VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Broj: O1-96-608/1

Zagreb, 20. ožujka 1996.

ZAKON O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE O MINIMALNIM STANDARDIMA NA TRGOVAČKIM BRODOVIMA MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE RADA

Potvrđuje se Konvencija o minimalnim standardima na trgovačkim brodovima (br. 147) Međunarodne organizacije rada usvojena u Ženevi 29. listopada 1976. godine u izvorniku na engleskom i francuskom jeziku.

Tekst Konvencije o minimalnim standardima na trgovačkim brodovima u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

The General Conference of the International Labour Organisation,

Having been convened at Geneva by the Governing Body of the International Labour Office anđ having met in its Sixty-second Session on 13 October 1976, and

Recalling the provisions of the Seafarers' Engagement (Foreign Vessels) Recommendation, 1958, and of the Social Conditions and Safety (Seafarers) Recommendation, 1958, and

Having deciđed upon the adoption of certain proposals with regard to substandard vessels, particularly those registered under flags of convenience, which is the ffth item on the agenda of the session, and

Having determined that these proposals shall take the form of an international Convention, adopts this twenty-ninth day of October of the .year one thousand nine hundred and seventy-six, the following Convention, which may be cited as the Merchant Shipping (Minimum Standards) Convention, 1976:

1. Except as otherwise provided in this Article, this Convention applies to every seagoing ship, whether publicly or privately owned, which is engaged in the transport of cargo or passengers for the purpose of trade or is employed for any other commercial purpose.

2. National laws or regulations shall determine when ships are to be regarded as sea-going ships for the purpose of this Convention.

3. This Convention applies to sea-going tugs.

4. This Convention does not apply to

(a) ships primarily propelled by sail, whether or not they are fitted with auxiliary engines;

(b) ships engaged in fishing or in whaling or in similar pursuits;

(c) small vessels and vessels such as oil rigs and drilling platforms when not engaged in navigation, the decision as to which vessels are covered by this subparagraph to be taken by the competent authority in each country in concultation with the most representative organisations of shipowners and seafarers.

5. Nothing in this Convention shall be deemed to extend the scope of the Conventions referred to in the Appendix to this Convention or of the provisions contained therein.

Each Member which ratifies this Convention undertakes

(a) to have laws or regulations laying down, for ships registered in its territory

(i) safety standards, including standards of competency, hours of work and manning, so as to ensure the safety of life on board ship;

(ii) appropriate social security measures; and

(iii) shipboard conditions of employment and shipboard living arrangements, in so far as these, in the opinion of the Member, are not covered by collective agreements or laid down by competent courts in a manner equally binding on the shipowners and seafarers concerned and to satisfy itself that the provisions of such laws and regulations are substantially equivalent to the Conventions or Articles of Conventions referred to in the Appendix to this Convention, in so far as the Member is not otherwise bound to give effect to the Conventions in question;

(b) to exercise effective jurisdiction or control over ships which are registered in its terntory in respect of

(i) safety standards, including standards of competency, hours of work and manning, prescribed by national laws or regulations;

(ii) social security measures prescribed by national laws or regulations;

(iii) shipboard conditions of employment and shipboard living arrangements prescribed by national laws or regulations, or laid down by competent courts in a manner equally binding on the shipowners and seafarers concemed;

(c) to satisfy itself that measures for the effective control of other shipboard conditions of employment and living arrangements, where it has no effective jurisdiction, are agreed between shipowners or their organisations and seafarers' organisations constituted in accordance with the substantive provisions of the Freedom of Association and Protection of the Right to Organise Convention, 1948, and the Right to Organise and Collective Bargaining Convention, 1949;

(d) to ensure that

(i) adequate procedures subject to over-all supervision by the competent authority, after tripartite consultation amongst that authority and the representative organisations of shipowners and seafarers where appropriate - exist for the engagement of seafarers on ships registered in its territory and for the investigation of complaints arising in that connection;

(ii) adequate procedures subject to over all supervision by the competent authority, after tripartite consultation amorigst that authority and the representative organisations of shipowners and seafarers where appropriate - exist for the investigation of any complaint made in connection with and, if possible, at the time of the engagement in its territory of seafarers of its own nationality on ships registered in a foreign country, and that such complaint as well as any complaint made in connection with and, if possible, at the time of the engagement in its territory of foreign seafarers on ships registered in a foreign country, is promptly reported by its competent authority to the competent authority of the country in which the ship is registered, with a copy to the Director-General of the International Labour Office;

