VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 32. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (»Narodne novine«, br. 53/91 i 73/91), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 5. travnja 1996. godine donijela

UREDBU

O POTVRĐIVANJU UGOVORA O POTICANJU I UZAJAMNOJ ZAŠTITI ULAGANJA, IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE REPUBLIKE ČILE

Potvrđuje se Ugovor o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja, između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Čile, potpisan u Santiagu, 28. studenoga 1994. godine, u dva izvornika, na hrvatskom, španjolskom i engleskom jeziku.

Tekst Ugovora na hrvatskom jeziku glasi:

Vlada Republike Hrvatske i Vlada Republike Čile, u daljnjem tekstu »ugovorne stranke«,

želeći ojačati gospodarsku suradnju na zajedničku dobrobit obiju država;

namjeravajući stvoriti i održati povoljne uvjete za ulaganja ulagatelja jedne ugovorne stranke, što podrazumijeva i prijenos kapitala, na teritoriju druge ugovorne stranke;

uviđajući da uzajamno poticanje i zaštita takvih stranih ulaganja doprinosi gospodarskom napretku obje države;

ugovorile su kako slijedi:

Za potrebe ovog Ugovora:

(1) »Ulagatelj« se odnosi na sljedeće subjekte s ulaganjima na teritoriju druge ugovorne stranke u skladu s ovim Ugovorom:

a) fizičke osobe koje se, u skladu sa zakonima te ugovorne stranke smatraju njezinim državljanima;

b) pravne osobe, uključujući društva, korporacije, poslovna udruženja i druge pravno priznate subjekte osnovane ili na drugi način organizirane u skladu sa zakonima te ugovorne stranke te imaju svoje sjedište, kao i stvarne gospodarske aktivnosti na teritoriju te iste ugovorne stranke.

(2) »Ulaganje« se odnosi na bilo koju imovinu, pod uvjetom da je ulaganje odobreno u skladu sa zakonima i propisima druge ugovorne stranke, te uz ostalo uključuje:

a) pokretnine i nekretnine i sva druga stvarna prava kao što su hipoteka i ručni zalog, te pravo zadržaja;

b) dionice, zadužnice i sve druge vrste udjela u društvima;

c) zajam ili drugo potraživanje koje glasi na novac ili druge činidbe koje imaju gospodarsku vrijednost;

d) intelektualna prava i prava industrijskog vlasništva, uključujući autorska prava, patente, zaštitne znakove, zaštitne nazive, tehnološke postupke, znanje i iskustvo i ugled;

e) koncesije date po zakonu ili ugovorom, uključujući koncesije na istraživanje, razvijanje, vađenje i iskorištavanje prirodnih bogatstava.

(3) »Teritorij« se odnosi, i kod jedne i kod druge ugovorne stranke, na područje pod njezinim suverenitetom isto kao i na gospodarski pojas i epikontinentalni pojas nad kojima ta ugovorna stranka ostvaruje svoja suverena prava ili jurisdikciju u skladu s međunarodnim pravom.

Ovaj Ugovor primjenjivat će se na ulaganja ulagatelja jedne ugovorne stranke na teritoriju druge ugovorne stranke, izvršena u skladu s njezinim zakonodavstvom, prije ili poslije stupanja ovog Ugovora na snagu. Međutim, on se neće primjenjivati na sporove nastale prije njegovog stupanja na snagu ili na sporove izravno vezane uz događaje koji su se dogodili prije njegovog stupanja na snagu.

(1) Svaka ugovorna stranka poticat će, na svom teritoriju, u skladu sa svojom općom politikom prema stranim ulaganjima, ulaganja ulagatelja druge ugovorne stranke i dozvoliti takva ulaganja u skladu sa svojim zakonima i drugim propisima.

(2) Kada ugovorna stranka dopusti ulaganje na svom teritoriju, u skladu sa svojim zakonima i drugim propisima, izdat će potrebna odobrenja. Svaka će ugovorna stranka, prema potrebi, nastojati izdati potrebna odobrenja vezana za djelatnosti ili drugih kvalificiranih osoba stranog državljanstva.

