VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 32. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (»Narodne novine" br. 53/91 i 73/91), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 31. kolovoza 1995. godine donijela

UREDBU

O POTVRĐIVANJU UGOVORA O POTICANJU I UZAJAMNOJ ZAŠTITI ULAGANJA, IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE REPUBLIKE MAKEDONIJE

Potvrđuje se Ugovor o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja, između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Makedonije potpisan u Zagrebu, dana 6. srpnja 1994, godine, u dva izvornika, na hrvatskom, makedonskom i engleskom jeziku.

Tekst Ugovora na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR

O POTICANJU I UZAJAMNOJ ZAŠTITI ULAGANJA, IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE REPUBLIKE MAKEDONIJE

Republika Hrvatska i Republika Makedonija (u daljnjem tekstu ugovorne stranke), želeći međusobnu gospodarsku suradnju na zajedničku dobrobit, imajući namjeru stvaranja povoljnih uvjeta za ulaganja ulagatelja jedne ugovorne stranke na teritoriju druge, priznajući potrebu poticanja i zaštite stranih ulaganja u ciIju gospodarskog razvoja ugovornih stranki,

UGOVORILE SU KAKO SLIJEDI:

Za potrebe ovog Ugovora:

l. Izraz »ulaganje" odnosi se na bilo koju imovinu koju je uložio ulagatelj jedne ugovorne stranke, pod uvjetom da je ulaganje izvršeno prema zakonima i propisima druge ugovorne stranke, te uz ostalo uključuje:

(a) pokretnine, nekretnine, jamstva i stvarna prava kao što su prava služnosti, hipoteke i založna prava;

(b) dionice, udjeli ili bilo koji drugi oblik sudjelovanja u društvima;

(c) potraživanja koja glase na novac ili druge činidbe koje imaju gospodarsku vrijednost;

(d) autorska prava, prava industrijskog vlasništva kao što su patenti, korisnički modeli, industrijski dizajn ili modeli, zaštitne marke ili imena, oznake porijekla, znanje (know-how) i ugled (goodwill);

(e) prava na obavljanje gospodarske djelatnosti koja proizlaze iz odobrenja državnih organa, a uključuju dozvole, npr. za istraživanje i iskorištavanje prirodnih bogatstava.

2. Izraz »ulagatelj" označava bilo koju fizičku ili pravnu osobu jedne ugovorne stranke koja je uložila, ulaže ili ima namjeru ulagati na području druge ugovorne stranke.

3, Izraz »fizička osoba" označava u odnosu na ugovorne stranke bilo koju fizičku osobu koja ima državljanstvo ugovornih stranaka iz ovog Ugovora.

4. Izraz »pravna osoba" označava:

(a) bilo kakvu jedinicu oformljenu na teritoriju jedne od ugovornih stranaka i priznatu kao pravnu osobu sukladno odgovarajućem državnom zakonodavstvu;

(b) pravne osobe uspostavljene prema pravu bilo koje države, a koje izravno ili neizravno kontroliraju državljani te ugovorne stranke ili pravne osobe koje imaju sjedište i obavljaju stvarnu gospodarsku djelatnost na teritoriju te ugovorne stranke podrazumijevajući da kontrola obuhvaća pretežni dio udjela u vlasništvu.

5. Bilo kakva promjena oblika ulaganja priznata prema zakonima i propisima ugovorne stranke na čijem se teritoriju ulaganje vrši, ne utječe na prirodu samog ulaganja.

6. Ako je ulaganje izvršeno od ulagatelja koji nije opisan pod točkom 4. b) ovog članka, a u kojem ulagatelj ima pravični udjel, takav ulagatelj uživat će pogodnosti ovog Ugovora u okviru takvog neizravnog udjela. Ulagatelj ipak neće uživati pogodnosti ovog ugovora ako izazove spor prema drugom stranom ulagatelju po ugovoru o zaštiti ulaganja koji je sklopila ugovorna stranka na čijem je području izvršio navedeno ulaganje.

7. Izraz »isplata" podrazumijeva bilo koju svotu novca koja proizlazi iz ulaganja, a posebno, ali ne isključivo: profite, glavnicu, dividende, nagrade, honorare ili drugi prihod.

8. Izraz »teritorij" podrazumijeva područje na kopnu, vodi i zraku Republike Hrvatske ili Republike Makedonije na kojem prema međunarodnom pravu odnosna država vrši svoja suverena prava istraživanja i iskorištavanja prirodnih izvora i bogatstava tih područja. Kod Republike Hrvatske izraz »teritorij" podrazumijeva i područje mora, uključujući morsko dno i podzemlje koji se nastavljaju na vanjsku granicu teritorijalnog mora.

l. Svaka ugovorna stranka će na svom teritoriju poticati ulaganja ulagatelja druge ugovorne stranke i dopustiti takva ulaganja prema svojim zakonima i propisima.