(e) to ensure that seafarers employed on ships registered in its territory are properly qualified or trained for the duties for which they are engaged, due regard being had to the Vocational Training (Seafarers) Recommendation, 1970;

(f) to verify by inspection or other appropriate means that ships registered in its terntory comply with applicable international labour Conventions in force which it has ratified, with the law and regulations required by subparagraph (a) of this Article and, as may be appropriate under national law, with applicable collective agreements;

(g) to hold an official inquiry into any serious marine casualty involving ships registered in its terrtory, particularly those involving injury and/or loss of life, the final report of such inquiry normally to be made public.

Any Member which has ratified this Convention shall, in so far as practicable, advise its nationals on the possible problems of signing on a ship registered in a State which has not ratified the Convention, until it is satisfi~d that standards eq uivalent to those fixed by this Convention are being applied. Measures taken. by the ratifying State to this effect shall not be in contradiction with the principle of free movement of workers stipulated by the treaties to which the two States concerned may be parties.

1. If a Member which has ratified this Convention and in whose port a ship calls in the normal course of its business or for operational reasons receives a complaint or obtains evidence that the ship does not conform to the standards of this Convention, after it has come into force, it may prepare a report adressed to the government of the country in which the ship is registered, with a copy to the Director-General of the International Labour Office, and may take measures necessary to rectify any conditions on board which are clearly hazardous to safety or health.

2. In taking such measures, the Member shall fortwith notify the nearest maritime, consular or diplomatic representative of the flag State and shall, if possible, have such representative present. It shall not unreasonably detain or delay the ship.

3. For the purpose of this Article, »complaint« means information submited by a member of the crew, a professional body,

an association, a trade union or, generally, any person with an interest in the safety of the ship, including an interest in safety or health hazards to its crew.

1. This Conventions is open to the ratification of Members which

(a) are parties to the Intenational Convention fot the Safety of Life at Sea, 1960, or the International Convention for the Safety of Life at Sea, 1974, or any Convention subsequently revising these Conventions; and

(b) are parties to the International Convention on Load Lines, 1966, or any Convention subsequently revising that Convention; and

(c) are parties to, or have implemented the provisions of, the Regulations for Preventing Collisions at Sea of 1960, or the Convention on the International Regulations for Preventing Collisions at Sea, 1972, or any Convention subsequently revising these international instruments.

2. This Convention is further open to the ratification of any Member which, on ratification, undertakes to fulfil the requirements to which ratification is made subject by paragraph 1 of this Article and which are not yet satisfied.

3. The formal ratifications of this Convention shall be communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration.

1. This Convention shall be binding only upon those Members of the International Labour Organisation whose ratiftcations have been registered with the Director-General.

2. It shall come into force twelve months after the date on which there have been registered ratifications by at least ten Members with a total share in world shipping gross tonnage of 25 per cent.

3. Thereafter, this Convention shall come into force for any Member twelve months after the date on which its ratification has been registered.

1. A Member which has ratified this Convention may denounce it after the expiration of ten years from the date on which the Convention.first comes into force, by an act communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration. Such denunciation shall not take effect until one year after the date on which it is registered.

2. Each Member which has ratified this Convention and which does not, within the year following the expiration of the period of ten years mentioned in the preceding paragraph, exercise the right of denunciation provided for in this Article, will be bound for another period of ten years and, thereafter, may denounce this Convention at the expiratiori of each period of ten years under the terms provided for in this Article.

1. The Director-General of the International Labour Office shall notify all Members of the International Labour Organisation of the registration of all ratifications and denunciations communicated to him by the Members of the Organisation.

2. When the'conditions provided for in Article 6, paragraph 2, above have been fulfilled, the Director-Geenral shall draw the attention of the Members of the Organisation to the date upon which the Convention will come into force.

The Director-General of the International Labour Office shall communicate to the Secretary-General of the United Nations for registration in accordance with Article 102 of the Charter of the United Nations full particulars of all ratifications and acts of denunciation registered by him in accordance with the provisions of the preceding Articles.

