VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

KONVENCIJA O MEĐUNARODNOM CIVILNOM ZRAKOPLOVSTVU

OBZIROM da budući razvoj međunarodnog civilnog zrakoplovstva može u velikoj mjeri doprinijeti stvaranju i očuvanju prijateljstva i razumijevanju među državama i narodima svijeta, ali čija zlouporaba može postati prijetnjom svekolikoj sigurnosti; i

BUDUĆI da je poželjno izbjegavati nesporazume, a promicati suradnju među državama i narodima o kojima ovisi mir u svijetu;

ZBOG TOGA su potpisane Vlade, suglasivši se s izvjesnim načelima i dogovorima u svrhu sigurnog i pravilnog razvoja međunarodnog civilnog zrakoplovstva, uspostave međunarodnog zračnog prometa na temelju izjednačenih mogućnosti i njegove provedbe na zdravim i gospodarstvenim temeljima;

u tu svrhu zaključile ovu Konvenciju.

DIO I

Države ugovornice priznaju da svaka Država ima potpuni i isključivi suverenitet nad zračnim prostorom iznad svojeg teritorija.

Teritorijem Države u smislu ove Konvencije se smatraju kopnena područja i teritorijalne vode uz ta područja pod suverenitetom, vrhovnom vlašću, zaštitom ili mandatom te Države.

(a) Ova se Konvencija primjenjuje samo na civilne zrakoplove, a ne primjenjuje se na državne zrakoplove.

(b) Zrakoplovi korišteni u vojne, carinske i policijske svrhe se smatraju državnim zrakoplovima.

(c) Nijedan državni zrakoplov.Države ugovomice ne smije preletjeti teritorij druge Države ili sletjeti unutar njega bez odobrenja na temelju posebnog sporazuma ili odobrenja dodijeljenog na neki drugi način i to u skladu s uvjetima utvrđenim u odobrenju.

(d) Države ugovornice se obvezuju da će kod donošenja propisa za vlastite državne zrakoplove voditi računa o sigurnosti plovidbe civilnih zrakoplova.

Svaka se Država ugovornica obvezuje da neće koristiti civilno zrakoplovstvo u bilo koje svrhe koje nisu u skladu s ciljevima ove Konvencije.

Svaka Država ugovornica je suglasna da svi zrakoplovi ostalih Država ugovornica koji ne obavljaju linijski zračni promet imaju pravo, uz pridržavanje uvjeta ove Konvencije, letjeti u ili u provozu preko njezinog teritorija bez slijetanja, te obavljati nekomercijalna slijetanja bez potrebe pribavljanja prethodnog odobrenja uz pridržavanje prava Države koju nadlijeću da zahtijeva slijetanje. Zbog sigurnosti leta, svaka Država ugovornica ipak pridržava pravo na zahtjev da se zrakoplđvi koji žele letjeti iznad nepristupačnih područja ili područja bez primjerenih navigacijskih sredstava pridržavaju propisanih ruta ili pribave posebnu dozvolu za takve letove.

Ako u međunarodnom nelinijskom zračnom prometu takvi zrakoplovi prevoze putnike, teret ili poštu uz naknadu ili na temelju ugovora o najmu, prema odredbama Članka 7. također moraju imati pravo na ukrcavanje ili iskrcavanje putnika, tereta ili pošte, uz pridržavanje prava Države u kojoj se obavlja takvo ukrcavanje ili iskrcavanje da utvrdi propise, uvjete ili ograničenja kakve smatra poželjnim.

Iznad ili unutar teritorija Države ugovornice se ne može obavljati nikakav međunarodni linijski zračni promet, osim uz posebnu dozvolu ili drugo odobrenje te Države u skladu s uvjetima takve dozvole ili odobrenja.

Svaka Država ugovomica ima pravo uskratiti zrakoplovima drugih Država ugovomica dozvolu ukrcavanja putnika, pošte ili tereta zbog prijevoza uz naknadu ili na temelju ugovora o najmu s jednog na drugo odredište unutar svojeg teritorija. Svaka Država ugovornica se obvezuje da neće zaključiti nijedan sporazum koji na temelju isključivosti takvu povlasticu izrijekom daje drugoj Državi ili njezinoj zrakoplovnoj tvrtki, kao i da od druge Države neće prihvatiti nijednu takvu isključivu povlasticu.

Nijedan zrakoplov koji je u stanju letjeti bez pilota ne smije letjeti bez pilota iznad teritorija Države ugovomice bez njezinog posebnog odobrenja i u skladu s uvjetima takvog odobrenja. Svaka Država ugovornica je obvezna osigurati da let zrakoplova bez pilota u područjima otvorenim za civilne zrakoplove bude kontroliran tako da se izbjegne opasnost za civilne zrakoplove.

(a) Svaka Država ugovornica može zbog vojnih potreba ili javne sigurnosti ograničiti ili zabraniti letenje iznad određenih područja svojeg teritorija na podjednak način zrakoplovima drugih Država, uz uvjet da se u tom smislu u međunarodnom linijskom zračnom prometu ne pravi nikakva razlika između vlastitih zrakoplova i zrakoplova drugih Država ugovornica. Takva zabranjena područja moraju biti takve umjerene veličine i položaja da nepotrebno ne ometaju zračnu plovidbu. Opisi takvih zabranjenih područja unutar teritorija Države ugovomice, kao i sve njihove naknadne izmjene se moraju što je prije moguće proslijediti ostalim Državama ugovomicama i Organizaciji međunarodnog civilnog zrakoplovstva.

(b) Svaka Država ugovornica također pridržava pravo da u izvanrednim okolnostima ili tijekom krize ili zbog javne sigurnosti privremeno, s trenutnom primjenom, ograniči ili zabrani letenje iznad cijelog ili bilo kojeg dijela svog teritorija, pod uvjetom da se takvo ograničenje ili zabrana mora primjenjivati na zrakoplove svih drugih Država ugovornica bez obzira na državnu pripadnost zrakoplova.

(c) Svaka Država ugovomica može u skladu s propisima koje je sama donijela zahtijevati da svaki zrakoplov koji ulazi u područja navedena u stavcima (a) ili (b) sleti što je prije moguće u neku određenu zračnu luku unutar njezinog teritorija.

Osim u slučaju kada prema uvjetima ove Konvencije ili posebnog odobrenja zrakoplovi imaju dozvolu za prelijetanje teritorija Države ugovornice bez slijetanja, svaki zrakoplov koji ulazi u teritorij Države ugovomice, ako to propisi te Države zahtijevaju, mora sletjeti u zračnu luku koju je odredila ta Država zbog carinskog i drugih pregleda. Prilikom napuštanja teritorija Države ugovornice, takav zrakoplov mora krenuti iz zračne luke s carinskom službom koja je određena na isti način. Država mora objaviti značajke svih zračnih luka s carinskom službom i proslijediti ih zbog obavještavanja svih drugih Država ugovornica Organizacije međunarodnog civilnog zrakoplovstva, koja je uspostavljena u dijelu II ove Konvencije.

U skladu s odredbama ove Konvencije, zakoni i propisi Države ugovomice koji se odnose na ulazak ili izlazak zrakoplova u međunarodnoj zračnoj plovidbi u ili s njezinog teritorija ili na operacije i plovidbu takvih zrakoplova unutar svojeg teritorija se moraju primjenjivati na zrakoplove svih Država ugovornica bez obzira na državnu pripadnost, te ih se ti zrakoplovi moraju pridržavati pri ulasku ili izlasku ili dok se nalaze unutar teritorija te Države.

