ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU KONZULARNE KONVENCIJE IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I REPUBLIKE POLJSKE

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Konzularne Konvencije između Republike Hrvatske i Republike Poljske, koji je donio Zastupnički dom Saboru Republike Hrvatske na sjednici 17. siječnja 1996.

Broj:01-96-163/1

Zagreb, 23. siječnja 1996.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU KONZULARNE KONVENCIJE IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I REPUBLIKE POLJSKE

Potvrđuje se Konzularna konvencija između Republike Hrvatske i Republike Poljske, potpisana u Warszawi, 21. veljače 1995., u izvorniku na hrvatskom i poljskom jeziku.

Tekst Konvencije u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

Republika Hrvatska i Republika Poljska

U želji za učvršćenjem prijateljstva i produbljenjem uzajamno korisne suradnje;

Vođene željom za reguliranjem i unapređenjem konzularnih odnosa između dviju zemalja u skladu s načelima dalekosežnog olakšavanja zaštite prava i interesa vlastitih državljana;

Odlučile su sklopiti Konzularnu konvenciju i sporazumjele su se kako slijedi.

1. Za potrebe ove Konvencije niže navedeni izrazi označuju sljedeće:

(1) »konzularno predstavništvo« označuje generalni konzulat, konzulat, vicekonzulat ili konzularno povjerenstvo;

(2) »konzularno područje« označuje područje dodijeljeno konzularnom predstavništvu za obavljanje njegovih konzularnih funkcija;

(3) »šef konzularnog predstavništva« označuje osobu kojoj je povjereno nastupanje u tom svojstvu;

(4) »konzularni dužnosnik« označuje svaku osobu, uključujući i šefa konzularnog predstavništva, koja je u tom svojstvu ovlaštena obnašati konzularne funkcije;

(5) »konzularni službenik« označuje svaku osobu koja obavlja administrativne ili tehničke poslove konzularnog predstavništva;

(6) »član poslužnog osoblja« označuje svaku osobu zaposlenu na poslužnim dužnostima konzularnog predstavništva;

(7) »članovi konzularnog predstavništva« označuje konzularne dužnosnike, konzularne službenike i pomoćno osoblje;

(8) »članovi konzularnog osoblja« označuje konzularne dužnosnike, osim šefa konzularnog predstavništva, konzularne službenike i članove poslužnog osoblja;

(9) »član privatne posluge« označuje svaku osobu zaposlenu isključivo u privatnoj službi člana konzularnog predstavništva;

(10) »član obitelji« označava supružnika člana konzularnog predstavništva, njegovu ili njezinu djecu i roditelje, pod uvjetom da žive u istom domaćinstvu te da su ovisni o članu konzularnog predstavništva;

(11) »konzularne prostorije« označuje zgrade ili dijelove zgrada s pripadajučim zemljištem, bez obzira na to čije su vlasništvo koji se koriste isključivo za potrebe konzularnog predstavništva, uključujući i rezidenciju šefa konzularnog predstavništva;

(12) »konzularni arhiv« označuje sve spise, isprave, dokumente, korespondenciju, knjige, filmove, vrpce i medije za prikupljanje i upotrebu informacija, registre konzularnog predstavništva, zajedno sa šiframa i kodovima, kartotekama te namještajem potrebnim za rijihovu zaštitu ili čuvanje;

(13) »brod« označuje svaki civilni brod koji ima pravo nositi zastavu države imenovanja i koji je registriran u toj zemlji;

(14) »zrakoplov« označuje svaku civilnu letjelicu koja ima pravo nositi oznake države imenovanja i koja je registrirana u toj zemlji.

2. Odredbe ove Konvencije glede državljana države imenovanja primjenjuju se i na pravne osobe koje su osnovane u skladu sa zakonima i drugim propisima države imenovanja i koje imaju sjedište u toj državi.

1, Konzularno predstavništvo može se otvoriti na području države primatetjice samo uz njezin pristanak.

2. Sjedište konzularnog predstavništva, njegov rang i granice konzularnog područja utvrduje država imenovanja, ali to podliježe prethodnom odobrenju države primateljice.

3. Država imenovanje može naknadno promijeniti sjedište konzularnog predstavništva, njegov rang ili njegovo konzularno područje samo uz pristanak države primateljice.

4. Izričiti prethodni pristanak države primateljice isto je tako potreban i za otvaranje ureda kao dijela postojećeg konzularnog predstavništva, izvan njegova sjedišta.

1.. Država imenovanja daje šefu konzularnog predstavništva dokument u obliku patentnog pisma ili nekog sličnog akta, koji se izdaje za svako imenovanje i u kojem se potvrduje svojstvo šefa konzularnog predstavništva, te se, u pravilu, navodi njegovo prezime i ime, njegova kategorija i razred, konzularno područje i sjedište konzularnog predstavništva.

2. Država imenovanja dostavit će diplomatskim ili drugim pogodnim putem patentno pismo ili sličan akt Ministarstvu vanjskih poslova države na čijem području šef konzularnog predstavništva treba obavljati svoju funkciju.

3. Ukoliko to država primateljica prihvati država imenavanja može umjesto patentnog pisma ili sličnog akta uputiti državi primateljici notifikaciju koja sadrži podatke predviđene stavkom 1. ovog članka.

4. Šefu konzularnog predstavništva dopušta se obnašanje njegove funkcije odobrenjem od strane države primateljice koje se naziva egzekvatura, nezavisno od oblika tog odobrenja.

5. Država koja odbije izdati egzekvaturu nije dužna državi imenovanja priopćiti razloge svog odbijanja.

6. Uz rezervu odredaba stavka 7. i 8. ovog članka, šef konzularnog predstavništva ne može nastupiti na funkciju prije dobivanja egzekvature.

7. Dok čeka izdavanje egzekvature, šefu konzularnog predstavništva može se privremeno dozvoliti obnašanje njegovih funkcija. U tom slučaju primjenjuju se odredbe ove Konvencije.

8. Od trenutka kad se šefu konzularnog predstavništva dozvoli, makar i privremeno, obnašanje njegovih funkcija država primateljica treba to odmah notificirati nadležnim tijelima konzularnog područja. Ona je isto tako dužna osigurati poduzimanje svih potrebnih mjera, kako bi šef konzularnog predstavništva mogao vršiti svoje službene dužnosti i uživati povlastice prema odredbama ove Konvencije.

1. Ako šef konzularnog predstavništva nije u mogućnosti obnašati svoje funkcije ili je to mjesto upražnjeno, vršitelj dužnosti šefa konzularnog predstavništva može privremeno djelovati kao šef konzularnog predstavništva.

