Zakoni i propisi - Pravni savjeti 4 27.3.1996 Zakon, o potvrđivanju Konvencije o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera

Internet i poslovne usluge za poduzetnike

Izrada web stranice za tvrtke, obrtnike i udruge

Tvrtka Poslovni forum d.o.o. već dugi niz godina izrađuje i razvija vlastite CMS sustave.
Naši CMS sustavi omogućuju tvrtkama, obrtnicima, udrugama i građanima kvalitetne web stranice.

Link za opširnije informacije o izradi web stranica


Link na pregled svih poslovnih i internet usluga

Neslužbeni pregled iz Narodnih novina:


Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim



Proglašavam Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 1. ožujka 1996.

Broj : O 1-96-498/ 1

Zagreb, 5. ožujka 1996.


Republike Hrvatske

dr. Franjo Tuđman, v. r.



Članak 1.

Potvrđuje se Konvencija o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera koja je donesena 17. ožujka 1992. u Helsinkiju, u izvorniku na engleskom, francuskom i ruskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Konvencije o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:



The Parties to this Convention,

Mindful that the protection and use of transboundary watercourses and international lakes are important and urgent tasks, the effective accomplishment of which can only be ensured bv enhanced cooperation,

Concerned over the existence and threats of adverse effects, in the short or long term, of changes in the conditions đf transboundary watercourses and international lakes on the environment, economies and well-being of the member countries of the Economic Commission for Europe (ECE).

Emphasizing the need for strengthened national and international measures to prevent, control and reduce the release of hazardous substances into the aquatic environment and to abate eutrophication and acidification, as well as pollution of the marine environment, in particular coastal areas, from land-based sources,

Commending the efforts already undertaken by the ECE Governments to strengthen cooperation, on bilateral and multilateral levels, for the prevention, control and reduction of transboundary pollution, sustainable water management, conservation of water resourees and environmental protection,

Recalling the pertinent provisions and principles of the Declaration of the Stockholm Conference on the Human Environment, the Final Act -of the Conference on Security and Cooperation in Europe (CSCE), the Concluding Documents of the Madrid and Vienna Meetings of Representatives of the Participating States of thc CSCE, and the Regional Strategy for Environmental Protection and Rational Use of Natural Resources in ECE Member Countries covering the Period up to the Year 2000 and Beyond.

Conscious of the role of the United Nations Economic Commission for Europe in promoting international cooperation for the prevention, control and reduction of transboundary water pollution and sustainable use of transboundary waters, and in this regard recalling the ECE Declaration of Policy on Prevention and Control of Water Pollution, including Transboundary Pollution; the ECE Declaration of Policy on the Rational Use of Water; the ECE Principles Regarding Cooperation in the Field of Transboundary Waters; the ECE Charter on Groundwater Manage

ment; and the Code of Conduct on Accidental Pollution of Transboundary Inland Waters.

Referring to decisions I (42) and I (44) adopted by the Economic Commission for Europe at its foriy-second and forty-fourth sessions, respectively, and the outcome of the CSCE Meeting on the Protection of the Environment (Sofia, Bulgaria, I6 October-3 November 1989),

Emphasizing that cooperation between member countries in regarđ to the protection and use of transboundary waters shall be implemented primarily through the elaboration of agreements between countries bordering the same waters, especially where no such agreements have yet been reached,

Have agreed as follows:

Article 1


For the purposes of this Convention,

1. »Transboundary waters« means any surface or ground waters which mark, crosš or are located on boundaries between two or more States; wherever transboundary waters flow directly into the sea, these transboundary waters end at a straight line across their respective mouths between points on the low-water line of their banks;

2. »Transboundary impact« means any significant adverse effect on the environment resulting from a change in the conditions of transboundary waters caused by a human activity, the physical origin of ~which is situated wholly or in part within an area under the jurisdiction of a Party, within an area under the jurisdiction of another Party. Such effects on the environment include effects on human health and safety, flora, fauna, soil, air, water, climate, landseape and historical monuments or other physical structures or the interaction among these factors; they also include effects on the cultural heritage or socio-economic conditions resulting from alterations to those factors;

3. »Party« means, unless the text otherwise indicates, a Contracting Pariy to this Convention;

4. »Riparian Parties« means the Parties bordering the 5ame transboundary waters;

5. »Joint body« means any bilateral or multilateral commission or other appropriate institutional arrangements for cooperation between the Riparian Parties;

6. »Hazardous substances« means substances which are toxic, carcinogenic, mutagenic, teratogenic or bio-accumulative, especially when they are persistent;

7. »Best available technology« (the definition is contained in annex I to this Convention).



Article 2

1. The Parties shall take all appropriate measures to prevent, control and reduce any transboundary impact.

2. The Parties shall, in particular, take all appropriate measures:

(a) To prevent, control and reduce pollution of waters causing or likely to cause transboundary impact;

(b) To ensure that transboundary waters are used with the aim of eeologically sound and rational watei management, conservation of water resources and environmental protection;

(c) To ensure that transboundary waters are used in a reasonable and equitable way, taking into particular account their transboundary character, in the case of activities which cause or are likely to cause transboundary impact;

(d) To ensure conservation and, where necessary, restoration of ecosystems.

3. Measures for the prevention, control and reduction of water pollution shall be taken, where possible, at source.

4. These measures shall not directly or indirectly result in a transfer of pollution to other parts of the environment.

5. In taking the measures referred to in paragraphs 1 and 2 of this article, the Parties shall be guided by the following principles:

(a) The precautionary principle, by virtue of which action to avoid the potential transboundary impact of the release of hazardous substances shall not be postponed on the ground that scientific research has not fully proveđ a causal link between those substances, on the one hand, and the potential transboundary impact, on the other hand;

(b) The polluter-pays principle, by virtue of which costs of pollution prevention, control and reduction measures shall be borne by the polluter;

(c) Water tesources shall be managed so that the needs of the present generation are met without compromising the ability of future generations to meet their own needs.

6. The Riparian Parties shall cooperate on the basis of equality and reciprocity, in particular through bilateral and multilateral agreements, in order to develop harmonized policies, programmes and strategies covering the relevant catchment areas, or parts thereof, aimed at the prevention., control and reduction of transboundary impact and aimed at the protection of the environment of transboundary waters or the environment influenced by such waters, including the marine environment.

7. The application of this Convention shall not lead to the deterioration of environmental conditions nor lead to increased transboundary impact.

8. The provisions of this Convention shall not affect the right of Parties, individually or jointly to adopt and implement more stringent measures than those set down in this Convention.

Article 3


1. To prevent, control and reduce transboundary impact, the Parties shall develop, adopt, implement and, as far as possible, render compatible relevant legal, administrative, economic, financial and technical measures, in ordsr to ensure, inter alia, that:

(a) The emission of pollutants is prevented, controlled and reduced at source through the aplication of, inter alia, low- and non-waste technology;

(b) Transboundary waters are protected against pollution fro n point sources through the prior licensing of waste-water discharges by the competent national authorities, and that the authorized discharges are monitored and controlled;

(c) Limits for waste-water discharges stated in permits ar"e based on the besl available technology for discharges of hazar= dous substances;

(d) Stricter requirements, even leading to prohibition in individual cases, are imposed when the quality of the receiving water or the ecosystem so requires;

(e) At least biological treatment or equivalent processes are applied to municipal waste water, where necessary in a step-bystep approach;

(f) Appropriate measures are taken, such as the application of the best available technology, in order to reduce nutrient inputs from industrial and municipal sources;

(g) Appropriate measures and best environmental practices are developed and implemented for the reduction of inputs of nutrients and hazardous substances from diffuse sources, especially where the main sources are fi-om agriculture (guidelines for developing best environmenta) practices are given in annex II to this Convention);

(h) Environmental impact assessment and other means of assessment are applied;

(i) Sustainable water-resources management, including the application of the ecosystems approach, is promoted;

(j) Contingency planning is developed;

(k) Additional specific measures are taken to prevent the pollution of groundwaters;

(l) The risk of accidental pollution is minimized.

2. To this end, each Party shall set emission limits for discharges from point sources into surface waters based on the best available technology, which are specifically applicable to individual industrial sectors or industries from which hazardous substances derive. The appropriate measures mentioned in paragraph 1 of this article to prevent, control and reduce the input of hazardous substances from point and diffuse sources into waters, may, inter alia, include total or partial prohibition of the proiluction or use of such substances. Existing lists of such industrial sectors or industries and of such hazardous substances in international conventions or regulations, which are applicable in the area covered by this Convention, shall be taken into account.