Svaka Država ugovornica se obvezuje usvojiti mjere kojima se osigurava da svaki zrakoplov koji prelijeće ili prometuje unutar njezinog teritorija, kao i svaki zrakoplov koji nosi oznaku njezine državne pripadnosti, ma gdje se takav zrakoplov nalazio, pridržava pravila i propisa o letenju i prometovanju zrakoplova koji su tamo na snazi. Svaka Država ugovornica se obvezuje u tom smislu što je moguće više ujednačiti vlastite propise s propisima koji se s vremena na vrijeme donose u skladu s ovom Konvencijom. Iznad otvorenog, mora se moraju primjenjivati pravila u skladu s odredbama ove Konvencije. Svaka Država ugovornica se obvezuje goniti svaku osobu koja prekrši primjenjive propise.

Putnici, posada ili teret ili netko u njihovo ime se pri ulasku ili odlasku ili tijekom boravka na teritoriju Države ugovornice moraju pridržavati zakona i propisa o ulasku i izlasku putnika, posade ili tereta zrakoplovom u i iz teritorija te Države, kao što su propisi koji se odnose na ulazak, prihvat i otpremu, prelazak granice, putovnice, carinu i karantenu.

Svaka Država ugovornica prihvaća provedbu djelotvomih mjera za sprječavanje širenja kolere, tifusa (epidemijskog), velikih boginja, žute groznice, kuge, kao i drugih zaraznih bolesti zračnom plovidbom koje Države ugovornice s vremena na vrijeme odluče odrediti i s tim u vezi Država ugovornica mora usko surađivati s organizacijama koje se bave međunarodnim propisima o sanitarnim mjerama koje se primjenjuju na zrakoplove. Ova suradnja ne smije narušavati primjenu bilo koje postojeće međunarodne konvencije iz tog područja koju bi te Države ugovornice mogle potpisati.

Svaka zračna luka u Državi ugovomici koja je na raspolaganju domaćim zrakoplovima za javnu uporabu mora, u skladu s odredbama Članka 68, biti otvorena pod jednakim uvjetima za zrakoplove svih ostalih Država ugovornica. Takvi podjednaki uvjeti se moraju primjenjivati na zrakoplove svake Države ugovornice kod uporabe svih sredstava zračne plovidbe, koja zbog sigurnog i nesmetanog odvijanja zračne plovidbe mogu biti namijenjena za javnu uporabu, uključujući radioveze i meteorološku službu.

Bilo koje naknade koje Država ugovornica naplaćuje ili je dozvolila da se naplaćuju zrakoplovima bilo koje druge Države ugovornice za uporabu tih zračnih luka i sredstava zračne plovidbe ne smiju biti veće

(a) za zrakoplove koji ne obavljaju međunarodni linijski zračni promet od naknada koje bi se naplatile domaćim zrakoplovima iste vrste u sličnim operacijama i

(b) za zrakoplove koji obavljaju međunarodni linijski zračni promet od naknada koje bi se naplatile domaćim zrakoplovima u sličnom međunarodnom zračnom prometu.

Sve takve naknade se moraju objaviti i proslijediti Organizaciji međunarodnog civilnog zrakoplovstva; uvjet je da naknade za uporabu zračnih luka i drugih sredstava na traženje zainteresirane Države ugovornice podliježu provjeri Vijeća, koje o tome mora sastaviti izvještaj i predočiti preporuke na razmatranje zainteresiranoj Državi ili zainteresiranim Državama. Nijedna Država ugovornica ne smije utvrditi pristojbe, takse ili druga davanja isključivo za pravo provoza preko teritorija, ulaska ili izlaska zrakoplova druge Države ugovomice u ili iz njezinog teritorija, te osoba ili imovine u zrakoplovu.

Bez uzrokovanja nepotrebnog kašnjenja, nadležne vlasti svake Države ugovornice su ovlaštene pregledati zrakoplove ostalih Država ugovornica nakon slijetanja ili prije odlaska, te provjeriti isprave i ostale dokumente propisane ovom Konvencijom.

Zrakoplovi imaju državnu pripadnost Države u kojoj su registrirani.

Zrakoplov ne može biti valjano registriran u više od jedne Države, ali se njegova registracija može prenijeti s jedne Države na drugu.

Registracija ili prijenos registracije zrakoplova se mora obaviti u skladu sa zakonima i propisima odnosne Države ugovornice.

Svaki zrakoplov u međunarodnoj zračnoj plovidbi mora nositi odgovarajuću oznaku državne pripadnosti i registracijsku oznaku.

Svaka Država ugovomica se obvezuje da će na zahtjev pružiti podatke bilo kojoj drugoj Državi ugovornici ili Organizaciji međunarodnog civilnog zrakoplovstva o registraciji i vlasništvu svakog zrakoplova registriranog u toj Državi. Pored toga, svaka Država ugovornica mora u skladu s njezinim propisima sastaviti i dostaviti izvještaj Organizaciji međunarodnog civilnog zrakoplovstva, pružajući svrhovite podatke koji su joj na raspolaganju o vlasništvu i pravu raspolaganja zrakoplovima koji se uobičajeno koriste u međunarodnoj zračnoj plovidbi registriranim u toj Državi. Organizacija međunarodnog civilnog zrakoplovstva mora na zahtjev tako dobivene podatke dostaviti drugim Državama ugovornicama.

Svaka Država ugovornica, donošenjem posebnih propisa ili na drugi način, prihvaća usvajanje svih prikladnih mjera za olakšanje i ubrzanje plovidbe zrakoplovima između teritorija Država ugovornica i sprječavanje nepotrebnog kašnjenja zrakoplova, posada, putnika i tereta, posebice kod primjene zakona koji se odnose na prelazak granice, karantenu, carinu, te prihvat i otpremu.

Svaka Država ugovornica se obvezuje da će mjerama koje smatra prikladnim utvrditi carinske postupke i postupke prelaska granice koji se odnose na međunarodnu zračnu plovidbu u skladu s praksom koja s vremena na vrijeme može biti utvrdena ili preporučena na temelju ove Konvencije. Nijedna odredba ove Konvencije se ne smije tumačiti kao sprječavanje uspostave zračnih luka bez carinske službe.

(a) Zrakoplovi koji lete prema, iz ili preko teritorija druge Države ugovornice se smatrajp privremeno oslobodeni carinskih davanja u skladu sa carinskim propisima Države. Gorivo, mazivo, rezervni dijelovi, uobičajena oprema i zalihe u zrakoplovu jedne Države ugovornice pri dolasku na teritorij druge Države ugovomice, a koji ostaju u zrakoplovu nakon napuštanja teritorija te Države, moraju se osloboditi carinskih davanja, inspekcijskih pristojbi ili sličnih državnih ili lokalnih carina i naknada. Ovo izuzeće se ne smije primjenjivati na bilo koje istovarene količine ili predmete, osim kada moraju biti zadržani pod carinskim nadzorom u skladu s carinskim propisima Države.

(b) Rezervni dijelovi i oprema koji su zbog ugradnje ili uporabe u zrakoplovu u međunarodnoj zračnoj plovidbi neke Države ugovornice uvezeni na teritorij druge Države ugovornice se smatraju oslobodeni carinskih davanja, osim kada se moraju poštovati propisi te Države koji mogu predvidjeti da ti predmeti moraju biti zadržani pod carinskim nadzorom i kontrolom.

Svaka Država ugovornica se obvezuje poduzeti takve mjere pomoći zrakoplovima u nevolji na svojem teritoriju kakve smatra prikladnim i dozvoliti, pod kontrolom svojih vlasti, vlasnicima zrakoplova ili vlastima Države registracije zrakoplova da poduzmu potrebne mjere pomoći prema okolnostima. Kod potrage za nestalim zrakoplovom, svaka Država ugovornica mora surađivati u uskladenim mjerama koje s vremena na vrijeme mogu biti preporučene na temelju ove Konvencije.

