VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 32. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora ("Narodne novine", br. 53/91 i 73/91 ), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 28. rujna 1995. godine donijela

UREDBU

O POTVRĐIVANJU UGOVORA O TRGOVINI, IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE REPUBLIKE KOREJE

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor o trgovini, između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Koreje, potpisan u Zagrebu, 12. lipnja 1995, godine, u izvorniku na hrvatskom, korejskom i engieskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR

O TRGOVINI, IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE REPUBLIKE KOREJE

Vlada Republike Hrvatske i Vlada Republike Koreje ( daljnjem tekstu "ugovorne stranke"):

U želji da razviju i prošire trgovinske odnose, te stvore po godne uvjete za značajan i nesmetan razvitak trgovine između dviju zemalja, kao i da je učine raznovrsnijom na temeljima jednakosti i uzajamnih dobrobiti;

Uzimajući u obzir da su gospodarske veze važan i neophodan čimbenik jačanja njihovih bilateralnih odnosa,ugovorile su kako slijedi:

1. Ugovorne stranke će poduzeti sve odgovarajuće mjere za poticanje i olakšavanje trgovinskih odnosa između dviju zemalja i za unapređenje nesmetanog razvitka i raznolikije Međusobne trgovine u skladu sa zakonima i propisima važećim u svakoj od zemalja.

2. Ugovorne stranke će, u skladu s odgovarajućim zakonima i propisima važećim u njihovim zemljama, osigurati najbolje moguće olakšice u cilju povećanja trgovinske razmjene između dviju zemalja.

3. U cilju ostvarenja stabilnog rasta Međusobne trgovine, ugovorne stranke će poticati Međusobnu razmjenu roba i usluga, suradnju u proizvodnji, zajednička ulaganja, i ostale dugoročne i više oblike gospodarske suradnje, u skladu s odgovarajućim zakonima i propisima važećim u svakoj od ugovornih stranaka.

1. Svaka ugovorna stranka će, u skladu s Općim sporazumom o carinama i trgovini (GATT') odobriti jedna drugoj najpovlašteniji mogući status u svim pitanjima, koja se odnose na trgovinu poglavito na:

a) carine i pristojbe bilo koje vrste, koje se primijenjuju na, ili u svezi s uvozom ili izvozom, uključujući i metodu uvođenja takvih carina i pristojbi;

b) metode plaćanja uvoza i izvoza, i međunarodni transfer takvih plaćanja;

c) pravila i formalnosti u svezi s uvozom i izvozom, uključujući i ona koja se odnose na carinjenje, tranzit, skladišta.i pretovar;

d) poreze i ostale interne pristojbe bilo koje vrste, koje se primijenjuju izravno ili neizravno na uvezenu robu; i

e) pravila o prodaji, kupnji, transportu, distribuciji, skladištenju i korištenju robe na domaćim tržištima.

2. Svaka ugovorna stranka će odobriti primjenu nediskriminatornog statusa na uvoz robe podrijetlom s područja druge zemlje u smislu uvodenja količinskih ograničenja i davanja dozvola.

3. Svaka ugovorna stranka će odobriti najpovlašteniji mogući status za uvoz proizvoda i usluga podrijetlom s područja druge zemlje glede raspoloživosti i dostupnosti valute potrebite za plaćanje takvog uvoza.

4. Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka neće se primjenjivati na:

a) povlastice koje je svaka od ugovornih stranaka odobrila ili može odobriti susjednim zemljama u svrhu olakšanja pograničnog prometa;

b) povlastice prQizašle iz članstva u carinskoj. uniji ili području slobodne trgovine, u kojima svaka od ugovornih stranaka jest ili može postati strankom; ili

c) povlastice koje je svaka od ugovornih stranaka odobrila ili može odobriti bilo kojoj zemlji u razvoju sukladno. Općem sporazumu o carinama i trgovini i drugim međunarodnim sporazumima.

1. Trgovina robama i uslugama, obavljati će se na osnovu ugovora između fizičkih i pravnih osoba dviju zemalja u skladu s uobičajenim trgovinskim čimbenicima kao što su cijena, kvaliteta, isporuka i uvjeti plaćanja.