2. Prezime i ime vršitelja dužnosti šefa konzularnog predstavništva notificirat će unaprijed bilo diplomatska misija drža ve imenovanja bilo, ako u državi primateljici nema diplomatske misije države imenovanja, šef konzularnog predstavništva, ili, u slučaju da je on spriječen to učiniti, neko drugo nadležno tijelo države imenovanja, ministarstvu vanjskih poslova države primateljice ili tijelu kojega to ministarstvo odredi. Država primateljica može prihvaćanje za vršitelja dužnosti šefa konzularnog predstavništva neke osobe, koja nije ni diplomatski ni konzularni dužnosnik države imenovanja u državi primateljici, uvjetovati svojim pristankom.

3. Nadležna vlast države primateljice pružit će pomoć i zaštitu vršitelju dužnosti šefa konzularnog predstavništva. Dok ta osoba vodi konzularno predstavništvo, primjenjuju se na njega odredbe ove konvencije s istog naslova kao i na odnosnog šefa konzularnog predstavništva. Međutim, država primateljica nije dužna vršitelju dužnosti šefa konzularnog predstavništva priznati olakšice, privilegije i imunitete za koje šef konzularnog predstavništva, da bi ih uživao, mora ispunjavati uvjete koje vršitelj dužnosti šefa konzularnog predstavništva ne ispunjava.

4. U slučaju kada država imenovanja odredi člana diplomatskog osoblja u državi primateljici za vršitelja dužnosti šefa konzularnog predstavništva pod uvjetima predviđenim u stavku 1. ovog članka, ovaj i dalje uživa diplomatske privilegije i imunitete, ako se tome ne protivi država primateljica.

Ministarstvo vanjskih poslova države primateljice bit će obaviješteno u pisanom obliku o:

1) dolasku člana konzularnog predstavništva nakon njegova imenovanja, njegovom konačnom odlasku ili prestanku obnašanja dužnosti ili o bilo kojim drugim promjenama glede njegova statusa do kojih može doći tijekom rada u konzularnom predstavništvu;

2) dolasku i konačnom odlasku članova obitelji člana konzularnog predstavništva i, ovisno o slučaju, da neka osoba postaje ili prestaje biti članom obitelji;

3) dolasku i konačnom odlasku člana privatne posluge i o prestanku njihove službe;

4) zapošljavanju ili otpuštanju osobe koja ima stalno prebivalište u državi primateljici, kao člana konzularnog predstavništva ili člana privatne posluge.

1. Nadležne vlasti države primateljice će svakom konzularnom dužnosniku besplatno izdati odgovarajuće dokumente kojima se potvrduje njegov identitet i funkcija.

2. Odredbe stavka 1. ovog članka primjenjuju se i za konzularne službenike, članove poslužnog osoblja i članove privatne posluge, pod uvjetom da nisu državljani države primateljice niti osobe sa stalnim prebivalištem u toj zemlji.

3. Odredbe stavaka 1. i 2. ovog članka na odgovarajući način primjenjuju se i na članove obitelji.

Konzularnim dužnosnikom može biti samo državljanin države imenovanja koji nema staino boravište u državi primateljici te, osim svojih službenih funkcija, u toj državi ne obavlja druge poslove koje donose dobit.

1. Država primateljica može u svakom trenutku obavijestiti državu imenovanja da je neki konzularni dužnosnik persona non grata ili da bilo koji drug član konzularnog osoblja nije prihvatljiv. Država imenovanja će tada, ovisno o slučaju, dotičnu osobu opozvati ili će okončati njezine funkcije u konzularnom predstavništvu.

2. Ako država imenovanja odbije izvršiti, ili u razumnom roku ne izvrši obveze prema stavku l. ovog članka, država primateljica može, ovisno o slučaju, povući egzekvaturu za dotičnu osobu ili ga prestati smatrati članom konzularnog osoblja.

3. Osoba imenovana za člana nekog konzularnog predstavništva može biti proglašena neprihvatljivom prije nego što stigne na područje države primateljice, ili ako se ona već tu nalazi, prije preuzimanja dužnosti u konzularnom predstavništvu. U tom slučaju država imenovanja treba opozvati imenovanje.

4. U slučajevima navedenih u stavcima 1. i 3. ovoga članka država primateljica nije dužna priopćiti državi imenovanja razloge svoje odluke.

Država imenovanja može, nakon notifikacije odnosnim državama i ukoliko se nijedna od njih tome izričito ne protivi, ovlastiti konzularno predstavništvo otvoreno u jednoj državi, da preuzme obavljanje konzularnih funkcija u nekoj drugoj državi.

Nakon notifikacije državi primateljici i ukoliko se ona tome ne protivi, konzularno predstavništvo države imenovanja može u državi primateljici obavljati konzularne poslove u ime treće države.

Obje ugovorene stranke mogu, u okviru bilateralnih odnosa, imenovati i primati počasne konzularne dužnosnike i primjenjivati na njih odredbe 3. poglavlja Bečke konvencije o konzularnim odnosima i, ako je moguće, odredbe ove Konvencije. Počasni konzularni dužnosnici mogu biti državljani države imenovanja, države primateljice ili treće države.

1. Država primateljica pruža konzularnom predstavništvu sve olakšice u obnašanju njegovih funkcija te odgovarajućim mjerama omogućuje članovima konzularnog predstavništva obavljanje službenih djelatnosti i uživanje prava, povlastica i imuniteta utvrđenih ovom Konvencijom. Država primateljica poduzima odgovarajuće mjere radi osiguranja sigurnosti konzularnog predstavništva.

2. Država primateljica tretira konzularne dužnosnike i članove njihovih obitelji s dužnim poštovanjem i poduzima odgovarajuće mjere radi sprečavanja svakog napada na njihove osobe, slobodu ili dostojanstvo.

1. Grb države imenovanja zajedno s odgovarajućim natpisom koji označuje konzularno predstavništvo na jeziku države imenovanja i države primateljice, može se postaviti na zgradu konzularnog predstavništva i rezidenciju šefa tog predstavništva.

2. Zastava države irnenovanja može biti na zgradi konzularnog predstavništva i rezidenciji šefa konzularnog predstavništva.

3: Šef konzularnog predstavništva može staviti zastavu države imenovanja i na svoje prijevozno sredstvo kada ga koristi u službene svrhe.