U slučaju nesreće zrakoplova jedne Države ugovornice koja se dogodila na teritoriju druge-Države ugovomice, a uzrokom je smrti ili teških ozljeda ili upućuje na ozbiljne tehničke nedostatke zrakoplova ili sredstava zračne plovidbe, Država u kojoj se nesreća dogodila mora pokrenuti istragu o okolnostima nesreće u mjeri u kojoj to njezini zakoni 'dopuštaju i u skladu s postupkom koji Organizacija međunarodnog civilnog zrakoplovstva može preporučiti. Državi registracije zrakoplova se mora omogućiti imenovanje promatrača koji će prisustvovati istraživanju, a Država koja provodi istraživanje mora o tome dostaviti izvještaj i rezultate toj Državi.

(a) Bilo koji odobreni ulazak zrakoplova u međunarodnoj zračnoj plovidbi jedne Države ugovomice na teritorij druge Držaye ugovornice ili odobreni prolazak preko teritorija te Države s ili bez slijetanja, ne smije biti razlogom pljenidbe ili zadržavanja zrakoplova ili bilo kakve žalbe protiv vlasnika ili operatora tog zrakoplova ili bilo kakvog drugog miješanja te Države, u ime te Države ili bilo koje osobe iz te Države ako konstrukcija, mehanizam, dijelovi, pribor ili operacije zrakoplova predstavljaju povredu bilo kojeg patenta, dizajna ili modela propisno odobrenog ili registriranog u Državi na čiji je teritorij zrakoplov ušao, s time da je dogovoreno da se u Državi u koju je zrakoplov ušao ni u kojem slučaju neće zahtijevati sigurnosni polog u svezi navedenih izuzeća od pljenidbe ili zadr"zavanja zrakoplova.

(b) Odredbe stavka (a) ovog Članka se također moraju primjenjivati na skladištenje rezervnih dijelova i opreme zrakoplova, kao i na pravo uporabe i ugradnje istih kod popravka zrakoplova jedne Države ugovornice na teritoriju bilo koje druge Države ugovornice, uz uvjet da bilo koji tako uskladišten patentirani dio ili oprema ne budu prodani ili distribuirani unutar Države ili izvezeni u komercijalne svrhe iz Države ugovornice u koju je zrakoplov ušao.

(c) Povlastice ovog Članka se moraju primjenjivati samo na one Države, potpisnice ove Konvencije, koje su ili (1) potpisnice Međunarodne Konvencije za zaštitu industrijske imovine i njezinih izmjena i dopuna ili (2) su donijele zakone o patentima koji priznaju i pružaju odgovarajuću zaštitu pronalazaka državljana drugih Država potpisnica ove Konvencije.

Svaka Država ugovornica se obvezuje da će mjerama koje smatra prikladnim

(a) uspostaviti na svojem teritoriju zračne luke, radioveze, meteorološke službu i ostala sredstva zračne plovidbe za olakšanje međunarodne zračne plovidbe u skladu sa standardima i praksom koji su s vremena na vrijeme preporučeni ili utvrdeni na temelju ove Konvencije;

(b) usvojiti i primjenjivati odgovarajuće standardne sustave komunikacijskih postupaka, kodove, oznake, signale, osvjetljenje i ostalu operativnu praksu i pravila koji se s vremena na vrijeme mogu preporučiti ili utvrditi na temelju ove Konvencije;

(c) surađivati u međunarodnim mjerama kojima se osigurava izdavanje zrakoplovnih zemljovida i karata u skladu sa standardima koji se s vremena na vrijeme mogu preporučiti ili utvrditi u skladu s ovom Konvencijom.

U skladu s odredbama ove Konvencije se u međunarodnoj zračnoj plovidbi u svakom zrakoplovu Države ugovornice moraju nalaziti sljedeći dokumenti:

(a) potvrda o registraciji,

(b) svjedodžba o plovidbenosti,

(c) odgovarajuća dozvola za svakog Člana posade,

(d) dnevnik zrakoplova,

(e) dozvola za radiostanicu zrakoplova, ako je opremljen radiouređajem,

(f) popis imena i prezimena, mjesta ukrcavanja i odredište putnika, ako ih prevozi,

(g) tovarni list i detaljni podaci o teretu, ako ga prevozi.

(a) Zrakoplovi jedne Države ugovornice smiju unutar ili preko teritorija drugih Država ugovornica biti opremljeni radiopredajnikom samo ako su odgovarajuće vlasti Države registracije zrakoplova izdale dozvolu za ugradnju i uporabu takvog uredaja. Uporaba radiopredajnika unutar teritorija Države ugovomice čiji se teritorij nadlijeće mora biti u skladu s propisima te Države.

(b) Radiopredajnike smiju upotrebljavati samo oni Članovi letačke posade koji posjeduju posebnu dozvolu za tu svrhu koju su izdale odgovarajuće vlasti Države registracije zrakoplova.

Svaki zrakoplov u međunarodnoj plovidbi mora posjedovati svjedodžbu o plovidbenosti koju je Država registracije zrakoplova izdala ili priznala kao valjanu.

(a) Pilot i ostali Članovi operativne posade svakog zrakoplova u međunarodnoj zračnoj plovidbi moraju posjedovati potvrde o osposobljenosti i dozvole koje je Država registracije zrakoplova izdala ili priznala kao valjane.

(b) Za letove iznad svojeg teritorija, svaka Država ugovornica pridržava pravo odbijanja priznavanja potvrdi o osposobljenosti i dozvola bilo kojeg svojeg državljana koje mu je dodijelila druga Država ugovornica.

Svjedodžbe o plovidbenosti, potvrde o osposobljenosti idozvole koje je izdala ili priznala kao valjane jedna Država ugovomica mora priznati kao valjane druga Država ugovornica, uz uvjet da su zahtjevi za izdavanje ili priznavanje svjedodžbi, potvrda ili dozvola jednaki ili iznad minimalnih standarda koji s vremena na vrijeme mogu biti utvrdeni na temelju ove Konvencije.

Za svaki zrakoplov u međunarodnoj plovidbi se mora voditi dnevnik zrakoplova, gdje se u obliku koji se s vremena na vrijeme može propisati na temelju ove Konvencije moraju unositi pojedinosti o zrakoplovu, njegovoj posadi i svakom letu.

(a) Ratno streljivo ili ratni materijal se u međunarodnoj plovidbi ne smiju, osim uz dozvolu Države, prevoziti zrakoplovom unutar ili preko teritorija te Države. Svaka Država mora propisima utvrditi što se u smislu ovog Članka smatra ratnim streljivom ili materijalom, te u svrhe ujednačenosti uzimati u obzir preporuke koje s vremena na vrijeme daje Organizaciji međunarodnog civiltag zrakoplovstva.

(b) Svaka Država ugovomica pridržava pravo da zbog javnog reda i sigurnosti uredi ili zabrani prijevoz unutar ili preko svojeg teritorija predmeta koji nisu navedeni u stavku (a), uz uvjet da se u međunarodnoj plovidbi u vezi s time ne pravi nikakva razlika između domaćih zrakoplova i zrakoplova drugih Država; daljnji uvjet je da se ne smije nametnuti nikakvo ograničenje koje može ometati unošenje i uporabu u zrakoplovu uredaja potrebnih za operacije ili plovidbu zrakoplova ili za sigumost osoblja ili putnika.

Svaka Država ugovomica može zabraniti ili urediti uporabu fotografskih aparata u zrakoplovima iznad svojeg teritorija.

Svaka Država ugovornica se obvezuje da će surađivati u osiguravanju najvećeg mogućeg stupnja ujednačenosti propisa, standarda, postupaka i ustroja koji se odnose na zrakoplove, osoblje, zračne puteve i pomoćne službe u svim područjima u kojima bi takvo ujednačenje olakšalo i unaprijedilo zračnu plovidbu.

