ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donošim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU VLADE EPUBLIKE RVATSKE I VLADE REPUBLIKE FRANCUSKE OPREDAJI I PRIHVATU OSOBA KOJIH JE BORAVAK PROTUZAKONIT

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Francuske o predaji i prihvatu osoba kojih je boravak protuzakonit, koji je Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske donio na sjednici 13. prosinca 1995.

Broj:01-95-2124/1
Zagreb, 19. prosinca 1995.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE REPUBLIKE FRANCUSKE 0 PREDAJI I PRIHVATU OSOBA KOJIH JE BORAVAK PROTUZAKONIT

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor između Vlade Republike Hrvat~ke i Vlade Republike Francuske o predaji i prihvatu osoba kojih je boravak protuzakonit, potpisan u Republici Hrvatskoj, Zagrebu dana 27. siječnja 1995. godine na hrvatskom i francuskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Francuske o predaji i prihvatu osoba kojih je boravak protuzakonit, u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR

između
Vlade Republike Hrvatske
i
Vlade Republike Francuske
o predaji i prihvatu osoba kojih je boravak protuzakonit

Želeći razvijati suradnju između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Francuske (u daljnjein tekstu: ugovorne stranke), kako bi se osigurala bolja primjena odredbi o kretanju osoba, uz poštivanje prava i jamstava koje predvidaju zakoni i propisi na snazi,poštujući Međunarodne sporazume i konvencije te u nastojanju da se spriječi protuzakonito useljavanje, govorne stranke, temeljem uzajamnosti, dogovorile su se o sljedećem:

1. PRIHVAT DRŽAVLJANA UGOVORNIH STRANAKA

1. Ugovorne stranke na svoj će teritorij, bez formalnosti, prihvatiti svaku osobu koja ne ispunjava ili više ne ispunjava uvjete ulaska ili boravka koji se primjenjuju na teritoriju ugovorne stranke koja zahtijeva prihvat, ukoliko je utvrdeno ili se pretpostavlja da osoba ima državljanstvo države druge ugovorne stranke.

2. Ugovorna stranka koja zahtijeva prihvat preuzet će natrag pod istim uvjetima dotičnu osobu za koju se kasnijom provjerom utvrdi da u trenutku izlaska s teritorija te ugovorne stranke, nije imala državljanstvo druge ugovorne stranke.

3. U smislu ovog članka, osobe iz stavka l. obvezne su u svakom trenutku pružiti dokaze o datumu ulaska na teritorij ugovorne stranke čije državljanstvo ne posjeduju. U nedostatku dokaza one se vode kao osobe s nezakonitim boravkom prema zakonodavstvu te ugovorne stranke.

4. Tijela zadužena za kontrolu granica međusobno će se obavješćivati o ispravama kojima se dokazuje datum zakonita ulaska na njihov teritorij.

1. Državljanstvo osobe koja podliježe mjeri udaljavanja utvrđuje se temeljem sljedećih isprava:

- osobne iskaznice,

- domovnice ili isprave s osobnim podacima izdate od nadležnog tijela,

- putovnice ili drugih putnih isprava koje je izdalo nadležno tijelo,

- konzularne isprave,

- vojne knjižice ili vojnih isprava,

- pomorske isprave.

2. Državljanstvo se smatra pretpostavljenim na temelju jedne od sljedećih isprava:

- istekle isprave navedene u prethodnom stavku,

- isprave koju su izdala službena tijela ugovorne stranke kojoj se podnosi zahtjev, a u kojoj je iskazan identitet dotične osobe (vozačka dozvola itd.),

- istekla dozvola i isprave boravka,

- preslika jedne od prethodno navedenih isprava,

- iskaza dotične osobe pribavljenih prema propisima od strane upravnih ili sudskih tijela ugovorne stranke koja zahtijeva prihvat,

- zapisnički zabilježenih iskaza vjerodostojnih svjedoka.

1. Kada se državljanstvo pretpostavlja temeljem navoda iz članka 2. stavka 2., konzularne vlasti ugovorne stranke kojoj se zahtjev podnosi izdaju odmah, uz naplatu, putni list koji omogućuje udaljavanje dotične osobe.