4. U vršenju prava priznatog ovim člankom vodit će se računa o zakonima, propisima i praksi državne primateljice.

1. U skladu sa zakonima i đrugim propisima države primateljice, država imenovanja ima pravo:

1) stjecati, posjedovati ili unajmiti zemljište, zgrade ili dijelove zgrada za sjedište konzularnog predstavništva, rezidenciju šefa ko,nzularnog predstavništva ili smještaj drugih članova konzularnog predstavništva;

2) graditi ili adaptirati zgrade na stečenom zemljištu u gore navedene svrhe;

3) prenositi pravo vlasništva nad tako stečenim odnosno izgrađenim zemljištem, zgradama ili dijelovima zgrada.

2. U slučaju potrebe, država primateljica dužna je pomagati konzularni ured u stjecanju odgovarajućih stanova za članove konzularnog ureda.

3. Odredbe stavka 1. ovog članka ne izuzimaju državu šiljateljicu od obveze da djeluje u skladu sa zakonima i ograničenjima glede izgradnje, urbanističkog planiranja i očuvanja povijesnih spomenika koji se primjenjuju u području gdje se nalaze ili će se nalaziti predmetno zemljište, zgrade ili dijelovi zgrada.

1. Konzularne prostorije su nepovredive. Vlasti države primateljice ne mogu ući u konzularne prostorije bez suglasnosti šefa konzularnog predstavništva ili šefa diplomatske misije države imenovanja ili osobe propisno ovlaštene ođ jednog od tih šefova.

2. Odredbe stavka 1. ovog članka primjenjuju se i na stanove konzularnih dužnosnika.

Konzularne prostorije, namještaj u njima, imovina konzularnog predstavništva i njegova prijevozna sredstva ne mogu biti predmetom bilo kakvog oblika rekvizicije u svrhu nacionalne obrane, javne koristi ili u druge svrhe. U slučaju da je za te svrhe potrebna eksproprijacija, poduzet će se sve potrebne mjere kako bi se izbjeglo ometanje obnašanja konzularnih funkcija, a državi imenovanja će se isplatiti brza, odgovarajuća i efektivna odšteta.

1. Konzularne prostorije i rezidencije šefa konzularnog predstavništva te stanovi članova konzularnog predstavništva koji su u vlasništvu ili pod stanarskim pravom države imenovanja ili bilo koje osobe koja djeluje u njezino ime izuzete su od plaćanja svih nacionalnih, regionalnih i općinskih pristojbi i poreza, osim onih kojima se plaćaju posebne usluge.

2. Izuzeća iz stavka 1. ovog članka ne primjenjuju se na pristojbe i poreze koje prema zakonima i propisima zemlje primateljice plaća osoba koja se državom imenovanja ili osobom koja djeluje u njezino ime sklopi ugovor.

3. Odredbe stavka 1 ovog članka odnose se i na prijevozna sredstva u vlasništvu države imenovanja koja služe konzularnom predstavništvu.

Konzularni arhivi i dokumenti nepovredivi su u svako vrijeme i bez obzira na to gdje se nalaze.

1. Država primateljica dužna je dozvoliti i štititi slobodu komunikacije konzularnog predstavništva u sve službene svrhe. U komunikaciji s vladom, diplomatskim misijama ili drugim konzularnim predstavništvima države imenovanja gdje god oni bili, konzularno predstavništvo može koristiti sva pogodna sredstva komunikacije, uključujući diplomatske ili konzularne kurire, diplomatsku iii konzularnu valizu kao i kodiranu ili šifriranu korespondenciju. Konzularno predstavništvo može instalirati i upotrebljavati radio odašiljač samo uz pristanak države primateljice.

2. Službena korespondencija konzularnog predstavništva nepovrediva je. Izraz »službena korespondencija« označava svaku korespondenciju vezanu uz konzularno predstavništvo i njegove funkcije.

3. Konzularna valiza treba nositi vidljive vanjske oznake svog svojstva i smije sadržavati samo službenu korespondenciju kao i dokumente i predmete namijenjene isključivo službenoj svrsi.

4. Konzularna valiza ne smije se ni otvoriti, niti zadržati. Međutim, ako vlasti države primateljice imaju ozbiljan razlog za sumnju da se u valizi nalaze i predmeti koji nisu korespondencija, dokumenti ni predmeti na koje se odnosi stavak 3 ovog članka, one mogu zatražiti da ovlašteni predstavnik države imenovanja otvori valizu u njihovom prisustvu. Ako vlasti države imenovanja odbiju taj zahtjev, valiza se vraća u mjesto odakle je upućena.

5. Konzularnom kuriru osigurava se službeni dokument kojim se potvrduje njegovo svojstvo i broj paketa koji čine konzularnu valizu. Jedino državljanin države imenovanja koji nema stalno mjesto boravka u zemlji primateljici može biti konzularni kurir. Država primateljica štiti konzularnog kurira u obavljaju njegovih dužnosti, i on uživa osobnu nepovredivost te ne može biti podvrgnut nikakvom obliku pritvaranja, uhićenja ili bilo kojem drugom obliku ograničavanja osobne slobode.

6. Konzularna valiza može se povjeriti zapovjedniku broda ili zrakoplova. Zapovjedniku se daje službeni dokument u kojem je specificiran broj paketa koji čine konzularnu valizu, ali on se ne smatra konzularnim kurirom. Svaki konzularni dužnosnik može slobodno uzeti konzularnu valizu direktno od zapovjednika broda ili zrakoplova ili mu je predati.

1. Šef konzularnog predstavništva uživa imunitet od krivične, gradanske i upravne sudbene nadležnosti države primateljice. On uživa osobnu nepovredivost i ne podliježe pritvoru, uhićenju ili bilo kojem obliku ograničavanja osobne slobode.

2. Konzularni dužnosnik ne može biti zadržan, pritvoren, uhapšen ili podvrgnut drugim mjerama lišenja slobođe za djela izvršena izvan svoje funkcije, osim u slučajevima pokretanja krivičnog postupka za izvršena krivična djela koja su prema propisima države primateljice zapriječena kaznom lišenja slobode u trajanju od najmanje pet godina ili strožom kaznom, i to samo na osnovu odluke nadležnog tijela, odnosno kada je riječ o izvršenju pravomoćne presude.

3. Konzularni službenik i član poslužnog osoblja uživa imunitet od građanske i upravne sudbene nadležnosti države primateljice u vezi s radnjom izvršenom u službenom svojstvu.