3. In addition, each Party shall define, where appropriate, water-quality objectives and adopt water-quality criteria for the purpose of preventing, controlling and reducing transboundary impact. General guidance for developing such objectives and criteria is given in annex III to this Convention. When necessary, the Parties shall endeavour to update this annex.

Article 4


The Parties shall establish programmes for monitoring the conditions of transboundary waters.

Article 5


The Parties shall cooperate in the conduct of research into and development of effective techniques for the prevention; control and reduction of transboundary impact. To this effect, the Parties shall, on a bilateral and/or multilateral basis, taking into account research activities pursued in relevant international forums, endeavour to initiate or intensify specific research programmes, where necessary, aimed, inter alia, at:

(a) Methods for the assessment of the toxicity of hazardous substances and the noxiousness of pollutants;

(b) Improved knowledge on the occurrence, distribution and environmental effects of pollutants and the processes involved;

(c) The development and application of environmentally sound technologies. production and consumption patterns;

(d) The phasing out and/or substitution of substances likely to have transboundary impact;

(e) Environmentally sound methods of disposal of hazardous substances;

(f) Special methods for improving'the conditions of transboundary waters;

(g) The development of environmentally sound water-construction works and water-regulation techniques;

(h) The physical and financial assessment of damage resulting from transboundary impact. The results of these research programmes shall be exchanged among the Parties in accordance with article 6 of this Convention.

Article 6


The Parties shall provide for the widest exchange of information, as early as possible, on issues covered by the provisions of this Convention.

Article 7


The Parties shall support appropriate international efforts to elaborate rules, criteria and procedures in the field of responsibility and liability.

Article 8


The provisions of this Convention shall not affect the rights or the obligations of Parties in accordance with their national legal systems and applicable supranational regulations to protect information related to industrial and commercial secrecy, including intellectual property, or national security.



Article 9


1. The Riparian Parties shall on the basis of equality and reciprocity enter into bilateral or multilateral agreements or other arrangements, where these do not yet exist, or adapt existing ones, where necessary to eliminate the contradictions with the basic principles of this Convention, in order to define their mutual relations and conduct regarding the prevention, control and reduction of transboundary impact. The Riparian Parties shall specify the catchment area, or part(s) thereof, subjećt to cooperation. These agreements or arrangements, shall embrace relevant issues covered by this Convention, as well as any other issues on which the Riparian Parties may deem it necessary to cooperate.

2. The agreements or arrangements mentioned in paragraph 1 of this article shall provide for the establishment of joint bodies. The tasks of these joint bodies shall be, inter alia, and without prejudice to relevant existing agreements or arrangements, the following:

(a) To collect, compile and evaluate data in order to identify pollution sources likely to cause transboundary impact;

(b) To elaborate joint monitoring programmes concerning water quality and quantity;

(c) To draw up inventories and exchange information on the pollution sources mentioned in paragraph 2 (a) of this article;

(d) To elaborate emission limits for waste water and evaluate the effectiveness of control programmes;

(e) To elaborate joint water-quality objectives and criteria having regard to the provisions of article 3. paragraph 3 af this Convention, and to propose relevant measures for maintaining and, where necessary, improving the existing water quality;

(f) To develop concerted action programmes for the reduction of pollution loads from both point sources (e. g. municipal and industrial sources) and diffuse sources (particularly from agriculture);

(g) To establish warning and alarm procedures;

(h) To serve as a forum fot the exchange of information on existing and planned uses of water related installations that are likely to cause transboundary impact;

(i) To promote cooperation and exchange of information on the best available technology in accordance with the provisions of article 13 of this Convention, as well as to encourage cooperation in scientific research programmes;

(j) To participate in the implementation of environmental impact assessments relating to transboundary waters, in accordance with appropriate international regulations.

3. In cases where a coastal State, being Party to this Convention, is directly and significantly affected by transboundary impact, the Riparian Parties can, if they all so agree, invite that coastal State to be involved in an appropriate manner in the activities of multilateral joint bodies established by Parties riparian to such transboundary waters.

4. Joint bodies according to this Convention shall invite joint bodies, established by coastal States f'or the protection of the marine environment directly af~'ected by transboundary impact, to cooperate in order to harmonize their work and to prevent, control and reduce the transboundary impact.

5. Where two or more joint bodies exist in the same catchment area, they shall endeavour to coordinate their activities in order to strengthen the prevention, control and reduction of transboundary impact within that catehment area.

Article 10


Consultations shall be held between the Riparian Parties on the basis of reciprocity, good faith and goodneighbourliness, at the request of any such Pariy. Such consultations shall aim at cooperation regarding the issues covered by the provisions of this Convention. Any such consultations shall be conducted through a joint body established under article 9 of this Convention, where one exists.

Article 11


1. In the framework of general cooperation mentioned in article 9 of this Convention, or specific arrangements, the Riparian Parties shall establish and implement joint programmes for monitoring the conditions of transboundary waters, including floods and ice drifts, as well as transboundary impact.

2. The Riparian Parties shall agree upon pollution parameters and pollutants whose discharges and concentration in transboundary waters shall be regularly monitored.

3. The Riparian Parties shall; at regular intervals, carry out joint or coordinated assessments of the conditions of transboundary waters and the effectiveness of measures taken for the pre

vention, control and reduction of transboundary impact. The results of these assessments shall be made available to the public in accordance with the provisions set out in article 16 of this Convention.

4. For these purposes, the Riparian Parties shall harmonize rules for the setting up and operation of monitoring programmes, measurement systems, devices, analytical teehniques, data processing and evaluation procedures, and methods for the registration of pollutants discharged.

Article 12


In the framework of general cooperation mentioned in article 9 of this Convention, or specific arrangements, the Riparian Parties shall undertake specific research and development activities in support of achieving and maintaining the water-quality objectives and criteria which they have agreed to set and adopt.

Article 13


1. The Riparian Parties shall, within the framework of relevant agreements or other arrangements according to article 9 of this Convention, exchange reasonably available data, inter° alia, on:

(a) Environmental conditions of transboundary waters;

(b) Experience gained in the application and operation of best available technology and results of research and development;

(c) Emission and monitoring data;

(d) Measures taken and planned to be taken to prevent, control and reduce transboundary impact;

(e) Permits or regulations for waste-water discharges issued by the competent authority or appropriate body.

2. In order to harmonize emission limits, the Riparian Parties shall undertake the exchange of information on their national regulations.

3. If a Riparian Party is requested by another Riparian Party to provide data or information that is not available, the former shall endeavour to comply with the request but may condifion its compliance upon the payment, by the requesting Party, of reasonable charges for collecting and, where appropriate, processing such data or information.

4. For the purposes of the implementation of this Convention, the Riparian Parties shall facilitate the exchange of best available technology, particularly through the promotion of: the commercial exchange of available technology; direct industrial contacts and cooperation, including joint ventures; the exchange of information and experience; and the provision of technical assistance. The Riparian Parties shall also undertake joint training programmes and the organization of relevant seminars and meetings.

Article 14


The Riparian Parties shall without delay inform each other about any critical situation that may have transboundary impact. The Riparian Parties shall set up, where appropriate, and operate coordinator or joint communication, warning and alarm systems with the aim of obtaining and transmitting information. These systems shall operate on the basis of compatible data transmision and treatment procedures and facilities to be agreed upon by the

Riparian Parties. The Riparian Parties shall inform each other about competent authorities or points of contact designated for this purpose.

Article 15


1. If a critical situation should arise, the Riparian Parties shall provide mutual assistance upon request, following procedures to be established in accordance with paragraph 2 of this article.

2. The Riparian Parties shall elaborate and agree upon procedures for mutual assistance adressing, inter alia, the following issues:

(a) The direction, control, coordination and supervision of assistance;

(b) Local facilites and services to be rendered by the Party requesting assistance, including, where necessary, the facilitation of border-crossing formalities;

(c) Arrangemenets for holding harmless, indemnifying and/ or compensating the assisting Party and/or its personnel, as well as for transit through territories of third Parties, where necessary;

(d) Methods of reimbursing assistance services.