2. U slučaju da postoji sumnja o navodima koji omogućavaju pretpostavljanje državljanstva, ili ako ti navodi ne postoje, konzularna tijela ugovorne stranke kojoj se podnosi zahtjev za prihvat saslušavaju dotičnu osobu u prostorijama u kojima je ona zadržana u roku od tri dana od primitka zahtjeva druge ugovorne stranke. Saslušavanje organizira u najkraćem roku ugovorna stranka koja zahtijeva prihvat u dogovoru s mjerodavnim konzularnim vlastima.

Ako se nakon saslušavanja utvrdi da dotična osoba ima državljanstvo ugovorne stranke kojoj se podnosi zahtjev za prihvat, konzularno tijelo te stranke odmah će izdati putni list.

Ugovorna stranka koja podnosi zahtjev za prihvat snosi troškove prijevoza osoba čije se prihvaćanje traži do granice druge ugovorne stranke kojoj se zahtjev za prihvat podnosi.

1. Ugovorna stranka na traženje druge ugovorne stranke prihvatiti će bez formalnosti državljanina treće države koji ne ispunjava ili je prestao ispunjavati uvjete ulaska ili boravka koji se primjenjuju na teritoriju ugovorne stranke koja podnosi zahtjev za prihvat, ukoliko se utvrdi da je taj državljanin ušao na teritorij te ugovorne stranke nakon što je zakonito boravio ili proputovao preko teritorija ugovorne stranke kojoj se postavlja zahtjev za prihvat.

2. Ugovorna stranka prihvatit će na svoj teritorij na traženje druge ugovorne stranke bez formalnosti državljanina treće države koji ne ispunjava ili više ne ispunjava uvjete ulaska ili boravka koji vrijede na teritoriju ugovorne stranke koja postavlja zahtjev za prihvat, kad taj državljanin ima važeću vizu ili dozvolu boravka bilo koje vrste, izdatu od strane ugovorne stranke kojoj je postavljen zahtjev.

1. Obveza prihvata predviđena člankom 5. ne postoji za:

a) državljane trećih država koje imaju zajedničku granicu s ugovornom strankom koja postavlja zahtjev za prihvat;

b) državljane trećih država koji su aakon napuštanja teritorija ugovorne stranke kojoj se podnosi zahtjev za prihvat ili nakon ulaska na teritorij ugovorne stranke koja podnosi zahtjev za prihvat, dobili od te ugovorne stranke vizu ili dozvolu boravka;

c) državljane trećih država koji borave više od šest mjeseci na teritoriju ugovorne stranke koja podnosi zahtjev za prihvat;

d) državljane trećih država kojima je ugovorna stranka koja ostavlja zahtjev za prihvat priznala status izbjeglica primjenom Ženevske konvencije od 28. srpnja 1951: godine; koja se odnosi na status izbjeglica dopunjena Protokolom iz New Yorka od 31. siječnja 1967. godine, ili status osobe bez državljanstva temeljem Konvencije iz New Yorka od 28. rujna 1954. godine koja se odnosi na status osoba bez državljanstva;

e) državljane trećih država koje je ugovorna stranka kojoj se postavlja zahtjev za prihvat već uputila u zemlje podrijetla ili u treću državu.

Ugovorna stranka koja podnosi zahtjev za prihvat, primat će natrag osobe za koje ugovorna stranka kojoj se podnosi zahtjev za prihvat naknadno provjerom utvrdi da ne ispunjavajunvjete iz članka 5. i 6. ovog Ugovora u trenutku njihova napuštanja teritorija ugovorne stranke koja podnosi zahtjev za prihvat.

1. Ugovorna stranka na zahtjev druge ugovorne stranke dopustit će ulazak i prelazak zračnim i kopnenim putem preko svog teritorija državljanima treće države koje udaljava ugovorna stranka koja podnosi zahtjev za prelazak.

2. Ugovorna stranka koja podnosi zahtjev za prelazak preuzima punu odgovornost za nastavak putovanja državljanina treće države do države odredišta te ponovno preuzima državljanina treće države ukoliko se, iz bilo kojeg razloga, udaljavanje ne može provesti.