4. Odredbe stavaka 1., 2., 3. ovog članka ne primjenjuju se u slučaju građanske parnice

1) proistekle iz ugovora koji je zaključio član konzularnog predstavništva a pri čemu nije eksplicitno ili implicitno djelovao u ime države imenovanja;

2) koja je pokrenuta u vezi sa štetom uslijed nesreće koju je uzrokovao član konzularnog predstavništva u državi primateljici bilo kojim prijevoznim sredstvom;

3) u vezi s nasljeđivanjem u kojem član konzularnog predstavništva djeluje kao privatna osoba u svojstvu nasljednika, legatara, izvršitelja oporuke, upravitelja ili staratelja ostavine.

5. Odredbe stavaka 1. do 4. ovog članka primjenjuju se na odgovarajući način i na članove obitelji.

6. Ako nadležno tijelo države primateljice namjerava zadržati, uhititi ili na drugi način lišiti slobode člana konzularnog osoblja, obvezan je prethodno izvijestiti o tome šefa konzularnog predstavništva. Ako se pokrene krivični postupak protiv konzularnog dužnosnika, on je dužan pojaviti se pred nadležnim tijelima. Međutim, postupak treba biti vođen s dužnim poštovanjem prema konzularnom dužnosniku, vodeći računa o njegovom službenom položaju i, osim u slučaju predviđenom u stavku 2. ovog članka, na način kako bi se što manje ometalo obavljanje konzularnih funkcija. Ako je u okolnostima spomenutim u stavku 2. ovog članka nastala potreba pritvaranja nekog konzularnog dužnosnika, postupak protiv njega mora biti proveden u najkraćem vremenu.

7. U slučaju hapšenja ili pritvaranja člana konzularnog osoblja ili pokretanja krivičnog postupka protiv njega, država primateljica dužna je u najkraćem roku o tome izvijestiti šefa konzularnog predstavništva.

8. Ako šef konzularnog predstavništva, odnosno šef diplomatske misije nije bio prethodno izvješten o poduzimanju mjera iz ovog članka, nadležno tijelo države primateljice dužno je pružiti potpunu informaciju konzularnom predstavništvu ili diplomatskoj misiji države imenovanja o provedenom postupku.

1. Država imenovanja može se odreći privilegija i imuniteta iz članka 20. stavka 1., 2. i 3. ove Konvencije. Odricanje uvijek mora biti eksplicitno i notificirano državi primateljici.

2. Pokretanje postupka od strane člana konzularnog predstavništva u slučaju u kojem bi mogao uživati imunitet od sudbene nadležnosti, lišava ga prava da se pozove na imunitet u vezi s protuzahtjevom vezanim uz glavni zahtjev.

3. Odricanje od imuniteta od sudbene nadležnosti u svezi s građanskim ili upravnim postupkom ne uključuje i odricanje od imuniteta u pogledu mjera izvršenja presude. U vezi s takvim mjerama potrebno je posebno odricanje.

1. Član konzularnog predstavništva može biti pozvan da svjedoči pred sudovima ili drugim nadležnim tijelima države primateljice. Ako konzularni dužnosnik odbije prisustvovati ili svjedočiti, protiv njega se ne primjenjuju mjere prisile ili kazna. Konzularni službenik ili član poslužnog osoblja ne smije odbiti

svjedočiti, osim u slučajevima utvrđenim stavkom 3. ovog članka.

2. Tijela države primateljice koja člana konzularnog predstavništva pozovu da-svjedoči, ne smiju ga ometati u obavljanju njegovih službenih funkcija. Ona mogu saslušati svjedočenje člana konzularnog predstavništva u konzularnom uredu, rezidenciji ili njegovom stanu.

3. Član konzularnog predstavništva nije dužan svjedočiti o činjenicama koje se odnose na obavljanje njegovih službenih funkcija, niti je dužan pokazati službenu korespondenciju ili druge dokumente iz konzularnog arhiva. Ova se odredba odnosi i na članove obitelji članova konzularnog predstavništva te članove privatne posluge u vezi s činjenicama koje se odnose na funkcioniranje konzularnog predstavništva.

4. Član konzularnog predstavništva nije dužan svjedočiti kao vještak o zakonodavstvu države imenovanja.

Član konzularnog predstavništva i članovi njegove obitelji izuzimaju se u državi primateljici od bilo kakvih osobnih usluga, bilo kakvih javnih službi, vojne obveze i vojnih dužnosti kao što su rekvizicija, doprinosi i ukonačenje.

1. Član konzularnog predstavništva i članovi njegove obitelji izuzimaju se od svih obaveza koje proizlaze iz zakona i propisa države primateljice glede prijave, dozvole boravka, radne dozvole i drugih formalnosti koje se odnose na strance.

2. Međutim, odredbe stavka 1. ovog članka ne primjenjuju se na konzularnog službenika koji nije stalni službenik države imenovanja ili koji obavlja neku privatnu djelatnost lukrativnog karaktera u državi primateljici, niti na članove njegove obitelji.

1. Član konzularnog predstavništva i članovi njegove obitelji oslobođeni su svih davanja i poreza, osobnih, realnih, nacionalnih, regionalnih i općinskih, osim:

1) posrednih poreza koji su po svojoj prirodi sadržani u cijeni robe ili usluga;

2) davanja i poreza na privatne nekretnine koje se nalaze na teritoriju države primateljice, uz rezervu odredaba članka 17. ove Konvencije;

3) nasljednih davanja i davanja za prijenos prava vlasništva, koje ubire država primateljica;

4) davanja i poreza na privatne prihode, uključujući i prihode od kapitala koji potječu iz države primateljice, i poreza na kapital uložen u trgovačka i financijska poduzeća u državi primateljici;

5) registracija, naknada za sudske uknjižbe, hipotekarnih pristojbi i biljega, uz rezervu odredaba članka 17. ove Konvencije.

2. Član konzularnog predstavništva koji zapošljava osobe čije nadnice ili plaće nisu izuzete od poreza na prihod u državi primateljici dužan je pridržavati se obveza koje zakoni i drugi propisi te države nameću poslodavcima u svezi s ubiranjem poreza na prihod.

1. U skladu sa svojim zakonima i propisima, država primateljica će dozvoliti uvoz i izvoz, te izuzeće od carinskih pristojbi, izuzev pristojbi i davanja za ukrcaj, prijevoz, skladištenje i iskrcaj te druge usluge, za:

1) predmete namijenjene službenoj upotrebi od strane konzularnog predstavništva:

2) predmete, uključujući prijevozna sredstva, namijenjene osobnoj upotrebi konzularnog dužnosnika ili članova njegove obitelji, uključujući predmete namijenjene njegovom smještaju.