2. Niti jedna ugovorna stranka neće zahtijevati od fizičkih i pravnih osoba jedne od zemalja ili poticati ih na obavljanje kontra-trgovine. Ipak, kada se fizičke i pravne osobe odluče na kontra-trgovinu, svaka od ugovornih stranaka osigurati će jedna drugoj sve neophodne informacije u svezi s obavljanjem takove trgovine.

Fizičke i pravne osobe svake zemlje uživati će najpovlašteniji mogući status u svezi sa zaštitom njihovih osoba i imovine tijekom obavljanja trgovinskih djelatnosti na teritoriju druge zemlje.

U cilju stvaranja otpimalnih uvjeta za razvitak bilateralnih gospodarskih odnosa i poglavito sa ciljem olakšavanja trgovinske razmjene, ugovorne stranke su se usuglasile poticati suradnju između komercijalnih banaka svojih zemalja.

1. Ukoliko drugačije nije ugovoreno između stranaka iz individualnih transakcija, svi će se trgovinski poslovi između fizičkih i pravnih osoba dviju zemalja ostvarivati u konvertibilnim valutama u skladu sa zakonima i propisima važećim u svakoj od zemalja.

2. Niti jedna ugovorna stranka neće uvoditi ograničenja, koja se odnose na transfer konvertibilnih valuta s njenog teritorija, stećenih na zakonit način u svezi s trgovinom robama i uslugama obavljenom od strane fizičkih i pravnih osoba iz svake od zemalja.

3. Bez derogiranja stavka 2. ovog članka u svezi s trgovinom robama i uslugama, svaka ugovorna stranka će odobriti fizičkim i pravnim osobama druge zemlje najpovlašteniji mogući status u svezi s :

a) otvaranjima i vodenjima računa, kako u stranoj tako i u domaćoj valuti, te s pristupom deponiranim sredstvima u financijskim institucijama smještenim na teritoriju njene zemlje;

b) plaćanjima, doznakama i transferima u konvertibilnim valutama ili u svezi s tim karakterističnim financijskim instrumentima između dvije zemlje, kao i između njihovih zemalja i neke treće zemlje;

c) deviznim tečajem kojeg nude financijske institucije ovlaštene za devizna poslovanja i ovlaštene za načine stjecanja konvertibilnih valuta; i

d) primanjem i uporabom domaće vaiute.

Ugovorne stranke će, u skladu sa važećim zakonima i propisima u svakoj od zemalja, osloboditi sljedeću robu od plaćanja carina, poreza i ostalih pristojbi prilikom njezina uvoza i izvoza:

a) uzorke i propagandni materijal bez komercijalne vrijednosti ;

b) alate i predmete uvezene u svrhu montiranja ili popravaka, ukoliko se takovi alati i predmeti ponovno izvezu;

c) predmete za pokuse i testove;

d) robu namijenjenu izlaganju na sajmovima i izložbama, ukoliko se takova roba ponovno izveze; i

e) specijalne povratne kontejnere i ambalažu, koji se koriste u međunarodnoj trgovini.

1. Ugovorne stranke će poticati zainteresirane fizičke i pravne osobe iz obje zemlje da traže mogućnosti za proširenje njihove Međusobne trgovine uključujući razmjenu informacija u svrhu obavljanja takove trgovine.

2. Svaka ugovorna stranka će poticati i olakšavati održavanje promocijskih trgovinskih priredbi kao što su sajmovi, izložbe, posjete i seminari na svom teritoriju i na teritoriju druge zemlje. Isto tako, ugovorne stranke će poticati i olakšavati sudjelovanje odgovarajućih organizacija, gradana i poduzeća iz obje zemlje na takovim priredbama.

Ugovorne stranke će, u skladu s važećim zakonima i propisima u svakoj od dviju zemalja, olakšati prolaz i tranzit roba koje:

a) potječu sa teritorija druge zemlje, te su namijenjene trećoj zemlji; ili

b) potječu iz treće zemlje, a namijenjene su teritoriju druge zemlje.

Fizičke i pravne osobe svake zemlje podlijeiu nacionalnom tretmanu obzirom na pristup svim sudovima i upravnim tijelima na teritoriju druge zemlje, kao tužitelj, optuieni i drugo. Oni neće zahtijevati i!i uživati imunitet od optužnica ili izvršenja sudbene odluke, od sudskih procesa za priznanje i provedbu arbitražnih presuda ili dtugih odgovornosti na teritoriju druge zemlje glede trgovinskih poslova. Takoder, oni neće zahtijevati ili uiivati imunitet od oporezivanja, koja se odnose na trgovinske poslove, osim ako to nije utvrdeno drugim bilateralnim sporazumima.