At such times as it may consider necessary the Governing Body of the International Labour Office shall present to the General Conference a report on the working of this Convention and shall examine the desirability of placing on the agenda of the Conference the question of its revision in whole or in part.

1. Should the Conference adopt a new Convention revising this Convention in whole or in part, then, unless the new Convention otherwise provides

(a) the ratification by a Mernber of the new revising Convention shall ipso jure involve the immediate denunciation of this Convention, notwithstanding the provisions of Article 7 above, if and when the new revising Convention shall have come into force;

(b) as from the date the new revising Convention comes into force this Convention shall cease to be open to ratification by the Members.

2. This Convention shall in any case remain in force in its actual form and content for those Members which have ratified it but have not ratified the revising Convention.

The English and French versions of the text of this Convention are equally authoritative.

Minimum Age Convention, 1973 (No. 138), or

Minimum Age (Sea) Convention (Revised), 1936 (No. 58), or

Minimum Age (Sea) Convnetion, 1920 (No. 7); Shipowners' Liability (Sick and Injured Seamenj Convention, 1936 (No. 55), or

Sickness Insurance (Sea) Convention, 1936 (No. 56), -or Medical Care and Sickness Benefits Convention, 1969 (No. 130);

Medical Examination (Seafarers) Convention, 1946 (No. 73);

Prevention of Accidents (Seafarers) Convention, 1970 (No. 134) (Articles 4 and 7);

Accommodation of Crews Convnetion (Revised), 1949-(No. 92);

Food and Caterang (Ships' Crews) Convention, 1946 (No. 68) (Article 5);

Officers' Competency Certificates, Convention, 1936 (No. 53) (Articles 3 and 4); (*

*) In cases where the established licensing system,or certification structure of a State would be prejudiced by problems arising from strict adherence to the relevant standards of the Officers' Competency Convention, 1936, the principle of substantial equivalence shall be applied so that there will be no conflict with that State's established awangements for certif cation.

Seamen's Articles of Argreement Convention, 1926 (No. 22);

Repatriation of Seamen Convention, 1926 (No. 23); Freedom of Association and Protection of the Right to Organise Convention, 1948 (No. 87);

Right to Organise and Collective Bargaining Convention, 1949 (No. 98).

Opća konferencija Međunarodne organizacije rada koju je u Ženevi sazvalo Upravno tijelo Međunarodnog ureda rada, sastavši se na šezdesetdrugom zasjedanju, 13. listopada 1976.,

pozivajući se na odredbe Preporuke o zapošljavanju pomoraca (brodovi duge plovidbe) iz 1958. i Preporuke o socijalnim uvjetima i sigumosti (pomorci) iz 1958.,

odlučivši usvojiti određene prijedloge glede plovila koja su ispod određenog standarda, osobito onih koja su registrirana u zemljama zastave pogodnosti, a što je peta točka dnevnog reda zasjedanja,

odlučivši da ovi prijedlozi dobiju oblik međunarodne konvencije,

usvaja dvadesetdevetog listopada tisuću devetsto sedamdesetšeste godine sljedeću konvenciju, koja se naziva Konvencija o trgovačkom brodovlju (Minimalni standardi) iz 1976.:

1. Osim ako ovim člankom nije drukčije propisano, ova se Konvencija primjenjuje za svaki pomorski brod, bilo da je u javnom ili privatnom vlasništvu, koji se bavi prijevozom tereta ili putnika u trgovačke svrhe, ili je angažiran u bilo koju drugu komercijalnu svrhu.

2. Nacionalnim zakonima ili drugim propisima mora se odrediti koji se brodovi smatraju pomorskim brodovima u smislu ove Konvencije.

3. Ova se Konvencija primjenjuje na tegljače koji plove morem.

4. Ova se Konvencija ne primjenjuje na:

(a) brodove koji se prvenstveno pokreću jedrom, bez obzira imaju li pomoćne strojeve

(b) brodove koji se bave ribolovom, kitolovom ili sličnim lovom;

(c) mala plovila ili plovila kao što su naftne platforme i platforme za bušenje dok ne plove, s time da odluku o tome na koja se plovila odnosi ovaj podstavak donosi nadležna vlast u svakoj zemlji, uz konzultaciju s najreprezentativnijim organizacijama brodovlasnika i pomoraća.