2. Konzularni stužbenici i članovi poslužnog osoblja uživaju privilegije i osobodenja predviđena u stavku 1. ovog članka glede predmeta uvezenih pri njihovom prvom stupanju na dužnost.

3. Osobna prtljaga konzularnog dužnosnika i članova njegove obitelji izuzeta je od pregleda, osirn u slučaju kad postoji ozbiljan razlog za pretpostavku da ista sadrži druge predmete osim onih čiji je uvoz dozvoljen prema točci 2., stavka l. ovog članka ili predmete čiji su izvoz-ili uvoz zabranjeni zakonima ili propisima države primateljice ili podliježu njezinim zakonima i propisima o karanteni. Takva kontrola obavlja se u nazočnosti dotičnog konzularnog dužnosnika ili njegovog opunomoćenika.

U skladu sa svojim zakonima i propisima koji se odnose na područja u koja je, iz razloga nacionalne sigurnosti, uiaz zabranjen ili ograničen, država primateljica osigurat će na svom teritoriju slobodu kretanja i putovanja svim članovima konzularnog predstavništva i članovima njihovih obitelji, Ni u kakvim okoinostima država primateljica neće ometati konzularnog dužnosnika u obnašanju njegovih dužnosti.

1. S izuzetkom odredbi stavki 3. i 4. članka 22., privilegije i imuniteti predviđeni ovom Konvencijom ne odobravaju se konzularnim službenicima i članovima poslužnog osoblja ako su ovi državljani države primateljice ili u toj državi imaju stalni boravak.

2. Članovi objtelji nekog člana konzularnog predstavništva koji je državljan države primateljice ili ima staini boravak u toj državi, te članovi obitelji člana konzularnog predstavništva koji su državljani države primateljice ili imaju stalni boravak u toj državi ili se bave poslovnim djelatnostima u toj d:žavi ne uživaju nikakve povlastice ili imunitete, osim onih koji su predviđeni stavkom 3. članka 22.

3. S izuzetkom odredbi stavka 3. članka 22., povlastice i imuniteti navedeni u ovoj Konvenciji ne dodjeljuju se članovima privatne posluge.

4. Država primateljica provodit će svoju jurisdikciju u odnosu na osobe navedene u stavcima 1. do 3. ovog članka na način kojim se neće nepotrebno ometati obavljanje funkcija konzularnog predstavništva.

Sve osobe koje uživajn privilegije i imunitete po ovoj Konvenciji obvezne su, bez prejudiciranja spomenutih povlastica i imuniteta, poštivati zakone i druge propise države primateljice, uključujući one koji se odnose na promet vozila i njihovo osiguranje.

1. Konzularni dužnosnik ima pravo, u granicama svojeg konzularnog područja, obnašati funkcije navedene u ovom poglavlju ove Konvencije. Osim toga, konzularni dužnosnik može obavljati druge službene dužnosti ukoliko ove nisu nespojive sa zakonom države primateljice ili ako u svezi s tim država primateljica ne postavi prigovor.

2. Konzularni dužnosnik može, nakon notifikacije o tome državi primateljici, djelovati kao predstavnik države imenovanja u bilo kojoj međunarodnoj organizaciji.

3. Konzularni se dužnosnik može, u svezi s obnašanjem svoje funkcije, pismeno ili usmeno obraćati nadležnim vlastima svojega konzularnog područja kao i središnjim vlastima države primateljice, ako to dopuštaju zakoni i drugi propisi države primateljice, ili međunarođni sporazum u toj oblasti.

4. U posebnim okolnostima konzularni dužnosnik može, uz suglasnost države primateljice, obavljati svoje funkcije izvan svog konzularnog područja.

S. Konzularni dužnosnik ima pravo ubirati konzularne pristojbe u skladu s propisima države imenovanja. Sredstva prikupljena ubiranjem takvih pristojbi izuzeta su od bilo kakvih prireza i poreza države primateljice.

Konzularni dužnosnik ima pravo štititi interese države imenovanja i njezinih državljana.

Zadaća se konzularnog dužnosnika sastoji u poticanju razvoja trgovinskih, gospodarskih, znanstvenih i kulturnih odnosa između države imenovanja i države primateljice i uopće u pronicanju razvoja prijateljskih odnosa između njih.

1. Konzularni dužnosnik ima pravo:

1) voditi evidenciju o državljanima države i imenovanja;

2) primati obavijesti i isprave o rođenju ili smrti državljana države imenovanja;

3) primati, u skladu sa zakonima države imenovanja, izjave o sklopljenom braku ili sklopiti brak, ukoliko su obje strane državljani države imenovanja.

2. Konzularni je dužnosnik dužan izvijestiti nadležne vlasti države primateljice o djelatnostima obavljenima prema točkama 2 i 3. stavka 1. ovog članka, ukoliko to zahtijevaju zakoni i propisi države primateljice.

3. Odredbe točke 2. i 3. stavka 1. ovog članka ne oslobađaju odnosne osobe obveze pridržavati se formalnosti koje zahtijevaju zakoni i propisi države primateljice.

Konzularni dužnosnik ima pravo:

1) izdavati vlastitim državljanima putovnice kao i produžiti poništiti takve putovnice u skladu sa zakonima i propisima države imenovanja;

2) izdavati isprave kojima se dozvoljava ulaz u državu imenovanja, te izvršiti potrebne preinake u takvim ispravama;

3) izdavati vize.

Konzularni dužnosnik ima pravo:

1) primati, sastavljati i ovjeravati izjave državljana države imenovanja, uključujući izjave koje se odnose na obiteljske stvari i na državljanstvo, a u skladu sa zakonima i propisima države imenovanja;

2) sastavljati, registrirati, ovjeravati i čuvati oporuke državljana države imenovanja;

3) sastavljati, registrirati i ovjeravati ugovore sklopljene između državljana države imenovanja, te ovjeravati jednostrane oporučne izjave, ukoliko takvi ugovori i izjave nisu u suprotnosti sa zakonom države imenovanja. Međutim, konzularni dužnosnik ne može sastavljati, registrirati i ovjeriti one ugovore i izjave kojima se osnivaju, prenose ili likvidiraju prava na nekretnine koje se nalaze u državi primateljici;

4) sastavljati, registrirati i ovjeravati ugovore između državIjana države imenovanja, s jedne strane, i državljana države primateljice, s druge strane, ukoliko se takvi ugovori trebaju ostvariti ili proizvesti pravne učinke isključivo u državi imenovanja, kao i uz uvjet da oni nisu u suprotnosti sa zakonom države primateljice;

5) legalizirati isprave izdane od vlasti države imenovanja ili države primateljice, te ovjeravati kopije, duplikate ili izvatke takvih isprava;

6) prevoditi dokumente i ovjeravati sukladnost takvih prijevoda;

7) ovjeravati potpise državljana države imenovanja;

8) prihvatiti na čuvanje isprave, novac ili druge stvari državljana države imenovanja ili za njih, ako to nije u suprotnosti sa zakonima i drugim propisima države primateljice. Takav se polog može preuzeti od države primateljice samo u skladu sa zakonima i drugim propisima te države;

9) primati, radi prijenosa ovlaštenim osobama, predmete koji su izgubili državljani države imenovanja za vrijeme njihovog boravka u državi primateljici;

10) izdavati isprave o podrijetlu proizvoda.

