|
Internet i poslovne usluge za poduzetnike Izrada web stranice za tvrtke, obrtnike i udruge Tvrtka Poslovni forum d.o.o. već dugi niz godina izrađuje i razvija vlastite CMS sustave. Naši CMS sustavi omogućuju tvrtkama, obrtnicima, udrugama i građanima kvalitetne web stranice. Link za opširnije informacije o izradi web stranica |
||
Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim
Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Makedonije o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 21. lipnja 1995.
Broj:01-95-1210/I
Zagreb, 29. lipnja 1995.
Predsjednik Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r.
Potvrđuje se Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Makedonije o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima, potpisan u Skopju dana 2. rujna 1994. godine u izvorniku na hrvatskom i makedonskom jeziku.
Tekst Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Makedonije o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima, u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:
Republika Hrvatska i Republika Makedonija u želji unapređenja i razvijanja daljnje suradnje u području pravnog prometa cijeneći načela pravičnosti i socijalne rehabilitacije osuđenih osoba, smatrajući da se ova svrha u najvećoj mjeri može postići izvršenjem kaznenih sankcija u domicilnoj državi osudene osobe, dogovorile su se sklopiti ovaj Ugovor.
PRVO POGLAVLJE
Članak 1.
(1) Ugovorne stranke obvezuju se da će na zamolbu, u skladu s uvjetima utvrđenim ovim Ugovorom, međusobno izvršavati sudske odluke u kaznenim stvarima koje je donio sud jedne ugovorne stranke protiv državljanina druge ugovorne stranke ili protiv osobe koja na njezinom teritoriju ima prebivalište i to:
1. preuzimati nadzor nad osobama prema kojima je pra vomoćno izrečena uvjetna kaznena sankcija za vrijeme provjeravanja.
2. preuzimati izvršenje kazni zatvora i drugih mjera koje predstavljaju lišenje slobode.
(2) Državljaninom države ugovornice smatra se osoba koja prema zakonima te države ima njezino državljanstvo.
Članak 2.
(1) Nadzor ili izvršenje prema odredbama ovog Ugovora preuzet će se ako su ispunjeni slijedeći uvjeti:
1. ako je osudena osoba državljanin države izvršenja ili tamo ima stalno prebivalište,
2. ako je sudska odluka pravomoćna,
3. ako se osuđena osoba s tim suglasi,
4. ako je djelo, na kojem se temelji pravomoćna sudska odluka, kazneno djelo prema pravu obiju država,
5. ako država presuđenja i država izvršenja pristaju na prijenos izvršenja ili nadzora,
6. ako osudena osoba u vrijeme podnošenja zamolbe ima još najmanje izdržati šest mjeseci od izrečene kazne ili mjere što uključuje i uvjetnu sankciju.
(2) U posebnim slučajevima ugovorne stranke mogu pristati na prijenos izvršenja i u slučaju kad osuđena osoba mora još izdržati manji period izrečene kazne ili mjere od perioda navedenog u točki 6. stavak 1. ovog članka.
(3) Ako osudena osoba ne može dati pravovaljan pristanak na prijenos izvršenja ili nadzora, pristanak zakonskog zastupnika treba pribaviti prema pravu one države na čijem teritoriju boravi osudena osoba.
Članak 3.
(1) Izvršenje ili nadzor neće se preuzeti:
1. ako bi izvršenje ili nadzor bili protivni temeljnim načelima pravnog sustava države izvršenja,
2. ako država izvršenja smatra da je djelo na kojem se temelji pravomoćna sudska odluka političke, vojne ili fiskalne prirode,
3. ako bi izvršenje ili nadzor bili protivni drugim obvezama koje je na međunarodnoj razini prihvatila država izvršenja,
4, ako se u državi izvršenja već vodi kazneni postupak povodom odnosnog djela ili ga ona namjerava pokrenuti,
5. ako država izvršenja nije u mogućnosti izvršiti sankciju zbog zastare izvršenja,
6. ako se protiv osudene osobe s obzirom na starost u vrijeme izvršenja djela ne može voditi kazneni postupak u državi izvršenja,
7. ako je osudena osoba u zamoljenoj državi već pravomoćno osudena za isto djelo ili je oslobođena,
8. ako je sudska odluka donesena u odsutnosti osuđene osobe,
9. ako je sudsku odluku donio izvanredni sud,
10. ako osudena osoba uživa azil u državi presudenja.
(2) Zamoljena država treba, bez odgadanja izvijestiti državu moliteljicu o tome što je poduzela povodom zamolbe.