Article 16


1. The Riparian Parties shall ensure that information on the conditions of transboundary waters, measures taken or planned to be taken to prevent, control and reduce transboundary impact, and' the effectiveness of those measures, is made available to the public. For this purpose, the Riparian Parties shall ensure that the following information is made available to the public:

(a) Water-quality objectives;

(b) Permits issued and the conditions required to be met;

(c) Results of water and effluent sampling carned out for the purposes of monitoring and assessment, as well as results of cheeking compliance with the water-quality objectives or the permit conditions.

2. The Riparian Parties shall ensure that this information shall be available to the public at all reasonable times for inspection free of charge, and shall provide members of the public with reasonablo facilities for obtaining from the Riparian Parties, on payment of reasonable charges, copies of such information.



Article 17


1. The first meeting of the Parties shall be convened no later than one year after the date of the entry into force of this Convention. Thereafter, ordinary meetings shall be held every three years, or a shorter intervals as laid down in the rules of procedure. The Parties shall hold an extraordinary meeting if they so decide in the course of an ordinary meeting or at the written request of any Party, provided that, within six months of it being communicated to all Parties, the said request is supported by at least one third of the Parties.

2. At their meetings, the Parties shall keep under continuous review the implementation of this Convention, and, with this purpose in mind, shall:

(a) Review the policies for and methodological approache to the protection and use of transboundary waters of the Parrei with a view to further improving the protection and use of tran sbđundary waters;

(b) Exchange information regarding experience gained i concluding and implementing bilateral and multilateral agreemen ts or other arrrangements regarding the protection and use o transboundary waters to which one or more of the Parties are pany.

(c) Seek, where apropriate, the services of relevant ECE bodies as well as other competent international bodies and specific committees in all aspects pertinent to the achievement of the purposes of this Convention;

(d) At their first meeting, consider and by consensus adopt rules of procedure for their meetings;

(e) Consider and adopt proposals for amendments to this Convention;

(f) Consider and undertake any additional action that may be required for the achievement of the purposes of this Convention.

Article 18


1. Except as provided for in paragraph 2 of this article, each Party to this Convention shall have one vote.

2. Regional economic integration organizations, in matters within their competence, shall exercise their right to vote with a number of votes equal to the number of their member States which are Parties to this Convention. Such organizations shall not exercise their right to vote if their member States exercise theirs, and vice versa.

Article 19


The Executive Secretary of the Economic Commission for Europe shall carry out the following secretariat functions:

(a) The convening and preparing of meetings of the Parties; (b) The transmission to the Parlies of reports and other information received in accordance with the provisions of this Convention;

(c) The performance of such other functions as may be determined by the Parties.

Article 20


Annexes to this Convention shall constitute an integrai part thereof.

Article 21


1. Any Party may propose amendments to this Convention.

2. Proposals for amendments to this Convention shall be considered at a meeting of the Parties.

3. The text of any proposed amendment to this Convention shall be submitted in writing to the Executive Secretary of the Economic Comrnission for Europe, who shall communicate it to all Parties at least ninety days before the meeting at whieh it is proposed for adoption.

4. An amendment to the present Convention shall be adopted by consensus of the representatives of the Parties to this Convention present at a meeting of the Parties, and shall enter into force for the Parties to the Convention which have accepted it on the ninetieth day after the date on which two thirds of those Parties have deposifed with the Depositary their instruments of acceptance of the amendment. The amendment shall enter into force for any other Pariy on the ninetieth day after the date on which that Party deposits its instrument of acceptance of the amendment.

Article 22


1. If a dispute arises between two or more Parties about the interpretation or application of this Convention, they shall seek a solution by negotiation or by any other means of dispute settlement acceptable to the parties to the dispute.

2. When signing, ratifving, accepting, approving or acceding to this Convention, or at any time thereafter, a Party may declare in writing to the Depositary that, for a dispute not resolved in accordance with paragraph 1 of this article, it accepts one or both of the following means of dispute settlement as compulsory in .relation to any Party accepting the same obligation:

(a) Submission of the dispute to the International Court of Justice;

(b) Arbitration in accordance with the procedure set out in annex IV.

3. If the parties to the dispute have accepted both means of dispute settlement referred to in paragraph 2 of this article, the dispute may be submitted only to the Intemational Court of Justice, unless the parties agree otherwise.

Article 23


This Convention shall be open for signature at Helsinki from 17 to 18 March 1992 inclusive, and thereafter at United Nations Headquarters in New York until 18 September 1992, by States members of the Economic. Commission for Europe as well as States having consultative status with the Economic Commission for Europe pursuant to paragraph 8 of Economic and Social Council resolution 36 (IV) of 28 March 1947, and by regional economic integration organizations constituted by sovereign States members of the Economic Commission for Europe to which their member States have transferred competence over matters govemed by this Convention, including the ćompetence to enter into treaties in respect of these matters.

Article 24


The Secretary-General of the United Nations shall act as the Depositary of this Convention.

Article 25


1. This Convention shall be subject to.ratification, acceptance or approval by signatory States and regional economic integration organizations.

2. This Canvention shall be open for accession by the States and organizations referred to in article 23.

3, Any organization referred to in article 23 which becomes a Party to this Convention without any of its member States being a Party shall be bound by all the obligations under this Convention. In the case of such organizations, one or more of whose member States is a Party to this Convention, the organization and its member States shall decide on their respective responsibilities for the performance of their obligations under this Convention. In such cases, the organization and the member States shall not be entitled to exercise rights under this Convention concurrently.

4. In their instruments of ratification, acceptance, approval or accession, the regional economic integration organizations referred to in article 23 shall declare the extent of their competence with respect to the matters governed by this Convention. These organizations shall also inform the Depositary of any substantial modification to the extent of their competence.

Article 26


1. This Convention shall enter into force on the ninetieth day after the date of deposit of the sixteenth instrument of ratification, acceptance, approval or accession.

2. For the purposes of paragraph 1 of this article, any instrument deposited by a regional economic integration organization shall not be counted as additional to those deposited by States members of such an organization.

3. For each State or organization referred to in article 23 which ratifies, accepts or approves this Convention or accedes thereto after the deposit of the sixteenth instrument of ratification, acceptance, approval or accession, the Convention shall enter into force on the ninetieth day after the date of deposit by such State or organization of its instrument of ratification, acceptance, approval or accession.

Article 27


At any time after three years from the date on which this Convention has come into force with respect to a Party, that Party may withdraw from the Convention by giving written notification to the Depositary. Any such withdrawal shall take effect on the ninetieth day after the date of its receipt by the Depositary.

Article 28


The original of this Convention, of which the English, French and Russian texts are equally authentic, shall be deposited with the Secretary-General of the United Nations.

IN WITNESS WHEREOF the undersigned, being duly authorized thereto, have signed this Convention.

DONE at Helsinki, this seventeenth day of March one thousand nine hundred and ninety-two.



1. The term »best available technology« is taken to mean the latest stage of development of processes, facilities or methods of operation which indicate the practical suitability of a particular measure for limiting discharges, emissions and waste. In determining whether a set of processes, facilities and methods of operation constitute the best available technology in general or individual cases, special consideration is given to:

(a) Cornparable processes, facilities or methods of opEration which have recently been successfully tried out;

(b) Technological advances and changes in scientific knowledge and understanding;

(c) The economic feasibility of such technology;

(d) Time limits for installation in both new and existing plants;

(e) The nature and volume of the discharges and effluents concerned;

(f) Low - and non-waste technology.

2. It therefore follows that what is »best available technology« for a particular process will change with time in the light of technological advances, economic and social factors, as well as in the light of changes in scientific knowledge and understanding.



1. In selecting for individual cases the most appropriate combination of measures which may constitute the best environmental practice, the following graduated range of measures should be considered:

(a) Provision of information and eduoation to the public and to users about the environmental consequences of the choice of particthlar activities and products, their use and ultimate disposal;

(b) The development and application of codes of good environmental practice which cover all aspects of the product's life;

(c) Labels informing users of environmental risks related to a product, its use and ultimate disposal;

(d) Collection and disposal systems available to the public;

(e) Recycling, recovery and reuse;

(f) Application of economic instruments to activities, products or groups of products;

(g) .A system of licensing, which involves a range of restrictions or a ban.

2. In determining what combination of measures constitute best environmental practices, in general or in individual cases, particular consideration shIould be given to:

(a) The environmental hazard of:

(i) The product;

(ii) The product's production;

(iii) The product's use;

(iv) The product's ultimate disposal;

(b) Substitution by less polluting processes or substances;

(c) Scale of use;

(d) Potential environmental benefit or penalty of substitute materials or activities;

(e) Advances and changes in scientific knowledge and understanding;

(f) Time limits for implementation;

(g) Social and economic implications.