Isprave koje konzularni dužnosnik sastavi, ovjeri ili prevede, u skladu s odredbama Članka 35. ove Konvencije, priznaju se u državi primateljici kao isprave s istim pravnim učinkom i s istom pravnom snagom kao i isprave sastavljene, ovjerene i prevedene od nadležnih vlasti države primateljice, ako njihov sadržaj nije u suprotnosti sa zakonima i drugim propisima te države.

Na zahtjev nadležnih vlasti države primateljice konzularni dužnosnik ima pravo dostavljati sudske i izvansudske akte i vršiti saslušanja u skladu s važećim međunarodnim sporazumima između ugovornih stranki, ili, ukoliko nema takvih sporazuma, na bilo koji drugi način koji je u skladu sa zakonima i drugim propisima države primateIjice. Ovo se pravo može koristiti samo u odnosu na državljane države imenovanja i bez korištenja bilo kakvih mjera prisile.

1. Nadležne vlasti države primateljice dužne su izvijestiti konzularnog dužnosnika o potrebi ustanovljenja skrbništva ili kuratele za maloljetne osobe ili za osobe koje nemaju punu poslovnu sposobnost, za pravne transakcije koje su državljani države imenovanja, a u svezi s obavljanjem pravnih poslova, ili o potrebi zaštite imovine koja se nalazi u državi primateljici, ukoliko, bez obzira na razloge, istom ne može upravljati državljanin države imenovanja.

2. U konzulataciji s nadležnim vlastima države primateljice konzularni dužnosnik može izvijestiti državljane države imenovanja o pitanjima spomenutima u stavku 1. ovog članka, a posebice može predložiti osobe koje bi nastupile kao skrbnici ili kuratori.

3. Ako nije osigurano upravljanje imovinom maloljetnih ili drugih poslovno nesposobnih osoba, konzularni dužnosnik može predložiti osobu koja će upravljati tom imovinom ili tražiti od nadležnih tijela države primateljice da radi toga poduzmu nužne mjere.

Nadležna vlast države primateljice dužne su bez odlaganja obavijestiti konzularnog dužnosnika o smrti nekog državljana države imenovanja, te bez naplate dostaviti primjerak isprave kojom se potvrduje činjenica smrti.

1. U slučaju otvaranja nasljedstva na teritoriju države primateljice, nadležna tijela te države izvijestit će o tome, bez odgadanja, konzularnog dužnosnika države imenovanja, ako je nasljednik, nositac prava nasljedstva ili legatar državljanin države imenovanja koji nema stalno prebivalište na teritoriju države primateljice i koji nema punomoćnika u toj državi.

2. Kad nadležna tijela države primateljice prime informaciju o otvaranju nasljedstva preminulog državljanina države imenovanja u državi primateljici koji nema nasljednika ili izvršitelja oporuke u državi primateljici, izvijestit će o tome bez odgadanja konzularnog dužnosnika države imenovanja.

3. Konzularni dužnosnik ima pravo:

a) poduzimati odgovarajuće mjere za zaštitu i očuvanje ostavine umrlog c[ržavljanina države imenovanja koja se nalazi na teritoriju države primateljice. Radi zaštite interesa državljanina države imenovanja, on se može obraćati nadležnim tijelima države primateljice i tražiti da ta tijela poduzmu potrebne mjere zaštite i očuvanja ostavine umrlog, da bude izvješten o poduzetim mjerama, da bude prisutan popisu i pečaćenju ostavine, ako taj državljanin nije na drugi način zastupan,

b) zastupati i štititi interese državljanina države imenovanja pred sudovima i drugim nadležnim tijelima države primateljice koji ima ili tvrdi da ima pravo na ostavinu koja se nalazi na teritoriju države primateljice bez obzira na državljanstvo umrlog, ako se taj zainteresirani državljanin ne nalazi u državi primateljici ili je maloljetan, dok ne bude imao imenovanog zastupnika.

4. U slučaju otvaranja nasljedstva državljanina države imenovanja, tijela države primateljice dostavit će konzularnom dužnosniku prijepis oporuke i sve raspoložive podatke o nasljednicima i njihovom mjestu boravka, kao i o sastavu i vrijednosti ostavine i obavijest da li je pokrenut ostavinski postupak i u kojoj je fazi postupak.

5. Konzularni dužnosnik će surađivati i pružati pomoć, neposredno ili preko zastupnika, nadležnom tijelu države primateljice pri sprovođenju mjera iz stavka 3. i 4. ovog članka.

6. Ako po okončanju ostavinskog postupka ili drugih formalnosti u svezi s nasljedstvom u državi primateljici pokretne stvari iz nasljedstva ili vrijednost prodaje pokretnih stvari ili nekretnina pripadnu nasljedniku, nosiocu prava nasljedstva ili legataru koji je državljanin države imenovanja a koji nije nastanjen u državi primateljici i nema svog zastupnika, ta imovina ili vrijednost od prodaje bit će uručena konzularnom dužnosniku pod uvjetom:

a) da se dokaže svojstvo nasljednika, nositelja prava ili legatara;

b) da su nadležna tijela države primateljice odobrila, ako je potrebno, prodaju nasljednih dobara ili vrijednosti njihove prodaje;

c) da su sva dugovanja, prijavljena u roku predviđenom zakonskim propisima države primateljice, podmirena ili osigurana:

d) da su sve nasljedničke pristojbe naplaćene ili osigurane.

