VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU ČLANKA 41. MEĐUNARODNOG PAKTA O GRAĐANSKIM I POLITIČKIM PRAVIMA OD 16. PROSINCA 1966. GODINE

Proglašavam Zakon o potvrđivanju članka 41. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima od 16. prosinca 1966. godine, kojeg je donio Zastupnički dom Sabora na sjednici 03. svibnja 1995.

Broj: O1-95-894/ 1

Zagreb, 12. svibnja 1995.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU ČLANKA 41. MEĐUNARODNOG PAKTA O GRAĐANSKIM I POLITIČKIM PRAVIMA OD 16. PROSINCA 1966. GODINE

Potvrđuje se članak 41. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima od 16. prosinca 1966. godine, u izvorniku na engleskom, francuskom, kineskom, ruskom i španjolskom jeziku.

Tekst članka 41. međunarodnog pakta o gradanskim i političkim pravima od 16. prosinca 1966. godine, u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik, glasi:

1. A State Party to the present Covenant may at any time declare under this Article that it recognizes the competence of ther Committee to receive and consider communications to the effect that a State Party claims that another State Party is not fulfilling its obligations under the present Covenant Communications under this Article may be received and considered only if submitted by a State Party which has made a declaration recognizing in regard to itself the competence of the Committee. No communication shall be received by the Committee if it concerns a State Party which has not made such a declaration. Communications received under this Article shall be dealt with in accordance with the following procedure.

a. If a State Party to the present Covenant considers that another State Party is not giving effect to the provisions of the present Covenant, it may, by written communication, bring the matter to the attention of that State Party. Within three months after the receipt of the communication the receiving State shall afford the State which sent the communication an explanation, or any other statement in writing clarifying the matter which should include, to the extent possible and pertinent, reference to domestic procedures and remedies taken, pending, or available in the matter.

b. If the matter is not adjusted to the satisfaction of both States Parties concerned within six months after the receipt by the receiving State of the initial communication, either State shall have the right to refer the matter to the Committee, by notice given to the Committee and to the other State.

c. The Committee shall deal with a matter referred to in only after it has ascertained that all available domestic remedies have been invoked and exhausted in the matter, in conformity with the generally recognized principles of international law. This shall not be the rule where the application of the remedies is unreasonably prolonged.

d. The Committee shall hold closed meetings when examining communications under this Article.

e. Subject to the provisions of subparagraph c, the Committee shall make available its good offices to the States Parties concerned with a view to a friendly solution of the matter on the basis of respect for human rights and fundamental freedoms as recognized in the present Covenant.

f. In any matter referred to it, the Committee may call upon the States Parties concerned, referred to in subparagraph b, to supply any relevant information.

g. The States Parties concerned, referred to in subparagraph b, shall have the right to be represented when the matter is being considered in the Committee and to make submissions orally and/or in writing.

h. The Committee shall, within twelve months after the date of receipt of notice under subparagraph b, submit a report:

1. If a solution within the terms of subparagraph e is reaohed, the Committee shall confine its report to a brief statement of the facts and of the solution reached;

ii. If a solution within the terms of subparagraph e is not reached, the Committee shall confine its report to a brief statement of the facts; the written submissions and record of the oral

sumbissions made by the States Parties concerned shall be attached to the report.

In every matter, the report shall be communicated to the States Parties concerned.

2. The provisions of this Article shall come into force when ten States parties to the present Covenant have made declarations under paragraph 1 of this Article. Such declarations shall be deposited by the States Parties with the Secretary General of the United Nations, who shall transmit copies thereof to the~ other States Parties. A declaration may be withdrawn at any time by notification to the Secretary General. Such a withdrawal shall not prejudice the consideration of any matter which is the subject of a communication already transmitted under this Article; no further communication by any State Party shall be received after the notification of withdrawal of the declaration has been received by the Secretay General, unless the State Party concerned has made a new declaration.