1. Ugovorne stranke će poticati brzo i pravično rješavanje nesporazuma, te prihvaćanje arbitraže za njihovo rješavanje, a koji su nesporazumi proizašli iz trgovinskih poslova zaključenih između fizičkih i pravnih osoba iz Republike Hrvatske i Republike Koreje. Takova arbitraža može biti dogovorena u okviru ugovora ili posebnim pismenim sporazumima između njih, u skladu s međunarodno priznatim arbitražnim pravilima ili kako se poslovne stranke dogovore.

2. Arbitražni postupak moie se odvijati u svakoj od ugovorenih stranaka ili u bilo kojoj zemlji, koja je članica Konvencije Ujedinjenih naroda o prihvaćanju i provedbi međunarodnih arbitražnih presuda, čije će odredbe obje ugovorne stranke poštivati.

3. Niti jedan dio ovoga članka neće se formulirati u svrhu spriječavanja, niti će ugovorne stranke zabranjivati strakama da se dogovore o bilo kojoj drugoj vrsti arbitraže ili rješavanja spora, koju će obostrano smatrati poieljnijom i o kojoj će se dogovoriti kao najbolje odgovarajućom za njihove posebne potrebe.

4. Svaka ugovorna stranka će osigurati na teritoriju svoje zemlje djelotvorna sredstva za priznavanje i sprovođenje arbitražnih presuda.

Odredbe ovoga Ugovora neće ograničiti pravo bilo koje ugovorne stranke da primijeni zabrane ili ograničenja uvoza, izvoza i tranzita roba koje su namijenjene:

a) zaštiti nacionalne sigurnosti;

b) zaštiti zdravlja pučanstva ili sprečavanju bolesti i štetočina kod životinja i biljaka; ili

c) očuvanju nacionalnih dobara kulturne, povijesne i arheološke vrijednosti.

Ove zabrane i ograničenja neće biti korišteni kao sredstvo neopravdane diskriminacije ili neizravnog ograničavanja trgovine između dvije zemlje.

Ovaj Ugovor neće utjecati na prava i obveze proizašle iz važećih međunarodnih sporazuma, kojih su Republika Hrvatska i Republika Koreja stranke.

Ugovorne stranke su se usuglasile utemeljiti zajednički odbor sastavljen od predstavnika obje ugovorne stranke. Zajednićki odbor će nadzirati provedbu ovoga Ugovora i predlagati ugovornim strankama mjere za razvitak i proširenje Međusobne trgovine. Zajednički odbor će se sastajati naizmjence u Zagrebu i Seoulu Međusobno dogovorenog datuma.

1. Ovaj Ugovor stupa na snagu danom primitka obavijesti, kojom ugovorne stranke izvijeste jedna drugu diplomatskim putem, da su ispunjeni svi pravni zahtjevi potrebni za njegovo stupanje na snagu., u skladu sa vežećim zakonima i propisima u svakoj od ugovornih stranaka.

2. Uvaj Ugovor će vaiiti pet godina, te će se produiavati za svako sljedeće razdoblje od pet godina, osim ukoliko jedna od ugovornih stranaka ne izvijesti pismenim putem drugu ugovornu stranku šest mjeseci unaprijed o svojoj namjeri da otkaže Ugovor.

3. Odredbe ovog Ugovora će se nastaviti primjenjivati i nakon njegova istjeka na sve trgovinske poslove zaključene za vrijeme vaienja Ugovora, a koji nisu u potpunosti izvršeni do dana prestanka važenja Ugovora.

Kao potvrdu navedenog, niže potpisani, pravomoćno ovlašteni od svojih Vlada, potpisali su ovaj Ugovor.

Sastavljen u dva primjerka u Zagrebu dana 12. lipnja 1995. godine, na hrvatskom, korejskom i engleskom jeziku, pri čemu su svi tekstovi jednako valjani.

U slučaju neslaganja u tumačenju, engleski jezik je mjerodavan.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu danom objave u "Narodnim novinama - Međunarodni ugovori".

Klasa: 303-03/94-O1/OS
Urbroj : 5030114-95-3
Zagreb, 28. rujna 1995.