1. U slučaju smrti državljanina države imenovanja koji nema stalni boravak u državi primateljici za vrijeme boravka u toj državi, nadležne vlasti države primateljice zaštitit će svu imovinu preminule osobe i potom je prenijeti bez ikakvih posebnih formalnosti konzularnom dužnosniku države imenovanja. Konzularni dužnosnik isplatit će sva dugovanja preminule osobe nastala tijekom njezina boravka u državi primateljici do visine vrijednosti preuzete imovine.

2. Odredbe stavka 7. članka 40. ove Konvencije odgovarajuće se primjenjuju na imovinu navedenu u stavku 1. ovog članka.

Konzularni dužnosnik ima pravo zastupati, u skladu sa zakonima i propisima države primateljice, državljanina države imenovanja pred vlastima države primateljice, ukoliko ta osoba, zbog odsutnosti ili iz drugih važnih razloga, ne može u odgovarajuće vrijeme preuzeti obranu svojih prava i interesa. Takvo se zastupanje produžuje sve dok dotična osoba ne imenuje svog zastupnika ili osobno preuzme obranu svojih prava i interesa.

1. Konzularni dužnosnik ima pravo općiti i susresti se sa svakim državljaninom države imenovanja, pružiti mu savjet i pomoć i, ako je potrebno, osigurati mu pravnu pomoć. Država primateljica neće ni na koji način ograničavati općenje državljanina države imenovanja s konzularnim dužnosnikom ili pristup konzularnom predstavništvu.

2. Nadležne vlasti države primateljice će bez odlaganja, a najkasnije u roku od tri dana od dana poduzimanja takvih mjera, izvijestiti konzularnog dužnosnika države imenovanja o uhićenju, pritvaranju ili lišavanju slobode na bilo koji drugi način državljana države imenovanja. Nadležne vlasti dužne su uputiti, bez odlaganja svako priopćenje koje konzularnom dužnosniku uputi osoba koja je pritvorena, uhićena ili podvrgnuta bilo kojem drugom obliku ograničenja osobne slobode.

3. Konzularni dužnosnik ima pravo odmah tj. u roku od četiri dana posjetiti i uspostaviti kontakt s državljanom države imenovanja koji je uhićen, pritvoren, zatvoren ili na bilo koji drugi način lišen slobode. Pravo predviđeno ovim stavkom koristi se u skladu sa zakonima i drugim propisima države primateljice, uz pretpostavku, međutim, da ti zakoni i propisi ne negiraju to pravo.

4. Nadležne vlasti države primateljice dužne su bez odlagaija obavijestiti konzularnog dužnosnika države imenovanja o nesrećama i drugim ozbiljnim nezgodama u kojima je došlo do smrti ili teških tjelesnih povreda državljana države imenovanja.

Članak 44.

1. Konzularni dužnosnik ima pravo pružiti svaku pomoć brodu države imenovanja, njegovoj posadi i putnicima tijekom boravka u lukama, u teritorijalnim vodama ili unutarnjim vodana države primateljice.

2. Konzularni dužnosnik može stupiti na brod države imenovanja čim se tom brodu dozvoli slobodan pristup obali, a zapovjednik, ostali članovi posade i putnici mogu općiti s njim.

3. Konzularni dužnosnik može koristiti pravo nadzora i pregleda broda države imenovanja i njegove posade. U tom smislu m može posjetiti brod i biti posjećen od zapovjednika i drugih članova posade.

4. Konzularni dužnosnik može zatražiti pomoć od nadležaih vlasti države primateljice u bilo kojem pitanju koje se odnosi na obnašanje njegovih dužnosti glede nekog broda države imenovanja ili zapovjednika, ostalih članova posade i putnika takva broda.

Konzularni dužnosnik ima pravo glede broda države imenovanja:

1) bez ometanja prava vlasti đržave primateljice, istražiti sve događaje što su se zbili na brodu tijekom putovanja ili boravaka, ispitati zapovjednika i druge članove posade, pregledati brodške isprave, uzeti izjave o brodu, teretu i putovanju, te olakšati dolazak, odlazak i boravak broda u luci;

2) posredovati u rješavanju sporova između zapovjednika broda i drugih članova posade, uključujući i sporove koji se odnose na ugovore o radu i zaradu;

3) poduzeti odgovarajuće korake za osiguranje liječenja i repatrijacije zapovjednika broda i drugih članova posade;

4) organizirati pravnu zaštitu za zapovjednika i ostale članove posade tijekom njihovih kontakata sa sudovima i drugim vlastima države primateljice i u tom smislu pružiti im pravnu zaštitu i usluge tumača;

5) sastaviti, primiti, registrirati ili ovjeriti deklaracije ili druge isprave koje se odnose na brod i koji su predviđeni zakonima države imenovanja;

6) poduzimati bilo koje druge mjere predviđene zakonima države imenovanja glede brodarstva, ukoliko te druge mjere nisu u suprotnosti sa zakonima i drugim propisima države primateljice.

Ako član posade koji nije državljanin države primateljice napusti brod u toj državi bez pristanka zapovjednika broda države imenovanja, nadležne vlasti države primateljice dužne su na zahtjev konzularnog dužnosnika pružiti pomoć u traženju te osobe.

1. Ako brod države imenovanja pretrpi brodolom, štetu, nasukanje ili bude izbačen na obalu, ili pretrpi bilo kakvu drugu štetu u državi primateljici, ili ako je neki predmet koji čini dio njegovog tereta naden uslijed nasukavanja broda na obali države primateljice, blizu obale države primateljice ili je donesen u luku te države, nadležne vlasti države primateljice dužne su bez odgađanja na odgovarajući način izvijestiti konzularnog dužnosnika.

2. U slučaju na koje se odnosi stavak I. ovog članka, nadležne vlasti države primateljice dužne su poduzeti sve nužne mjere kako bi se organiziralo spašavanje i zaštita broda, putnika i posade na njemu, opreme broda, tereta, inventara i drugih pr'edmeta na brodu te spriječila povreda imovine. To se odnosi i na predmete koji čine dio broda ili njegovog tereta a koji su se našli izvan broda. Nadležne vlasti države primateljice dužne su bez odgadanja obavijestiti konzularnog dužnosnika o svim poduzetim aktivnostima.

3. Konzularni dužnosnik može pružiti svu potrebnu pomoć takvom brodu, njegovim putnicima i članovima posade i u tu svrhu zatražiti pomoć nadležnih vlasti države primateljice. Konzularni dužnosnik može zatražiti da se. pokrenu aktivnosti iz stavka 2. ovog članka te da se započne ili nastavi s popravkom broda, ili može zatražiti od nadležnih vlasti države primateljice da poduzmu te aktivnosti.

