VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

UREDBU

O POTVRĐIVANJU UGOVORA O POTICANJU I UZAJAMNOJ ZAŠTITI ULAGANJA, IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE ARGENTINSKE REPUBLIKE

Potvrđuje se Ugovor o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja, između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Argentinske Republike, potpisan u Buenos Airesu, 2. prosinca 1994. godine, u dva izvornika, na hrvatskom, španjolskom i engleskom jeziku.

Tekst ugovora na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR

O POTICANJU I UZAJAMNOJ ZAŠTITI ULAGANJA, IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE ARGENTINSKE REPUBLIKE

Vlada Republike Hrvatske i Vlada Argentinske Republike, u daljnjem tekstu ugovorne stranke, želeći ojačati gospodarsku suradnju između dvije zemlje, nastojeći stvoriti povoljne uvjete za ulaganja ulagatelja jedne ugovorne stranke na teritoriju druge ugovorne stranke, znajući da će poticanje i zaštita takvih ulaganja na osnovi ugovora pridonijeti jačanju individualne poslovne inicijative i povećanju blagostanja u obje zemlje, ugovorile su kako slijedi:

Za potrebe ovog Ugovora:

1. Izraz »ulaganje« odnosi se, u skladu sa zakonima i propisima one ugovorne stranke na čijem je teritoriju ulaganje izvršeno, na bilo koju imovinu uloženu od strane ulagatelja jedne ugovorne stranke na teritoriju druge ugovorne stranke, u skladu sa zakonima ove posljednje. Izraz se odnosi posebno, ali ne isključivo, na:

a) pokretnu i nepokretnu imovinu kao i na sva druga vlasnička prava kao što su hipoteke, retencijska i založna prava;

b) dionice, vrijednosne papire i bilo koju drugu vrstu udjela u društvima;

c) pravo na novac i potraživanja koja glase na činjenje koje ima gospodarsku vrijednost; zajmovi se uključuju samo kad su neposredno vezani za određeno ulaganje;

d) prava intelektualnog vlasništva uključujući osobito autorska prava, patent, industrijski dizajn, zaštitne znakove i nazive, tehnološke postupke, know-how i ugled;

e) poslovne koncesije odobrene po zakonu ili po ugovoru, uključujući koncesije za istraživanje, razvijanje, vađenje ili iskorištavanje prirodnih bogatstava.

Ovaj ugovor odnosi se na sva ulaganja, bilo da su ona izvršena prije ili poslije datuma stupanja na snagu ovog Ugovora, a.li odredbe ovog ugovora neće se odnositi niti na jedan spor, žalbu i neslaganje koji su nastali prije njegovog stupanja na snagu.

2. Izraz »ulagatelj« odnosi se na:

a) bilo koju fizičku osobu koja je državljanin jedne od ugovornih stranaka u skladu s njenim zakonima;

b) bilo koju pravnu osobu uspostavljenu u skladu sa zakonima i propisima jedne od ugovornih stranaka sa sjedištem na teritoriju te ugovorne stranke.

3. Odredbe ovog Ugovora ne odnose se na ulaganja koja su izvršile fizičke osobe koje su gradani jedne ugovorne stranke na teritoriju druge ugovorne stranke ako su takve osobe bile, u vrijeme ulaganja, domicilirane kod druge ugovorne stranke više od dvije godine, ukoliko se ne dokaže da je ulaganje izvršeno na njenom teritoriju iz inozemstva.

4. Izraz »isplata« odnosi se na sve iznose koji proizlaze iz ulaganja kao što su profiti, dividende, kamate, tantijeme i drugi tekući prihodi.

5. Izraz »teritorij« odnosi se na nacionalni teritorij jedne ili druge ugovorne stranke uključujući područja mora uz vanjsku granicu teritorijalnog mora nacionalnog teritorija, nad kojima zainteresirana ugovorna stranka može, u skladu s međunarodnim pravom, ostvariti svoja suverena prava i jurisdikciju.