(3) U slučaju odbijanja zamolbe za preuzimanje izvršenja ili nadzora, u cjelini ili djelomično, zamoljena država dužna je obrazložiti razlog ili razloge za odbijanje.
Članak 4.
(1) Pomilovanje ili amnestiju mogu dati i država presudenja i država izvršenja.
(2) Ako takve mjere poduzima država presuđenja o tome je dužna bez odgađanja izvijestiti državu izvršenja.
Članak 5.
Mjesto, vrijeme i način predaje i preuzimanja osudene osobe utvrđuje se dogovorom između nadležnih tijela ugovornih stranaka.
Članak 6.
Vlastiti državljani ne predaju se u svrhu izvršenja ili nadzora.
DRUGO POGLAVLJE
Članak 7.
(1) Ugovorne stranke će na zamolbu, pod uvjetima utvrđenim ovim Ugovorom, međusobno nadzirati osobe kojima je sud jedne ugovorne stranke pravomoćno izrekao uvjetnu kaznenu sankciju za vrijeme provjeravanja.
(2) Nadzor se provodi u onoj državi čiji je osudeni državIjanin ili u kojoj ima prebivalište.
Članak 8.
(1) Nadzor se provodi isključivo u skladu s pravom države koja nadzire.
(2) Mjere nadzora izrečene u državi koja nadzire ne smiju ni u kom slučaju biti strože, prema svojoj prirodi ili trajanju, od mjera izrečenih u državi presuđenja.
(3) Pri izricanju mjera potrebnih za nadzor, u državi koja nadzire, treba u što većoj mjeri uvažavati mjere izrečene u državi presudenja.
Članak 9.
Za opoziv uvjetne kaznene sankcije isključivo je nadležna država presuđenja.
Članak 10.
(1) Na temelju zamolbe, kojoj treba priložiti dokumente navedene u članku 23. ovog Ugovora, zamoljena država dužna je bez odgadanja izvijestiti državu moliteljicu da li će udovoljiti zamolbi.
(2) Država ko,ja nadzire treba izvijestiti državu presudenja o vjetima i mjerama nadzora, o svim okolnostima koje bi mogle dovesti do opoziva uvjetne kaznene sankcije, kao i o proteku vremena nadzora.
Članak 11.
(1) Država presuđenja obvezna je bez odgadanja izvijestiti državu koja nadzire o pomilovanju, amnestiji ili opozivu uvjetne kaznene sankcije.
(2) Ako država presudenja opozove uvjetnu kaznenu sankciju ona, putem zamolbe upućene državi koja je nadzirala, može zatražiti preuzimanje izvršenja kazne.
Članak 12.
(1) Ako je nadzor preuzet, daljnje izvršenje u državi presudenja privremeno se obustavlja.
(2) Pravo države presudenja na izvršenje konačno prestaje ako u toku preuzetog nadzora nije nastala ni jedna od okolnosti koja prema pravu države presuđenja izaziva opoziv uvjetne kaznene sankcije.
TREĆE POGLAVLJE
Članak 13.
(1) Ako je osoba koja je državljanin jedne od ugovornih stranaka ili osoba koja na njezinom teritoriju ima prebivalište, pravomoćno osudena za kazneno djelo u drugoj ugovornoj stranci na kaznu zatvora ili joj je izrečena sigurnosna mjera, svaka ugovorna stranka može zahtijevati da se izvršenje kazne zatvora ili sigurnosne mjere provedu u onoj državi čiji je osudeni državljanin ili u kojoj ima prebivalište.
(2) Ovaj Ugovor ne isključuje pravo osudene osobe, njezinog zakonskog zastupnika, supružnika, srodnika u pravnoj liniji, brata ili sestre na podnošenje zamolbe za prijenos izvršenja sudu koji je donio odluku, ili nadležnom tijelu kako države presuđenja tako i države čiji je osuđeni državljanin ili u kojoj ima prebivalište.
(3) Nadležno tijelo države presuđenja poučit će osudenog, što je moguće prije, o mogućnosti izdržavanja kazne ili sigurnosne mjere u državi čiji je državljanin ili na čijem teritoriju ima prebivalište.
Članak 14.
(1) Ako se preuzme izvršenje, sudovi države izvršenja, uzimajući u obzir kaznu zatvora ili sigurnosnu mjeru izrečenu u državi presudenja, odreduju kaznu zatvora ili sigurnosnu mjeru koju treba izvršiti prema svojem pravu.
(2) Izvršenje u drugoj ugovornoj stranci osudena osoba ne smije ni u kojem slučaju biti dovedena u teži položaj nego što bi ga imala u državi presudenja.