4. Ako je brod koji je pretrpio brodolom ili bilo koji predmet koji mu pripada naden na obali ili blizu obale države primateljice ili donesen u luku te države a ni zapovjednik broda niti njegov vlasnik, agent ili osiguratelj nisu bili u mogućnosti poduzeti mjere za osiguranje i upravljanje tim brodom ili predmetom, smatra se da je konzularni dužnosnik ovlašten u ime vlasnika poduzeti iste organizacijske mjere koje bi poduzeo i sam vlasnik u tu svrhu. Odredbe ovog stavka primjenjuju se na svaki predmet koji čini dio tereta broda.

5. Ako je neki predmet, koji čini dio tereta broda treće države koji je pretrpio brodolom, a koji je vlasništvo državljanina države imenovanja, naden na obali ili blizu obale države primateljice ili donesen u luku te države a ni zapovjednik broda niti njegov vlasnik, agent ili osiguratelj nisu bili u mogućnosti poduzeti mjere za osiguranje i upravljanje tim predmetom, smatra se da je konzularni dužnosnik ovlašten u ime vlasnika poduzeti iste organizacijske mjere koje bi poduzeo i sam vlasnik u tu svrhu.

1. Sudovi i druge nadležne vlasti države primateljice ne smiju provoditi svoju jurisdikciju glede kaznenih djela počinjenih na brodu države imenovanja, osim u slučaju:

1) kaznenog djela počinjenog od ili protiv državljanina države primateljice ili od ili protiv bilo koje druge osobe koja nije član posade broda;

2) kaznenog djela kojim se ometa javni red, sigurnost luke ili teritorijalnih ili unutarnjih voda države primateljice;

3) kaznenog djela kojim se krše zakoni i drugi propisi države primateljice na području javnog zdravlja, sigurnosti života na moru, ulaska u državu, carinskih propisa, zagadivanja mora ili ilegalnog prijevoza droga;

4) kaznenog djela za koje je po zakonu države primateljice predviđena kazna zatvora u trajanju ne manjem od pet godina ili teža kazna.

2. U drugim slučajevima navedene vlasti mogu djelovati samo na zahtjev ili uz suglasnost konzularnog dužnosnika.

1. Ako sudovi ili druge vlasti države primateljice namjeravaju pokrenuti mjere prisilne, zaplijeniti imovinu ili provoditi istragu na brodu države imenovanja, nadležne vlasti države primateljice o tome će izvijestiti konzularnog dužnosnika. Obavijest se mora uputiti prije poduzimanja takvih mjera, kako bi konzularni dužnosnik ili njegov predstavnik mogli biti prisutni. Ako je nemoguće uputiti obavijest ranije, nadležne vlasti države primateljice dužne su to učiniti u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u vrijeme kad spomenute aktivnosti trebaju početi. Nadležne vlasti države primateljice dužne su omogućiti konzularnom dužnosniku općenje s pritvorenom ili uhićenom osobom i poduzimanja odgovarajućih koraka za zaštitu interesa te osobe.

2. Odredbe stavka 1 ovoga članka primjenjuje se i na zapov-jednika i ostale članove posade koje bi vlasti države primateljice trebale sačuvati na kopnu.

3. Odredbe ovog članka ne primjenjuju se na rutinsku carinsku i sanitarnu kontrolu i kontrolu putovnica niti na druge aktivnosti koje se obavljaju na zahtjev zapovjednika broda ili uz njegov pristanak.

1. Ako zapovjednik ili neki drugi član posade broda umre ili se izgubi u državi primateljici, zapovjednik ili njegov zamjenik te konzularni dužnosnik države imenovanja jedine su ovlaštene osobe da sastave inventar predmeta, novčanih sredstava i druge imovine koju je za sobom ostavila preminula ili izgubljena osoba i obave sve aktivnosti nužne za zaštitu imovine ili njezinu predaju u cilju likvidacije nasljedstva.

2. Ako zapovjednik ili neki drugi član posade broda, koji je državljanin države primateljice, umre ili se izgubi, zapovjednik ili njegov zamjenik dužni su poslati kopiju popisa inventara iz stavka 1. ovog članka vlastima države imenovanja koje su ovlaštene da obave sve aktivnosti nužne za zaštitu imovine i, ako je potrebno, likvidaciju nasljedstva. Vlasti su dužne obavijestiti konzularno predstavništvo države imenovanja o takvim aktivnostima.

Odredbe članaka 44. do 50. ove Konvencije udnose se i na zrakoplove, pod uvjetom da njihova primjena nije u suprotnosti s odredbama divgih bilateralnih i multilateralnih sporazuma o zrakoplovstvu koji su obvezujući za dvije ugovorne stranke.

1. Odredbe ove Konvencije primjenjuju se na odgovarajući način i ako konzularne poslove obavlja diplomatsko predstavništvo.

2. Imena članova diplomatskog predstavništva koji rade u konzularnom odjelu ili su imenovani za obavljanje konzularnih poslova predstavništva na bilo koji drugi način, moraju se dostaviti ministarstvu vanjskih poslova države primateljice ili vlastima određenim od strane tog ministarstva.

3. U obavljanju konzularnih poslova, diplomatsko predstavništvo može se obraćati:

1) lokalnim vlastima konzularnog područja;

2) središnjim vlastima države primateljice, ako to dozvoljavaju važeći zakoni, propisi i običaji koji vladaju u državi primateljici te relevantni međunarodni ugovori.

4. Privilegije i imunitet diplomatskog predstavništva na koje se odnosi stavak 2. ovog članka i dalje podliježu normama međunarodnog prava o diplomatskim odnosima.

1. Ova Konvencija podliježe ratifikaciji, a stupa na snagu tridesetog dana nakon datuma razmjene ratifikacije, koja će se dogoditi u Zagrebu.

2. Ova Konvencija sklapa se na neodređeno vrijeme. Svaka od ugovornih stranaka može otkazati ovu Konvenciju notifikacijom. U tom slučaju ona prestaje važiti šest mjeseci od datuma uručenja obavijesti o otkazivanju.

U potvrdu toga opunomoćenici ugovornih stranaka potpisali su ovu Konvenciju i na nju stavili svoje pečate.

Sačinjeno u Warszawi dana 21. veljače 1995., u dva primjerka, svaki na poljskom i hrvatskom jeziku, pri čemu su obje verzije jednako vjerodostojne.

U potvrdu gore navedenog opunomoćenici su potpisali ovu Konvenciju.

Klasa: 018-07/94-O1/02

Zagreb, 17. siječnja 1996.