5: Ništa se u ovoj Konvenciji ne smije tumačiti kao da proširuje domašaj konvencija koje se navode u Dodatku ovoj Konvenciji ili odredaba sadržanih u njima.

Članak 2.

Svaka članica koja ratificira ovu Konvenciju obvezuje se:

(a) imati zakone ili druge propise za brodove registrirane na njenom području kojima se uređuju:

(i) sigurnosni standardi, uključujući standarde o ovlaštenjima, radnom vremenu i brojnom stanju posade, takvi da se jamči sigurnost života na brodu;

(ii) odgovarajuće mjere socijalnog osiguranja, i

(iii) uvjeti radnog odnosa na brodu i uvjeti života na brodu, u mjeri u kojoj nisu, po mišljenju članice, uredeni kolektivnim ugovorima ili ih nisu odredili nadležni sudovi na način koji je jednako obvezujući za brodovlasnike i pomorce na koje se odnose; i mora se uvjeriti kako su odredbe takvih zakona i drugih propisa u biti jednake konvencijama ili člancima konvencija koji se navode u Dodatku ove Konvencije, ukoliko članica nije na drugi način obvezana dati pravnu snagu dotičnim konvencijama;

(b) vršiti stvarnu jurisdikciju ili kontrolu nad brodovima koji su registrirani na njenom području, glede:

(i) sigurnosnih standarda, uključujući standarde o ovlaštenjima, radnom vremenu i brojnom stanju posade, propisanih nacionalnim zakonima ili drugim propisima,

(ii) mjera socijalnog osiguranja, propisanih nacionalnim zakonima ili drugim propisima,

(iii) uvjeta radnog odnosa na brodu i uvjeta života na brodu propisanih nacionalnim zakonima ili drugim propisima ili odre8enih od nadležnih sudova na način koji je jednako obvezujući za brodovlasnike i pomorce na koje se odnose;

(c) uvjeriti se kako su mjere za djelotvornu kontrolu drugih uvjeta radnog odnosa na brodu i života na brodu, koji nisu pod njenom stvarnom jurisdikcijom, dogovorene između brodovlasnika ili njihovih organizacija i organizacija pomoraca ustanovljenih u skladu s bitnim odredbama Konvencije o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje iz 1948., i Konvencije o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje iz 1949.;

(d) osigurati:

(i) odgovarajuće postupke uz opći nadzor od strane nadležne vlasti, nakon trostrane konzultacijs između te vlasti i reprezentativnih organizacija brodovlasnika i pomoraca, kada je to potrebno u svrhu zapošljavanja pomoraca na brodovima registriranim na njezinom području i u svrhu istrage o pritužbama do kojih dolazi s tim u svezi,

(ii) odgovarajuće postupke uz opći nadzor od strane nadležne vlasti, nakon trostrane konzultacije između te vlasti i reprezentativnih organizacija brodovlasnika i pomoraca, kada je to potrebno - u svrhu istrage o svakoj pritužbi uloženoj u svezi s, i, ako je to moguće, u vrijeme zapošljavanja, na njenom području, pomoraca koji su njeni državljani, na brodovima koji su registrirani u stranoj zemlji, te da o takvoj pritužbi, kao i o svakoj pritužbi uloženoj u svezi s, i, ako je moguće, u vrijeme zapošIjavanja, na njenom području, stranih pomoraca na brodovima koji su registrirani u stranoj zemlji, njeno nadležno tijelo odmah izvijesti nadležne vlasti zemlje u kojoj je brod registriran, time da se jedan primjerak dostavi glavnom direktoru Međunarodnog ureda rada;

(e) osigurati da pomorci zaposleni na brodovima koji su registrirani na njenom području imaju odgovarajuće kvalifikacije ili obuku za dužnosti koje obavljaju, s time da se prida pozornost Preporuci o stručnoj obuci (pomorci) iz 1970. godine;

(f) inspekcijom ili drugim odgovarajućim sredstvima utvrditi pridržavaju li se brodovi koji su registrirani na njenom području mjerodavnih međunarodnih konvencija o radu, koje su na snazi, a koje je ratificirala, zatim zakona i drugih propisa u skladu s podstavkom (a) ovoga članka i, ukoliko to zahtijeva pravo pojedine države, s mjerodavnim kolektivnim ugovorima;

(g) provesti službenu istragu o svakoj ozbiljnoj pomorskoj nezgodi u kojoj su sudjelovali brodovi registrirani na njezinom području, posebice one koje uključuju ozljede i/ili gubitak života, te završno izvješće o takvoj istrazi redovno objaviti.