3. It therefore follows that best environmental practices for a particular source will change with time in the light of technological advances, economic and social factors, as well as in the light of changes i~ scientific knowledge and understanding.



Water-quality objectives and criteria shall:

(a) Take into account the aim of maintaining and, where necessary, improving the existing water quality;

(b) Aim at the reduction of average pollution loads (in particular hazardous substances) to a certain degree within a certain period of time;

(c) Take into account specific water-quality requirements (raw water for drinking-water purposes, irrigation, etc.);

(d) Take into account specific requirements regarding sensitive and specially protected waters and their environment, e.g. lakes and groundwater resources;

(e) Be based on the application of ecological classification methods and chemical indices for the medium and long-term review of water-quality maintenance and improvement;

(f) Take into account the degree to whitch objectives are reached and the additional protective measures, based on emission limits, which may be required in individual cases.



1. In the event of a dispute being submitted for arbitration pursuant to article 22, paragraph 2 of this Convention, a party or parties shall notify the secretariat of the subject-matter of arbitration and indicate, in particular, the articles of the Convention whose interpretation or application is at issue. The secretariat shall forward the information received to all Parties to this Convention.

2. The arbitral tribunal shall consist of three members. Both the claimant party or parties and the other party or parties to the dispute shall appoint an arbitrator, and the two arbitrators so appointed-shall designate by common agreement the third arbitrator, who shall be the president of the arbitral tribunal. The latter shall not be a national of one of te parties to the dispute, nor have his or her usual place of residence in the territory of one of these parties, nor be employed by any of them, nor have deal with the case in any other capacity.

3. If the president of the arbitral tribunal has not been designated within two months of the appointment of the second arbitrator, the Executive Secretary of the Economic Commission for Europe shall, at the request of either party to the dispute, designate the president within a further two-month period.

4. If one of the parties to the dispute does not appoint an arbitrator within two months of the receipt of the request, the other party may so inform the Executive Secretary of the Economic Commission for Europe, who shall designate the president of the arbiral tribunal within a further two-month period. Upon designation, the president of the arbitral tribunal shall request the party which has not appointed an arbitrator to do so within two months. If it fails to do so within that period, the pressident shall so inform the Executive Secretary of the Economic Commission for Europe, who shall make this appointment within a further two-month period.

5. The arbitral tribunal shall render its decision in accordance with international law and the provisions of this Convention.

6. Any arbitral tribunal constituted under the provisions set out ih this annex shall draw up its own rules of procedure.

7. The decisions of the arbitral tribunal, both on procedure and on substance, shall be taken by majority vote of its members. 8. The tribunal may take all appropriate measures to establish the facts.

9. The parties to the dispute shall facilitate the word of the arbitral tribunal and, in particular, using all means at their disposal, shall:

(a) Provide it with all relevant documents, facilities and information;

(b) Enable it, where necessary, to call witnesses or experts and receive their evidence.

10. The parties and the arbitrators shall protect the contidentiality of any infonnation they receive in confidence during the proceedings of the arbitral tribunal.

11. The arbitral tribunal may, at the request of one of the parties, recommend interim measures of protection.

12. If one of the parties to the dispute does not appear before the arbitral tribunal or fails to defend its case, the other party may request the tribunal to continue the proceedings and to render its final decision. Absence of a party or failure of a party to defend its case shall not constitute a bav to the proceedings.

13. The arbitral tribunal may hear and determine counter-claims arising directly out of the subject-matter of the dispute.

14. Unless the arbitral tribunal determines otherwise because of the particular circumstances of the case, the expenses of the tribunal, including the remuneration of its members, shall be borne by the parties to the dispute in equal shares. The tribunal shall keep a record of all its expenses, and shall furnish a final statement thereof to the parties.

15. Any Party to this Convention which has an interest of a legal nature in the subject-matter of the dispute, and which may be affected by a decision in the case, may intervene in the proceedings with the consent of the tribunal.

16. The arbitral tribunal shall render its award within five months of the date on which it is established, unless it finds it necessary to extend the time limit for a period which should not exceed five months.

17. The award of the arbitral tribunal shall be accompanied by a statement of reasons. It shall be final anđ binding upon all parties to the dispute. The award will be transmitted by the arbitral tribunal to the parties to the dispute and to the secretariat. The secretariat will forward the information recevied to all Parties to this Convention.

18. Any dispute which may arise between the parties concerning the interpretation or execution of the award may be submitted by either party to the arbitral tribunal which made the award or, if the latter cannot be seized thereof, to another tribunal constituted for this purpose in the same manner as the first.




Stranke ove Konvencije

Imajući na umu da su zaštita i uporaba prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera važni i žurni zadaci, čije se učinkovito izvršavanje može postići samo kroz pojačanu suradnju,

zabrinute zbog postojanja opasnosti od nepoželjnih posljedica, na kraći ili duži rok, promjene uvjeta u prekograničnim vodotocima i međunarodnim jezerima na okoiiš, gospodarstvo i blagostanje zemalja članica Ekonomske komisije za Europu (ECE),

naglašavajući potrebu za pojačanim nacionalnim i međunarodnim mjerama za sprečavanje, kontrolu i smanjenje ispuštanja opasnih tvari u vodeni okoliš i za smanjenje eutrofikacije i acidifikacije, kao i zagadivanje morskog okoliša, posebno priobalja! iz izvora na kopnu,

podržavajući već poduzeta nastojanja vlada zemalja ECE za jačanje suradnje na dvostranoj i mnogostranoj razini na sprečavanju, kontroli i smanjenju zagađenja prekograničnih voda, racionalnom gospodarenju vodama, očuvanju vodnih resursa i zaštiti okoliša,

podsjećajući na odgovarajuće odredbe i načela Deklaracije Stockholmske konferencije o čovjekovu okolišu, Završnog akta Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji (KESS), zaključnih dokumenata sastanaka predstavnika država sudionica KESS u Madridu i Beču, te Regionalne strategije za zaštitu okoliša i racionalnu uporabu prirodnih resursa u zemaljama članicama ECE za razdoblje do 2000. godine i dalje,

svjesne uloge Ekonomske komisije ilN za Europu u promicanju međunarodne suradnje radi sprečavanja, kontrole i smanjenja zagadivanja prekograničnih voda i za njihovu racionalnu uporabu, i podsjećajući glede toga na Deklaraćiju ECE o politici sprečavanja i kontrole zagadivanja voda, uključujući i prekogranična zagadenja. Deklaraciju ECE o politici racionalne uporabe voda, Načela ECE glede suradnje na polju prekograničnih voda, Povelje ECE o gospodarenju podzemnim vodama, i na kodeks ponašanja kod slučajnog zagadenja prekograničnih unutrašnjih voda,

pozivajući se na odluke I (42) i I (44) Europske ekonomske komisije na 42. odnosno 44. sjednici i zaključaka sastanka KESSa o zaštiti okoline (Sofija, Bugarska, 16. listopada - 3. studenog 1989.),

naglašavajući da se suradnja među zemljama članicama u svezi sa zaštitom i uporabom prekograničnih voda mora ostvarivati u prvom redu izradom sporazuma među zemljama koje graniče s istim vodama, posebno tamo gdje takvi sporazumi još nisu postignuti,

sporazumjele su se kako slijedi:

Članak 1.


Za potrebe ove Konvencije:

1. »prekogranične vode« znače bilo koje površinske ili podzemne vode koje označavaju, presijecaju ili su smještene na granici između dviju ili više država: gdje prekogranične vode teku izravno u more, one završavaju na ravnoj crti preko njihovog ušća koja spaja točke na crti oseke suprotnih obala;

2. »prekogranična posljedica« znači svaki značajniji negativni utjecaj na okoliš, uzrokovan promjenom uvjeta u pograničnim vodama uslijed ljudske djelatnosti, čiji je fizički izvor u potpunosti ili djelomično smješten na području pod jurisdikcijom jedne stranke, na područje pod jurisdikcijom druge stranke. Takvi utjecaji na okoliš uključuju utjecaje na Ijudsko zdravlje i sigurnost, florn, faunu, tlo, zrak, vodu, klimu, pejsaž i povijesne spomenike ili druge gradevine, ili interakciju rnedu tim čimbenicima, a isto tako i utjecaj na kulturno nasljede i društveno-ekonomske prilike, koji proizlazi iz promjene tih čimbenika;

3. »stranka« znači, ako u tekstu nije drukčije naznačeno, ugovornu stranku ove Konvencije;

4. »priobalne stranke« znači stranke koje graniče s istim prekograničnim vodama;

5. »zajedničko tijelo« znači bilo koju dvostranu ili mnogostranu komisiju ili sličan organizacijski oblik suradnje među priobalnim strankama;

6. »opasne tvari« znače tvari koje su toksične, kancerogene, mutagene, teratogene ili bioakumul,ativne, naročito ako su postojane;

7. »najbolja moguća tehnologija« (definicija sadržana u prilogu 1. ove Konvencije).