Zbog toga, Organizacija međunarodnog civilnog zrakoplovstva mora prema potrebi s vremena na vrijeme usvojiti i dopuniti međunarodne standarde i preporučenu praksu, te postupke koji se odnose na:

(a) komunikacijske sustave i navigacijska sredstva, uključujući oznake na zemlji,

(b) osobine zračnih luka i zračnih pristaništa,

(c) pravila zračnog prometa i praksu kontrole zr,ačnog prometa,

(d) dozvole operativnog i mehaničarskog osoblja, (e) plovidbenost zrakoplova,

(f) registraciju i registracijske oznake zrakoplova,

(g) prikupljanje i razmjenu meteoroloških informacija, (h) dnevnike i priručnike zrakoplova,

(i) zrakoplovne zemljovide i karte,

(j) postupke carine i prelaska granice,

(k) zrakoplove u nevolji i istraživanje nesreća

i na ostala područja koja se odnose na sigurnost, pravilnost i učinkovito odvijanje zračne plovidbe, kada se s vremena na vrijeme ukaže potreba.

Svaka Država koja ne smatra prikladnim da se u cijelosti pridržava međunarodnih standarda ili postupaka ili koja ne može potpuno usuglasiti svoje propise ili praksu s međunarodnim standardima ili postupcima nakon njihove izmjene ili koja smatra potrebnim usvojiti propise ili praksu različite u bilo kojem određenom dijelu od onih koji su utvrdeni međunarodnim standardom, mora o razlikama između svoje prakse i prakse utvrdene međunarodnim standardom neodložno obavijestiti Organizaciju međunarodnog civilnog zrakoplovstva. U slučaju dopuna međunarodnih standarda, svaka Država koja ne provede odgovarajuće dopune svojih propisa ili prakse mora unutar šezdeset dana od dana usvajanja dopune međunarodnog standarda obavijestiti Vijeće ili naznačiti mjere koje namjerava poduzeti. U svim takvim slučajevima Vijeće mora neodložno obavijestiti sve druge Države o postojećim razlikama između jedne ili više točaka međunarodnog standarda i odgovarajuće domaće prakse u toj Državi.

(a) Svaki zrakoplov ili njegov dio za koji postoji međunarodni standard plovidbenosti ili učinkovitosti i koji u vrijeme dodjele svjedodžbe o plovidbenosti u bilo kojem pogledu ne udovoljava tom standardu, mora u svojoj svjedodžbi o plovidbenosti ili njezinom dodatku imati napomenu s cjelovitim i detaljnim popisom postojećih odstupanja.

(b) Svaka osoba koja posjeduje dozvolu koja u odnosu na vrstu dozvole ili potvrde koju posjeduje u cijelosti ne udovoljava utvrdenim uvjetima prema međunarodnom standardu, mora u svojoj dozvoli ili njezinom dodatku imati napomenu s cjelovitim popisom pojedinosti koje ne udovoljavaju tim uvjetima.

Nijedan zrakoplov ili Član osoblja koji posjeduje svjedodžbu, potvrdu ili dozvolu s napomenom ne smije sudjelovati u međunarodnoj plovidbi osim uz dozvolu Države ili Država u čiji teritorij ulazi. Registracija ili uporaba bilo kojeg takvog zrakoplova ili njegovog homologiranog dijela na teritoriju neke Države koja nije Država u kojoj je zrakoplov ili njegov dio izvorno registriran ili homologiran, prepušta se odluci Države u koju se takav zrakoplov ili njegov dio uvozi.

Odredbe ove glave se ne smiju primjenjivati na zrakoplove i opremu onih tipova zrakoplova za čiji je prototip podnijet zahtjev za homologaciju tipa odgovarajućim domaćim vlastima unutar tri godine nakon datuma usvajanja međunarodnog standarda plovidbenosti za takvu opremu.

Odredbe ove glave se ne smiju primjenjivati na osoblje čije su dozvole izvorno izdane unutar jedne godine nakon datuma prvog usvajanja međunarodnog standarda osposobljenosti takvog osoblja; međutim, odredbe se u svakom slučaju moraju primjenjivati na cjelokupno osoblje čije su dozvole valjane unutar pet godina nakon datuma usvajanja takvog standarda.

DIO II

Ovom Konvencijom se ustanovljuje organizacija čiji će naziv biti Organizacija međunarodnog civilnog zrakoplovstva. Ona se sastoji od Skupštine, Vijeća i svih ostalih tijela prema potrebi.

Cilj i zadaće Organizacije su razvijanje načela i tehnike međunarodne zračne piovidbe i podsticanje planiranja i razvoja međunarodnog zračnog prometa i to:

(a) osiguranjem sigurnog i pravilnog rasta međunarodnog civilnog zrakoplovstva u cijelom svijetu,

(b) podsticanjem gradnje i uporabe zrakoplova u miroljubive svrhe,

(c) podsticanjem razvoja zračnih puteva, zračnih luka i sredstava zračne plovidbe za međunarodno civilno zrakoplovstvo,

(d) omogućavanjem narodima svijeta sigurnog, redovnog, učinkovitog i ekonomičnog zračnog prometa,

(e) sprječavanjem gospodarstvenih gubitaka uzrokovanih pretjeranom konkurencijom,

(f) osiguravanjem potpunog poštivanja prava svake Države ugovornice i osiguravanjem primjerenih mogućnosti sudjelovanja zrakoplovnih tvrtki svake Države ugovornice u međunarodnom zračnom prometu,

(g) izbjegavanjem diskriminacije među Državama ugovornicama,

(h) unapređivanjem sigumosti letenja u međunarodnoj zračnoj plovidbi,

(i) pomaganjem općeg razvoja svih vidova međunarodnog civilnog zrakoplovstva.

Organizacija će svoje stalno sjedište imati u mjestu koje će biti utvrdeno na zadnjem sastanku Privremene skupštine Privremene organizacije međunarodnog civilnog zrakoplovstva, ustanovljene Privremenim sporazumom o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu, potpisanim u Chicagu 7. prosinca 1944.

Odlukom Vijeća, sjedište može biti privremeno prenijeto na neko drugo mjesto.

Prvo zasjedanje Skupštine će Privremeno vijeće navedene Privremene organizacije sazvati odmah nakon stupanja na snagu ove Konvencije, a sastati će se u vrijeme i na mjestu koje odredi Privremeno vijeće.

Na teritoriju svake Države ugovornice Organizacija uživa takvu pravnu sposobnost kakva joj je potrebna za obavljanje njezinih zadaća. Priznaje joj se status pune pravne osobe gdjegod je to u skladu s Ustavom i zakonima odnosne Države.

(a) Skupština zasjeda najmanje jednom godišnje, a saziva ju Vijeće u prikladno vrijeme i na odgovarajućem mjestu. Izvanredno zasjedanje Skupštine se može održati u bilo koje vrijeme na traženje Vijeća ili zahtjev deset Država ugovornica upućen Glavnom tajniku.

(b) Sve Države ugovornice imaju jednako pravo da budu predstavljene na zasjedanjima Skupštine i svaka Država ugovornica ima pravo na jedan glas. Delegate koji predstavljaju Države ugovornice mogu pratiti tehnički savjetnici koji mogu sudjelovati na zasjedanju ali nemaju pravo glasa.

(c) Na zasjedanjima Skupštine je za kvorum potrebno prisustvo većine Država ugovornica. Ako ovorn Konvencijom nije drugačije utvrdeno, odluke Skupštine se donose većinom glasova.