2. Kada ugovorna stranka dopusti ulaganje na svom teritoriju, u skladu sa svojim zakonima i propisima, izdat će potrebna odobrenja u vezi s takvim ulaganjem, uz potporu licencnim sporazumima te ugovorima o tehničkoj, trgovačkoj ili administrativnoj suradnji. Svaka će ugovorna stranka, prema potrebi, nastojati izdati potrebna odobrenja vezana za djelatnosti savjetnika ili drugih kvalificiranih osoba stranog dc~zavljanstva.

3. Ugovorne stranke će ulagateljima druge ugovorne stranke omogućiti optimalno upoznavanje s mogućnostima ulaganja.

l. Svaka ugovorna stranka će zaštititi u okviru svog teritorija ulaganja ulagatelja druge ugovorne stranke izvršena u skladu sa njenim zakonima i propisima, te neće neopravdanim i nepravičnim mjerama utjecati na upravljanje, održavanje, uporabu, uživanje, proširenje, prodaju ili, u krajnjem slučaju, ukidanje takvog ulaganja.

2. Svaka ugovorna stranka osigurat će pravičnost uvjeta ulaganja ulagatelja druge ugovorne stranke u okvirima svog teritorija. Uvjeti ulaganja ne smiju biti nepovoljniji od uvjeta koje svaka ugovorna stranka primjenjuje na ulaganja ulagatelja najpovlaštenije nacije, ako su ovi uvjeti povoljniji. U slučaju zajedničkih poduhvata (joint ventures), isti uživaju navedene pogodnosti kao cjelina.

3. Uvjeti najpovlaštenije nacije neće se primjenjivati na privilegije koje pruža sama ugovorna stranka prema ulagateljima trećih država na temelju njihovog članstva ili udruženja na slobodnom tržištu, carinskoj uniji, zajedničkom tržištu ili na temeIju postojeće ili buduće konvencije koja se odnosi na izbjegavanje dvostrnkog oporezivanja ili konvencija koje se odnose na druga porezna pitanja.

1. Nijedna ugovorna stranka ne smije poduzeti izravne ili neizravne mjere izvlaštenja, nacionalizacije ili druge mjere istog značaja prema ulaganjima ulagatelja druge ugovorne stranke, osim u slučaju da su te mjere poduzete u javnom interesu, na pravičnoj osnovi, prema zakonskom postupku, te ako je predviđena odgovarajuća naknada za izvlašteno vlasništvo.

Takva naknada mora odgovarati trzišnoj vrijednosti izvlaštenog ulaganja neposredno prije nego je izvlaštenje izvršeno odnosno prije no što je postupak izvlaštenja bio objavljen. Naknada za štetu sadrži i kamate izračunate na godišnjoj LIBOR osnovi od dana nacionalizacije ili izvlaštenja od dana isplate.

Iznos naknade odredit će se u slobodno prenosivoj konvertibilnoj valuti te će biti isplaćen bez odlaganja, ovlaštenoj osobi bez obzira na njegovo prebivalište odnosno boravište.

Isplata naknade mora se obaviti »bez odlaganja", što podrazumijeva vremensko razdoblje koje je po redovnom tijeku stvari potrebno da bi se izvršio prijenos sredstava. Navedeno razdoblje počinje teći od dana postavljanja zahtjeva za naknadu i ne smije prekoračiti rok od tri mjeseca.

2. Ulagatelji obiju ugovornih stranaka koji trpe štetu u ulaganjima na teritoriju druge ugovorne stranke, a koja se odnosi na rat ili druge oružane sukobe, stanje državne ugroženosti, pobune, ustanaka ili nemira imaju pravo na naknadu štete u obliku odštete, kompenzacije ili drugih vrsta naknade, prema uvjetima koji ne mogu biti nepovoljniji od onih koji se priznaju za vlastite ulagatelje odnosno ulagatelje trećih država.

Isplata navedenih naknada izvršit će se, čim je to moguće, bez odlaganja u slobodno prenosivoj konvertibilnoj valuti.