Članak 2.


1. Stranke će poduzeti sve potrebne mjere za sprečavanje, kontrolu i smanjenje prekograničnih posljedica.

2. Stranke će posebno poduzeti sve odgovarajuće mjere:

a) za sprečavanje; kontrolu i smanjenje zagađenja voda koje uzrokuje, ili može uzrokovati, prekogranične posljedice;

b) osigurati da se prekogranične vode koriste u cilju ekološki sigurnog i racionalnog gospodarenja vodama, zaštite vodnih resursa i okoliša;

c) osigurati da se prekogranične vode koriste racionalno i pravedno, uzimajući u obzir njihov međunarodni karakter, u svezi s djelatnostima koje izazivaju ili bi mogle izazvati prekogranične posljedice;

d) osigurati očuvanje i, gdje je potrebno, obnovu ekosustava.

3. Mjere sprečavanja, kontrole i smanjenja zagađenja vode treba poduzeti, gdje je to moguće, na izvoru.

4. Navedene mjere ne smiju izravno ili neizravno dovoditi do prenošenja zaga8enja u druge dijelove okoliša.

5. U provedbi mjera iz stavka l. i 2. stranke se moraju pridržavati sljedećih načela:

a) načelo »predostrožnosti«, prema kojem se akcija za izbjegavanje mogućih prekograničnih posljedica ispuštanja štetnih tvari ne smije odgadati pod izgovorom da znanost još nije potpuno dokazala uzročnu vezu između dotičnih tvari i mogućih prekograničnih posljedica;

b) načelo »zagadivač plaća«, po kojem troškove mjera za sprečavanje, kontrolu i redukciju zagađenja snosi zagađivač;

c) vodnim resursima treba gospodariti tako da se potrebe sadašnje generacije zadovoljavaju tako, da se ne dovodi u pitanje mogućnost budućih generacija da zadovolje vlastite potrebe.

6. Priobalne stranke surađivat će na ravnopravnoj i recipročnoj osnovi, posebno putem dvostranih i mnogostranih dogovora radi razrade usklac3ene politike, programa i strategije za relevantne slivove ili njihove dijelove, u cilju sprečavanja, kontrole i zaštite i smanjenja prekograničnih posljedica te zaštitu okoliša na koji one utječu, uključujući i morski okoliš.

7. Primjena ove Konvencije ne smije dovesti do pogoršanja stanja okoliša niti do pojačanja prekograničnih posljedica.

8. Odredbe ove Konvencije ničim ne ograničavaju pravo bilo koje stranke, pojedinačno ili zajedničko, da prihvati i provede strože mjere nego što su određene ovom Konvencijom.

Članak 3.


1. Za sprečavanje; kontrolu i smanjenje prekograničnih posljedica, stranke moraju razraditi, prihvatiti i provesti i, koliko je moguće, uskladiti važeće zakonske, administrativne, ekonomske, financijske i tehničke mjere radi postizanja, među ostalim sljedećeg:

a) sprečavanja, kontrole i srnanjenja emisije polutanata na izvoru primjenom među ostalim, tehnologije s malo ili bez otpada;

b) zaštite prekograničnih voda od zagadenja iz točkastih izvora putem izdavanja dozvola za ispuštanje otpadnih voda od strane odgovornih državnih vlasti, te praćenja i nadzora odobrenih ispusta;

c) da su granične vrijednosti ispusta otpadnih voda, određene u dozvolama, utemeljene na najboljoj mogućoj tehnologiji ispuštanja opasnih tvari;

d) nametanje strožijih zahtjeva, čak i zabrane u pojedinačnim slučajevima, kad to zahtijeva kvaliteta recipijenta ili ekosustava;

e) da se za komunalne otpadne vode primjenjuje bar biološko ili ekvivalentno pročišćavanje, gdje je potrebno i metodom »korak po korak«;

f) poduzimanje odgovarajućih mjera, npr. primjena najbolje moguće tehnologije, za smanjenje unošenja hranjivih tvari iz industrijskih i komunalnih izvora;

g) razradu i poduzimanje odgovarajućih mjera i najbolje ekološke prakse rađi smanjenja unosa hranjivih i opasnih tvari iz raspršenih izvora, posebno kad je glavni izvor toga poljoprivreda (smjernice za primjenu najbolje ekološke prakse navedene su u Prilogu II);

h) prosudivanje o utjecaju na okoliš, kao i druge prosudbe;

i) promicanje održivog gospodarenja vodnim resursima, uz uvažavanje ekosustava;

j) razvijanje planiranja za nepredvidive okolnosti;

k) poduzimanje dodatnih posebnih mjera za sprečavanje zagadivanja podzemnih voda;

I) svođenje na minimum opasnosti od iznenadnog zagadenja.

2. U tu svrhu svaka će stranka odrediti granice emisije za ispust iz točkastih izvora u površinske vode, utemeljene na najboljoj mogućoj tehnologiji i posebno primjenjive na pojedine industrijske sektore ili industrije iz kojih potječu opasne tvari. Odgovarajuće mjere iz stavka 1. ovog članka za sprečavanje, kontrolu i smanjenje unošenja u vode opasnih tvari iz točkastih ili raspršenih izvora mogu, rnedu ostalim, uključivati potpunu ili djelomičnu zabranu proizvodnje ili uporabe takvih tvari. U obzir treba uzeti postojeće liste takvih industrijskih grana i opasnih tvari u međunarodnim konvencijama i propisima koje se mogu primijeniti na područje obuhvaćeno ovom Konvencijom.

3. Osim toga, svaka stranka treba odrediti, gdje je to moguće, ciljeve kakvoće voda i prihvatiti kriterije kakvoće, radi sprečavanja, kontrole i smanjenja prekograničnih posljedica. Opće upute za razradu takvih kriterija i ciljeva dane su u Prilogu III. ove Konvencije. Kad bude potrebno, stranke trebaju nastojati upotpuniti taj Prilog.

Članak 4.


Stranke trebaju uspostaviti programe monitoringa stanja prekograničnih voda.

Članak 5.

Stranke moraju surađivati u provedbi istraživanja i razvijanju učinkovitih postupaka sprečavanja, kontrole i smanjenja prekograničnih posljedica. U tu svrhu stranke trebaju, na dvostranoj i/ili mnogostranoj osnovi, uzimajući u obzir istraživanja koja vrše međunarodni forumi, nastojati pokrenuti ili ubrzati specifične programe istraživanja, usmjerene među ostalim na:

a) metode ocjenjivanja toksičnosti opasnih tvari i štetnosti zagadivala;

b) proširenje saznanja o pojavi, rasprostranjenosti i posljedicama po okoliš prisutnih zagadivala i procesa;

c) razvoj i primjenu ekološki sigurne tehnologije, proizvodnje i potrošnje;

d) postepeno izbacivanje iz uporabe i/ili zamjena tvari koje mogu dovesti do prekograničnih posljedica;

e) ekološki sigurne metode za odlaganje opasnih tvari;

f) posebne metode za poboljšanje stanja prekograničnih voda;

g) razvoj ekološki sigurnih vodnih gra8evina i metode regulacije;

h) fizičku i financijsku procjenu štete od prekograničnih posljedica. Stranke će međusobno razmjenjivati rezultate ovih programa istraživanja u sukladnosti s člankom 6. ove Konvencije.

Članak 6.


Stranke su dužne omogućiti najširu razmjenu informacija o temama kojima se bavi ova Konvencija, i to što prije.

Članak 7.


Stranke su dužne podržati odgovarajuća međunarodna nastojanja na razradi pravila, kriterija i postupaka na području odgovornosti i odgovornosti za štetu.

