Konvencija biti deponirana u arhivi Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva gdje će, u skladu s člankom XVIII., ostati otvorena radi potpisivanja.

Konvencija je stupila na snagu 17. rujna 1953., a Republika Hrvatska stranka je ove Konvencije od 3. siječnja 1994. godine.

Alžir Luxembourg

Argentina Libanon

Australija Mađarska

Bangladeš Madagaskar

Belgija Makedonija

Bosna i Hercegovina Maldivi

Brazil Mali

Centralno Afrička Republika Mauritanija

Čad Mauricijus

Čile Meksiko

Danska Monako

Dominikanska Republika Maroko

Ekvador Nizozemska

Egipat Njemačka

El Salvador Niger

Estonija Norveška

Etiopija Obala Slonovače

Filipini Oman

Francuska Pakistan

Gabon Paragvaj

Grčka Peru

Grenada Portugal

Gvatemala Rumunjska

Gvineja Ruanda

Hrvatska Senegal

Haiti Sejšeli

Island Sjedinjene Države

Islamska Republika Iran Šri Lanka

Irak Švedska

Irska Švicarska

Italija Tajland

Kuba Togo

Kamerun Tunis

Kina Turkmenistan

Kolumbija Ujedinjeno Kraljevstvo

Kongo Urugvaj

Kuvajt Venecuela

Laos Zimbabve

Libija