Prava i obveze Skupštine su da:

a) na svakom zasjedanju izabere svojeg Predsjednika i ostale dužnosnike,

b) izabere Države ugovomice koje će biti zastupljene u Vijeću u skladu s odredbama glave IX,

c) prouči i poduzme odgovarajuće mjere na temelju izvještaja Vijeća i odluči o svakom pitanju kojeg joj uputi Vijeće,

d) utvrdi vlastiti poslovnik i utemelji komisije koje smatra potrebnim ili poželjnim,

e) izglasava godišnji proračun i utvr8uje mjere fmancijskog poslovanja Organizacije u skladu s odredbama glave XII,

f) provjerava troškove i odobrava račune Organizacije,

g) kad smatra potrebnim, Vijeću; komisijama ili bilo kojem drugom tijelu dodjeljuje nadležnosti iz svojeg područja djelovanja,

h) prenosi na Vijeće prava i ovlasti potrebne ili poželjne za obavljanje zadaća Organizacije i opoziva ih ili mijenja u bilo koje vrijeme,

i) provodi odgovarajuće odredbe glave XIII,

j) razmatra prijedloge za izmjenu ili dopunu odredbi ove Konvencije i ako se s njima složi, preporuča ih Državama ugovornicama u skladu s odredbama glave XXI,

k) se bavi svim pitanjima iz područja djelovanja Organizacije koja nisu izričito dodijeljena Vijeću.

(a) Vijeće je stalno tijelo odgovorno Skupštini. Vijeće je sastavljeno od dvadesetjedne Države ugovornice koje izabere Skupština. Izbori će se održati na prvom sastanku Skupštine, nakon toga svake tri godine, a tako izabrani Članovi Vijeća moraju obnašati dužnost do sljedećih izbora.

(b) Kod izbora Članova Vijeća, Skupština mora osigurati jednaku zastupljenost: (1 ) Država od posebnog značaja u zračnom prometu; (2) Država koje nisu zastupljene na drugi način, a koje daju najveći doprinos u opremanju sredstvima za međunarodnu civilnu zračnu plovidbu; (3) Država koje nisu zastupljene na drugi način, a čiji izbor osigurava zastupljenost svih glavnih svjetskih geografskih područja u Vijeću. Skupština mora popuniti svako upražnjeno mjesto u Vijeću što je prije moguće; Država ugovornica izabrana na taj način mora obnašati dužnost do isteka mandata njenog prethodnika.

(c) Nitko od predstavnika Države ugovornice u Vijeću ne smije aktivno sudjelovati ili biti-financijski zainteresiran u operacijama međunarodnog linijskog zračnog prometa.

Vijeće bira svog Predsjednika na tri godine. Predsjednik se može ponovno birati. On nema pravo glasa. Vijeće tnedu svojim Članovima bira jednog ili više Potpredsjednika, koji zadržavaju pravo glasa tijekom obnašanja dužnosti Predsjednika. Predsjednik ne mora biti izabran među predstavnicima Članova Vijeća, ali ako je izabran među predstavnicima, njegovo će se mjesto smatrati upražnjenim, a popuniti će ga Država koju je predstavljao. Obveze Predsjednika su:

(a) sazivanje sastanaka Vijeća, Komiteta za zračni promet i Komisije za zračnu plovidbu,

(b) djelovanje u svojstvu predstavnika Vijeća i

(c) obavljanje zadaća koje mu Vijeće dodijeli u njegovo ime.

Odluke Vijeća mora odobriti većina Članova Vijeća. Vijeće može prenijeti ovlaštenje u svezi s određenim pitanjem na komitet sastavljen od njegovih Članova. Na odluke bilo kojeg komiteta Vijeća se svaka zainteresirana Država ugovornica može žaliti Vijeću.

Svaka Država ugovornica može sudjelovati bez prava glasa u radu Vijeća, njegovih komiteta i komisija kod razmatranja bilo kojeg pitanja koje posebno zadire u njezine interese. Nijedan Član Yijeća ne smije glasovati tijekom razmatranja nekogspora u kojem je on stranka.

Vijeće mora:

(a) podnositi godišnje izvještaje Skupštini,

(b) provoditi uputstva Skupštine i ispunjavati obveze koje su mu naložene na temelju ove Konvencije,

(c) utvrditi svoj ustroj i poslovnik,

(d) imenovati i utvrditi obveze Komiteta za zračni promet koji se mora izabrati među predstavnicima Članova Vijeća i koji odgovara Vijeću,

(e) ustanoviti Komisiju za zračnu plovidbu u skladu s odredbama glave X,

(f) upravljati financijskim poslovanjem Organizacije u skladu s odredbama glava XII i XV,

(g) utvrditi primanja Predsjednika Vijeća,

(h) imenovati glavnog izvršitelja koji se zove Glavni tajnik i utvrditi odredbe za imenovanje ostalog osoblja ako se ukaže potreba u skladu s odredbama glave XI,

(i) zahtijevati, prikupljati, proučavati i objavljivati informacije koje se odnose na unapre8enje zračne plovidbe i operacije u međunarodnom linijskom zračnom prometu, uključujući informacije o troškovima operacija i subvencijama isplaćenih zrakoplovnim tvrtkama iz javnih fondova,

(j) obavještavati Države ugovornice o svakim kršenju ove Konvencije, kao i o svakom neispunjavanju provedbe preporuka ili odluka Skupštine,

(k) obavještavati Skupštinu o svakom kršenju ove Konvencijeako Država ugovornica, nakon što je upozorena na kršenje Konvencije, nije poduzela odgovarajuće mjere u primjerenom roku,

(l) usvajati međunarodne standarde i preporučenu praksu u skladu s odredbama glave VI ove Konvencije; zbog svrhovitosti, označavati ih kao Dodatke ovoj Konvenciji i obavještavati sve Države ugovornice ~o poduzetim mjerama,

(m) razmatrati preporuke Komisije za zračnu plovidbu o dopuni Dodataka i poduzimati mjere u skladu s odredbama glave XX,

(n) razmatrati bilo koje pitanje koje se odnosi na Konvenciju koje mu uputi neka Država ugovornica.

Vijeće može:

(a) ako je svrsishodno i iskustveno poželjno, ustanoviti komisije za zračni promet na regionalnoj ili drugoj osnovi i odrediti grupe država ili zrakoplovnih tvrtki s kojima ili s pomoću kojih će olakšati provedbu ciljeva ove Konvencije,

(b) prenijeti na Komisiju za zračnu plovidbu dodatna ovlaštenja pored onih utvrdenih ovom Konvencijom i opozvati ih' ili mijenjati u bilo koje vrijeme,

(c) provoditi istraživanja u svim međunarodno značajnim područjima zračnog prometa i zračne plovidbe, te proslje8ivati rezultate istraživanja Državama ugovornicama i olakšati razmjenu informacija o zračnom prometu i zračnoj plovidbi među Državama ugovornicama,

(d) proučavati sva pitanja koja utječu na ustroj i operacije u međunarodnom zračnom prometu, uključujući međunarodno vlasništvo i operacije u međunarodnom linijskom zračnom prometu na glavnim rutama, te planove o tome podnositi Skupštini,

(e) istraživati na zahtjev bilo koje Države ugovornice bilo koju situaciju koja bi mogla predstavljati premostivu prepreku razvoja međunarodne zračne plovidbe; nakon istraživanja objaviti o tome izvještaje koje smatra poželjnim.

Komisija za zračnu plovidbu se sastoji od dvanaest Članova koje imenuje Vijeće među osobama koje predlože Države ugovornice. Te osobe moraju posjedovati odgovarajuće sposobnosti i iskustvo u teoriji i praksi zrakoplovstva. Vijeće mora od svih Država ugovornica zatražiti podnošenje kandidature. Predsjednika Komisije za zračnu plovidbu imenuje Vijeće.