Članak 8.


Odredbe ove Konvencije ne utječu na prava i obveze stranaka u sukladnosti s njihovim legalnim sustavom i naddržavnim propisima o zaštiti informacija koje predstavljaju industrijsku ili trgovačku tajnu, intelektualno vlasništvo ili pitanja od nacionalne sigurnosti.



Članak 9.


1. Priobalne stranke na ravnopravnoj i recipročnoj osnovi sklapaju dvostrane, mnogostrane ili druge sporazume, ili adaptiraju postojeće, radi uklanjanja eventualnih proturječnosti s osnovnim načelima ove Konvencije, utvrdujući tako uzajamne odnose i ponašanje u svezi sa sprečavanjem, nadzorom i smanjenjem prekograničnih posljedica. Priobalne stranke trebaju specificirati sliv (ili dio sliva) na koji se suradnja odnosi. Ti dogovori i aranžmani trebaju obuhvatiti bitna pitanja iz ove Konvencije, kao i sva druga za koja smatraju da je na njima korisno surađivati.

2. Dogovori i aranžmani iz stavka l. moraju omogućiti uspostavljanje zajedničkih tijela. Zadaci tih tijela, između ostalog ne prejudicirajući postojeće dogovore i aranžmane, jesu:

a) prikupljanje i ocjenjivanje podataka radi utvrđivanja izvora zaga8enja koji mogu izazvati prekogranične posljedice;

b) razrada zajedničkih programa monitoringa kvalitete i količine voda;

c) inventarizacija i razmjena informacija o izvorima zagadenja iz stavka 2.a);

d) odredivanje granice emisije za otpadne vode i ocjena učinkovitosti programa nadzora;

e) razrada zajedničkih ciljeva i kriterija kvalitete voda, s obzirom na članak 3., stavak 3. ove Konvencije, i predlaganje mjera za održavanje i, gdje je potrebno, poboljšanje sadašnje kvalitete voda;

f) izrada uskladenih programa akcija za smanjenje opterećenja zagadenja iz točkastih (komunalnih i industrijskih) i raspršenih izvora (naročito poljoprivrede);

g) uspostavljanje postupaka upozoravanja i uzbunjivanja;

h) razmjena informacija o postojećim planiranim oblicima korištenja voda i odgovarajućim uredajima koji bi mogli uzrokovati prekogranične posljedice;

i) poticanje suradnje i razmjene informacija o najboljoj mogućoj tehnologiji u sukladnosti s odredbama članka .13. ove Konvencije, kao i podržavanje suradnje u programima znanstvenih istraživanja;

j) sudjelovanje u ostvarenju prosudbe o posljedicama po okoliš u svezi s prekograničnim vodama, u sukladnosti s odgovarajućim međunarodnim propisima.

3. U slučaju kad je neka primorska država, koja je stranka u ovoj Konvenciji, izravno i znatno izložena prekograničnim posljedicama, priobalne stranke mogu, ako se slože, pozvati dotičnu primorsku državu da se na odgovarajući način uključi u aktivnosti zajedničkih mnogostranih tijela.

4. Zajednička tijela po ovoj Konvenciji trebaju pozvati zajedničke organe, koje su formirale primorske države radi zaštite morskog okoliša koji je izravno izložen utjecaju prekograničnih posljedica, na suradnju radi usklađivanja aktivnosti i sprečavanja, nadzora i smanjenja prekograničnih posljedica.

5. Ako na istom slivu postoje dva ili više zajedničkih tijela, moraju nastojati uskladiti svoje aktivnosti radi učinkovitijeg sprečavanja, kontrole i smanjenje prekograničnih posljedica u tom slivu.

Članak 10.


Konzultacije izme8u priobalnih stranaka održavat će se utemeljene na uzajamnosti, dobroj volji i dobrosusjedskim odnosima, na zahtjev bilo koje od stranaka. Cilj konzultacija je suradnja na pitanjima obuhvaćenim odredbama ove Konvencije. Sve takve konzultacije obavljaju se putem zajedničkog tijela formiranog u sukladnosti s člankom 9. ove Konvencije.

Članak 11.


1. U okviru opće suradnje iz članka 9. ili specifičnih aranžmana, priobalne stranke donose i provode zajedničke programe monitoringa stanja u prekograničnim vodama, uključujući i veliko kretanje leda, kao i prekogranične posljedice.

2. Priobalne stranke dogovaraju parametre i zagađenja i zagađivala čije se ispuštanje i koncentracija u prekograničnim vodama trebaju redovito pratiti.

3. Priobalne stranke u redovitim vremenskim razmacima provode zajedničko ili dogovoreno prosudivanje stanja prekograničnih voda i učinkovitosti mjera poduzetih za

sprečavanje, kontrolu i smanjenje posljedica. Rezultati tih ocjenjivanja moraju biti dostupni javnosti sukladno odredbama u članku 16. ove Konvencije.

Članak 12.


U okviru opće suradnje iz članka 9. ili specifičnih aranžmana, priobalne stranke poduzimaju istraživačke i razvojne djelatnosti u cilju postizanja i održavanja ciljeva i kriterija kvalitete voda, koje su dogovorno postavile i prihvatile.

Članak 13.


1. Priobalne stranke će, u okviru relevantnih dogovora i aranžmana sukladno članku 9. razmjenjivati raspoložive podatke I između ostalog o:

a) ekološkom stanju prekograničnih voda;

b) iskustvima stečenim u primjeni najbolje moguće tehnolo- I gije i rezultatima istraživanja i razvoja;

c) o emisiji i monitoringu;

d) za sprečavanje, kontrolu i smanjenje prekograničnih posljedica;

e) dozvolama i propisima o ispuštanju otpadnih voda koje izdaju odgovarajući organi.

2. Radi uskladivanja graničnih vrijednosti emisije priobalne stranke trebaju razmjenjivati informacije o nacionalnim propisima.

3. Ako jedna od priobalnih stranaka zatraži od druge neke informacije koje nisu lako dostupne, druga stranka treba nastojati udovoljiti zahtjevu, ali za to može zahtijevati plaćanje nekog razumnog iznosa za prikupljanje i eventualnu obradu podataka i informacija.

4. Radi provođenja ove Konvencije, priobalne stranke trebaju olakšati razmjenu najbolje moguće tehnologije, posebno poticanjem komercijalne razmjene postojeće tehnologije, izravnim industrijskim kontaktima i suradnjom, uključujući i »joint venture«, razmjenom informacija i iskustava, i pružanjem tehničke pomoći. Priobalne stranke također trebaju poduzeti zajedničke programe obuke te organizaciju relevantnih seminara i sastanaka.

Članak 14.


Priobalne stranke moraju bezodložno informirati jedna drugu o bilo kojoj kritičnoj situaciji koja bi mogla imati prekogranične posljedice. Priobalne stranke trebaju uspostaviti i provoditi uskladene ili zajedničke sustave za komuniciranje, upozoravanje i uzbunjivanje u cilju dobivanja i prenošenja informacija. Ti sustavi moraju se temeljiti na kompatibilnim postupcima prenošenja i

obrade podataka i opremi, dogovorno prihvaćenoj od priobalnih stranaka. Stranke će se uzajamno informirati o tome s kim treba kontaktirati i tko je za što nadležan.

Članak 15.


1. Ako dode đo kritične situacije, priobalne stranke će na zahtjev pružiti uzajamnu pomoć, slijedeći postupak iz stavka 2. ovog članka.

2. Priobalne stranke trebaju razraditi i dogovoriti postupke za uzajamnu pomoć, koje između ostalog ureduju sljedeća pitanja:

a) usmjeravanje, kontrolu, koordinaciju i nadzor pomoći; b) lokalna sredstva i usluge koje daje strana koja traži pomoć, uključujuči i, prema potrebi, olakšanje formalnosti oko prijelaza granice;

c) aranžmane za osiguranje, nadoknađivanje i sl. stranci koja daje pomoć njenom osoblju, kao i za prijelaz preko područja treće stranke, gdje je to potrebno;

d) metode nadoknade troškova pružanja pomoći.

Članak 16.