1. Država stranka ovoga Pakta može u svako doba izjaviti prema ovome članku da priznaje nadležnost Odbora da prima i razmatra saopćenja u kojima neka država ugovornica tvrdi da neka druga dižava stranka ne ispunjava svoje obveze iz ovoga Pakta. Saopćenja prema ovome članku mogu se primati i razmatrati samo ako ih je podnijela država stranka koja je izjavila da priznaje za sebe nadležnost Odbora. Odbor ne prima nikakvo .saopćenje ako se ono tiče države stranke koja nije dala takvu izjavu. Sa saopćenjem koja su primljena prema ovome članku postupa se u skladu s ovim postupkom:

a) Ako država stranka ovoga Pakta smatra da neka druga država stranka ne provodi odredbe ovoga Pakta, ona može pismenim saopćenjem upozoriti Odbor na taj predmet. Unutar tri mjeseca po primitku saopćenja država koja je primila saopćenje daje državi koja je dostavila saopćenje razjašnjenja ili neku drugu pismenu izjavu koja razjašnjava predmet, a koja treba da u mogućem i korisnom opsegu obuhvati upućivanje na vlastite propise i pravna sredstva koja su u tom predmetu poduzeta, koja su u toku ili koja su još otvorena.

b) Ako predmet nije poravnan na zadovoljstvo obiju zainteresiranih država stranka u roku od šest mjeseci otkad je primajuća država primila prvo saopćenje i jedna i druga država imaju pravo da ga iznesu pred Odbor putem priopćenja Odboru i drugoj državi.

c) Odbor se može baviti podnesenim pređmetom samo pošto se uvjerio da su u predmetu sva raspoloživa domaća sredstva bila upotrijebljena i iscrpljena u skladu s općepriznatim načelima međunarodnog prava. To se pravilo ne primjenjuje ako se postupak po tim sredstvima nerazumno produžuje.

d) Kad ispituje saopćenja prema ovome članku, odbor drži nejavne sjednice.

e) Uz priuzdržaj odredaba točke c) Odbor stavlja na raspolaganje zainteresiranim državama strankama svoje dobre usluge da bi se došlo do prijateljskog rješenja predmeta na temelju poštovanja prava čovjeka i osnovnih sloboda kako ih priznaje ovaj Pakt. .

t) U svakom predmetu koji mu je podnesen Odbor može pozvati zainteresirane države stranke spomenute u točki b) da dadu takav podatak koji se tiče predmeta.

g) Zainteresirane države stranke spomenute u točki b) imaju pravo da budu zastupane kada se predmet raspravlja u Odboru i da daju izjave usmeno ili pismeno, ili i usmeno i pismeno.

h) Odbor treba da podnese izvještaj u roku od dvanaest mjeseci pošto je primio obavijest iz točke b):

i) ako je postignuto rješenje prema točki e), odbor ograničuje svoj izvještaj na kratko izlaganje činjenica i postignutog rješenja;

ii) ako nije postignuto rješenje prema točki e), Odbor ograničuje svoj izvještaj na kratko izlaganje činjenica; pismene primjedbe i zapisnik o usmenim primjedbama zainteresiranih država stranaka prilažu se izvještaju.

Izvještaj o svakom predmetu priopćuje se zainteresiranim državama strankama.

2. Odredbe ovoga članka stupaju na snagu kada deset država stranaka ovoga Pakta dadu izjave prema stavku 1. ovoga članka. države stranke polažu te izjave kod Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda koji dostavlja njihove prijepise ostalim državama strankama. Izjava se može u svako doba povući priopćenjem Glavnom tajniku. To povlačenje ne dira u razmatranje bilo kojeg predmeta koji je već priopćen prema ovome članku; nikakvo dalje priopćenje od bilo koje druge stranke ne prima se nakon što je Glavni tajnik primio priopćenje o povlačenju izjave, osim ako zainteresirana država stranka dade novu izjavu.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama - Međunarodni ugovori".

Klasa:004-01/95-O1/06

Zagreb, 3. svibnja 1995.