(3) Svaka ugovorna stranka štitit će na svom teritoriju ulaganja ulagatelja druge ugovorne stranke izvršena u skladu sa svojim zakonima i drugim propisima i neće ometati nerazumnim ili diskriminacijskim mjerama upravljanje, održavanje, uporabu, uživanje, proširenje, prodaju ili likvidaciju takvih ulaganja.

(1) Svaka ugovorna stranka osigurat će pravičan i nepristran postupak s ulaganjima ulagatelja druge odgovorne stranke na svom teritoriju i postarati se da se ostvarenje tako stečenih prava ne ometa u praksi.

(2) Ugovorna stranka osigurat će ulaganjima ulagatelja jedne ugovorne stranke na svom teritoriju postupak koji neće biti nepovoljniji od onog što ga osigurava ulaganjima vlastitih ulagatelja ili ulagatelja trećih zemalja, prema tome što je najpovoljnije.

(3) Ako ugovorna stranka odobri posebne pogodnosti ulagateljima neke treće zemlje po ugovoru koji ustanovljuje slobodnu trgovinsku zonu, carinsku uniju, zajedničko tržište, gospodarsku uniju ili neki drugi oblik regionalne gospodarske organizacije kojoj ta ugovorna stranka pripada, ili po odredbama ugovora koji se odnosi u potpunosti ili pretežno na oporezivanje, ista nije obvezna odobriti iste pogodnosti ulagateljima druge ugovorne stranke.

(1) Svaka ugovorna stranka na teritoriju koje su ulaganja izvršena dozvolit će bez odlaganja da ulagatelji druge ugovorne stranke prenesu sredstva u svezi ovih ulaganja u slobodno konvertibilnoj valuti, i to posebice:

(a) kamate, dividende, profite i druge prinose;

(b) otplate po ugovoru o zajmu koji se odnosi na ulaganje;

(c) svaki kapital ili utržak od prodaje ili djelomične prodaje ili likvidacije ulaganja;

(d) naknada za izvlaštenje ili gubitak prema članku 6. ovog Ugovora;

(e) zarade osoblja koji imaju dozvolu za rad u svezi ulaganja, ali nisu državljani ugovorne stranke, na teritoriju koje se ulaganja vrše.

(2) Prijenosi se vrše po tečaju koji se primjenjuje na dan prijenosa u skladu sa zakonima ugovorne stranke koja je odobrila ulaganje.

(1) Nijedna ugovorna stranka ne smije poduzeti mjere kojima izravno ili neizravno oduzima ulagatelju druge ugovorne stranke ulaganje, ukoliko nisu zadovoljeni sljedeći uvjeti;

a) mjere su poduzete u javnom ili državnom interesu i u skladu sa zakonom;

b) mjere nisu diskriminacijske;

c) mjere su praćene odredbama o plaćanju promptne, primjerene i efektivne naknade.

(2) Naknada se mora temeljiti na tržišnoj vrijednosti predmetnog ulaganja neposredno prije nego što su mjere postale poznate u javnosti. Kad se vrijednost ne može odmah utvrditi, naknada može biti određena u skladu s opće priznatim pravičnim načelima vrednovanja, vodeći računa o uloženom kapitalu, amortizaciji, već repatriranom kapitalu, zamjenskoj vrijednosti i drugim relevantnim čimbenicima. Ta naknada mora donositi kamate u skladu sa zakonom ugovorne stranke na teritoriju koje je ulaganje izvršeno od datuma izvlaštenja ili gubitka do datuma plaćanja.

(3) Pogođeni ulagatelj ima pravo obraćanja, po zakonima ugovorne stranke koja vrši izvlaštenje, sudskim vlastima te stranke, radi revizije iznosa naknade i zakonitosti svakog takvog izvlaštenja ili slične mjere.

(4) Ulagateljima ugovorne stranke čija su ulaganja pretrpjela gubitke zbog rata ili nekog drugog oružanog sukoba, revolucije, stanja državne ugroženosti ili pobune, do kojih je došlo na teritoriju druge ugovorne stranke, ta će druga stranka osigurati postupak glede restitucije, naknade štete u novcu, prijeboja ili druge vrijednosne naknade, koji neće biti nepovoljniji od onog što ga ta ugovorna stranka priznaje za vlastite ulagatelje ili ulagatelje trećih zemalja, prema tome što je povoljnije za zainteresirane ulagatelje.