Komisija za zračnu plovidbu mora:

(a) razmatrati i predlagati Vijeću usvajanje i izmjene Dodataka ovoj Konvenciji,

(b) osnivati tehničke potkomisije u kojima može biti zastupljena svaka Država ugovomica koja to želi,

(c) savjetovati Vijeće o prikupljanju i prosljedivanju Državama ugovornicama.svih informacija koje smatra potrebnim i korisnim za unapređenje zračrie plovidbe

U skladu s bilo kojim propisom koji donese Skupština i odredbama ove Konvencije, Vijeće mora utvrditi način imenovanja i razrješenja, izobrazbu, plaće, prinadležnosti i uvjete službe Glavnog tajnika i ostalog osoblja Organizacije, te može zaposliti ili se koristiti uslugama državljana bilo koje Države ugovornice.

Predsjednik Vijeća, Glavni tajnik i ostalo osoblje ne smiju tražiti ili primati uputstva o provedbi svojih zadaća od bilo koje vlasti izvan Organizacije. Svaka Država ugovomica se u potpunosti obvezuje da će poštivati međunarodni karakter zadaća osoblja i da neće pokušavati utjecati na tijek provedbe zadaća svojih državljana.

Država ugovornica se obvezuje da će, u mjeri koju dopuštaju njezini ustavni propisi, zajamčiti Predsjedniku Vijeća, Glavnom tajniku i ostalom osoblju Organizacije imunitet i povlastice koje su zajamčene odgovarajućem osoblju ostalih javnih međunarodnih organizacija. Ako se zaključi opći međunarodni sporazum o imunitetu i povlasticama međunarodnih civilnih službenika, tada se Predsjedniku, Glavnom tajniku i ostalom osoblju Organizacije jamči imunitet i povlastice u skladu s tim sporazumom.

Vijeće mora podnijeti Skupštini godišnji proračun, godišnje završne račune i predviđene iznose svih prihoda i izdataka. Osim davanja iz glave XV na koja su Države pristale, Skupština mora izglasati proračun sa svim izmjenama koje smatra potrebnim i raspodijeliti troškove 0rganizacije među Državama ugovomicama u odnosu koji se s vremena na vrijeme utvrduje.

Skupština može oduzeti pravo glasa u Skupštini i Vijeću bilo kojoj Državi ugovornici koja nije ispunila svoje fmancijske obveze prema Organizaciji unutar primjerenog roka.

Svaka Država ugovornica snosi troškove svoje delegacije u Skupštini, prinadležnosti i naknadu putnih i ostalih troškova bilo koje osobe koju je imenovala u Vijeće, te svojih punomoćnika ili predstavnika u bilo kojem komitetu ili komisiji Organizacije.

Organizacija može o pitanjima zrakoplovstva iz njezine nadležnosti koja izravno utječu na svjetsku sigumost glasovanjem u Skupštini zaključiti odgovarajuće dogovore sa svim općim organizacijama koje su zbog očuvanja mira osnovale države svijeta.

U ime Organizacije, Vijeće može zaključiti sporazume s ostalim međunarodnim tijelima u cilju održavanja zajedničkih službi i zajedničkih dogovora o osoblju te, uz suglasnost Skupštine, ostale dogovore koji mogu olakšati rad Organizacije.

(a) Organizacija mora također; u skladu s odredbama i uvjetima Sporazuma o provozu u međunarodnom linijskom zračnom prometu i Sporazuma o međunarodnom zračnom prometu, donijetih 7. prosinca I944. u Chicagu, provoditi zadaće koje su joj dodijeljene tim sporazumima.

(b) Članovi Skupštine i Vijeća koji nisu prihvatili Sporazum o provozu u međunarodnom linijskom zračnom prometu ili Sporazum o međunarodnom zračnom prometu donijetih u Chicagu 7. prosinca 1944. nemaju pravo glasa u bilo kojem pitanju koje je iznijeto pred Skupštinu ili Vijeće u skladu s odredbama odnosnih sporazuma.

DIO III

U skladu sa zahtjevima koje Vijeće utvrdi, svaka Država ugovornica se obvezuje da će njezine međunarodne zrakoplovne tvrtke u pisanom obliku Vijeću podnositi izvještaje o prometu, statistike cijena i financijske izvještaje koji između ostalog prikazuju sve prihode i njihove izvore.

U skladu s odredbama ove Konvencije, svaka Država ugovornica može na svojem teritoriju odrediti rute koje se moraju koristiti u bilo kakvom međunarodnom linijskom zračnom prometu i zračne luke koje takav promet može koristiti.

Ako Vijeće smatra da zračne luke ili druga sredstva zračne plovidbe Države ugovornice, uključujući radioveze i meteorološku službu, nisu u prihvatljivoj mjeri prikladni za sigurno, pravilno, učinkovito i ekonomično odvijanje operacija postojećeg ili planiranog međunarodnog linijskog zračnog prometa, zbog iznalaženja načina za pobaljšanje stanja i davanja preporuka u tu svrhu, Vijeće se mora savjetovati s odnosnom Državom i ostalim Državama na koje to utječe. Ako propusti provesti te preporuke, nijedna Država ugovornica se ne smije smatrati krivom za kršenje ove Konvencije.

Država ugovornica može zaključiti sporazum s Vijećem za provedbu takvih preporuka u okolnostima koje proizlaze iz odredbi Članka 69. Država može odlučiti da sve troškove koji proizlaze iz takvog sporazuma snosi sama. Ako Država tako ne odluči, Vijeće može na zahtjev te Države pristati na osiguranje ukupnih ili dijela troškova.

Na zahtjev Države ugovornice, Vijeće može pristati na osiguravanje, održavanje i upravljanje nekom ili svim zračnim lukama i drugim sredstvima zračne plovidbe i osiguravanje osoblja, uključujući radioveze i meteorološku službu, koji su potrebni na njezinom teritoriju za sigurno, pravilno, učinkovito i ekonomično odvijanje operacija međunarodnog linijskog zračnog prometa drugih Država ugovornica, te utvrditi pravedne i primjerene naknade za uporabu osiguranih sredstava.

Ako je potrebno zemljište za sredstva koja na zahtjev neke Države ugovornice u cijelosti ili djelomično financira Vijeće, ta Država mora, pridržavajući pravo vlasništva ako želi, sama osigurati zemljište ili Vijeću omogućiti uporabu zemljišta uz pravedne i primjerene uvjete i u skladu sa zakonima odnosne Države.

Vijeće može tekuće troškove za provedbu odredbi ove glave pokriti iz općih novčanih sredstava Organizacije u granicama novčanih sredstava koje Skupština može, u skladu s odredbama glave XII, staviti na raspolaganje Vijeću. Vijeće mora u primjerenom vremenskom roku, u prethodno dogovorenom udjelu, raspodijeliti osnovna novčana sredstva potrebna za provedbu odredbi ove glave Državama ugovornicama koje su na to pristale, a čije zrakoplovne tvrtke koriste sredstva zračne plovidbe. Vijeće također može raspododijeliti potrebna obrtna novčana sredstva među Državama koje su na to pristale.

Ako Vijeće na zahtjev Države ugovornice u cijelosti ili djelomično dodijeli novčana sredstva ili osigura zračne luke ili ostala sredstva, uz pristanak te Države, dogovor može predvidjeti tehničku podršku nadzora i operacija zračnih luka i drugih sredstava, kao i plaćanje operativnih troškova zračnih luka i drugih sredstava, te kamata i troškova amortizacije iz prihoda koji potječu iz operacija zračnih luka i drugih sredstava.