(3) Vrijeme provedeno u zatvoru u državi presudenja uračunat će se potpuno u kaznu zatvora ili sigurnosnu mjeru koju treba izdržavati u državi izvršenja.
Članak 15.
Izvršenje se provodi isključivo prema pravu države izvršenja.
Članak 16.
(1) Država izvršenja vezana je za utvrdene činjenice na kojima se temelji sudska odluka.
(2) Za ukidanje ili izmjenu sudske odluke na kojoj se temelji zamolba za preuzimanje izvršenja isključivo je nadležna država presudenja o čemu je dužna odmah izvijestiti državu izvršenja.
Članak 17.
(1) Ako se presuda temelji na više djela, izvršenje se može zahtijevati samo za dio kazne koji otpada na pojedina od tih djela.
(2) Država presuđenja utvrđuje dio kazne za koji se preuzima izvršenje.
(3) Ako država presuđenja u prikladnom roku ne postupi sukladno stavku 2. ovog članka, država izvršenja će odlučiti prema svom pravu i odrediti dio kazne koji treba izvršiti.
Članak 18.
(1) Preuzimanjem izvršenja privremeno prestaje daljnje izvršenje u državi presudenja. Ako se osudena osoba nalazi u zatvoru u državi presudenja, zatvor može trajati dok se ona ne preda državi izvršenja.
(2) Pravo države presudenja na izvršenje konačno prestaje kada je osudena osoba potpuno izdržala kaznu zatvora ili sigurnosnu mjeru u državi izvršenja ili joj je ona konačno oproštena.
(3) Država presudenja ponovno stiče pravo na izvršenje ako osudena osoba izbjegne izvršenje u državi izvršenja. Država izvršenja o postojanju tih okolnosti dužna je izvijestiti državu presudenja.
Članak 19.
(1) Osudena osoba ne može biti, bez suglasnosti države presudenja, kazneno progonjena, sudena, podvrgnuta nekom drugom ograničavanju slobode ili izručena trećoj državi, zbog nekog drugog kaznenog djela učinjenog prije prijenosa izvršenja, a ne onog zbog kojeg je prijenos izvršenja odobren.
(2) Suglasnost države presudenja iz stavka 1. ovog članka nije potrebna:
1. ako osuđena osoba ne napusti teritorij države izvršenja u roku od 45 dana od dana otpusta sa izdržavanja. U ovaj rok ne uračunava se vrijeme za koje osuđena osoba, neovisno od svoje Volje, nije mogla napustiti teritorij države izvršenja.
2. ako je osudena osoba napustila teritorij države izvršenja, kojoj je u tom cilju predana, pa se ponovno dragovoljno vratila na njezin teritorij.
ČETVRTO POGLAVLJE
Članak 20.
(1) Pisano suobraćanje prema ovom Ugovoru obavljat će se putem Ministarstva pravosuda Republike Hrvatske, s jedne strane, i Ministarstva za pravosuđe i upravu Republike Makedonije, s druge strane.
(2) Diplomatski put ovim nije isključen.
(3) U hitnim slučajevima zamolbe i priopćenja, prema ovom Ugovoru mogu se dostavljati preko međunarodne organizacije kaznene policije - INTERPOL-a.
Članak 21.
(1) Zamolbe i potrebna dokumentacija koji se podnose prema odredbama ovog Ugovora, sastavljaju se u pisanoj formi na jeziku države moliteljice. Prijevodi na jezik zamoljene države ne prilažu se.
(2) Legalizacija dokumenata iz stavka 1. ovog članka nije potrebna.
Članak 22.
Prema ovom Ugovoru »jezik države moliteljice" podrazumijeva:
1. za teritorij Republike Hrvatske - hrvatski jezik,
2. za teritorij Republike Makedonije - makedonski jezik.
Članak 23.
(1) Ako država presuđenja podnosi zamolbu, prema ovom Ugovoru, zamolbi treba priložiti:
1. primjerak ili ovjereni prijepis sudske odluke s potvrdom pravomoćnosti i prema potrebi, o izvršnosti,
2. prijepis zakonskih odredbi, na kojima se temelji sudska odluka,
3. podatke o osudenoj osobi, o njezinom državljanstvu, o njezinom mjestu prebivališta,
4. prema potrebi potvrdu o vremenu provedenom na izdržavanju kazne koje treba uračunati,
5. zapisnik o izjavi osuđene osobe iz koje se vidi njezina suglasnost za prijenos izvršenja ili nadzora,
6. ostale dokumente i podatke koji mogu biti od značaja za ocjenu zamolbe.