(1) Kad jedna stranka ili neka agencija ovlaštena od te ugovorne stranke odobri ugovor o osiguranju ili neki drugi oblik financijske garancije protiv nekomercijalnih rizika u svezi s ulaganjem jednog od njezinih ulagatelja na teritoriju druge ugovorne stranke, druga ugovorna stranka priznat će, temeljem načela subrogacije, prijenos prava ulagatelja na prvu ugovornu stranku, nakon izvršenog plaćanja po tom ugovoru ili financijskoj garanciji od prve ugovorne stranke.

(2) Kad je jedna ugovorna stranka izvršila plaćanje svom ulagatelju i preuzela prava ulagatelja, taj ulagatelj ne smije, osim ako je ovlašten djelovati u ime stranke koja je izvršila plaćanje, utjerivati prava i potraživanja kod druge ugovorne stranke.

(1) U cilju prijateljskog rješenja sporova do kojih može doći u okviru ovog Ugovora između jedne ugovorne stranke i ulagatelja druge ugovorne stranke, zainteresirane stranke pristupit će konzultacijama.

(2) Ako te konzultacije ne dovedu do rješenja u roku od tri mjeseca od datuma zahtjeva za rješavanjem, ulagatelj će predati spor na rješavanje, ili:

a) nadležnom sudu ugovorne stranke na čijem je teritoriju izvršeno ulaganje, ili

b) međunarodnoj arbitraži Međunarodnog centra za rješavanje sporova oko ulaganja (ICSID) osnovanog od strane Konvencije za rješavanje sporova oko ulaganja između država i državljana drugih država, potpisane 18. ožujka 1969. u Washingtonu.

(3) Kad ulagatelj jednom podnese spor nadležnom sudu ugovorne stranke na čijem je teritoriju ulaganje izvršeno ili međunarodnoj arbitraži, taj izbor je konačan.

(4) Za potrebe ovog članka, bilo koja pravna osoba koja je konstituirana u skladu sa zakonodavstvom jedne ugovorne stranke, i u kojoj je prije izbijanja spora većina dionica bila u vlasništvu ulagatelja druge ugovorne stranke, tretirat će se, u skladu s člankom 25. (2) (b) navedene Washingtonske konvencije, kao pravna osoba druge ugovorne stranke.

(5) Arbitražne odluke bit će konačne i obvezne za obje stranke i provest će se u skladu sa zakonima ugovorne stranke na čijem je teritoriju izvršeno ulaganje.

(6) Kad je spor predan nadležnom sudu ili međunarodnoj arbitraži u skladu s ovim člankom, nijedna ugovorna stranka ne smije nastavljati spor diplomatskim kanalima, osim u slučaju da druga ugovorna stranka nije prihvatila ili provela presudu, odluku, nalog ili drugo rješenje doneseno od strane nadležnog međunarodnog ili lokalnog suda.

(1) Ugovorne stranke će nastojati prijateljski riješiti, pregovorima, diplomatskim putem, svaki spor glede tumačenja ili primjene odredaba ovog Ugovora.

(2) Ako neslaganja ne mogu biti rješena na ovaj način u roku od šest mjeseci od datuma obavijesti o neslaganju, svaka stranka može podnijeti predmet na rješavanje ad-hoc arbitražnom sudu u skladu s ovim člankom.

(3) Arbitražni sud čine tri člana, a osniva se kako slijedi: svaka ugovorna stranka imenovat će jednog arbitra u roku od dva mjeseca od pisane obavijesti upućene jednoj ugovornoj stranki kojom druga ugovorna stranka zahtijeva arbitražni postupak. Ta dva člana će se, u roku od trideset dana od imenovanja posljednjeg, usuglasiti o trećem članu koji mora biti državljanin treće države i koji će djelovati kao predsjedavajući. Ugovorne stranke moraju imenovati predsjedavajućeg u roku od trideset dana od predlaganja dotične osobe.