3. Ulagatelji iz članka 1., stavka 4. točka b) ovog ugovora ne mogu podnijeti zahtjev za naknadu štete iz stavka 1. i 2. ovog članka ako je naknada bila isplaćena prema sličnim odredbama iz drugog ugovora o zaštiti ulaganja kojeg je zaključila ugovorna stranka na čijem je teritoriju ulaganje bilo izvršeno.

l. Svaka ugovorna stranka na čijem su teritoriju izvršena ulaganja dozvolit će ulagateljima druge ugovorne stranke koji su navedena ulaganja izvršili slobodan prijenos sredstava vezanih za ulaganja, a poglavito:

a) uloga i dodatnih svota novca potrebnih za održavanje i razvijanje ulaganja;

b) zarada, dobiti, kamata, dividendi i drugih redovnih prihoda;

c) iznosa na ime povrata zajma uključujući i kamate prema pravovaljanom i dokumentiranom ugovoru koji je u izravnoj vezi s određenim ulaganjem;

d) ugovornih naknada (royalties) i provizija;

e) prihodi od cjelokupne ili djelomične prodaje ili ukidanja ulaganja;

f) naknade iz članka 4. ovog Ugovora;

g) zarade državljana jedne ugovorne stranke kojima se dozvoljava rad u okviru ulaganja na teritoriju druge ugovorne stranke.

2. Prijenosi moraju biti izvršeni i obračunati bez odlaganja, u konvertibiinoj valuti prema redovnom tečaju na dan prijenosa, u skladu s postupcima koje je propisala ugovorna stranka na ćijem je teritoriju ulaganje izvršeno, pod uvjetom da su podmirene sve financijske obveze prema toj ugovornoj stranci.

3. Ugovorne stranke suglasno ugovaraju da uvjeti izvršenja prijenosa iz stavka l. i 2. ovog članka ne smiju biti nepovoljniji od uvjeta ugovorenih za prijenos koji proizlazi iz ulaganja bilo koje treće države.

1. Ako jedna ugovorna stranka ili neka agencija izvrši plaćanje bilo kojem od njezinih ulagatelja pod garancijom ili osiguranjem u skladu s ugovorom o ulaganju, druga ugovorna stranka priznat će valjanost takvog prijenosa prava (subrogacije) u korist ugovorne stranke ili agencije u pogledu svih prava prijašnjeg ulagatelja.

Ugovorna stranka ili agencija na koju su prenesena prava ulagatelja subrogacijom, ima pravo na ista prava kao i ulagatelj, te da bi ih ostvarila, mora preuzeti i izvršavati sve obveze koje za njega iz tako osiguranog ulaganja proizlaze.

2. U slučaju prijenosa prava (subrogacije) opisane u stavku 1. ovog članka ulagatelj nije ovlašten na podizanje tužbe ako ga na to posebno ne ovlaste ugovorna stranka ili agencija ugovorne stranke koja je preuzela prava iz ugovora.

l. U slučaju nesuglasice između jedne ugovorne stranke i ulagatelja druge ugovorne stranke, ulagatelj je dužan o postojanju takve nesuglasice pismeno obavijestiti, uključujući detaljne podatke, drugu ugovornu stranku.

2. Bilo koji spor između jedne od ugovornih stranaka i ulagatelja druge ugovorne stranke, uključujući i sporove u svezi obeštećenja u primjerima izvlaštenja, nacionalizacije, konfiskacije ili sličnih mjera, te sporove u svezi iznosa odgovarajućih plaćanja, trebalo bi rješavati sporazumno.

3. U slučaju kada se spor ne može riješiti sporazumno u roku od šest mjeseci od dana pismenog podneska kojim je izviještena druga ugovorna stranka glede spornih pitanja dotičnog ulagatelja, može predložiti, prema svojoj procjeni, da se spor rješava:

a) pred sudom ugovorne stranke na teritoriju koje je ulaganje izvršeno;

b) pred arbitražnim sudom sukladno arbitražnim pravilima Komisije za međunarodno trgovačko pravo UN (UNCITRAL). 4. Arbitražna odluka donijet će se na temelju:

- odredaba ovog Ugovora;

- nacionalnog prava ugovorne stranke na čijem je teritoriju ulaganje izvršeno, uključujući i pravila o sukobu zakona;

- pravilima i općeprihvaćenim načelima međunarodnog prava.

5. Arbitražna odluka konačna je i obvezujuća za obje stranke u sporu. Svaka ugovorna stranka dužna je izvršiti arbitražnu odluku prema propisima nacionalnog prava.

1. Sporovi između ugovornih stranaka koji se odnose na tumačenje i primjenu odredaba ovog Ugovora, riješit će se savjetovanjem i pregovorima diplomatskim putem.