Država ugovornica se može u bilo koje vrijeme osloboditi bilo koje preuzete obveze prema odredbama Članka 70, te preuzeti zračne luke i druga sredstva koje je Vijeće osiguralo na njezinom teritoriju u skladu s odredbama Članaka 71. i 72. isplaćivanjem iznosa Vijeću kojeg ono smatra primjerenim prema okolnostima. Ako Država smatra da je iznos koji je utvrdilo Vijeće neprimjeren, protiv odluke Vijeća može uložiti žalbu Skupštini, koja odluku može potvrditi ili izmijeniti.

Novčana sredstva koja je Vijeće prikupilo povratom u skladu s odredbama Članka 75. ili isplatom kamata i amortizacije u skladu s odredbama Članka 74, a koja su izvorno osigurale Države u skladu s odredbama Članka 73, moraju se vratiti tim Državama razmjerno udjelima koje je Vijeće prvobitno utvrdilo.

Nijedna odredba ove Konvencije ne sprječava dvije ili više Država ugovornica da utemelje združene organizacije zračnog prometa ili agencije međunarodnih operacija i ujedinjeno korištenje svojeg linijskog zračnog prometa na bilo kojoj ruti ili području, s time da takve organizacije ili agencije i ujedinjene službe podliježu svim odredbama ove Konvencije, uključujući i one koje se odnose na registraciju sporazuma u Vijeću. Vijeće mora odrediti način primjene odredbi ove Konvencije koje se odnose na državnu pripadnost zrakoplova agencija međunarodnih operacija.

Vijeće može predložiti odnosnim Državama ugovornicama utemeljenje združenih organizacija za provedbu operacija linijskog zračnog prometa na bilo kojim rutama ili područjima.

Država može sudjelovati u organizacijama združenih operacija ili dogovorima o ujedinjenju službi bilo preko svoje Vlade ili preko njezine zrakoplovne tvrtke ili tvrtki koje je Vlada odredila. Prema samostalnoj procjeni odnosne Države, ove tvrtke mogu biti u potpunom ili djelomičnom vlasništvu Države ili u privatnom vlasništvu.

DIO IV

Svaka Država ugovornica se obvezuje da će neposredno nakon stupanja na snagu ove Konvencije otkazati Konvenciju koja se odnosi na pravila zračne plovidbe potpisanu u Parizu 13. listopada 1919. ili Konvenciju o trgovačkom zrakaplovstvu potpisanu u Havani 20. veljače 1928. ako je stranka bilo koje od njih. U odnosima među Državama ugovornicama se ova Konvencija primjenjuje umjesto navedenih Konvencija iz Pariza i Havane.

Svi zrakoplovni sporazumi između Države ugovornice i bilo koje druge Države ili između zrakoplovne tvrtke Države ugovornice i neke druge Države ili zrakoplovne tvrtke bilo koje druge Države koji su valjani kod stupanja na snagu ove Konvencije se odmah moraju registrirati u Vijeću.

Države ugovornice su suglasne da ova Konvencija poništava sve obveze i pogodbe među njima čiji su uvjeti nespojivi s Konvencijom i obvezuju se da neće ulaziti u takve obveze i pogodbe. Država ugovornica koja je prije nego je postala Članom ove Organizacije ili državljanin Države ugovomice ili Države koja nije ugovomica koji su preuzeli bilo kakve obveze nespojive s uvjetima ove Konvencije prema nekoj Državi koja nije ugovornica neodložno moraju poduzeti potrebne mjere da ih se oslobode. Ako zrakoplovna tvrtka bilo koje Države ugovornice preuzme takve nespojive obveze, Država kojoj pripada tvrtka mora nastojati osigurati njihovo trenutno ukidanje, a u svakom slučaju mora osigurati njihovo ukidanje čim je to zakonski moguće nakon stupanja na snagu ove Konvencije.

U skladu s odredbama prethodnog Članka, svaka Država ugovornica može poduzimati dogovore koji nisu u suprotnosti s odredbama ove Konvencije. Svaki takav dogovor se odmah mora registrirati u Vijeću, koje ga mora objaviti što je prije moguće.

U slučaju bilo kojeg nesporazuma između dvije ili više Država ugovornica u odnosu na tumačenje ili primjenu ove Konvencije i njezinih Dodataka koji se ne može riješiti pregovorima, odluku mora donijeti Vijeće na traženje bilo koje Države ugovornice na koju se odnosi spor. Nijedan Član Vijeća ne smije glasovati kada Vijeće razmatra bilo koji spor u kojem je taj Član stranka. U skladu s Člankom 85, svaka Država ugovornica može uložiti žalbu na odluku Vijeća ad hoc arbitražnom sudu o kojem se slože i druge stranke u sporu ili Stalnom međunarodnom sudu pravde. Svaka se takva žalba mora prijaviti Vijeću unutar šezdeset dana nakon prijema obavijesti o odluci Vijeća.

Ako neka Država ugovornica koja je stranka u sporu u kojem je uložena žalba na odluku Vijeća nije prihvatila Statut Stalnog međunarodnog suda pravde i ako se Države ugovornice stranke u sporu ne mogu složiti o izborn arbitražnog suda, svaka Država ugovornica stranka u sporu imenuje po jednog arbitra koji između sebe moraju izabrati glavnog arbitra. Ako bilo koja Država ugovornica stranka u sporu ne imenuje arbitra unutar tri mjeseca od datuma podnošenja žalbe, predsjednik Vijeća mora u ime te Države imenovati arbitra s liste stručnih osoba na raspolaganju koju je utvrdilo Vjeće. Ako se unutđr trideset dana arbitri ne mogu složiti oko izbora glavnog arbitra, s navedene liste ga odreduje predsjednik Vijeća. Tada arbitri i glavni arbitar zajedno sačinjavaju arbitražni sud. Svaki arbitražni sud ustanovljen u skladu s odredbama ovog ili prethodnog Članka mora utvrditi svoj poslovnik i donositi odluke većinom glasova, uz uvjet da Vijeće može odlučivati o proceduralnim pitanjima u slučajevima kada smatra da predstoji pretjerano odugovlačenje.

Ukoliko Vijeće ne odluči drugačije, svaka odluka Vijeća o tome da li neka međunarodna zrakoplovna tvrtka posluje u skladu s odredbama ove Konvencije mora ostati na snazi, osim ako nije promijenjena u žalbenom postupku. O svim drugim pitanjima se odluka Vijeća, ako je na nju uložena žalba, mora odgoditi sve do donošenja odluke o žalbi. Odluke Stalnog međunarodnog suda pravde i arbitražnog suđa su konačne i obvezujuće.

Svaka Država ugovornica se obvezuje da neće dozvoliti operacije zrakoplovnoj tvrtki u zračnom prostoru iznad svojeg teritorija ako je Vijeće utvrdilo da se odnosna tvrtka ne pridržava konačne odluke donijete u skladu s odredbama prethodnog Članka.

Skupština mora privremeno oduzeti pravo glasa u Skupštini i Vijeću bilo kojoj Dižavi ugovornici za koju se utvrdi da se ne pridržava odredbi ove glave.

U slučaju rata, odredbe ove Konvencije ne smiju utjecati na slobodu djelovanja ratom zahvaćenih Država ugovornica bez obzira da li sudjeluju u ratu ili su neutralne. Isto načelo se mora primijeniti u slučaju kada neka Država ugovornica proglasi izvanredno stanje i o tome obavijesti Vijeće.

(a) Da bi Vijeće usvojilo Dodatke navedene u Članku 54. točki (1), na sjednici sazvanoj u tu svrhu je potrebna dvotrećinska većina glasova Vijeća, koje Dodatke mora proslijediti svakoj Državi ugovornici. Svaki takav Dodatak ili izmjena Dodatka stupa na snagu unutar tri mjeseca nakon prosljedivanja Državama ugovornicama ili nakon isteka dužeg vremenskog razdoblja kojeg je utvrdilo Vijeće, osim ako u međuvremenu većina Država ugovornica nije obavijestila Vijeće o svojem neslaganju s prijedlogom.