(2) Ako država izvršenja podnosi zamolbu, prema ovom Ugovoru, zamolbi treba priložiti:
1. prijepis zakonskih odredbi koje treba primijeniti,
2. podatke o osuđenoj osobi, o njezinom državljanstvu, stalnom prebivalištu,
3. ostale dokumente koji mogu biti od značaja za ocjenu zamolbe,
4. ako se osuđeni već nalazi u državi izvršenja, treba priložiti i zapisnik iz kojeg se vidi njegova suglasnost za prijenos izvršenja.
(3) U slučaju zamolbe iz stavka 2. ovog članka država presudenja dostavlja istovremeno sa odobrenjem zamolbe primjerak ili prijepis sudske odluke na kojoj se nalazi potvrda pravomoćnosti, a po potrebi i izvršnosti, prijepis primijenjenih zakonskih odredbi i po potrebi potvrdu o vremenu provedenom na izdržavanju kazne koje treba uračunati.
Članak 24.
(1) Ako zamoljena država smatra da podaci i dokumentacija koji su joj dostavljeni nisu dovoljni, zatražit će dopunu u primjerenom roku koji se na obrazloženu zamolbu može produžiti.
(2) U nedostatku dopune o zamolbi za prijenos izvršenja odlučivat će se na temelju postojećih podataka i dokumentacije.
Članak 25.
(1) Troškove nastale u svezi sa predajom osudene osobe radi izvršenja kaznene sankcije, snosi država izvršenja, osim troškova nastalih na teritoriju države presuđenja o čemu će se dogovoriti tijela nadležna za predaju i preuzimanje osuđene osobe.
(2) Država koja moli predaju osuđene osobe zračnim putem snosit će troškove koji su nastali tom predajom.
Članak 26.
Država izvršenja izvijestit će državu presuđenja o izvršenju kaznene sankcije i to:
1. kad se kaznena sankcija izvrši,
2.kad osuđena osoba izbjegne izvršenje,
3. kad država presuđenja zatraži posebno izvješće.
Članak 27.
Ovaj Ugovor će se primjenjivati i na sudske odluke donesene prije njegovog stupanja na pravnu snagu.
Članak 28.
(1) Prema ovom Ugovoru pod pojmom mjera koje imaju učinak lišenja slobode podrazumijeva se:
1. za teritorij Republike Hrvatske sigurnosne i odgojne mjere propisane kaznenim zakonodavstvom Republike Hrvatske koje predstavljaju lišenje slobode,
2. za teritorij Republike Makedonije sigurnosne i odgojne mjere propisane kaznenim zakonodavstvom Republike Makedonije koje predstavljaju lišenje slobode.
(2) Ako je trajanje izvršenja ovih mjera neodređeno, pri ocjeni da li to trajanje iznosi najmanje šest mjeseci (članak 2. stavak 1. točka 6.) uzet će se kao kriterij krajnji rok u kome se izrečena mjera mora ukinuti prema pravu države presuđenja.
(3) Prema ovom Ugovoru pod pojmom uvjetna kaznena sankcija podrazumijeva se:
1. za teritorij Republike Hrvatske uvjetna osuda i uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom propisane kaznenim zakonodavstvom Republike Hrvatske.
2. za teritorij Republike Makedonije uvjetna osuda i uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom propisane kaznenim zakonodavstvom Republike Makedonije.
PETO POGLAVLJE
Članak 29.
(1) Ovaj Ugovor treba biti ratificiran.
Članak 30.
(1) Ovaj Ugovor stupa na snagu protekom trideset dana od primitka posljednje pisane obavijesti diplomatskim putem da su ispunjeni svi uvjeti predviđeni nacionalnim zakonodavstvom ugovornih stranaka za njegovo stupanje na snagu.
(2) Ovaj Ugovor sklopljen je na neodređeno vrijeme. Svaka ugovorna stranka može ga pisano otkazati, diplomatskim putem, s otkaznim rokom od šest mjeseci.
Ugovor je sklopljen u Skopju dana 2. rujna 1994. godine u dva izvorna primjerka svaki na hrvatskom i makedonskom jeziku, pri čemu su oba primjerka jednako vjerodostojna.
U potvrdu navedenog opunomoćenici su potpisali ovaj Ugovor.
Ovaj zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama - Međunarodni ugovori."
Klasa:720-02/94-O1/03
Zagreb, 21. lipnja 1995.
ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
Zastupničkog doma Sabora
dr. Nedjeljko Mihanović, v. r.