Svaka ugovorna stranka poticat će na svom teritoriju ulaganja ulagatelja druge ugovorne stranke i odobravati takva ulaganja u skladu sa svojim zakonima i propisima.

1. Svaka ugovorna stranka će u svako doba osigurati pravičan i jednak postupak prema ulaganjima ulagatelja druge ugovorne stranke te neće ometati upravljanje, održavanje, uporabu, uživanje i prodaju istog neopravdanim ili diskriminacijskim mjerama.

2. Svaka ugovorna stranka, kad je jednom odobrila ulaganje ulagatelja druge ugovorne stranke na svom teritoriju, obvezna je pružiti potpunu pravnu zaštitu takvom ulaganju i osigurati mu postupak koji neće biti nepovoljniji od onog što ga uživaju ulaganja njenih vlastitih ulagatelja ili ulagatelja iz trećih zemalja.

3. Bez obzira na odredbe stavka 2. ovog članka, tretman najpovlaštenije nacije neće se odnositi na privilegije koje jedna ili druga stranka daju ulagateljima treće zemlje zbog toga što je članica ili je povezana s nekom slobodnom trgovinskom zonam, carinskom unijom; zajedničkim tržištem ili regionalnim sporazumom.

4. Odredbe stavka 2. ovog članka neće se tumačiti kao obveza jedne ugovorne stranke da pruži ulagateljima druge ugovorne stranke korist od bilo kojeg tretmana, prednosti ili privilegije koji proizlaze iz nekog međunarodnog ugovora koji se odnosi u cijelosti ili pretežno na oporezivanje.

5. Odredbe stavka 2. ovog članka neće se također tumačiti kao da se njima osigurava ulagateljima druge ugovorne stranke korist od bilo kojeg tretmana, prednosti ili privilegije koji proizlaze iz bilateralnih ugovora o koncesijskom financiranju koje je Argentinska Republika sklopila s Talijanskom Republikom 10. prosinca 1987. godine i Kraljevinom Španjolskom 3. lipnja 1988. godine.

1. Nijedna od ugovornih stranaka ne smije provesti nacionalizaciju ili izvlaštenje ili bilo koju drugu mjeru s istim učinkom po ulaganja na svom teritoriju, koja pripadaju ulagateljima druge ugovorne stranke, osim u slučaju kad su mjere poduzete u javnom interesu, bez diskriminacije i u skladu s primjerenim zakonskim postupkom. Mjere su praćene odredbama,za plaćanje promptne, adekvatne i valjane naknade. Ta naknada mora biti u visini tržišne vrijednosti izvlaštenog ulaganja neposredno prije izvlaštenja ili prije nego što je predstojeće izvlaštenje postalo poznato javnosti, mora uključivati i kamate od datuma izvlaštenja po uobičajenoj komercijalnoj stopi, mora biti isplaćena bez odlaganja uz mogućnost stvarnog unovčenja te slobodno prenosiva.

2. Ulagatelji bilo koje ugovorne stranke koji izgube svoja ulaganja na teritoriju druge ugovorne stranke zbog rata ili drugog oružanog sukoba, izvanrednog stanja, pobune, ustanka ili nereda moraju imati, glede restitucije, odštete, naknade ili drugog namirenja, tretman koji neće biti nepovoljniji od onog što ga imaju njeni vlastiti ulagatelji ili ulagatelji bilo koje treće zemlje.

1. Svaka ugovorna stranka će jamčiti ulagateljima druge

ugovorne stranke neograničeni prijenos ulaganja i isplata, a posebno ali ne i isključivo:

a) kapitaia i dodatnih iznosa potrehnih za održavanje i razvoj ulaganja;

b) zarada, profita, kamata, dividendi i drugih tekućih prihoda;

c) sredstava za otplatu zajmova kako je definirano u članku 1., stavku 1. c);

d) tantijema i provizija;

e) prihoda od cjelokupne ili djelomične prodaje ili likvidaeije ulaganja;

f) naknada iz članka 4.;

g) zarada državljana jedne ugovorne stranke kojima se dozvoljava rad u svezi ulaganja na teritoriju druge ugovorne stranke.