(b) Vijeće mora neodiožno obavijestiti sve Države ugovornice o stupanju na snagu svakog takvog Dodatka ili izmjene.

(a) Ovu Konvenciju moraju ratificirati Države potpisnice. Dokument o ratifikaciji se pohranjuje u arhiv Vlade Sjedinjenih Američkih Država, koja će o datumu pohranjivanja obavijestiti svaku Državu potpisnicu ili Državu koja je pristupila Konvenciji.

(b) Čim Konvenciju ratificira ili joj pristupi dvadesetšest Država, Konvencija među njima stupa na snagu tridesetog dana nakon pohranjivanja dvadesetšestog dokumenta. Za svaku Državu koja ratificira Konvenciju nakon toga, Konvencija stupa na snagu tridesetog dana nakon pohranjivanja dokumenta o ratifikaciji odnosne Dižave.

(c) Vlada Sjedinjenih Američkih Država je obvezna obavijestiti svaku Vladu Države potpisnice ili Države koja je pristupila Konvenciji o datumu stupanja na snagu ove Konvencije.

(a) Ova Konvencija je otvorena za pristupanje Članica Ujedinjenih Naroda i Država saveznica, kao i Država koje su ostale neutralne tijekom sadašnjeg svjetskog sukoba.

(b) Pristupanje će uslijediti nakon upućivanja prijave Vladi Sjedinjenih Američkih Država i sfupa na snagu tridesetog dana nakon što Vlada Sjedinjenih Američkih Država primi prijavu, a koja o tome mora obavijestiti sve Države ugovornice.

Države koje nisu obuhvaćene u Člancima 91. i 92 (a) mogu, uz odobrenje bilo koje opće međunarodne organizacije koju su utemeljili narodi svijeta za očuvanje mira, dobivanjem četiri petine glasova Skupštine i uz uvjete koje Skupština može utvrditi dobiti dopuštenje za pristupanje kako bi sudjelovale u ovoj Konvenciji; uvjet je u svakom slučaju pristanak bilo koje Države koja je u sadašnjem ratu bila okupirana ili napadnuta od Države koja je zatražila dopuštenje za pristupanje.

(a) Svaku se predložena izmjena ove Konvencije mora odobriti dvotrećinskom većinom glasova Skupštine i za Države koje su ratificirale takvu izmjenu stupa na snagu nakon što ju ratificiraju Države ugovornice u broju kojeg utvrdi Skupština. Tako utvrden broj ne smije biti manji od dvije trećine ukupnog broja Država ugovornica.

(b) Ako Skupština smatra da je izmjena takve prirode da opravdava takvu mjeru, Skupština može u svojoj rezoluciji kojom se preporuča usvajanje izmjene odrediti da bilo koja Država koja ne ratificira izmjenu unutar određenog vremenskog razdoblja nakon njezinog stupanja na snagu prestaje biti Članicom Organizacije i strankom ove Konvencije.

(a) Svaka Država ugovornica može otkazati ovu Konvenciju tri godine nakon njezinog stupanja na snagu upućivanjem note Vladi Sjedinjenih Američkih Država, koja o tome odmah mora obavijestiti svaku Državu ugovornicu.

(b) Otkazivanje stupa na snagu jednu godinu nakon datuma prijema note i vrijedi samo u odnosu na Državu koja je uputila notu o otkazivanju.

U smislu ove Konvencije, izraz

(a) "linijski zračni promet" označava svaki redovni zračni promet obavljen zrakoplovom u svrhu javnog prijevoza putnika, pošte ili tereta.

(b) "međunarodni linijski zračni promet" označava zračni promet koji se obavlja u zračnom prostoru iznad teritorija više od jedne Države.

(c) "zrakoplovna tvrtka" označava bilo koju tvrtku za zračni prijevoz koja nudi ili obavlja međunarodni linijski zračni promet.

(d) "slijetanje u nekomercijalne svrhe" označava slijetanje u bilo koju drugu svrhu osim ukrcavanja ili iskrcavanja putnika, tereta ili pošte.

U POTVRDU TOGA, dolje potpisani punomoćnici, valjano ovlašteni, potpisuju u ime svojih Vlada ovu Konvenciju na datume koji se nalaze pored njihovih potpisa.

SASTAVLJENO u Chicagu, 7. prosinca 1944, na engleskom jeziku. Tekst sastavljen na engleskom, francuskom i španjolskom jeziku, svaki od njih jednake vjerodostojnosti, biti će otvoreni za potpisivanje u Washingtonu D.C. Oba teksta će biti pohranjena u arhiv Vlade Sjedinjenih Američkih Država, koja će ovjerene kopije proslijediti vladama svih Država koje potpišu ili pristupe ovoj Konvenciji.

Konvencija je stupila na snagu 4. travnja 1947. godine, a Republika Hrvatska stranka je od 9. svibnja 1992. godine.

Afganistan EI Salvador

Albanija Eritreja

Alžir Estonija

Angola Etiopija

Antigua i Barbuda Fidži

Argentina Filipini

Armenija Finska

Australija Francuska

Austrija Gabon

Azerbajdžan Gambija

Bahami Gana

Bahrein Grčka

Bangladeš Grenada

Barbados Gruzija

Belgija Gvajana

Belize Gvatemala

Benin Gvineja

Bjelorusija Gvineja Bisao

Bolivija Haiti

Bosna i Hercegovina

Botsvana Honduras

Brazil Hrvatska

Brunei Darussalam Indija

Bugarska Indonezija

Burkina Faso Irak

Burundi Iran

Butan Irska

Cape Verde Island

Centralnoafrička

Republika Italija

Cipar Izrael

Cook Islands Jamajka

Costa Rica Japan

Čad Jordan

Češka Republika Južnoafrička Republika

Čile Kambodža

Danska Kamerun

Demokratska

Narodna Kanada

Republika Koreja Katar

Dominikanska

Republika Kazahstan

Džibuti Kenija

Kina

Egipat Kirgistan '

Ekvador Kiribati

Ekvatorijalna

Gvineja Kolumbija

Komori

Kongo

Kuba

Kuvajt

Laos

Lesoto

Letonija

Libanon

Liberija

Libija

Litva

Luksemburg

Madagaskar

Mađarska

Makedonija

Malavi

Maldivi

Malezija

Mali

Malta

Mauricijus

Maroko

Maršalski Otoci

Meksiko

Mikronezija

Moldavija

Monako

Mongolija

Mozambik

Muritanija

Myanmar

Namibija

Nauru

Nepal

Niger

Nigerija

Nikaragva

Nizozemska

Norveška

Novi Zeland

Njemačka

Obala Slonovače

Oman

Pakistan

Panama

Papua-Nova Gvineja

Paragvaj

Peru

Poljska

Portugal

Republika Jemen

Republika Koreja

Ruanda

Rumunjska

Ruska Federacija

Salomonski Otoci

San Marino

Sao Tome i Principe

Saudijska Arabija

Sejšeli

Senegal

Sierra Leone

Singapur

Sirija

Sjedinjene Američke Države

Slovačka

Slovenija

Somalija

Sri Lanka

Sudan

Surinam

Svaziland

Sveta Lucija

Sveti Vincent i Grenada

Španjolska

Švedska

Švicarska

Tadikistan

Tajland

Tanzanija

Togo

Tonga

Trinidad i Tobago

Tunis

Turkmenistan

Turska

Uganda

Ujedinjeni Arapski Emirati

Ukrajina

Urugvaj

Uzbekistan

Vanuatu

Velika Britanija

Venecuela

Vijetnam

Zair

Zambija

Zimbabve