3. Ugovorna stranka koja je postavila zahtjev za prelazak jamči drugoj ugovornoj stranci da državljanin treće države kojemu je odobren prelazak posjeduje putnu ispravu do zemlje odredišta.

4. Ugovorna stranka koja je poduzela mjeru udaljavanja, mora obavijestiti ugovornu stranku kojoj je zahtjev za prelazak upućen, da li osoba koja se udaljava treba pratnju za vrijeme prelaska. Ugovorna stranka kojoj je zahtjev za prelazak upućen u tom slučaju može:

- odlučiti da sama osigura pratnju,

- odlučiti da osigura pratnju u suradnji s ugovornom strankom koja je poduzela mjeru udaljavanja.

5. Ukoliko je prelazak osiguran pod policijskom pratnjom, uslugom zračnog prijevoznika ugovorne stranke koja poduzima znjeru udaljavanja, prelazak će osigurati isključivo ta ugovorna stranka na način da ne napušta Međunarodnu zonu zračne luke ugovorne stranke kojoj je postavljen zahtjev za prelazak.

6. Kad se prelazak osigurava uslugom zračnog prijevoznika ugovorne stranke kojoj je upućen zahtjev za prelazak pod policijskom pratnjom, prelazak će osigurati ta ugovorna stranka, a troškove će joj nadoknaditi ugovorna stranka koja je poduzela mjeru udaljavanja.

Zahtjev za prelazak zbog udaljavanja neposredno će uputiti odgovorna tijela ugovornih stranaka. Zahtjev sadrži sve osobne podatke i podatke o državljanstvu dotične osobe, datum putovanja, sat i mjesto ulaska u zemlju, prelaska te sat i mjesto odlaska iz ove zemlje u zemlju odredišta i sve podatke o službenoj pratnji. Članak 10.

Prelazak zbog udaljavanja može se odbiti:

- ukoliko strancu u državi odredišta prijeti progon zbog rase, vjere, nacionalne pripadnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili radi političkog uvjerenja;

Troškove prijevoza do granice države odredišta, kao i druge troškove u svezi s mogućim povratkom, snosi ugovorna stranka koja je podnijela zahtjev za prelazak.

Nadležna tijela dviju ugovornih stranaka surađivat će i konzultirat će se prema potrebi radi praćenja provedbe ovog Ugovora.

Zahtjev za konzultacijama uručit će se diplomatskim putem.

Odgovorna tijela granične kontrole označit će:

- zračne luke koje se mogu koristiti za prihvat i ulazak stranaca u prelasku;

- središnja ili lokalna tijela nadiežna za prijem zahtjeva za prihvat i prelazak.

1. Odredbe ovog Ustava ne utječu na obveze prihvata ili preuzimanja stranih državljana koje za ugovorne stranke proizlaze iz drugih međunarodnih ugovora.

2. Odredbe ovog Ugovora nisu prepreka primjeni odredaba Ženevske konvencije od 28. srpnja 1951. godine o statusu izbjeglica, kao i odredaba u dodatku - Protokolu iz New York-a, od 31. siječnja 1967. godine.

3. Odredbe ovog Ugovora nisu zapreka pl~imjeni odredaba dogovora koje su stranke potpisale u području zaštite ljudskih prava.

1. Ugovorne stranke će se obavijestiti o okončanju postupka predviđenog nacionalnim zakonodavstvom za stupanje ovog Ugovora na snagu, a isti stupa na snagu trideset dana nakon primitka posljednje obavijesti.

2. Ovaj Ugovor primjenjuje se privremeno od dana njegova potpisivanja.

3. Ovaj Ugovor sklapa se za razdoblje od tri godine i prešutno se produžuje za sljedeće trogodišnje razdoblje. Ugovor se može raskinuti diplomatskim putem s otkaznim rokom od tri mjeseca.

Ovaj Ugovor potpisuju ovlaštene osobe ugovornih stranaka.

Potpisano u Zagrebu, dana 27. siječnja 1995. u dva istovjetna primjerka, svaki od njih na hrvatskom i francuskom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna.

U potvrdu navedenog opunomoćenici su potpisali ovaj Ugovor.

Članak 3.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama - Međunarodni ugovori".

Klasa: 212-04/94-O1/IS
Zagreb, 13. prosinca 1995.