2. Prijenosi će se izvršiti bez odlaganja u slobodno konvertibilnoj valuti, po uobičajenom deviznom tečaju važećem na dan prijenosa, u skladu s postupkom koji utvrduje ugovorna stranka na čijem je teritoriju izvršeno ulaganje, a koji neće narušiti bit prava iznesenih u ovom članku.

1. Ako jedna ugovorna stranka ili njena izabrana agencija

izvrši plaćanje bilo kojem od svojih ulagatelja pod garancijom ili osiguranjem ugovorenim u odnosu na neko ulaganje, druga ugovorna stranka priznat će valjanost subrogacije u korist prve ugovorne stranke ili njene agencije za bilo koje pravo ili pravni temelj što .ga ima ulagatelj. Ugovorna stranka ili njena izabrana agencija će u granicama subrogacije, imati pravo na ostvarivanje istih prava koja bi mogao ostvariti i ulagatelj.

2. U slučaju subrogacije kako je definirana u prethodnom stavku., ulagatelj neće podnositi zahtjev ukoliko nije za to ovlašten od strane ugovorne stranke ili njene izabrane agencije.

Ukoliko zakonske odredbe bilo koje od ugovornih stranaka, ili obveze prema međunarodnom pravu koje sada postoje ili će biti ustanovljene naknadno između ugovomih stranaka pored postojećeg ugovora ili bilo kojeg ugovora između ulagatelja jedne ugovorne stranke i druge ugovorne stranke, sadrže pravila, opća ili specifična, kojima se ulaganjima ulagatelja drnge ugovorne stranke osigurava tretman koji je povoljniji od onog koji je osiguran sadašnjim ugovorom, ta pravila će, u mjeri u kojoj su povoIjnija, prevagnuti nad postojećim ugovorom.

1. Sporovi između ugovornih stranaka koji se tiču tumačenja ili primjene ovog ugovora trebaju se, ako je moguće, rješavati diplomatskim putem.

2. Ako se spor između ugovomih stranaka ne može tako riješiti u roku od šest mjeseci od početka pregovora, tada će se na zahtjev bilo koje od stranaka proslijediti na rješavanje arbitražnom sudu. '

3. Arbitražni sud konstituirat će se za svaki pojedini slučaj na sljedeći način: U roku od dva mjeseca od primitka zahtjeva za arbitražom, svaka ugovorna stranka imenovat će jednog člana suda. Ta dva člana će zatim izabrati državljanina treće zemlje koji će po odobrenju dviju ugovornih stranaka biti postavljen za predsjedavajućeg suda. Predsjedavajući mora biti imenovan u roku od dva mjeseca od datuma imenovanja druga dva člana.

4. Ukoliko u razdobljima navedenima u stavku 3. ovog članka potrebna imenovanja nisu provedena, bilo koja ugovorna stranka može, u nedostatku drugog sporazuma, pozvati predsjednika Međunarodnog suda da izvrši potrebna imenovanja. Ako je predsjednik državljanin bilo koje od ugovornih stranaka ili je na drugi način spriječen u obavljanju predmetne funkcije, pozvat će se potpredsjednika da obavi potrebna imenovanja. Ako je potpredsjednik državljanin jedne od ugovornih stranaka ili je i on spriječen u obavljanju navedene funkcije, tada će član Međunarodnog suda koji je sljedeći po starješinstvu, a nije državIjanin nijedne od ugovornih stranaka, biti pozvan da izvrši potrebna imenovanja.