2. Ukoliko ugovorne stranke ne mogu postići sporazum o spornim pitanjima u roku od šest (6) mjeseci nakon početka spora, o tim će pitanjima odlučiti na temelju zahtjeva bilo koje od ugovornih stranaka arbitražni sud konstituiran kako slijedi:

Svaka ugovorna stranka imenovat će po jednog arbitra, a tako imenovani arbitri imenovat će predsjedatelja koji mora biti državljanin treće države koja održava diplomatske odnose s obje ugovorne stranke.

3. Ako jedna ugovorna stranka ne imenuje arbitra, niti se odazove pozivu druge stranke da to učini u roku od dva (2) mjeseca, arbitra će na zahtjev ugovorne stranke koja je postavila arbitra imenovati predsjednik Međunarodnog suda pravde.

4. Ako se imenovani arbitri ne mogu suglasiti o izboru predsjedatelja u roku od dva (2) mjeseca od njihovog imenovanja, imenovat će ga na zahtjev bilo koje ugovorne stranke predsjednik međunarodnog suda pravde

5. Ako je u slučajevima iz stavka 3. i 4. ovog članka predsjednik međunarodnog suda pravde spriječen u obnašanju svoje funkcije ili ako je državljanin jedne od ugovornih stranaka, predsjedatelja će imenovati potpredsjednik, a u slučajevima njegove spriječenosti ili pripadnosti jednoj od ugovornih stranaka, predsjedatelja će imenovati najstariji sudac Suda koji nije državljanin niti jedne ugovorne stranke.

6. Arbitražni sud će odrediti postupak u skladu i sa drugim dogovorima između ugovornih stranaka. Sud će donijeti odluku većinom glasova.

7. Odluka arbitražnog suda konačna je i obvezujuća za obje stranke.

8. Svaka stranka snosi svoje troškove vezane za sudjelovanje i zastupanje u arbitražnom postupku. Troškove predsjedatelja i ostale troškove podijelit će na jednake dijelove ugovorne stranke.

Sud može odlučiti da veći dio troškova snosi jedna ugovorna stranka i takva je odluka obvezujuća za obje ugovorne stranke.

Ako domaće pravo bilo koje ugovorne stranke, obveze međunarodnog pozitivnog prava ili obveze koje proizlaze iz kasnijih dodataka ovom Ugovoru sklopljenih između ugovornih stranaka, sadrže opće ili posebne odredbe koje za ulagača ugovorne stranke određuju primjenu povoljnijih uvjeta od onih propisanih ovim Ugovorom, primjenjivat će se povoljnije odredbe u onoj mjeri u kojoj su povoljnije od odredaba ovog Ugovora.

Na zahtjev jedne ugovorne stranke, druga ugovorna stranka odmah će pristupiti pregovorima o tumačenju i primjeni ovog Ugovora.

Na zahtjev jedne ugovorne stranke druga je ugovorna stranka dužna pružiti potrebne informacije o zakonima, propisima, odlukama, administrativnoj praksi, postupku ili politici čija primjena utječe na ulaganja na koja se odnosi ovaj Ugovor.

Ovaj Ugovor stupa na snagu danom primitka zadnje obavijesti diplomatskim putem jedne ugovorne stranke drugoj o ispunjenju svojim zakonodavstvom predviđenih uvjeta za stupanje na snagu ovog Ugovora.

1. Ovaj Ugovor ostaje na snazi za razdobtje od deset (IO) godina od dana njegovog stupanja na snagu i prešutno se produžuje nakon isteka tog roka za daljnjih deset (10) godina, osim u slučaju kad jedna ugovorna stranka izvijesti diplomatskim putem drugu ugovornu stranku o namjeri otkaza Ugovora, i to najmanje godinu dana prije isteka prvog ili bilo kojeg sljedećeg desetogodišnjeg razdoblja. Obavijest o otkazu Ugovora stupa na snagu i Ugovor se smatra otkazanim protekom godine dana od dana kada je druga ugovorna stranka primila diplomatskim putem obavijest o otkazu Ugovora.

2. Na ulaganja učinjena prije no što je nastupio otkaz Ugovora, primjenjivat će se odredbe ovog Ugovora za razdoblje od deset (10) godina od dana prestanka ovog Ugovora.

Ovaj Ugovor sačinjen je u Zagrebu, dana 6. srpnja 1994. godine, u dva primjerka, svaki na hrvatskom, makedonskom i engleskom jeziku. U slučaju neslaganja, mjerodavan je engleski tekst Ugovora.

U potvrdu navedenoga, opunomoćenici ugovornih stranaka su potpisali ovaj Ugovor.

Ova Uredba stupa na snagu danom objave u Narodnim novinama - Međunarodni ugovori.

Klasa:018-OS/94-O1/07

Urbroj: 5030114-95-1

Zagreb, 31. kolovoza 1995.