1. Priobalne stranke trebaju omogućiti da informacije o stanju prekograničnih voda, poduzetim i predviđenim mjerama za sprečavanje, kontrolu i smanjenje posljedica, te o učinkovitosti tih mjera budu dostupne javnosti. Stoga stranke trebaju javnosti pružiti sljedeće informacije:

a) ciljevi kvalitete voda,

b) izdane dozvole i uvjeti koje treba zadovoljiti,

c) rezultati uzimanja uzoraka vode i otpadnih voda za potrebe monitoringa i ocjenjivanja, kao i rezultati provjere poštivanja ciljeva kvalitete vode ili uvjeta iz dozvole.

2. Priobalne stranke osigurat će da te informacije budu u svako razumno doba dostupne javnosti na uvid besplatno, te mogućnost dobivanja tih informacija u pismenom obliku uz plaćanje razumne cijene.



Članak 17.


1. Prvi sastanak stranaka sazvat će se u roku od godine dana od stupanja na snagu ove Konvencije Nakon toga redoviti sastanci održavat će se svake tri godine, ili u kraćim razmacima kako bude određeno Poslovnikom. Stranke mogu održati i izvanredni sastanak ako tako odluče na redovitom sastanku, ili na pismeni zahtjev bilo koje stranke pod uvjetom da ga, u roku od šest mjeseci od obavještavanja o tome svih stranaka, podrži bar jedna trećina stranaka.

2. Na sastancima stranke će stalno kontrolirati provedbu ove I Konvencije i u tu svrhu.

a) nadzirati politiku i metodološki pristup zaštiti i korištenju prekograničnih voda u cilju daljnjeg unapređivanja njihovog korištenja i zaštite;

b) razmjenjivati informacije o iskustvima stečenim u zaključivanju i provedbi đvostranih i mnogostranih dogovora i drugih aranžmana o zaštiti i korištenju prekograničnih voda;

c) tražiti, gdje je moguće, usluge odgovarajućih tijela Ekonomske komisije za Europu kao i drugih međunarodnih tijela, te posebnih komisija, u svim aspektima koji se tiču postizanja ciIjeva ove Konvencije;

d) na prvom sastanku, razmotriti i dogovorom donijeti Poslovnik;

e) razmatrati i prihvaćati prijedloge izmjena ove Konvencije;

f) razinatrati i poduzimati sve druge akcije koje mogu biti potrebne radi postizanja ciljeva ove Konvencije.

Članak 18.


1. Osim u slučaju iz stavka 2. ovog članka, svaka stranka u ovoj Konvenciji ima jedan glas.

2. Organizacije regionalne ekonomske integracije, u pitanjima iz njihovog djelokruga, ostvaruju svoje pravo glasa s toliko glasova koliko ima njihovih članica koje su stranke u ovoj Konvenciji. Te organizacije neće ostvariti svoje pravo glasa ako njihove članice pojedinačno glasaju, i obramo.

Članak 19.


Izvršni tajnik Ekonomske komisije za Europu obavlja sljedeće tajničke funkcije:

a) sazivanje i pripremu sastanaka stranaka,

b) prosljeđivanje strankama izvještaja i ostalih informacija dobivenih u sukladnosti s odredbama ove Konvencije,

c) ostale funkcije koje odrede štranke.

Članak 20.


Prilozi ovoj Konvenciji predstavljaju njen sastavni dio.

Članak 21.


1. Svaka stranka ima pravo predložiti izmjene Konvencije.

2. Prijedlozi izmjena razmatraju se na sastanku stranaka.

3. Tekst prijedloga izmjene podnosi se pismeno izvršnom tajniku Ekonomske komisije za Europu, koji će ga proslijediti svim strankama najmanje devedeset dana prije sastanka na kojem će se raspravljati o njegovom prihvaćanju:

4. Izmjena Konvencije prihvaća se dogovorom predstavnika stranaka Konvencije, prisutnih na sastanku, a stupa na snagu, za stranke koje su je prihvatile, devedesetog dana od datuma do kojeg su dvije trećine stranaka položile svoje isprave o prihvatu izmjene

Za sve ostale stranke izmjena stupa na snagu devedesetog dana od datuma kad je dotična stranka položila svoju ispravu o prihvatu izmjene.

Članak 22.


1. Ako između dviju ili više stranaka dode do spora o tumačenju ili primjeni Konvencije, rješenje će se potražiti u pregovorima ili na drugi način prihvatljiv strankama spora.

2. Pri potpisivanju, ratifikaciji, prihvaćanju, odobravanju ili pristupanju ovoj Konvenciji, ili u bilo koje vrijeme nakon toga, stranka može pismeno izjaviti depozitaru da, u slučaju da neki spor nije riješen na način iz stavka l., prihvaća kao obvezatan jedan ili oba sljedeća načina rješavanja spora u odnosu na .bilo koju drugu stranku.koja prihvaća istu obvezu:

a) podvrgavanje spora Međunarodnom sudu,

b) arbitražu u sukladu s postupkom izloženim u Prilogu IV.

3. Ako su stranke spora prihvatile oba načina iz stavka 2., spor se može podvrgnuti samo Međunarodnom sudu, osim ako se stranke dogovore drukčije.

Članak 23.


Ova će Konvencija biti otvorena za potpisivanje u Helsinkiju od 17. do 18. ožujka 1992., a nakon toga u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku do 18. rujna 1992., državama članicama Ekonomske komisije za Europu, kao i državama koje imaju konzultativni status pri Ekonomskoj komisiji za Europu sukladno članku 8. Rezolucije Ekonomskog i socijalnog vijeća 36 (IV) od 28. ožujka 1947., te organizacijama regionalne ekonomske integracije što ih tvore suverene države članice Ekonomske komisije za Europu i na koje su države članiee prenijele ovlasti u pitanjima koja ureduje ova Konvencija, uključujući ovlasti sklapanja međunarodnih ugovora o tim pitanjima.

Članak 24.


Depozitar ove Konvencije bit će Glavni tajnik Ujedinjenih naroda.

Članak 25.


1. Ova Konvencija podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju od strane država potpisnica i regionalnih organizacija za ekonomsku integraciju:

2. Ova će Konvencija biti otvorena za pristupanje državama i organizacijama navedenima u članku 23.

3. Svaka organizacija navedena u članku 23. koja postane stranka ove Konvencije, a da njene države članice nisu stranke, podliježe obvezama iz ove Konvencije. U slučaju da je jedna ili više država članica takve organizacije stranka Konvencije, organizacija i njene države članice moraju odlučiti o svojim odgovornostima u izvršavanju obveza iz ove Konvencije. U takvim slučajevima organizacija i njene države članice ne mogu istovremeno ostvariti prava iz ove Konvencije.

4. U svojim ispravama o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju, regionalne organizacije za ekonomsku integraciju navedene u članku 23. trebaju se izjasniti o opsegu svojih ovlasti u odnosu na pitanja koja uređuje ova Konvencija. Te će organizacije također izvijestiti depozitara o svim značajnijim promjenama djelokruga njihovih ovlasti.

Članak 26.


1. Ova Konvencija stupa na snagu devedesetog dana nakon datuma polaganja šesnaeste isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju.

2. U smislu stavka 1., nijedna isprava koju položi regionalna organizacija za ekonomsku integraciju ne pribraja se ispravama koje su položile države članice te organizacije.

3. Za svaku državu ili organizaciju navedenu u članku 23., koja ratificira, prihvati ili odobri ovu Konvenciju ili joj pristupi nakon polaganja šesnaeste isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, Konvencija stupa na snagu devedesetog dana nakon polaganja njihove isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu te države ili te organizacije.

Članak 27.


U bilo koje vrijeme po isteku tri godine od stupanja ove Konvencije na snagu u odnosu na neku stranku, ta se stranka može povući iz Konvencije pismenom notifikacijom depozitaru. Svako takvo povlačenje stupa`na snagu devedeset dana od datuma kad ju je depozitar primio.

Članak 28.


Izvornik ove Konvencije, koje su engleski, francuski i ruski tekst jednako vjerodostojni, položit će se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

U POTVRDU TOGA su potpisani, propisno za to ovlašteni, potpisali ovu Konvenciju.

SASTAVLJENO u Helsinkiju sedamnaestog ožujka tisuću devetsto devedeset druge godine.