5. Arbitražni sud donosi svoju odluku većinom glasova. Ta je odluka obvezujuća za obje ugovorne stranke. Svaka ugovorna stranka snosi troškove svog člana suda i svog zastupanja u arbitražnom postupku; troškove predsjedavajućeg i preostale troškove u načelu snose jednakomjerno obje ugovorne stranke. Sud može, mectutim, u svojoj odluci odrediti da jedna od dviju ugovornih stranaka snosi veći dio troškova; i ta će odluka biti obvezujuća za obje ugovorne stranke. Sud će odrediti svoj postupak.

1. Bilo koji spor do kojeg dode u okvira ovog Ugovora glede ulaganja između ulagatelja jedne ugovorne stranke i druge ugovorne str'anke rješit će se, ako je moguće, na prijateljski način.

2: Ako se spor ne može na taj način riješiti u roku od šest mjeseci od datuma kad je jedna od stranaka pokrenula spor, . može se proslijediti, na zahtjev ulagatelja, na rješavanje, ili

- nadležnom sudu ugovorne stranke na čijem je teritoriju izvršeno ulaganje; ili

- međunarodnoj arbitraži u skladu s odredbama iz stavka 3. Kad je ulagatelj podnio spor na rješavanie gore navedenom nadležnom sudu _ugovorne stranke gdje je ulaganje izvršeno ili međunarodnoj arbitraži, taj će izbor biti konačan.

3. U slučaju međunarodne arbitraže, spor se podnosi, po izboru ulagatelja, bilo:

- MeBunarodnom Centru za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) stvorenim Konvencijarila o rješavanju investicijskih sporova između država. i državljana drugih država, koja je otvorena za ratifikaciju u Washingtonu 18. ožujka 1965. godine, kad jednom obje stranke ovog Ugovora postanu njeni članovi. Ukoliko ovaj uvjet nije ispunjen, svaka ugovorna stranka daje pristanak da se spor podnese na arbitražu u skladu s pravilnikom ICSID-ove Dodane mogućnosti za administriranje pomirenja, arbitraže i postupka utvrđivanja činjenica, ili

- Arbitražnom sudu formiranom od slučaja do slačaja, u skladu s Arbitražnim pravilima Kornisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovinsko pravo (UNCITRAL).

4. Arbitražni sud odlučuje u skladu s odredbama ovog Ugovora, zakonima ugovorne stranke koja je u sporu, uključujući svoje odluke o kontliktu zakona, uvjetima bilo kojeg određenog ugovora sklopljenog u svezi takvog ulaganja i relevantnim načelima međunarodnog prava.

5. Arbitražne odluke su konačne i obvezne za stranke u sporu. Svaka stranka mora ih provesti u skladu sa svojim zakonima.

1. Ovaj Ugovor stupa na snagu prvog dana drugog mjeseca od dana primitka zadnje pisane obavijesti jedne ugovome stranke drugoj o ispunjavanju svojim zakonodavstvom predviđenih uvjeta za stupanje na snagu ovog Ugovora. Ostat će na snazi tijekom razdoblja od deset godina. Nakon toga ostaje na snazi do isteka dvanaest mjeseci od datuma kad jedna od ugovornih stranaka pisrneno obavijesti drugu ugovornu stranku o svojoj odluci da prekine ovaj Ugovor.

2. U pogledu ulaganja izvršenih prije datuma kad obavijest o pi'ekidu ovog Ugovora postane pravovaljana, odredbe članaka 1. do 9. ostaju na snazi daljnjih deset godina od tog datuma.

Sastavljeno u Buenos Airesu, dana 2. prosinca 1994. godine u dva primjerka, na hrvatskom, španjolskom i engleskom jeziku, s tim da su sva tri teksta jednako autentična. U slučaju bilo kakvog odstupanja u tumačenju, prevladat će engleski tekst.

U potvrdu navedenog opunomoćenici su potpisali ovaj Ugovor.

(Ova Uredba stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama - Međunarodni ugovori«.

Klasa: 404-02/93-O1107

Urbroj: 5030114-96-1

Zagreb, 7. ožujka 1996.