(4) Ako, u rokovima predviđenim u stavku (2) i (3) ovog članka nisu izvršena potrebna imenovanja ili nije dato traženo odobrenje, svaka ugovorna stranka može zatražiti od predsjednika Međunarodnog suda pravde da obavi potrebno imenovanje. Ako je predsjednik Međunarodnog suda pravde spriječen da obavi tu funkciju ili ako je ta osoba državljanin jedne od ugovornih stranaka, imenovanje će izvršiti potpredsjednik, a ako je i on spriječen ili ako je ta osoba državljanin jedne od ugovornih stranaka, imenovanje će izvršiti najstariji sudac Suda koji nije državljanin nijedne od ugovornih stranaka.

(5) Predsjedavajući arbitražnog suda mora biti državljanin treće zemlje koja ima diplomatske odnose s obje ugovorne stranke.

(6) Arbitražni sud će donositi svoje odluke vodeći računa o odredbama ovog Ugovora, načelima međunarodnog prava iz tog područja i općim načelima međunarodnog prava. Sud će donositi odluke većinom glasova i sam će određivati postupak.

(7) Svaka ugovorna stranka snosit će trošak arbitra kojeg je imenovala i svog zastupanja u arbitražnom postupku. Troškove predsjedavajućeg i ostale troškove snosit će ugovorne stranke u jednakim dijelovima ukoliko nije drugačije dogovoreno.

(8) Odluke arbitražnog suda su konačne i obvezne za obje stranke.

Na zahtjev jedne ugovorne stranke, ugovorne stranke će pristupiti konzultacijama u svezi s tumačenjem i primjenom ovog Ugovora.

(1) Ugovorne stranke će se međusobno izvijestiti diplomatskim putem o ispunjenju nacionalnim zakonodavstvom predviđenih uvjeta za stupanje na snagu ovog Ugovora. Ugovor stupa na snagu trideset dana od datuma zadnje obavijesti.

(2) Ovaj Ugovor ostaje na snazi petnaest godina. Nakon toga ostat će na snazi neograničeno vrijeme, ukoliko jedna od ugovornih stranaka pisano ne otkaže ovaj Ugovor diplomatskim putem najmanje godinu dana unaprijed.

(3) Glede ulaganja izvršenih prije datuma stupanja na snagu otkaza ovog Ugovora, odredbe ovog Ugovora ostat će na snazi daljnjih petnaest godina od tog datuma.

Sastavljeno u Santiagu, dana 28. studenog 1994. u dva izvornika, na hrvatskom, španjolskom i engleskom jeziku, pri čemu su sva tri teksta jednako vjerodostojna.

U slučaju neslaganja u tumačenju, mjerodavan je engleski tekst.

U potvrdu gore navedenog opunomoćenici su potpisali ovaj Ugovor.

Po potpisivanju Ugovora o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja, između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Čile ugovorene su dodatno sljedeće odredbe koje će se smatrati sastavnim dijelom navedenog Ugovora.

(1) Prijenosi koji se odnose na ulaganja, a vrše se u okviru čileanskog Programa pravične zamjene (swap) stranog duga, podliježu posebnim propisima.

(2) Kapital se može prenijeti tek godinu dana nakon što je unešen na teritorij ugovorne stranke, ukoliko zakonodavstvo te ugovorne stranke ne pruža povoljniji tretman.

(3) Smatrat će se da je taj prijenos izvršen bez zakašnjenja, ako je izvršen u razdoblju koje je obično potrebno za obavljanje formalnosti oko prijenosa. Navedeno razdoblje računa se od dana kad je podnešen odgovarajući zahtjev u valjanom obliku, a ne može ni u kom slučaju biti dulje od trideset dana.

Za izvršenje ove Uredbe nadležno je Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske.

Ova Uredba stupa na snagu danom objave u Narodnim novinama - Međunarodni ugovori.

Klasa: 404-02/94-01/02
Urbroj: 5030114-96-1
Zagreb, 5. travnja 1996.