1. Izraz »najbolja moguća tehnologija« podrazumijeva najnoviji stupanj razvoja postupka, sredstava ili metoda rada koji pokazuju praktičnost određene mjere za ograničavaje ispusta, emisije i otpada. Pri odredivanju da li neki skup postupaka, sredstava i metoda predstavlja najbolju moguću tehnologiju općenito ili u pojedinim slučajevima, posebna pažnja posvećuje se:

a) komparabilnim postupcima, sredstvima i metodama koje su nedavno i s uspjehom iskušane,

b) tehnološkom napretku i promjenama u znanstvenim saznanjima,

c) ekonomskoj opravdanosti takve tehnologije,

d) rokovima za uvođenje u novim i postojećim objektima,

e) karakteru i količini ispuštanja i efluenta,

f) tehnologiji s malo otpada ili bez otpada.

2. Iz toga slijedi da će se »najbolja moguća tehnologija« za neki postupak mijenjati s vremenom u kontekstu tehnološkog napretka, ekonomskih i društvenih čimbenika, kao i promjena znanstvenih saznanja.



1. Pri izboru najpovoljnije kombinacije mjera koja može činiti najbolju ekološku praksu u pojedinim slučajevima treba razmatrati sljedeće mjere:

a) informiranje i educiranje javnosti korisnika o ekološkim posljedicama izbora određenih djelatnosti i proizvoda, njihovog korištenja i odlaganja.

b) razvoj i primjenu zbornika ekološkog ponašanja koji pokriva sve oblike roka trajanja proizvoda,

c) naljepnice kojima se korisnici informiraju o ekološkim rizicima u svezi s nekim proizvodom, njegovom uporabom i odlaganjem.

d) sustav prikupljanja i odlaganja otpada dostupan javnosti,

e) recikliranje, obnavljanje i ponovnu uporabu,

f) primjenu ekonomskih instrumenata na djelatnost, proizvode i grupe proizvoda,

g) sustav licenci, koji uključuje raspon ograničenja i zabrane.

2. Pri odredivanju kombinacije mjera kao najbolje ekološke prakse za opće i pojedinačne slučajeve, posebnu pažnju treba obratiti na:

a) opasnost za okoliš

- proizvoda

- proizvodnje

- uporabe proizvoda

- konačnog odlaganja proizvoda

b) zamjenu postupkom ili tvarima koje izazivaju manja zagađenja,

c) domašaj upotrebe,

d) moguće koristi ili štete za okoliš od zamjene materijala ili djelatnosti,

e) napredak i promjene znanstvenih saznanja,

f) rokove primjene,

g) društvene i ekonomske posljedice.

3. Iz toga slijedi da se pojam najbolje ekološke prakse mijenja s obzirom na tehnološki napredak, ekonomske i društvene čimbenike kao i na promjene znanstvenih saznanja.



Ciljevi i kriteriji kakvoće voda trebaju:

a) uzimati u obzir teinju prema održavanju i, gdje je potrebno, poboljšanju postojeće kakvoće voda,

b) težiti smanjenju prosječnog opterećenja zagadenjem (posebno opasnim tvarima) u određenom stupnju, u određenom razdoblju,

c) uzimati u obzir specifične zahtjeve za kakvoću voda (sirove vode za vodoopskrbu, navodnjavanje, itd.,

d) uzimati u obzir zahtjeve koji se odnose na osjetljive i posebno zaštićene vode i njihovu okolinu, npr. jezera i podzemne vode,

e) temeljiti se na primjeni metoda ekološke klasifikacije i kemijskih pokazatelja za srednjoročni i dugoročni pregled održavanja i poboljšavanja kakvoće voda,

f) uzimati u obzir domašaj u kojem su ciljevi postignuti i dodatne zaštitne mjere, temeljene na graničnim vrijednostima emisije, koje se mogu pokazati potrebitim u pojedinačnim slučajevima.,



1. U slučaju spora koji se podvrgava arbitraži sukladno članku 22., stavak 2. ove Konvencije, stranka ili stranke izvijestit će tajništvo o predmetu arbitraže, posebno navodeći članke Konvencije o čijem je tumačenju ili primjeni riječ. Tajništvo će primljenu informaciju proslijediti svim strankama ove Kovencije.

2. Arbitražni sud sastoji se od tri člana. I stranka ili stranke koje podnose zahtjev, i druga strana ili stranke spora imenuju po jednog arbitra, a dva tako imenovana arbitra sporazumno odre8uju trećeg člana, koji je ujedno predsjednik arbitražnog suda. To ne može biti osoba koja je državljanin jedne od stranaka spora, niti koja stalno boravi na području jedne od tih stranaka ili je tamo zaposlena, kao ni osoba koja se bavila navedenim slučajem u bilo kojem drugom svojstvu.

3. Ako se predsjednik arbitražnog suda ne odredi u roku od dva mjeseca od imenovanja drugog arbitra, izvršni tajnik Ekonomske komisije za Europu odredit će, na zahtjev bilo koje od stranaka, predsjednika u roku od daljnja dva mjeseca.

4. Ako jedna od stranaka spora ne imenuje arbitra u roku od dva mjeseca po primitku zahtjeva, druga stranka može o tome izvijestiti izvršnog tajnika Ekonomske komisije za Europu, koji će u roku od daljnja dva mjeseca odrediti predsjednika arbitražnog suda. Pošto je određen, predsjednik arbitražnog suda zatražit će od stranke koja još nije imenovala svog arbitra da to učiniti u roku od dva mjeseca. Ako stranka to ne učini u navedenom roku, predsjednik će o tome izvijestiti izvršnog tajnika Ekonomske komisije za Europu, koji će izvršiti imenovanje u roku od daljnja dva mjeseca.

5. Arbitražni sud donosi odluku u skladu s međunarodnim pravom i odredbama ove Konvencije.

6. Svaki arbitražni sud utemeljen sukladno odredbama ovog priloga donosi svoj vlastiti poslovnik.

7. Odluke ar'bitražnog suda, kako o postupanim, tako i o meritornim pitanjima, donose se većinom glasova.

8. Sud ima pravo poduzeti sve mjere potrebne za utvrđivanje činjenica.

9. Stranke spora dužne su olakšati rad arbitražnog suda, a posebno, služeći se svim sredstvima koja im stoje na raspolaganju:

a) osigurati mu sve mjerodavne dokumente, sredstva za rad i informacije,

b) omogućiti mu, ako je to potrebno, da poziva svjedoke i vještake, te sasluša njihove izjave.

10. Stranke spora i arbitri dužni su zaštititi tajnost svih informacija koje su dobili u povjerenju tijekom postupka pred arbitražnim sudom.

11. Arbitražni sud može, na zahtjev jedne od stranaka, preporučiti privremene mjere zaštite.

12. Ako se jedna od stranaka spora ne pojavi pred arbitražnim sudom ili propusti braniti svoj stav, druga stranka može tražiti od suda da nastavi postupak i donese konačnu odluku. Odsutnost ili propust stranke da brani svoj stav nije zapreka za odvijanje postupka.

13. Arbitražni sud može saslušati i odrediti se prema protuzahtjevima koji proizlaze izravno iz predmeta spora.

14. Ako arbitražni sud ne odluči drukčije zbog posebnih okolnosti slučaja, troškove arbitražnog postupka, uključujući i naknadu članovima suda, snose stranke spora u jednakim dijelovima. Sud će voditi očevidnik o svojim troškovima i o tome podnijeti konačno izvješće strankama.

15. Svaka stranka ove Konvencije, koja ima interes prawe prirode u predmetu spora, i po koju bi odluka u sporu mogla imati neke posljedice, može intervenirati u sporu uz pristanak suda.

16. Arbitražni će sud donijeti svoju odluku u roku od pet mjeseci od svog utemeljenja, osim ako bude smatrao potrebnim produžiti taj rok za najviše pet mjeseci.

17. Odluka arbitražnog odbora mora biti obrazložena. Odluka je konačna i obvezujuća za sve stranke spora. Arbitražni sud dostavlja svoju odluku strankarna spora i tajništvu. Tajništvo prosljeduje primljene informacije svim strankama ove Konvencije.

18. Ako između stranaka dode do spora u tumačenju ili provedbi odluke, bilo koja od stranaka može podnijeti zahtjev arbitražnom sudu koji je tu odluku donio ili, ako je isti nedostupan, drugom sudu utemeljenom u tu svr:hu na isti način kao i prvi.

Članak 3.

O izvršavanju ovoga Zakona brinut će se Državna uprava za vode.

Članak 4.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama - Međunarodni ugovori«.

Klasa: 018-OS/95-O1/30

Zagreb, 1. ožujka 1996.




Zastupničkog doma Sabora

akademik Vlatko Pavletić, v.r.