Svaka članica koja ratificira ovu Konvenciju mora savjetovati svoje državljane, u mjeri u kojoj je to moguće, o mogućim problemima glede zapošljavanja na brodu koji je registriran u državi koja nije ratificirala ovu Konvenciju, sve dok se ne uvjeri kako se primjenjuju isti standardi kao oni ustanovljeni ovom Konvencijom. Mjere koje država, koja ratificira, poduzima u ovu svrhu ne smije biti u suprotnosti s načelom slobodnog kretanja radnika utvrdenim međunarodnim ugovorima čije su stranke države o kojima se radi.

1. Ako članica koja je ratificirala ovu Konvenciju i u čiju luku dođe brod tijekom redovne plovidbe ili zbog operativnih razloga, zaprimi pritužbu ili pribavi dokaze o tome da brod nije prilagođen standardima iz ove Konvencije, nakon što je stupila na snagu, ta članica može pr"ipremiti izvješće i uputiti ga vladi države u kojoj je brod registriran, jedan primjerak kojega dostavlja glavnom direktoru Međunarodnog ureda rada, i može poduzeti mjere potrebne za ispravljanje svih uvjeta ha brodu koji su očito opasni za sigurnost ili zdravlje.

2. Prigodom poduzimanja takvih mjera, članica mora odmah izvijestiti najbližeg pomorskog, konzularnog ili diplomatskog predstavnika države zastave broda, i ako to bude moguće, osigurati njegovu prisutnost. Ona ne smije neopravdano zadržati brod ili prouzročiti njegovo kašnjenje.

3: U ovom članku riječ: »pritužba« znači obavijest koju je dostavio član posade, profesionalno tijelo, udruga, sindikat ili,

općenito, bilo koja osoba koja ima interes glede sigurnosti broda, uključujući interes glede sigurnosti ili opasnosti po zdravlje njegove posade.

l. Ova je Konvencija otvorena za ratifikaciju članicama koje

(a) stranke Međunarodne konvencije za sigurnost života na moru iz 1960., ili Međunarodne konvencije za sigurnost života na moru iz 1974. ili bilo koje konvencije koja naknadno revidira te konvencije,

(b) stranke Međunarodne konvencije o teretnim linijama iz 1966. ili bilo koje konvencije koja naknadno revidira tu Konvenciju,

(c) stranke, ili su provele odredbe Pravilnika za sprečavanje sudara na moru iz 1960., ili Konvencije o Međunarodnim propisima za sprečavanje sudara na moru iz 1972. ili bilo koje konvencije koja naknadno revidira te međunarodne instrumente.

2. Ova Konvencija je nadalje otvorena za rafitikaciju svakoj članici koja, pri ratiftkaciji, preuzme obvezu da će ispuniti uvjete za ratifikaciju predviđene svakom l. ovoga članka, a koji još nisu ispunjeni.

3. Službene rafitikacije ove Konvencije moraju se priopćiti glavnom direktoru Međunarodnog ureda rada; radi registracije.

1. Ova Konencija obvezuje samo one članice Međunarodne organizacije rada čije su ratifikacije registrirane kod Glavnog direktora.

2. Ona stupa na snagu dvanaest mjeseci nakon datuma kada bude registrirano najmanje deset rafitikacija članica s ukupnim udjelom u svjetskoj bruto brodskoj tonaži od 25°I°.

3. Nakon toga, ova Konvencija stupa na snagu, u odnosu na svaku članicu, dvanaest mjeseci nakon datuma registracije njene ratifikacije.

1. Članica koja je ratificirala ovu Konvenciju može je otkazati nakon isteka roka od deset godina od datuma kada je konvencija stupila na snagu, izjavom koju priopćuje Glavnom direktoru Međunarodnog ureda rada, radi registracije. Takav otkaz stupa na snagu godinu dana nakon datuma kada je registriran.

2. Svaka članica koja je ratificirala ovu Konvericiju, i koja, u roku od godine dana nakon proteka roka od deset godina iz prethodnog stavka, ne otkaže Konvenciju prema odredbi ovoga članka, može otkazati Konvenciju po isteku svakoga novog razdoblja od deset godina prema uvjetima predviđenima u ovome članku.

1. Glavni direktor Međunarodnog ureda rada mora notificirati svim članicama Međunarodne organizacije rada registraciju svih ratifikacija ili otkaza što su mu priopćile članice Organizacije.

2. Kada se ispune uvjeti predviđeni u članku 6., stavku 2., Glavni direktor mora upozoriti članice Organizacije na datum stupanja na snagu Konvencije.

Glavni direktor Međunarodnog ureda rada mora priopćiti Glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, radi registracije u skladu sa člankom 102. Povelje Ujedinjenih naroda, potankosti o svim ratifikacijama i izjavama o otkazu što ih je registrirao u skladu s odredbama prethodnih članaka.

Kada to bude smatralo potrebnim, Upravno tijelo Međunarodnog ureda rada podnijet će Općoj konferenciji izvješće o primjeni ove Konvencije i razmotrit će potrebu uvrštavanja na dnevni red Konferencije pitanja njene potpune ili djelomične revizije.

1. Ako Konferencija usvoji konvenciju koja bi ovu Konvenciju revidirala potpuno ili djelomično i ako nova konvencija ne bi cčlredila drukčije:

a) ratifikacija nove konvencije od strane članice ipso iure bi značila trenutačno otkazivanje ove Konvencije bez obzira na odredbu članka 7., ako i kada bi nova konvencija stupila na snagu,

b) od datuma kada nova revidirana konvencija stupi na snagu, ova Konvencija prestaje biti otvorena za ratifikaciju članicama.

2. Ova Konvencija u svakom slučaju ostaje na snazi u sadašnjem obliku i sadržaju za države članice koje su je ratificirale, ali nisu ratificirale revidiranu konvenciju.

Engleski i francuski tekst ove Konvencije jednako su mjerodavni.

Konvencija o najnižoj dobi za zapošljavanje, 1973. (br. 138) ili

Konvencija o najnižoj dobi za zapošljavanje (more) (revidirana), 1936. (br. 58.) ili

Konvencija o najnižoj dobi za zapošljavanje (more), 1920. (br. 7);

Konvencija ,o odgovornqsti brodovlasnika (bolesti i ozlijedeni pomorci), 1936. {br. 55), ili

Konvencija o zdravstvenom osiguranju pomoraca, 1936. (br. 56), ili

Konvencija o zdravstvenoj zaštiti i naknadama u slučaju bolovanja, 1969. (br. 130);

Konvencija o liječničkom pregledu (pomorci), 1946. (br. 73);

Konvencija o sprečavanju nesreća (pomorci), 1970. (br. 134) (članci 4. i 7.);

Konvencija o smještaju posade na brodu (revidirana), 1949. (br. 92);

Konvencija o nabavi, pripremi i posluživanju hrane (brodske posade), 1946. (br. 68) (članak 5.);

Konvencija o uvjerenjima o sposobnosti-časnika, 1936. (br. 53) (članci 3. i 4.); *)

*) U slučajevima kada bi uspostavljen sustav izdavanja licenci, ili ustrojstvo izdavanja uvjerenja neke države bili dovedeni u pitanje zbog problema proisteklih iz strogog pridržavanja relevantnih standarda Konvencije o uvjerenjima o sposobnosti časnika iz 1936. godine, primijenit će se načelo bitne jednakosti, 2ako da ne bude proturječja s ustanovljenim postupcima za izdavanje uvjerenja te države.

Konvencija o ugovoru pomoraca, 1926. (br. 22); Konvencija o repatrijaciji pomoraca, 1926. (br. 23);

Konvencija o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje 1948. (br. 87);

Konvencija o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje 1949. (br. 98).

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama - Međunarodni ugovori«.

Klasa: O18-05/96-O1/05

Zagreb, 15. ožujka 1996.